Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: I Vrdoljakov ‘General’ dočekan na (draškovićev) ‘nož’, iako je vrhunski hrvatski film

Objavljeno

na

Još nije ni završila projekcija igranog filma „General“ Antuna Vrdoljka u pulskoj Areni, a već je dežurni kritičar svega što hrvatski diše notorni Jurica Pavičić u Jutarnjem listu (14.7.2019.) „svijetu“ objavio „istinu“ – „General je suh, siv i dosadan“!

„Ne, nisam čitao što taj piše niti me zanima njegovo mišljenje“ – bio je kratak autor ovog inače dugo očekivanog filma.

A jadni i jalni „filmski kritičar“, koji se i sam okušao i okušava  nešto napraviti i u tom svijetu, ali kako je čovjek navodno nedarovit to mu nikako ne polazi za rukom, onda se nastoji probiti u svijet s kojim nema veze obmanama, lažima, klevetama i svime drugome što u to ide. Taj njegov stil pisanja prati i manja skupinama njegovih istomišljenika, dobro raspoređenih po medijima, a koji, ako malo bolje analizirate, cijeli život pišu, nagrađuju,  zarađuju i uzdižu jedan drugoga.

„Nakon što su pulska publika i politički who is who vidjeli biografski film o Anti Gotovini, može se mirno reći da nitko (zar uistinu nitko?, op. p.) baš nije dobio ono što je od Vrdoljakova filma očekivao“ – piše dežurni politikantski člankopisac i nadodaje da je „Vrdoljakov „General“ – ukratko – ispunio samo jednu svrhu. Ta je svrha ideološka. Cilj ovog filma je bio taj da bude ideološki performativ, da ritualno oblikuje službenu verziju hrvatske novije povijesti kroz lik idealnog hagiografskog reprezenta.“ – piše samo da piše, kao da je plaćen po normi, a ne kvaliteti.

Zatim nabraja kako ON (koji se u „ništa“ ne razumije, op.p.) misli (sic!) da je taj film trebalo snimiti, što sve nedostaje i tako redom, ali najviše ga boli što je na Vrdoljakov film potrošeno oko tri milijuna eura samo javnog novca i da unatoč tome izgleda – siromaški.

Smeta ga (do boli!) također što hrvatske vojnike, pa i generala Gotovinu, prikazuje kao časne i poštene ratnike. Ovaj notorni člankopisac (kakav kritičar!) želio je vidjeti film u kojoj su Hrvati gubitnici u Domovinskome ratu, u kojima su ubijali, klali i rušili, dezertirali i tome slično, a ne u kojem su prikazani kao žrtve i pobjednici nad srpskom i inom agresijom.

Ovog tipa ne zanima što je nakon svečane projekcije cijela pulska Arena gromoglasno, velikim i nesvakidašnjim ovacijama,  pozdravila ovaj film i njegove autore, već svoj gadljivi članak  završava ovim riječima- „Vrdoljakov „General“  nije film iz 1973. ili 1976., nego film iz 1947. Njemu pandan  nisu „Sutjeska“ i „Vrhovi Zelengore“, nego staljinistički filmovi u kojima Staljin  dodirom ruke popravlja traktor, a mudre pravorijeke izriču brkati komesari partije. To je točka na povijesnoj lenti  na koju  je s „Generalom“ pristigao domaći film.“

A ako je to tako, a nije, onda je ovaj „komentar“ prava slika i prilika pisanja „po narudžbi“ iz doba vladanja Staljina, Mussolinija, Tita ili Hitlera.

Uostalom, jel se netko sjeća da su ti i takvi notorni, jalni i podli člankopisci ikada pohvalili ili našli barem zrno dobroga u stvaranju hrvatske države? Zar nisu na isti ili sličan način svojedobno  dočekali Sedlarovu i Araličinu „Gospu“ ili „Četverored“, a uzdizali fašističke predstave nekih „hrvatskih“ nazovi redatelja?

Na ovaj način Pavičić već na startu želi eliminirati iznimno dobar i kvalitetan hrvatski film, ali, sve po  Goebbelsovoj  propagandi („Nećete uspjeti ukoliko neprestano ne ponavljate laži“), koju je očito usavršio, osobito, kao što jednom reče Jakov Sedlar dok je navodno „derao kozu“ po brdima oko Splita.

Stoga bi najbolje bilo jadnom člankopiscu  da ne zagađuje prostor i da se „pokrije preko glave“ da ne ispadne  da ga hrani, plaća i potiče srpski, četnički lobi.

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

U Thompsonovoj pjesmi sve im smeta, a najmanje pozdrav!

Objavljeno

na

Foto: Bljesak.info

U domoljubnoj pjesmi „Bojna Čavoglave“, koju, od početka srpske agresije,  izvodi i pjeva njen autor Marka Perkovića Thompsona najmanje je sporan pozdrav – „Za dom spremni!“

Naime, onima koji progone Hrvate zbog ovog pozdrava iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata  mnogo više smetaju ostali stihovi u toj pjesmi, ali kad ste čuli da je netko od njih rekao da se s njima ne slaže, ili da nisu dobri?

Uhvatili su se pozdrava „Za dom spremni“, kao pijan plota, na isti način kao što progone Hrvate za izmišljenih, tobože,  600 ili 800 tisuća žrtava u Jasenovcu.

Sve s ciljem, da mi njih ne bi pitali (ili pitali što manje) što ste tijekom 1991. u Hrvatskoj radili „bando četnička“? Oni su izmislili da im smeta ovaj pozdrav, više od razorenog Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Voćina, Saborskog Knina, Dubrovnika, Zadra, Šibenika, Osijeka, Vinkovaca i niz drugih gradova i mjesta.

Za tisuće srpskih granata koje su pale na vukovarsku ratnu bolnicu još nitko nije odgovarao,  kao ni za 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica, ali za jedan običan pozdrav jeste.

Čak nitko nije odgovarao, niti vikao da treba kazniti one koji, poput pupovaca, kontinuirano štite (čak i u Hrvatskom saboru!) velikosrpski četnički pokret, ali i četničku kokardu.

Pjesma „Bojna Čavoglave“ nastala je u vrijeme srpske agresije i nikome nije smetala sve do današnjih dana. Međutim, progonitelji se boje reći da ih u ovoj pjesmi daleko više od navedenog pozdrava smetaju, da ih bole i žare stihovi poput:  (…) „Puče tomson, kalašnjikov a i zbrojevka, baci bombu, goni bandu preko izvora. Korak naprijed, puška gotovs, i uz pjesmu svi, za dom braćo, za slobodu, borimo se mi. Čujte srpski dragovoljci, bando, četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji. Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna, sudit će vam bojovnici iz Čavoglava…“

Dakle, to je „sporno“, to bi oni htjeli zabraniti, poput „Čujte srpski dragovoljci, bando, četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji…“, a ne „Za dom spremni“,  ali nemaju muda to javno reći pa su se uhvatili za pozdrav, i od njega napravili osudu hrvatskog naroda. Čak su s ovim pozdravom „povezali“ i hrvatske branitelje, koji se nisu ni rodili u vrijeme II. svjetskog rata, s ustašama, fašističkim zločinima, raznim jasenovcima i sličnome.

Neshvatljivo je, dakle, da im smeta „Za dom spremni“, ali ne i „čujte srpski dragovoljci, bando četnička“, „goni bandu“, „stići će vas naša ruka i u Srbiji“, „sudit će vam bojovnici“ itd. i tome slično.

A ako bi autor kojim slučajem (što se ne može dogoditi) iz pjesme izbacio pozdrav koji im ne odgovora i umjesto njega zapjevao la, la, la, jel bi onda „pravda“ bila zadovoljena?

Mladen Pavković

 

Thompson: Čitav hrvatski narod u BiH puno mi znači i nekako sam vezan uz njega

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Spomenici u Kninu i Zagrebu – Dva ‘ista’ spomenika, dva ‘ista’ nacionalna obilježavanja!?

Objavljeno

na

U Kninu je svojedobno, 2011., otkriven veličanstveni nacionalni spomenik „Hrvatske pobjede Oluja 95.“. Radovali smo se tom čini kao mala djeca. Međutim, sad će prema svemu sudeći i Zagreb dobiti nacionalni spomenik koji će nositi naziv – „Spomenik Domovini“.

Međutim, na prvi pogled onaj u Kninu i onaj koji će biti otkriven u Zagrebu sliče kao „jaje jajetu“! Netko je očito nekoga kopirao!

Taj, kako već sada ističu, najskuplji hrvatski spomenik, koji se podiže na inicijativu i zaslugom gradonačelnika Milana Bandića, nije jedini koji izaziva prijepore.

Naime, na Bandićevu  inicijativu srušen je jedan od najljepših spomenika Domovinskoga rata- Zid boli. Gradile su ga spontano, s ljubavlju i ponosom, (1993.), opeku po opeku, majke, poput Kate Šoljić, koje su izgubile svoje sinove, kćeri ili najmilije u Domovinskome ratu. Opeke su, kao u dobra stara udbaška vremena, srušene (2005.), u ranim jutarnjim satima, a cigle na silu odvezene u kamionima na Mirogoj, gdje je podignut još jedan Bandićev spomenik žrtvama agresije, autora Dušana Džamonje, koji je suzama natopljene opeke hrvatskih majki, da se ne vide, zakopao u zemlju.

To je prvi spomenik koji „nije bačen“, ali koji se tobože može „pogledati“ pod zemljom!?

Nije smiješno, ali je žalosno.

Osim toga, na spomeniku su uklesana na tisuće imena stradalih u Domovinskome ratu, ali na njemu nigdje ne piše „od čije ruke“ su stradali, nema ni njihovih podataka o rođenju i smrti, a nije  uklesan ni  križ, već samo naziv – „Glas hrvatske žrtve- Zid boli“!?

Na inicijativu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana na Medvedgradu je sagrađen (1994.) Oltar domovine, autora hrvatskog kipara, akademika Kuzme Kovačića. To je trebalo biti mjesto gdje će se okupljati branitelji i građani, ali i predsjednici država i drugi koji nam dolaze u posjet i tamo odavati poštovanje domovini. Nu, čim je umro (1999.) dr. Franjo Tuđman, „umro“ je i ovaj spomenik! Gradonačelnik Grada Zagreba u nekoliko je navrata uvjeravao da će se to mjesto obnoviti, da će biti kao nekad, ali očito više nikad to ne će biti kako je bilo i zamišljeno.

Glavni razlog što je Oltar domovine „odbačen“ je navodna odbojnost Ivice Račana, Stjepana Mesića i Ive Josipovića naspram Tuđmana, odnosno Domovinskog rata, pa u neku ruku i prema Hrvatima i Hrvatskoj. Ali…zbog čega je od njega ruke dignuo gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić? Sad ga je istina (malo) dao obnoviti, tek toliko da se ne može do kraja prigovarati, ali pitanje i dalje visi u zraku!

Zahvaljujući Bandiću (sve se vrti oko njega) pokraj zagrebačke dvorane Vatroslava Lisinskog podignut je spomenik prvom hrvatskom predsjedniku. Kakav je takav je, dobar je!

Nu, taj je spomenik po riječima gradonačelnika prvo trebao biti postavljen na bivšem Francuskom trgu („daleko od centra grada“) kojem je Bandić udijelio ime – Trg dr. Franje Tuđmana.

Obitelj Tuđman se nikada nije složila s gradonačelnikovim idejama. Gospođa Ankica Tuđman, supruga „Oca Domovine“, nam je pričala da ih Bandić u svezi toga nikada nije ništa pitao, a ni pozvao na bilo kakav razgovor. Sve je to gradonačelnikovo „maslo“, da ne kažemo djelo.

Inicijator spomenika u Kninu, hrvatski dragovoljac i u to vrijeme čelni čovjek jedne od najjačih i najboljih Udruga proisteklih iz Domovinskoga rata UHBL-PTSP Tvrđava Knin Mladen Milošević  rekao je da je sramota što su za spomenik u Zagrebu uzeli njegovu ideju, a i to da se boji da će se otkrivanjem zagrebačkog spomenika „centralno“ obilježavanje Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te VRO Oluja 95, jednostavno preseliti ili „prebaciti“ u glavni grad!

S obzirom da se već nekoliko godina ciljano opstruira najveći hrvatski blagdan, da na obilježavanje u Knin dolazi sve manje ljudi, a poglavito branitelja, „na djelu“ je scenarij izmještanja. Zagreb je ljeti ionako pusti grad, pa će imati jednu nacionalnu manifestaciju više. Bandić, vjerujte, ništa ne radi slučajno – kazao je.

A da su kninski i zagrebački spomenici isti ili dobrano slični itekako je vidljivo iz dostupnih fotografija. Razlikuju se samo po cijeni. Zagrebački je deset puta skuplji!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari