Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Ima li u Hrvatskoj nekog tko će „ušutkati“ patrijarha Irineja?

Objavljeno

na

Srpska pravoslavna crkva pod svaku cijenu želi zaustaviti kanonizaciju blažeg Alojzija Stepinca, što nije ništa drugo nego dio nove velikosrpske politike.

[ad id=”93788″]

Mediji javljaju da se u tu tešku i pokvarenu igru uključio sam vrh ove crkve, na čelu s patrijarhom Irinejem, koji već duže vrijeme javno govori da je hrvatska država nasljednica kvislinške Pavelićeve NDH. Na taj način Srbi nas ponovo vraćaju na početak devedesetih godina. Tako su vrištali i 1991. te poticali svoju braću, pomozbog junake, da što jače opale po Hrvatskoj i Hrvatima. Rezultat toga bila je srpska (jugoslavenska) agresija na Republiku Hrvatsku.

Ove godine obilježavamo 25 godina od ubijanja, rušenja, protjerivanja, paleža, krađa i sličnoga, svega što hrvatski diše. Zahvaljujući Bogu i hrvatskom narodu dobili smo rat, ali, kako se čini, ponovno ga gubimo za tzv. zelenim stolom, tj. u miru. Nakon prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, na čelo države došli su Mesić i Josipović. Ono sve za što su ginuli hrvatski branitelji, za što su pali hrvatski civili, ta dva „harmonikaša“ uspjeli su uništiti i dati mogućnost Srbima u Hrvatskoj i Srbiji da nas i dalje, ali ovoga puta na „fin“ način, kao ovce, „šišaju i kolju“, proglašavajući nas ustašama, gdje god stignu i gdje god mogu.

No, ono što je najgore i potpuno nerazumljivo je činjenica da čak i jedan patrijarhar Irinej, kao ovih dana, javno iznosi niz kleveta i laži za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, a da osude na razini državne politike nema. Tako među ostalim čitamo da je čelnik Srpske pravoslavne crkve nedavno izjavio da u Zagrebu, gdje se nalazi jedna srpska škola, gotovo svakodnevno dolaze neki mladići i kažu „Ovo je pravoslavna stanica, idemo da ih koljemo“. Patrijarhar veli („Večernji list“, 9. siječnja 2016.) da to ponavljaju djeca, i da su to vjerojatno čuli ili slušali od svojih najbližih! A zatim je dodao i ovo:

  • „Znaju što su njihovi preci radili, znaju kako su Srbi stradali. Nažalost, taj strah je i dalje prisutan kod srpskog naroda i tu nema slobode.“

Vrh Srpske pravoslavne crkve nema lijepo mišljenje ni o Katoličkoj crkvi u Hrvata. Svi smo mi za njih bili i ostali ustaše. Grade li se tako dobrosusjedski odnosi? Sad se tek vidi, poglavito na ovom primjeru, kakvi su politiku vodili Mesić i Josipović, ali i ostali političari politikanti koji i dalje „srpski dišu“. Jadni ljudi koji su za ovakvu Hrvatsku dali svoje živote, a ta ista država ne može ni mrtve ni žive zaštititi od ponovnog bujanja velikosrpske politike. Srbi, ako ste primijetili, nikada ne spominju da su bili agresori, a čak ni ne žale za zlom koje su posijali u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata. Jedan Pupovac, nitko i ništa, većinu hrvatskih političara strpa u „mali džepić“, ponaša se kao da su Srbi stvorili hrvatsku državu, laže i maže, sve u šesnaest. Možete li zamisliti da u Izraelu djeluje i da bogato bude financiran od tamošnje države jedan pupovac, teršelič, stanimirović, pusić…?

Što hoće Srpska pravoslavna crkva osporavajući i kod pape Franje ulogu i značaj za Hrvate svetog čovjeka, blaženoga Alojzija Stepinca? Blateći njega oni blate i sav hrvatski narod, tjerajući i dalje velikosrpsku politiku. Za njih ne postoji hrvatska država, već samo oni krajevi u našoj državi gdje su nastanjeni Srbi.

Ne uvažavajući volju naroda da se blaženog Stepinca proglasi svetim, Srbi se, bez posljedica, i na ovaj način miješaju u unutarnje stvari Hrvatske i Hrvata, a to su im u prvom redu omogućili Mesić i Josipović.

Srbi, koje smo potukli do nogu u vrijeme rata, sada nam drže lekcije i oko toga kako bi Hrvatska vojska trebala biti naoružana?! Oni ponovno mogu biti treća ili četvrta vojna sila u Europi, a mi ćemo njih, ako treba, opet najuriti lovačkim puškama, u tenisicama i poljoprivrednim zrakoplovima, kao što smo to učinili i u vrijeme kad su nas napadali, misleći da će u desetak dana pregaziti Hrvatsku, od Vukovara do Dubrovnika.

I tako, dok se hrvatska država, odnosno nadležne institucije, već nekoliko godina bave „slučajem Josipa Šimunića“, isti ti nažalost zatvaraju oči, usta i uši kad im patrijarh Irinej i politički čelnici Srba (i Republike Srpske) i dalje javno tjeraju velikosrpsku politiku.

Ima li, osim Hrvatske, još neka država u svijetu gdje joj agresori drže lekcije, a ovi umjesto da barem odgovore, sakrivaju se u „mišje rupe“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HRS prijavio Federalnu TV RAK-u zbog emisije ‘Mreža’ od 14.01.2019.

Objavljeno

na

Objavio

HRS je danas uputio prijavu RAK-u u kojoj traži od ove agencije postupanje u skladu sa svojim ovlastima i određivanje odgovarajućih kazni Federalnoj TV zbog pristranog izvješćivanja i podsticanja na mržnju u emisiji „Mreža“ emitiranoj 14.01.2019.

Više je deplasirano i govoriti o tome kako je FTV kao dio javnog RTV servisa u biti propagandistički instrument u rukama bošnjačke političke oligarhije. Međutim, uvijek nas dodatno neugodno iznenadi razina neprofesionalizma i pristranosti urednika i autora te tv kuće.

Emisija „Mreža“ Federalne televizije emitirana 14.01.2019. pokazuje da tom neprofesionalizmu jednostavno nema kraja.

Emisija je posvećena u potpunosti ratnohuškačkom ocrnjivanju hrvatske i srpske politike kao destabilizirajućim faktorima i prikazivanju bošnjačke politike kao jedine ultimativno pravedne i valjane, i to utjelovljene u Šefiku Džaferoviću i efendiji Mustafi Ceriću kao moralnim vertikalama.

„Sporazum Čović – Dodik kao nastavak politike 90ih i sporazuma Milošević – Tuđman“, „teritorijalni apetiti susjeda ne jenjavaju“, „ratni planovi se planiraju realizirati u miru“, itd. su samo dio uredničkih stavova koji se mimo svih profesionalnih kodeksa proturaju kao činjenice. Sve to uz zvuke dramatične glazbe i fotografije Miloševića/Tuđmana, Karadžića/Bobana.

Nakon emisije kod gledatelja koji nema pojma o povijesti i odnosima u BiH stvara se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Po urednicima FTV-a sve što se danas događa u BiH je nastavak razgovora Milošević – Tuđman, a zaboraviše razgovore Zulfikarpašić/Filipović – Karadžić/Koljević iz lipnja 1991. ili Izetbegović/Krajišnik iz rujna 1993. Deklaracija Izetbegovića i Krajišnika iz 1993. je jedini dokument kojeg je otac bošnjačke domovine uistinu poštovao i prvi put pristao na srpsku emancipaciju u BiH.

Vrh licemjerstva i laži FTV-a je stav po kojem je 200 000 Hrvata iz RS-a protjerano, a da su se Hrvati iz Središnje Bosne i drugih krajeva sami potjerali sa svojih ognjišta i da je za to odgovorna genocidna UZP politika. Hrvati se etnički samo-očistili, a Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod su, po autorima Mreže, najveće žrtve i jednih i drugih. Što kaže Agencija za statistiku?

Statistika naselja koja su promijenila nacionalnu strukturu, u odnosu na 1991., po entitetima izgleda ovako: u Federaciji 252 srpskih, a 93 hrvatska naselja je postalo bošnjačkim, dok je 30 bošnjačkih, a 33 srpska postala hrvatskim, dok niti jedno naselje nije postalo srpsko; u RS-u 182 bošnjačkih, a 61 hrvatska naselja su postala srpskim, dok je 7 srpskih i 5 hrvatskih postalo bošnjačkim naseljima.

Ovi podaci dokazuju drugačiju sliku od one koju FTV promovira, a to je da 357 naselja u BiH ratnim djelovanjem, što u ratu, što u miru, postalo je većinski bošnjačkom, 243 srpskom, a 63 hrvatskom sredinom.

Dakle, krvoločni Srbi i genocidni Hrvati svojim ratnim djelovanjem nisu zajedno „etnički očistili“ naselja kao njihovi federalni i državni partneri.

Zašto ovo iznosimo? Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama, otvoreno se stavljajući na stranu bošnjačke političke elite.

Koliko to patološki daleko ide ponajbolje je pokazao prilog o pravoslavnoj crkvi kao utjelovljenju i glavnim nositeljima zločinačko separatističke politike, na koju jedino islamska zajednica može i mora dati valjan odgovor u cilju zaštite BiH kao države.

Smatramo kako je RAK, na čelu sa Vijećem agencije moralo po dužnosti djelovati ne samo u ovom slučaju, nego i ranije, budući da je pristranost i neprofesionalizam Federalne TV postao pravilom.

Budući da je reakcija izostala, uputili smo prijavu. Uz to, na kraju pozivamo HDZ BiH da prije nego što optuže sarajevske medije za širenje mržnje, priupitaju svoje ljude po institucijama, poput Zorana Tomića i Nine Ćorića koji sjede u Vijeću RAK-a, što su uradili po tom pitanju. Upravna vijeća su i obveze, nisu samo novčane naknade za (ne)rad.

HRS

 

 

NEĆE BITI KALIFATA DOK JE SRBA I HRVATA!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima.

Objavljeno

na

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima. Toga dana, 1992., naša je država, nakon proglašenja neovisnosti, (25. lipnja 1991.) priznata kao suverena i samostalna!

Europska zajednica, koju su činile 12 zemalja (Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Velika Britanija) objavile su zajedničku odluku kojom priznaju  Republike Hrvatsku i Sloveniju.

Toga dana, u Zagrebu je otvorena njemačka ambasada, što znači da je ova država prva koja je uspostavila diplomatske odnose s Republikom Hrvatskom.

Bila je to iznimno radosna vijest za sve građane naše države, a poglavito za hrvatske branitelje.

U večernjim satima, toga 15. siječnja, na zagrebačkom središnjem trgu, Trgu bana Josipa Jelačića, spontano se okupio veliki broj građana u slavljeničkom raspoloženju. Među okupljene  došao je i prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman.

Rekao je: „Kako bih mogao izdržati u svom uredu, a da nisam sa svojim narodom. Moj dan je protekao radno, kao obično, ali isto tako i posebno. Dan za koji smo živjeli svi mi kao i naši preci. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države“ te dodao da će ovaj datum „biti uklesan zlatnim slovima u cijelu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana“.

Dva dana nakon toga, u Hrvatsku je doputovao Francessco Cossiga, predsjednik Republike Italije, prvi strani državnik koji je službeno posjetio Republiku Hrvatsku, a samo dan poslije  u Zagreb je stigao i austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock, i bio nazočan svečanom polaganju ploče s natpisom: Ambasada Republike Austrije (na Jabukovcu).

Ostalo je povijest.

Za ovaj iznimno značajan događaj, najviše su zaslužni hrvatski branitelji, od kojih su mnogi već tada dali svoje živote i zdravlje za ovo što danas imamo.

Međutim, kako vrijeme ide, sve se manje pozornosti pridaje danu priznanja Republike Hrvatske, baš kao i svemu drugome što je vezano uz Domovinski rat.

Ovaj bi se datum u školama posebno trebao isticati, a ne da djeca nemaju pojima što se u Hrvatskoj dogodilo sredinom siječnja 1992.

Jedan dio hrvatskih građana, a poglavito političara, ponašaju se kao da smo ostvarili „banana republiku“, a ne državu.

Tog 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno priznata, gotovo trećina zemlje bila je pod srpskom i inom okupacijom.

Također je neshvatljivo da Hrvati općenito malo drže do svojih blagdana, iako vole isticati kako to lijepo i raskošno rade, primjerice, Amerikanci. Jedan dobar dio naših građana  „bučno proslavlja“ blagdane,  odlazeći u shoppinge, na ljetovanja ili skijališta, dok nacionalni mediji tome ne pridaju značaj koji trebaju imati.

Na stvaranje hrvatske države i na njezine junake još malo pa će nas, da se našalimo, podsjećati tu i tamo neki hrvatski branitelj kojeg ćemo susresti na ulici ili trgu, s hrvatskom zastavom u ruci  ili pak u invalidskim kolicima.

Nu, najveći broj onih koji su stvorili hrvatsku državu, zajedno sa dr. Franjom Tuđmanom, počiva na grobljima širom Lijepe naše!

Ne, nije i neće biti dovoljno da im se toga dana, 15. siječnja,  odnosno Spomen dana, samo zapali svijeća, položi vijenac i kaže – „slava im“!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari