Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: I Vrdoljakov ‘General’ dočekan na (draškovićev) ‘nož’, iako je vrhunski hrvatski film

Objavljeno

na

Još nije ni završila projekcija igranog filma „General“ Antuna Vrdoljka u pulskoj Areni, a već je dežurni kritičar svega što hrvatski diše notorni Jurica Pavičić u Jutarnjem listu (14.7.2019.) „svijetu“ objavio „istinu“ – „General je suh, siv i dosadan“!

„Ne, nisam čitao što taj piše niti me zanima njegovo mišljenje“ – bio je kratak autor ovog inače dugo očekivanog filma.

A jadni i jalni „filmski kritičar“, koji se i sam okušao i okušava  nešto napraviti i u tom svijetu, ali kako je čovjek navodno nedarovit to mu nikako ne polazi za rukom, onda se nastoji probiti u svijet s kojim nema veze obmanama, lažima, klevetama i svime drugome što u to ide. Taj njegov stil pisanja prati i manja skupinama njegovih istomišljenika, dobro raspoređenih po medijima, a koji, ako malo bolje analizirate, cijeli život pišu, nagrađuju,  zarađuju i uzdižu jedan drugoga.

„Nakon što su pulska publika i politički who is who vidjeli biografski film o Anti Gotovini, može se mirno reći da nitko (zar uistinu nitko?, op. p.) baš nije dobio ono što je od Vrdoljakova filma očekivao“ – piše dežurni politikantski člankopisac i nadodaje da je „Vrdoljakov „General“ – ukratko – ispunio samo jednu svrhu. Ta je svrha ideološka. Cilj ovog filma je bio taj da bude ideološki performativ, da ritualno oblikuje službenu verziju hrvatske novije povijesti kroz lik idealnog hagiografskog reprezenta.“ – piše samo da piše, kao da je plaćen po normi, a ne kvaliteti.

Zatim nabraja kako ON (koji se u „ništa“ ne razumije, op.p.) misli (sic!) da je taj film trebalo snimiti, što sve nedostaje i tako redom, ali najviše ga boli što je na Vrdoljakov film potrošeno oko tri milijuna eura samo javnog novca i da unatoč tome izgleda – siromaški.

Smeta ga (do boli!) također što hrvatske vojnike, pa i generala Gotovinu, prikazuje kao časne i poštene ratnike. Ovaj notorni člankopisac (kakav kritičar!) želio je vidjeti film u kojoj su Hrvati gubitnici u Domovinskome ratu, u kojima su ubijali, klali i rušili, dezertirali i tome slično, a ne u kojem su prikazani kao žrtve i pobjednici nad srpskom i inom agresijom.

Ovog tipa ne zanima što je nakon svečane projekcije cijela pulska Arena gromoglasno, velikim i nesvakidašnjim ovacijama,  pozdravila ovaj film i njegove autore, već svoj gadljivi članak  završava ovim riječima- „Vrdoljakov „General“  nije film iz 1973. ili 1976., nego film iz 1947. Njemu pandan  nisu „Sutjeska“ i „Vrhovi Zelengore“, nego staljinistički filmovi u kojima Staljin  dodirom ruke popravlja traktor, a mudre pravorijeke izriču brkati komesari partije. To je točka na povijesnoj lenti  na koju  je s „Generalom“ pristigao domaći film.“

A ako je to tako, a nije, onda je ovaj „komentar“ prava slika i prilika pisanja „po narudžbi“ iz doba vladanja Staljina, Mussolinija, Tita ili Hitlera.

Uostalom, jel se netko sjeća da su ti i takvi notorni, jalni i podli člankopisci ikada pohvalili ili našli barem zrno dobroga u stvaranju hrvatske države? Zar nisu na isti ili sličan način svojedobno  dočekali Sedlarovu i Araličinu „Gospu“ ili „Četverored“, a uzdizali fašističke predstave nekih „hrvatskih“ nazovi redatelja?

Na ovaj način Pavičić već na startu želi eliminirati iznimno dobar i kvalitetan hrvatski film, ali, sve po  Goebbelsovoj  propagandi („Nećete uspjeti ukoliko neprestano ne ponavljate laži“), koju je očito usavršio, osobito, kao što jednom reče Jakov Sedlar dok je navodno „derao kozu“ po brdima oko Splita.

Stoga bi najbolje bilo jadnom člankopiscu  da ne zagađuje prostor i da se „pokrije preko glave“ da ne ispadne  da ga hrani, plaća i potiče srpski, četnički lobi.

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Tako su radili ‘antifašisti’. Nisu ga mogli ušutkati, pa su ga ubili!

Objavljeno

na

Bruno Bušić je bio progonjen, zatvaran i na koncu ubijen po režimu koji se deklarira kao komunistički i koji je kao takav poznat u svijetu. Njegovo ime, ali i djela ne mogu se zaboraviti. Čak su i neke hrvatske vojne postrojbe u Domovinskome ratu nosile njegovo ime.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman posmrtno mu je 1995. dodijelio tri odličja: Reda kneza Domagoja s ogrlicom, Red Ante Starčevića i Red Stjepana Radića za njegove zasluge i borbu za hrvatsku samostalnost.

Bušić je bio i ostao hrvatski ponos i nadahnuće, poglavito mlađim generacijama. O sebi je uz ostalo napisao:
– „Rođen sam 6. listopada 1939. u selu Vinjanima, u zaseoku Bušića Drazi. Otac mi je Dalmatinac, a majka Hercegovka. Kad sam imao tri i pol godine, majka mi umire. Mene odvode preko brda baki u Hercegovinu. Kod bake sam ostao godinu dana. Baka i ujaci su me pazili i milovali. No, ja sam neprestano žudio za rodnim krajem. Jedne noći, dok su svi spavali, šmugnuo sam iz kuće. Sutradan su me pronašli u šumi. A dan-dva poslije ove zgodice, baka me je na kljusetu dovela u moju Dragu. Otada se počinje odmotavati moje životno klupko…“.

Kukavički i podmuklo ubili su ga Udbaši po nalogu iz Beograda 16. listopada 1978. u Parizu. Nakon što su njegovi posmrtni ostaci iz glavnog grada Francuske preneseni u Hrvatsku, pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Priredio sam i uredio njegovu knjigu „Svjedok pomirbe“ (Zagreb, 1995.), prvu takvu u slobodnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj, a za koju je proslov napisao o. dr. Vjekoslav Lasić.

U knjizi je objavljena i pjesma Brune Bušića „Hrvatska“ (dobivena od pariške policije, 15. XI. 1978.), a ide ovako:

„Između tebe i mene
topla plava pupak-uzica
ti
kamen na srcu
ja
„Smith & Wesson“ u džepu
u podne
šalica kave
u ponoć
čaša pelina
u kršu
kad dječak podbode magarca i krene na zvijezdu
svijeta
na tvoju golu guzicu
past će sve naše suze i poljupci
zvijezda
mrlja crna i nedokučiva
u pepelu je najtoplije
Hrvatska
ovo je bila pjesma o meni i tebi
ona je gotova.“

Evo i tako je pisao stihove čovjek koji je također zapisao i ovo:

„Stavljam ruku na Hrvatsku i kunem se da ne ću nikada uzalud napisati njeno ime. Ako vidite da sam se iznevjerio Hrvatskoj i njenom narodu odsjecite mi ruku.“
Bušić je dao i život radi povezivanja emigracije s domovinom i boreći se protiv ideoloških zabluda, kojima se žrtvuje nacionalno oslobođenje Hrvatske.
Bio je uz ostalo i svjedok pomirbe, bitnog uvjeta obnavljanja nezavisne i slobodne hrvatske države.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Za izbore spremni – Božinović i Horvat o Bandićevoj ucjeni plaćama

Objavljeno

na

Objavio

Prijetnje Milana Bandića da njegov Klub zastupnika u Saboru neće podržavati vladajuću većinu ukoliko Vlada ne pristane na zahtjeve učitelja i nastavnika za povećanjem plaća, nisu se čini se previše dojmile ministara u Vladi. Koja, podsjetimo, ima tanku većinu. A bez Bandićeva kluba je nikako nema.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović pojasnio je da je unutar svog resora povećao nekima plaće, ali se nije povećavao proračun već se to učinilo preraspodjelom. Rekao je i da Vlada ima svoj put.

“Imamo svoj put i idemo tim putem, a ukoliko se bilo što ispriječi na tom putu mi kao vladajuća stranka kao nositelj ove koalicije smo spremni na svaki politički izazov”, rekao je Božinović.

Ministar gospodarstva Darko Horvat sa sličnom porukom.

“Ne pristajemo na nikakave ultimatume, spremni smo za izbore ako treba”, rekao je, prenosi RTL.

Bandić poručio Plenkoviću: Ili će se povećati plaće prosvjetarima ili više neće biti ove Vlade

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari