Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Gospodine Zuroff, dosta nam je vaših „popovanja“

Objavljeno

na

Na prijedlog Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), kojoj je čelu moja malenkost, Gradska skupština Grada Zagreba dodijelila je ovogodišnju nagradu Grada Zagreba za područje filma i kazališne umjetnosti jednom od najboljih i najcjenjenijih hrvatskih redatelja – Jakovu Sedlaru. No, nije bilo lako ni Sedlaru ni nama, jer čim su saznali da je Odbor za dodjelu nagrade odlučio istaknuti ovog velikog hrvatskog umjetnika za nagradu, odmah su skočile razne udruge i pojedinci vezani uz Tita, partiju i komunizam, a koji zapravo ne vole i nikada nisu voljeli sve što hrvatski diše. Čak je i u vrijeme glasovanja pred zgradu Gradske skupštine stiglo pet-šest „pomozbog“ aktivista na čelu s nekim čudnim glumcem Vilimom Matulom i protestiralo, kako protiv Sedlara, tako i protiv ustaštva u Hrvatskoj! Gdje su oni vidjeli i gdje vide ustaše znaju samo oni. Ali glumci ko glumci (Matula je poznat kao baron Munchauzen!¨) i šećer mogu pretvoriti u sol.

Protiv nagrade Jakovu Sedlaru oglasio se i nitko drugi nego „lovac na naciste“, sve jadniji Efraim Zuroff, kojeg malo tko više i doživljava ozbiljno. Taj kao da je išao u školu Stanimirovića, Pupovca, Teršelić ili Pusića. Teško je nabrojiti sve gluposti koje je tom prigodom rekao, ali, odakle pravo tom i takvom „lovcu“ da kaže:

  • „Otvoreno pozivam da odbacite bilo kakav prijedlog da se nagradi Sedlara, čijem je radu mjesto u kanti za smeće hrvatske povijesti i nije vrijedno odobravanja ni priznanja“ – poručio je Zuroff koji se tako pridružio predstavnicima židovske i srpske nacionalne manjine te antifašistima, koji su kao i on digli svoj glas protiv Sedlarovog „glasnog, upornog i dubokog historijskog revizionizma“.

Inače, ovo nije prvi puta da Zuroff napada Hrvate. Sjećamo se da je tražio smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Ustvrdio je i kako je nedvojbeno da postoje „elementi u hrvatskom društvu koji izražavaju nostalgiju za ustaškim režimom i NDH“. Hvalio je i hvali bivše žalosne predsjednike RH Josipovića i Mesića, a „pljuje“ po predsjednici Kolindi Grabar – Kitarović. Bio je i još je uvijek protiv proglašenja svetim kardinala Alojzija Stepinca, jer, kako je rekao, takav čin „samo bi pomogao onima koji žele iskriviti sliku o 2. svjetskom ratu i holokaustu.“

Taj čovjek ne živi u Hrvatskoj. Još manje zna, a trebao bi znati, što je naša država prošla tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Jer da zna onda bi svoju „oštricu“ uperio prema agresorima, Srbiji i Crnoj Gori, ali za njih baš kao i za zločinačku JNA i domaće izdajice uvijek bira riječi i nikada ih tako oštro i glupo nije napadao.

Također se postavlja pitanje: tko Zuroffu dostavlja informacije, koje sliče kao jaje jajetu iz raznih biltena  pupovca i pusića? Što se uopće (lažima) miješa u hrvatsku politiku? Pa, neće valjda on određivati smjer kojim ide naša država, ili pak još gore biti sudac svemu što hrvatski diše! A kakav je to „lovac u mutnome“ najbolje se vidi i po tome što „svako malo“ daje neke intervjue medijima u Republici Srpskoj ili Srbiji, koje ga drže za „heroja“.

Stoga, gospodine Zuroff, ako vam nešto nije jasno –pitajte, barem to nije sramota.

Osim toga, morali bi znati da nacisti i ustaše više ne žive u Hrvatskoj, a da četnika, koji ne odustaju od gesla, „tamo gdje je jedan Srbin je Srbija“, ima kao „mladog graha“ – tamo DALEKO!

S obzirom da je ugledni i cijenjeni hrvatski redatelj ipak i više nego zasluženo dobio nagradu Grada Zagreba unatoč svim vašim (i ne samo vašim) bezobraznim i drskim protivljenjima, uvredama i klevetama, dovoljno govori da nam je dosta vaših „popovanja“!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

ZUV HGP – Imamo li hrabrosti i mudrosti sačuvati teško stečeni suverenitet?

Objavljeno

na

Objavio

arhiva

Godišnjica je smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana pod čijim smo mudrim vodstvom stvorili samostalnu i suverenu Državu Hrvatsku. Previše smo to platili životima naših sugrađana, suboraca, previše nas je ostalo invalidima. Hrvatska je natopljena našom krvlju. To je prevelika cijena da bismo se nekom Uredbom, Odlukom stranih moćnika odrekli svoje suverenosti i samostalnosti skrušeno prihvaćajući preporuke stranaca u odlučivanju o našoj budućnosti i našim nacionalnim interesima.

Nema pobjedničke vojske bez pobjedničke države. Nema pobjedničke države bez nadmoćne ideje. Nema nadmoćne ideje i riječi iza koje ne stoji narod. Sve to smo imali devedesetih godina, imali smo i u trenutku stradanja Vukovara i tolikih gradova i ljudi diljem Hrvatske, imali smo i zato smo smogli snage podnijeti takvu žrtvu. Zato neprijatelj razarajući naše gradove i ubijajući našu braću, nije mogao pobijediti. Nije mogao ubiti ideju koja nas je vodila. Nakon stradanja Vukovara, došle su Bljesak i Oluja. Nakon smrti, došao je život. Jer smo vjerovali u sebe, u svoju državu, ideju i riječi koje su nas vodile. Vjerovali smo našemu predsjedniku. Zato smo bili nadmoćni sili zla koja je nasrnula na nas.

Nismo tražili tada uporišta u izvanjskom svijetu, sve su zemaljske sile bile protiv našega prirodnog i narodnog prava. Izručile su nas krvniku goloruke. Vjerovali smo u ideju svoga državnog poglavara, vjerovali smo našoj Katoličkoj crkvi, vjerovali smo u Boga i to iskazivali s krunicom oko vrata.

Danas nema jasne ideje, nema ni dovoljno ujedinjene snage i ponosa iskazivati vjeru i odanost našoj Crkvi, ne nosimo krunicu oko vrata. Državne politike koje su nas predvodile nakon blistavih pobjeda dopustile su da nas okuju stranim idejama, nepoznatim i nesigurnim vrjednotama, pokušavaju nam oduzeti ime i prezime, ponos i identitet, stvoriti od nas nešto što nikada nismo bili. Danas umjesto krunice oko vrata, bježimo od krunice i sebe pod nasrtajem novih silnica zla.

Oko našega malenog planeta, Lijepe Naše Domovine, gomilaju se odavno tmurni oblaci. Preko naše zemlje su protutnjale kolone, stotine tisuća nepozvanih i nepoznatih ljudi, ušli su u srce naše civilizacije a ne znamo tko su, niti nam se predstavljaju. Niti to žele. Niti nam se dopušta pitati ih tko su. Mi smo kršćanski katolički narod, naša vjera nam je podarila silnu ljudsku solidarnost, ali nam nije osporila razum. Mi moramo znati s čime se suočavamo. A ne znamo.

Na našim granicama gomilaju su nepoznati ljudi, nasilno traže ostvarenje svojih ciljeva, ne priznaju poredak današnjega svijeta, ni ne kriju da su potencijalni vojnici jedne drugačije kulture, tradicije, vrjednota, često suprotstavljenih našima i to pokazuju tolikim zlim postupcima pred kojima već danas strijepe europski narodi koji su ih primili bez pitanja – što žele i tko su.

Nismo u stanju spriječiti iseljavanje pola milijuna naše subraće sa svojih ognjišta, a preuzimamo na sebe odgovornost za milijune stranaca.

Umjesto hrvatske državne ideje i razumnih odgovora, očekuje se od nas slijepo vjerovanje nekim novim bogovima. Nudi nam se spas nepoznatih ljudi za koje s punim pravom možemo sumnjati da su upravo oni kreatori uništenja civilizacije kojoj pripadamo, za koje znademo da su pokrenuli procese uništenja europskih naroda. Njih nam umjesto razuma nameću, nude nam ih kao rješenje.

Mi ne pristajemo na objašnjenja da najavljenih 250 milijuna ljudi koji će se pokrenuti u migracijama nisu opasnost, ne pristajemo da teško obranjenu Lijepu našu mirno izručimo tim milijunima stranaca, koji imaju svoje domove, svoje zemlje, koje mi ne ugrožavamo. Mi ne pristajemo na objašnjenje da naša tek stvorena država, za koju su toliki naši suborci umrli ovisi o volji nepoznatih moćnika. Ne pristajemo na objašnjenje da naša budućnost postane dio velikih svjetskih igara i planova. Mi znademo da im se ne možemo usprotiviti u svijetu izvan Hrvatske, to ni ne namjeravamo, ali zahtijevamo jamstvo da neće upravljati našom sudbinom. Ne prazne riječi, nego povjerenje i djela u koja smo ponovo spremni vjerovati.

Mi ne pristajemo na objašnjenja da je Marakeški sporazum važan za naš suverenitet, da je to naša globalna obaveza, da je to nužno zbog budućnosti svijeta, jer niti smo poticali tolike milijune na migracije, niti im možemo pomoći, niti imamo kao narod i država snage upravljati svjetskim procesima. Ne možemo dati nikome ono što nemamo, ni kršćanski ni ljudski to nismo dužni, ali i kršćanski i ljudski smo dužni obraniti pravo na svoj život, svoju zemlju, svoje vrjednote. I ostaviti to generacijama iza nas, kao što su nama ostavili naši preci.

Neka posljedice međunarodnih procesa snose oni koji su ih i izazvali.

Nama je dosta suza i rana kao što je Vukovar, Škabrnja, Voćin i mnoga druga mjesta.

Ne budite sudionici povijesnoga zla i opasnosti koja se nadvila nad Lijepom našom, jer nitko na to nema pravo, niti može imati.

Zato od naše hrvatske države zahtijevamo razum, savez s državama koje nam povijest i zajedničke vrjednote nude, savez u razumu i zaštiti suvereniteta i naše kulture, savez u ustrajnosti na svome ovozemaljskom kraljevstvu, kojemu ni jedno drugo kraljevstvo ne smije nikada propisivati i donositi zakone. Pogotovo nepozvano kraljevstvo, kakvo se skriva iza globalnih pokušaja. Jer, ovo je Hrvatska, a mi smo njeni vojnici!

Nacionalni interesi, suverenost i samostalnost u odlučivanju osnovna je zadaća svake vladajuće garniture u Republici Hrvatskoj. Oni koji na to nisu spremni ili nemaju dovoljni mudrosti i hrabrosti ne mogu očekivati niti podršku u donošenju takvih Odluka koje se protive svim vrednotama koje smo stoljećima stvarali, za koje smo ginuli i koje danas živimo.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi

IN MEMORIAM: Dr. Franjo Tuđman (10. prosinca 1999. – 10. prosinca 2018.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Velika pljuska Mesiću: Pismo trojice bivših visokih predstavnika nije imalo nikakva učinka

Objavljeno

na

Objavio

Pismo trojice bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, u kojem se Hrvatska optužuje za miješanje u unutarnje stvari u BiH, nije imalo nikakva učinka kakvog se htjelo postići, izjavila je u ponedjeljak u Bruxellesu hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić.

-Nitko nije spominjao to pismo. Ja sam se na njega referirala, odbacujući ga i smatrajući ga zaista neprimjerenim i prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama EU-a jer se na neki način miješa u njihov rad. Pismo je instruktivno, daje instrukcije što bi Vijeće za vanjske poslove trebalo raspravljati i odlučivati, a miješa se i neke odluke Komisije. Pismo očigledno nije imalo efekta koji se želio postići rekla je ministrica Pejčinović Burić, koja sudjeluje na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica EU-a.

Trojica bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling prošli su tjedan uputili pismo visokoj predstavnici EU-a za vanjske i sigurnosne poslove Federici Mogherini i ministrima vanjskih poslova zemalja članica EU-a, u kojem su ustvrdili da je izbor Željka Komšića legitiman jer ni ustav ni izborni zakon BiH ne kažu da članove predsjedništva moraju izabrati vlastite etničke skupine.

Na to pismo dosta oštro odgovorio je premijer Andrej Plenković i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, odbacivši optužbe o miješanju u unutarnje stvari BiH, ističući da su upravo neki bivši visoki predstavnici djelomično krivi što hrvatski narod nije jednakopravan s bošnjačkim i srpskim.

Ministri vanjskih poslova u ponedjeljak su raspravljali o stanju u jugoistočnoj Europi i europskoj perspektivi zemalja iz toga područja.

Bezočne laži vanjskih suradnika velikobošnjačke politike

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari