Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Klemm ne drži „figu u džepu“

Objavljeno

na

Jedni se slažu, drugi se ne slažu s časnim i uglednim hrvatskim braniteljem Josipom Klemmom. Međutim, kako god bilo, riječ je o čovjeku koji se već godinama istinski bori za svoje suborce, prijatelje i sve one koji su na bilo koji način „stjerani u kut“ nakon što su se vratili s prvih crta obrane. Bio je i prvi kad je trebalo u obrani generala Markača i Gotovine, a i predvodnik branitelja u najdužem protestu, na Trgu Nevenke Topalušić. Sjetimo se brojnih tribina na kojima je sudjelovao diljem Hrvatske, ali i izvan granica naše zemlje, na kojima je uz  Glogoškog, Jukića, Deura i druge, javno ukazivao na nepravde ljudima koji su branili i obrani hrvatsku državu. Ako nije mogao pomoći, nikada nije ni odmagao. Zahvaljujući njemu i samo njemu gotovo u centru Zagreba otvorena je jedna od najljepših, ako ne i najljepša dvorana u kojoj obitava Udruga članova Specijalne policije Domovinskog rata, na čijem je čelu, a koju koriste i druge Udruge. Međutim, nije zgorega napomenuti da je taj čovjek iznimno mnogo, ali konkretno pomogao stradalim braniteljima i članovima njihovih obitelji, nikada ne tražeći ništa za uzvrat!

Jednom riječju, da ga nema, trebalo bi ga izmisliti!

Ovih dana, zajedno sa Draženom Jukićem, još jednim istaknutim sudionikom Domovinskog rata, bio je na sastanku sa bivšim predsjednikom Vlade i predsjednikom SDP-a Zoranom Milanovićem. Prije njega s njim je razgovarao i general Đuro Dečak. Za razliku od Dečekova razgovora ovog puta sve je izašlo na svijetlost dana! Naime,  zahvaljujući audio snimci (za koju se ne zna tko ju je snimio i pustio u javnost)  saznalo se što su Klemm i Jukić razgovarali- crno na bijelo! Milanović se „posipao pepelom“, a branitelji nisu ništa skrivali ni došli s „figom u džepu“. Sada Klemm predlaže da se sjedne za stol i sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem, koji je iznimno dobro upoznat s Domovinskim ratom, jer je u njemu i aktivno sudjelovao, ali na – drugoj strani.

-„Nitko ne kaže da za tim stolom s Aleksandrom Vučićem moraju sjediti Klemm i Jukić!“- jasan je Klemm.

On predlaže da pored predstavnika Udruga proizašlih iz Domovinskog rata tamo u prvom redu sudjeluju sve zainteresirane strane, ali i naši pravnici. Također je mišljenja da ukoliko se ne može drugačije sa Srbijom, onda Hrvatska, kao članica EU, treba tražiti da nas zaštiti ova zajednica, jer nedopustivo je da svako malo iz te zemlje, koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku netko „bljuje i pljuje“ po hrvatskim žrtvama i hrvatskim braniteljima. Nu, taj razgovor ne smije biti zatvoren za javnost, jer tada se događa da nakon sastanka svaka strana objavi svoje priopćenje, a ono se jedno od drugog razlikuje kao jaje od kruške!

Ne, ne moraju se bojati hrvatski branitelji i stradalnici. Klemm ih sigurno neće izdati i ostaviti na vjetrometini. Barem se u tome dosad i te kako pokazao i dokazao.

Hrvatski branitelji trebaju dići svoj glas protiv tzv. novinarskih pera poput Jelene Lovrić ili Slavice Lukić, supruge Milorada Pupovca i drugih „nalivpera“ školovanih u Banja Luci. Naime, odakle pravo toj Lovrički, dobro znanoj KPJ-u novinarki da branitelje naziva „šatorašima“ ili da piše o generalu Glavašu, Đapiću i drugima, kao da je s njima ovce pasla? Što ona zna o Domovinskome ratu?

Sve u svemu, protest hrvatskih branitelja i stradalnika i dalje je „na snazi“, bez obzira što su dragovoljno maknuli šator s trga na kojem je u borbi s nepravdom svoj život dala i Nevenka Topalušić.

Josip Klemm sa svojim suradnicima se dokazao (i na djelu) da može biti i dalje onaj koji će govoriti „za mnom“, koji neće poput nekih drugih prodavati maglu.

Stoga ovom Junaku Domovinskog rata možemo poručiti da se ne da tek samo tako „pokoriti“ od onih koji samo viču, a u praksi ne čine gotovo ništa.

Klemm, sve što radiš za dobrobit ljudi koji su bili prvi kad je trebalo, radi i dalje, kao i dosad, otvoreno, jasno i glasno i podrška ti sigurno neće izostati.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Župane, dvorac Janka Draškovića u Rečici je i Vaša briga!

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani gospodine župane Damir Jelić građani RH, imaju pravo znati istinu.

U tom smislu javljam Vam se, ovim otvorenim pismom sa nadom i željom, kako bi se čim prije riješio već dva desetljetni problem dvorca Janka Draškovića u Rečici.

Problem je još veći nastao čudnom prodajom, kažem čudnom, jer nam kupoprodajni ugovor nije javno poznat zašto je uopće dvorac prodan.

Umjesto da  koristi u više namjena, rečičkim udrugama i društvima. Dvorac je prodan praktično mladima ispred nosa, jednoj zagrebačkoj obitelji, koja kako se vidi ni nema puno daljnjeg interesa o tom dvorcu, još od vremena Vašeg gradonačelničkog mandata u 2007. godini. Te prolazi od tada do sada, iako posjeduje veliko kurtološko, književno i povjesno 18 stoljetno bogatstvo, u sve veću ništavinu što nikome ne koristi.

Koliko je meni poznato dvorac je prodan 2007godine i ako je udruga „ZUK“ Rečica, nakon izrade žitne lađe,- Zora, koja danas plovi rijekom Kupom i prevaža domaće goste i turiste. Sa velikim žarom i zalaganjem je htjela preuzeti brigu i za dvorac Janka Draškovića, što bi više gledano društveno, turistički i gospodarski išlo u prilog, svima jednako dobrom.

Na žalost to se dosada nije dogodilo, pa ni  ono najnužnije, zaboravilo se je svake godine, najmanje tri puta i više pokositi park te očistiti okoliš oko dvorca. Problemi se i dalje nastavljaju i proširuju. Čovjek si može lagano zamisliti da se je dvorac od 2007godine do danas uređivao sobu po sobu, danas bi stajao ponosno i služio bi za sve jednako dobro i ponos selu Rečici i gradu Karlovcu.

Naša je pak ljudska, moralna građanska i seoska zadaća, kako se mladi nebi više iseljivali iz gradova i hrvatskih sela. Da na sve te nezgodne problematične, okolnosti i opozoravamo one koji ih prave, kako bi čim prije nestale.

Jer kako drugačije shvatiti da u mjesto u današnje vrijeme, koračamo korak naprijed, mi još uvjek koračamo, dva koraka u nazad.

Potrebno nam je uvjek imati na umu i pameti. Sve u stvari što danas dobro i kvalitetno zajednički činimo, činimo to za budućnost uz sebe i za buduće mlade naraštaje u generaciji koje nam u susret dolaze.

Eto i ništa drugo su moji dobronamjerni poticaji, na koje čekam pozitivan odgovor i nadam se da će Vam 4 tjedna vremena biti dovoljno.

Sa visokim poštovanjem i iskrenim pozdravom.

Josip Josef Mayer

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Tko i danas štiti partizansko-komunističke zločine i zločince?

Objavljeno

na

U povodu 75. obljetnice masakra nad Hrvatima, posjetili smo Maceljsku šumu koju još neki zovu i „Titovo lovište“, nadomak Krapine. Tu je nakon 1945. život izgubilo od 12-15.000 Hrvata, bez suda i suđenja. Ovo područje, prekrito gustim šumama, najveća je klaonica Hrvata, gdje je među ostalim ubijen i 21 biskupijski svećenik, franjevac i bogoslov, koji su ovamo dovedeni, vezani žicom, iz Franjevačkog samostana i Župnog ureda u Krapini.

Na  lokacijama koje smo obišli u društvu Damira Borovčaka, koji je objavio i monografiju o ovim stradanjima, dočekala nas je  jadna i žalosna slika.

Bijeli križevi iznad zapuštenih  i travom obraslih jama ukazivali su da je tu bila jedna od 23 dosad otkrivene masovne gronice u kojima je nađeno 1163 žrtava, koje su 22. listopada 2005. svečano pokopane kod crkve Muke Isusove, prije svega zahvaljujući nekolicini agilnih članova Udruge Macelj 1945., koji još jedini ne dopuštaju da se ovaj strašan partizansko-komunistički zločin ne zaboravi.

A znate kako su bili pokopani svi ti ljudi? U malim bijelim sanducima na kojima je umjesto imena i prezimena jedino pisalo „Macelj“ i broj, od 1 do 1163!

Još je veliki broj masovnih grobnica koje nisu otvorene. Hrvatska država to ne dopušta, kao ni proganjanje zločinaca, od kojih su mnogi već umrli, u „partizanskoj“ slavi i u svojim vilama koje su dobili za nagrade i priznanja za veliki „posao“ kojeg su obavili za Tita i partiju.

Hrvati su doista morali biti ubijeni da bi Jugoslavija živjela!

Na jednom od  neistraženih grobišta susrećemo još jednog agilnog člana maceljske Udruge – Milana Pavića- Vukinu. Pokazuje nam karte s brojnim još neistraženim lokacijama. Kaže da je s time upoznao i Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje je tek sada, pred parlamentarne izbore, počelo na nekima od njih obavljati ekshumacije. Njemu, koji im je ukazao na neotkrivena grobišta bezobrazno su rekli da on više „nema što tu tražiti“.

Ponizili su me do daske-kako se kaže – rekao je te dodao da pretpostavlja da će nešto malo kopati, a onda ponovno sve prepustiti zaboravu.

Nu, obilazeći maceljska gubilišta, ne možemo a da se ne zapitamo: kakva je to država koja ne da vodi skrb o ovakvim lokacijama, nego koja ne želi ni da otkopa na tisuće Hrvata koji su ovdje (ali i drugdje) u najvećim mukama, vezani žicom, okončali svoje živote?

Dr. Andrija Hebrang svojedobno je predlagao i ponudio prijedlog zakona da se i ovo područje proglasi od nacionalnog interesa, da ima status Memorijalnog područja, kao recimo Jasenovac. Ta ideja dočekana je nažalost u državnim institucijama na marginaliziranje i prešućivanje.

Na taj način kao da se željelo i želi poručiti da su zločini partizana-komunista i dalje nedodirljivi (kao što jesu), kao i oni koji su klali, ubijali, mučili…

U Hrvatskoj se još uvijek optužuje, sudi i osuđuje hrvatske branitelje iz pobjedničkog Domovinskog rata i po tzv. zapovjednoj odgovornosti. I to na dugogodišnje stroge kazne zatvora.

Članovi Udruge Macelj 1945., kaže nam Borovčak, ali i neki drugi, već su davno došli do saznanja da je i u ove teške zločine u Maceljskoj šumi, uz samu zagorsku magistralu (!) bio umiješan i notorni Stjepan Heršak, zvani Štef, po zanimanju krojač, ali i okrutni zapovjednik OZNA-e u Krapini, koji je bio iznimno blizak sa bivšim žalosnim predsjednikom RH Stjepanom Mesićem. Dovoljno je bilo da za svog života javno izjavi putem medija da on „nema veze“ s nikakvim zločinima i na temelju toga dalje ga, kao ni druge partizanske zločince, nitko nije  ispitivao ni proganjao!

U vrijeme komunizma ovo su strašno  gubilište čuvali, (gdje još i danas iz zemlje izviru kosti nesretnih Hrvata), dobro plaćeni „šumari“, ljudi iz okolnih mjesta, od kojih su mnoge obitelji nažalost bile povezane sa tim zločinima.

Izraelci, ali i mnogi drugi, ne dozvoljavaju da se zaboravi i jedan život izgubljen u Drugom svjetskom ratu i nakon njega, a evo što rade Hrvati (svaka čast iznimkama) – niti ne otkopavaju svoje mrtve, a kamoli da ih i dostojno pokopaju.

O Maceljskoj šumi djeca ne uče u školama niti ovdje kao primjerice u Jasenovac dolaze „kolone“ političara i politikanata sakupljati političke i ine bodove. Hrvatski sabor nije prihvatio ni pokroviteljstvo nad 75. obljetnici masakra u „Titovu lovištu“, a još manje raspravljao o ovoj strašnoj temi.

A netko reče – zločin je zločin!

Nu, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, pitanje svih pitanja i danas ipak glasi: tko i dalje štiti partizansko-komunističke zločine i zločince? I zašto?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari