Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Hoće li biti sankcija? Srpske Novosti objavile stravičan crtež Franje Tuđmana

Objavljeno

na

Na naslovnoj stranici srpskih (neki kažu „četničkih“) Novosti, koje uz potporu Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske (?), svaki petak objavljuje Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca, ovoga se puta (11. siječnja 2019., br. 995.) našla stravična ilustracija sa stravičnim tekstom.

Naime, srpski nacionalisti i šovinisti objavili su crtež prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana kako u ruci drži odrubljenu glavu nekog (valjda) partizana s crvenom zvijezdom na čelu (kapi)!

A sve su to popratili ovim tekstom: „Skoro 30 godina HDZ ustrajno rehabilitira NDH i relativizira ustaške zločine – a onda se zaprepastio kad je jedan mladi član na Fejs stavio fotografiju ustaše s odsječenom srpskom glavom…“.

U impressumu ovih nazovi novina nigdje ne piše da je riječ o nekom humorističkom ili satiričkom listu, već da je to – Samostalni srpski tjednik.
Pa, ako je tako, a jeste, to nije ništa drugo nego GOVOR MRŽNJE, što se mora sudski i politički sankcionirati.

Ova politička bljuvotina podliježe Kaznenom zakonu, gdje se u članku 325. kaže: „Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadnika skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etičke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina“, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine, kao i onaj tko sve to odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina.
E, sad, ako to nije javno poticanje na nasilje i mržnju, ako to nije kazneno djelo, onda je pitanje svih pitanja, a što jeste?

Kao prvo, to objavljuje u svom biltenu Milorad Pupovac koji se „svaki tjedan“ kobajagi bori protiv mržnje, a gledajući ovo (i štošta drugo) – najveći je stvaratelj toga zla.

Drugo, odrubljenu glavu nekog čovjeka drži u ruci nitko drugi nego čovjek koji je stvorio hrvatsku državu, čime se želi dati do znanja za kakvu se državu borio, odnosno kakvu je stvorio.

Treće, užasan je medijski zločin da netko, poput ovih srpskih šovinista, objavljuje da „skoro 3o godina HDZ ustrajno rehabilitira NDH“!

Dakle, oni koji su krvavo stvorili hrvatsku državu, u zadnjih 30 godina, nisu ništa drugo radili nego „rehabilitirali NDH!“
Sad ćemo vidjeti, jesu li svi pred zakonom jednaki.

Naime, hoće li zbog ovog medijskog zločina netko biti optužen, uhićen i završiti s lisicama na rukama u zatvoru?

Hoće li Vlada RH ukinuti financijsku i inu potporu ovom listu, koji nije ništa drugo nego „srpsko medijsko smeće“, čija je zadaća iz tjedan u tjedan, kontinuirano, unositi mržnju među Hrvate i Srbe?

HDZ bi odmah trebao održati i konferenciju za medije i uz hrvatske branitelje i stradalnike prvi tražiti oštre sankcije za Pupovčevo javno poticanje na nasilje i mržnju i prekinuti sve odnose sa udrugom Srpsko narodno vijeće.

Što mislite, hoćemo li to ili nešto slično doživjeti od ove Vlade i ovog pravosuđe, ili će se i dalje samo loviti i u lisicama sprovoditi Hrvati (sve za „dobrobit“ naše države)?

Mladen Pavković

 

Željko Glasnović: ‘GOVOR MRŽNJE’ – vrište poltronski mediji i rektalni uspinjači

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Gdje je spomenik Kati Šoljić i njezinim sinovima?

Objavljeno

na

Foto: Damir Kukavica (ulje na platnu)

Ovo su dani sjećanja na hrvatske žrtve Vukovara i Škabrnje. Ali i ne samo njih. Na pola koplja trebale su, a nisu, biti i hrvatske zastave. Iza onih koji su preživjeli rat, ostale su razvaline i ruševine u dušama.

A kako je tek onima koji su nevini pali od srpskog i inog metka, a koji su već više od dvadeset i osam godina pod zemljom? Kako je, osobito ovih dana, majkama koje su čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremili u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

Vrijeme prolazi, a zlatna slova polako, jedna za drugim izbrisali su oni koji su u vrijeme agresije morali „na put“, u podrume ili se pak nisu htjeli „miješati“, jer to nije bio njihov rat, niti njihova borba za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Čekali su, kao hijene, da umre prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman, da nestane Gojko Šušak, Janko Bobetko, da umru ili obole branitelji Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Gospića, Knina, Saborskog, Pakraca, Zagreba i drugih gradova i mjesta, pa da oni povedu Hrvatsku, na žalost, u – „propast“.

U ove dane, ponosa i slave, najteže je hrvatskim majkama.

No, da je živa, najponosnija Majka u Hrvata, gospođa Kata Šoljić, (1922.-2008.), i sada bi bila s nama, i koračala u koloni, bez obzira na bolest.. I viknula bi – Ne, nećete proći bando crvena! Rekla bi: sram vas bilo što plešete Žikina kola s onima koji su ubili moja četiri nevina sina Miju, Ivu, Matu i Niku, ali i zeta, koji nisu poštedjeli ni njezine kćeri Mariju i Anu, koji su ubili i masakrirali sve što je te devedeset i prve disalo hrvatski, od Vukovara do Škabrnje, pa sve do Dubrovnika.

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili kako neki posprdno kažu – Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci pokraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih onih za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Za hrvatske majke svaki je dan isti- 18. studeni!

Nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove sinove i kćeri bez kojih bi svaka, „politička opcija“ mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, kako rekoh, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević, uz pomoć zločinačke JNA, SANU i ostale jadne četničke bagre.

Inače, u Vukovaru, Gradu Junaka, i ovog puta nešto je nedostajalo.

Spomenik –Kati Šoljić, odnosno svim hrvatskim majkama!

Da se ne zaborave!

Mladen Pavković

Znaš li sine tko je Šoljić Kata

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

VUKOVAR NAŠIH ŽIVOTA

Objavljeno

na

Objavio

Sjećam se kako je bilo hladno. Mene su poslali po novine. Čitala sam ih na putu do kuće, možda ulica i pol udaljenosti. Nisam mogla vjerovati! Preneraženo sam listala stranicu za stranicom i trčala kuci. Dok sam došla do haustora više ništa nisam ni vidjela od suza. Za mene je to tada bilo nešto najgore što se moglo dogoditi. Ne samo meni, svima nama. Tada nismo bili sami sebi kao pojedinci u fokusu. Bili smo “mi”, oni koji se brane, oni koje napadaju, oni koji sjede u podrumima pod svijećom, oni koji u tijelu drhte od podrhtavanja tla, i “oni” koji napadaju, kradu pred nama živote koji smo do tada živjeli i ljude koje smo voljeli.

Za mene je 18.11.2019. bio nas kraj….psihološka prekretnica Rata, jer ako su uspjeli slomiti obranu Vukovara….meni se činilo da onda mogu sve.

Danima smo svi živjeli s patnjom Vukovara. Slušali, strepjeli, bili zgroženi informacijama i vijestima s terena… i kada je toga dana utihnulo granatiranje i ostao jecaj tih ljudi i strah koji se osjetio do nas u ostatku Hrvatske, ostala je nevjerica nad tolikom nepravdom. Tolika tuga, toliko beznađe, tolika patnja…

Roditelji su nas vrlo brzo nakon divljeg lomljenja obrane Vukovara doslovno utrpali u auto, a moj brat, kao jedini punoljetni tada, odvezao nas je za Zagorje. Sjedili smo na poplunima vozeći se prema tom nekom mitskom sigurnijem mjestu.

Strah koji se rodio po srpskoj okupaciji Vukovara trajao je do početka 1992. Bio je prisutan stalno. Tuga zbog ljudi koji su svaki dan u Vukovaru živjeli svoj pakao traje i dandanas. Iako sam čula barem 101 razlog zašto je Vukovar bio okupiran, ono dijete u meni i dalje ne razumije.

Kao grad podnio je najveću žrtvu za danas slobodnu i suverenu Hrvatsku. Kao ljudi doživjeli su najveću patnju, stradanja i nepravdu. Žalosno je što nepravdu žive i danas.
Dragi Vukovarci, kao sto smo tada živjeli s vama u Vašoj patnji i Vašem strahu, danas živimo s Vama u Vašoj nepravdi. Kao dijete mogla sam samo biti tužna, mogla sam samo gledati… danas moram djelovati!
Da se nikada ne zaboravi, i da dobijete barem moralnu, ljudsku satisfakciju nad počinjenim zločinima.
Iako nekada mislite da ovo nije Hrvatska radi koje ste ginuli, bili ranjavani i silovani, sreća i sloboda moje i vaše djece kaže da možemo i moramo živjeti dalje.

Prema Vama i pred Vama smo dužni… donijeti zakone, propise i nužan pijetet, a dužni smo i našu djecu naučiti simboliku Vukovara.
Vukovar je simbol otpora… otpora agresoru. No, agresija ne mora biti tenk, neprijateljski avion, agresija može biti i nečinjenje i šutnja institucija. Čini se da bitka za Vukovar još traje, vrijeme je i da se šutljivi promatrači uključe…

doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari