Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Gospodo, od obećanja i prepucavanja više se ne može živjeti

Objavljeno

na

Jedva smo krajem prošle godine dočekali nove izbore. I dobili  smo novu Vladu, novi Sabor. Vjerovali smo da će se gotovo „preko noći“ stanje u zemlji popraviti, da ćemo manje kukati, više raditi i bolje živjeti.

[ad id=”93788″]

I da će se maknuti braniteljski šator ispred Ministarstva branitelja na Trgu Nevenke Topalušić u Zagrebu. Naime, branitelji su se prvi ozbiljno pobunili i ukazali na nerad onih kojih su nas vodili protekle četiri godine. Osobito smo vjerovali da će  relativno brzo doći do poboljšanja rada i života ljudi koji su bili prvi kad je trebalo, a nisu imali „sreće“ biti ranjeni. Međutim, ako se već više od pet stotine dana pretežno i  kontinuirano bune najteži hrvatski stradalnici iz obrambenog hrvatskog Domovinskoga rata, onda možemo samo pretpostaviti kako je ostalima. Ljudi nisu ormari pa da „beskonačno“ mogu čekati da će se nešto dogoditi.

A što se dogodilo u ovih nekoliko proteklih mjeseci? Malo ili ništa. Znamo, reći će neki, da to ne može tek tako. Drugi će možebitno odgovoriti da to ipak može, jer borili smo se i živimo u demokraciji, a ne u totalitarizmu. Dakle, ako u ovih proteklih četiri godine nisu valjali određeni ljudi na određenim poslovima i zadacima, ako su zakazale neke prijeko potrebne službe, onda se to odmah treba izmijeniti. Pa, ne će valjda oni koje je primjerice po političkoj liniji (a postavio ih je na tisuće) SDP sa svojim satelitima od najviših državnih tijela, općina i županija, tvrtki, škola, MUP-a, pravosuđa, zdravstva…odjednom raditi drugačije, u korist i po naputku onih od kojih su izgubili izbore? Tvrtke, recimo, gdje su i dalje na čelu izabrani kadrovi SDP-a, i te kako iskorištavaju ovaj „vakum“ i tek sada nastoje zaposliti sve više „svojih“. A većina nije glasovala za SDP-e već za HDZ-e! Nemamo ništa protiv onih kadrova, pa bili oni i iz SDP-a ako ne rade po sistemu „kako aga kaže“. Ali, koliko je takvih? Iznimno malo.

Sramotno je što i nakon pet mjeseci od novih izbora braniteljski šator još je uvijek „aktivan“. To znači da još nisu riješeni problemi ni najteže skupine hrvatskih ratnika. A ako nisu riješeni oni, kad će se krenuti s rješavanjem nagomilanih problema većine od preostalih 450 tisuća ljudi čija se imena nalaze u Registru branitelja?

Ovu godinu, kad obilježavamo 25 godina od početka srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku, u Hrvatskom Saboru nazvali su „Godinom Nikole Šubića Zrinskog“. Ok. I njemu treba posvetiti određenu pozornost, bio je jedan od najvećih hrvatskih povijesnih ličnosti. Ali, baš ova godina je bila prigoda se proglasi „Godinom hrvatskih branitelja“ ili „Godinom pobjednika u Domovinskome ratu“. Koliko djeca u školama znaju o Zrinskom, toliko znaju i o Domovinskome ratu. Malo ili ništa.

U svijetu još malo tko spominje krizu, a kod nas svaki novi ministar počinje izlaganje s rečenicom „o milijardama duga“, ali i o tome da ćemo „tražiti novce iz fondova Europske unije“.

Mali, obični ljudi, u koje se svrstava i veći broj branitelja, (obzirom na svoje godine i zdravstveno stanje) teško da će i nakon 25 godina dočekati bolje dane, tim više što se od obećanja i govora više ne da, da gospodo i drugovi, više se ne da živjeti!

A i mi bi željeli, kao saborski zastupnik Stazić i njegova ekipa, ljetovati na Brijunima za sedam kuna, ili dobiti dugogodišnji kredit s dva-tri posto kamata, ili živjeti kao „bubreg u loju“ sa saborskom i inom iskaznicom.

Pogledajte dvoranu u vrijeme zasjedanja Hrvatskog Sabora. Najčešće je poluprazna, ili gotovo prazna. A glasovali smo i za to da ta slika ipak bude drugačija nego je bila proteklih četiri godine.

Još malo i doći će – ljeto. A treba preživjeti do jeseni. Mediji svakodnevno izmišljaju nove afere i „spektakle“ s kojima se „zabavlja“ narod.

Međutim, ljudima treba posao i – kruha!

Da, za to smo se borili, za to su tisuće Hrvata dali svoje zdravlje i živote!

Mnogi jedva čekaju 1. svibnja kad će im gradonačelnici i ini političari u plastične zdjelice uliti – graha.

Ne, za to se nismo borili.

Stoga, dragi političari, vrijeme je.

Dosta je bilo obećanja i prepucavanja. Varate se ako mislite da su s jednim lampionom kojeg jednom ili dva puta godišnje zapalite u Vukovaru, ili na nekom drugom mjestu, (da malo karikiramo), riješeni problemi živih branitelja.

Nisu riješeni ni mrtvih,a kamoli onih koji vas svakodnevno očekuju u braniteljskom šatoru na Trgu Nevenke Topalušić.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad politike

Objavljeno

na

Objavio

Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ovom hvalevrijednom inicijativom gradonačelnika Ivana Penave konačno grad Vukovar uz veličanstvene mimohode sjećanja na poginule branitelje svakog 18. studenog, obnovu Vodotornja, simbola grada heroja i njegove ponosne zastave, konačno želi obilježiti  datum zadnjeg hrvatskog pokušaja proboja u okupirani, opkoljeni i porušeni Grad 13. listopada 1991. te odati priznanje i živućim hrvatskim žrtvama i stradalnicima koje ova njihova država konačno treba zaštititi od njihovih nekažnjenih mučitelja i ratnih zločinaca. Mi iz ostatka Hrvatske dođemo 18. studenog, a žrtve koje još žive u Vukovaru i okolici proživljavaju svoje traume kroz čitavu godinu – nebrojeno puta susrećući svoje mučitelje podrugljivih pogleda i neslanih dosjetki.  Poznaju ih žrtve, ali ih nisu prepoznale i institucije ove naše države, demokratske i pravne; DORH i glavni državni odvjetnici, MUP, obavještajne službe …? I tako je to u kontinuitetu kroz zadnjih 27 godina, a pogotovo od 2000. godine pa nadalje.

Po pitanju zaštite digniteta preživjelih žrtava ovom prigodom ću navesti svoje iskustvo vezano uz odnos državnih institucija prema vjerodostojnim svjedočanstvima žrtava osobno predanih na kriminalističku policiju u Ilici 335 u Zagrebu 29. studenog te 23. i 29. prosinca 2011. – službenik A.M.  Kopije svjedočanstava su predana i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

Dakle, mnogo prije 2018. imali su ih još od kasnih devedesetih i prije 2011. Radilo se oko stotinu iscrpnih svjedočanstava od kojih je svako zavrjeđivalo barem pokretanje istrage. Koncem 2011., prije primitka Hrvatske u Europsku uniju (glasovanje na referendumu 22. siječnja 2012.), govorilo se mnogo o potrebi procesuiranja ratnih zločina, pa su u Hrvatskoj u medijima bila učestala izvješća o osobama označenim inicijalima i objašnjenja da se ne mogu pokrenuti istrage jer nema “vjerodostojnih svjedoka” ili “počinitelji nisu dostupni hrvatskom pravosuđu”. Pitao sam gospodina A. M. kako to da je toliko takvih slučajeva kad se radi o zločinima agresora, a kad je riječ o nekim osumnjičenima s hrvatske strane, onda ih se uhiti u zoru u krevetu obiteljske kuće i pritvori “da ne bi utjecali na svjedoke”? Odgovor je bio – da oni pisane  iskaze svjedoka s njihovim punim podatcima pošalju u policijske postaje na području počinjenja zločina ili mjesta prebivališta počinitelja, zatim čekaju odgovor nekoliko tjedana a onda ovisno o odgovoru postupaju. Zahvalio sam mu na odgovoru i rekao da ne trebam tražiti dodatnih objašnjenja!

Tko od ovih spomenutih stotinu svjedočanstava pročita samo dva pa poslije pročitanog i dalje ustraje na izjednačavanju veličine ljudske patnje i stradanja s banalnostima dnevnopolitičkih stranačkih prepucavanja, onda  takvi nisu dostojni ni javnog humanitarnog djelovanja niti političkog angažmana.

U prošlotjednom govoru predsjednika Srbije Vučića u Gazivodama na Kosovu (9. rujna) jasno je izrečen njegov stav o Miloševiću i njegovim ratnim pohodima, kao i njegov stav u odnosu na Hrvatsku pa se bojim da se uskoro klizećim pomacima ne želi njegovo uporno tumačenje “bivših Miloševićevih ratova” prikazati kao građanski rat u bivšoj Jugoslaviji, a Oluju “kao zločinačku akciju i najveće etničko čišćenje u poslijeratnoj Europi”.

U novije vrijeme čuje se i to da bi se posljedice prošloga rata trebale tretirati kao humanitarno pitanje! Nadam se da će se to odnositi samo na poginule i nestale.

Čim se prihvati terminologija protivničke strane bitka za istinu je izgubljena.  Na objede Vučića i njegovih propagandista nije dovoljno prešućivanje i odmahivanje rukom, treba žestoki i pravovremeni odgovor istinom – u protivnom će laž postati istinom.  To sljedbenici Dobrice Ćosića dobro znaju!

Konačno i ovogodišnji udžbenici za škole u Srbiji i republici srpskoj imaju poglavlje o ratovima Srbije u 90-im godinama pa će i u njima biti upisana i ta ‘druga istina’ o kojoj Vučić često govori kad su u pitanju prošli ratovi, i proširena svijetom, a nama će ostati za odgovoriti; ako se radilo o agresiji gdje su vam presude za počinitelje zločina?!  Odgovor pravne države ne može biti isprika “da nisu imali  pravovaljanih svjedoka ili da počinitelji nisu bili dostupni”!

Gradonačelniče, čestitka na obrani istine o Domovinskom ratu i obrani dostojanstva žrtava agresije, kako svih poginulih i nestalih tako i ovih živućih.

To je naša zajednička civilizacijska i moralna obveza. Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ante Beljo,

predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i jedan od utemeljitelja HDZ-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

KAJKIĆ: ‘Božinoviću, građani ove zemlje će o zločinima uskoro sve doznati’

Objavljeno

na

Objavio

Gledam i slušam danas izjavu Božinovića na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu!!!

Nikola Kajkić oglasio se danas, nakon što je čuo medijske izjave ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Davora Božinovića:

“Gledam i slušam danas izjavu Božinovica na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu! Pitam vas Božinoviću-Milina, daj se više dogovorite jeste li me maknuli iz radne skupine ili sam otišao sam, kako ste danas rekli?

Morala bi postojati nekakva vaša pisana odluka o tome, vi bi malo ovako, pa malo onako, kako Vam to ovisno o situacijama i vremenu događanja odgovara… Jedno morate znati, ja Vaše neznanje, nerad i nered nisam i nikada neću prikrivati, a građani ove zemlje, posebno obitelji zrtava zločina, moraju i stoga će vjerujte mi uskoro doznati sve!”, obrušio se Kajkić preko društvene mreže.

Inače, zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić u ponedjeljak je najavio skori završetak istrage protiv policajca Nikole Kajkića za kojeg je kazao da je “udaljen iz službe zbog sumnje u tešku povredu službene dužnosti, odnosno lažiranja istrage i dokumenata o ratnim zločinima u Vukovaru.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari