Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: U Kninu ćemo obilježiti i najveću srpsku „bežaniju“

Objavljeno

na

Prije svakog obilježavanja obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu, pa tako i ove godine, iz Beograda poručuju da je  riječ o sramnoj vojnoj akciji, da takav egzodus Srba nije poznat u povijesti, a spominju i brojne navodne zločine nakon akcije u kojima su navodno sudjelovali hrvatski vojnici.

Jednom riječju, cijeli državni vrh Republike Srbije optužuje Hrvatsku za „genocid“, a pri tome naravno zaboravljaju da su baš oni – srpski i ini četnici – bili agresori na Republiku Hrvatsku, ali i na BiH te Sloveniju i Kosovo i da su sve ratove izgubili.

A osim veličanstvene pobjede hrvatskih branitelja, pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, u Kninu ćemo 5. kolovoza obilježiti i – najveću „bežaniju“ srpske vojske i civila!

Pa, što se stvarno dogodilo toga dana (ili dan ranije) u Kninu? O tome je 14. kolovoza 1995. na 41. sjednici Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije u Beogradu govorio i mali Hitler, balkanski krvnik Slobodan Milošević. Čudno je da se nitko ne sjeća te sjednice, da taj zapisnik ne koristi i Ministarstvo vanjskih poslova RH, poglavito kad Srbima odgovara na njihove diplomatske note u svezi ovog događaja.

A Slobodan Milošević tada je uz ostalo rekao:

Rat-u-Hrvatskoj-Vukovar-oluja-kolona-izbeglica-izbeglice-2„U Kninu se dogodila jedna poražavajuća i ponižavajuća situacija – da je sva pomoć koju je dobila Republika Srpska Krajina, praktično, završila kao naoružanje hrvatske vojske! Zamislite vi taj apsurd: na jednoj strani odbija se mirovni plan, a na drugoj, odbija se da se brani!? Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine onog istog dana, bez čak stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem dijelu fronta. Da smo to tog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne!? Pa, tamo ne bi moglo da se stigne  od njihovih kolona kojima su zakrčili sve putove u bežaniji zajedno sa stanovništvom. Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije. To je apsurdna situacija! Pitanje je ko je zaista donio odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, u uslovima kada su imali sve uslove da se brane, bude donijeta koja izaziva egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?! (podvukao a.). Molim vas, šest hiljada Hrvata je  branilo Vukovar pola godine, napadala je cijela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca: nisu ga mogli braniti ni 12 sati!? Oni ga nisu ni branili, jer po svim izvještajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili – bežaniju!“ – kazao je Slobodan Milošević na sastanku kojem su bili nazočni: Zoran Lilić, predsjednik SR Jugoslavije-predsjednik Vrhovnog savjeta odbrane, Momir Bulatović, predsjednik Crne Gore, – članovi Vrhovnog savjeta odbrane; dr. Radoje Kontić, predsjednik Savezne vlade, Pavle Bulatović, savezni ministar za odbranu, general pukovnik Momčilo Perišić, načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, general pukovnik Blagoje Kovačević zamjenik načelnika GŠ VJ, general pukovnik Dragoljub Ojdanić, komandir 1. armije, general pukovnik Božidar babić, komandant 2. armije, general potpukovnik Dušan Samardžić, komandant 3. armije, general potpukovnik Ljubiša Veličković, komandant RV PVO, kontraadmiral Milan Zec, komandant Ratne mornarice i drugi.

Što na tadašnje riječi Slobodana Miloševića kaže srbijanski državni vrh, a što Milorad Pupovac i ostali pomozbog junaci?

Ima li nekog tko je bolje i ljepše popljuvao srpske „junake“ nego što je to učinio njihov vođa i idol, a da ni jednu riječ nije lagao?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

ZUVHGP: Neka se jednako  poštuju svi zakoni i propisi!

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva

Osvrt na primjenu odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji u svezi sa zapošljavanjem pod jednakim uvjetima

Poštovani,

kad govorimo o zapošljavanju hrvatskih branitelja, odnosno o njihovoj prednosti pri zapošljavanju, treba naglasiti da branitelji nisu jedina skupina koja je tako pozitivno diskriminirana.

Uz Zakon o hrvatskim braniteljima iz DR i članovima njihovih obitelji još postoje:

  1. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (članak 22. stavak 2)
  2. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (članak 9.)
  3. Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (članak 48. f)
  4. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

Svi ovi zakoni i propisi donose određene beneficije prilikom zapošljavanja, no samo Zakon o hrvatskim braniteljima iz DR i članovima njihovih obitelji naziva se apsurdom po njegovim odredbama za zapošljavanje.

Gotovo svakodnevno smo svjedoci iznošenja neistina i poluistina u svezi s primjenom tih odredbi. Zadnji primjer je slučaj branitelja Emila Božikova koji se javljao na natječaje za ravnatelja škole. Pa imamo naslove poput: “Četiri škole nemaju ravnatelja zbog jednog čovjeka: nezaposleni branitelj ruši natječaje”… Takvim naslovima aludira se da je hrvatski branitelj odgovoran što četiri škole nemaju ravnatelja. A zapravo, nezaposleni hrvatski branitelji imaju prednost pri zapošljavanju isključivo ako ispunjavaju sve uvjete u natječaju, te postignu jednako dobar rezultat na testiranjima ili intervjuima kao i kandidat s najviše bodova, odnosno pod jednakim uvjetima. No, silno se želi prikazati da branitelji imaju prednost bez obzira na sve ostale uvjete što ne odgovara istini.

U ovom konkretnom slučaju „krivac“ je nepoštivanje zakona, a ne branitelj. Naime školsko vijeće ne potvrđuje imenovanog Emila Božikova jer „nije ravnatelj kojeg žele zaposlenici“ što nije u skladu sa zakonskim odredbama i uvjetima natječaja kojeg su, najvjerojatnije, sami i kreirali.

Na žalost, ovakvih je primjera mnogo, ali ljudi ih najčešće ne prijavljuju iz straha da će još lošije proći kod sljedećeg javljanja.

Nameće se pitanje što bi se dogodilo da se npr. na natječaj javila osoba koja se pozvala na prednost po Zakonu o pravima nacionalnih manjina i ispunila sve tražene uvjete te ostvarila izvrsne rezultate, kao što je i branitelj Emil te da se dogodilo da, i nakon svega, tu osobu nije potvrdilo školsko vijeće jer žele „svog“ ravnatelja, a mediji napisali da je zakon apsurdan i da je nacionalna manjina kriva sto četiri škole nemaju ravnatelja?! U tom slučaju bili bi ksenofobno društvo, sljednica nekih prošlih država i svi bi se (s pravom) digli na noge u obranu prava i inzistirali da se poštuje zakon.

A kad se krše zakoni na štetu branitelja, tada se događa obrnuti proces i napada branitelj. Proziva ga se teretom društva, a njegova uloga u stvaranju ove države obezvrjeđuje.

Neka se jednako  poštuju svi zakoni i propisi! Neka se sve institucije jednako odnose prema provedbi svih zakona i propisa!

S poštovanjem,

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi

predsjednik

Krešimir Maretić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ivo Goldstein je u Splitu nastupio kao odvjetnik; odvjetnik lažnog tuženja Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

‘The historian is not one who knows but one who seeks’

(Lucien Paul Victor Febvre  1878 – 1956)

Ovaj je članak u kraćoj verziji bio upućen Slobodnoj Dalmaciji, ali su se oglušili, pa ga upućujem ljubiteljima istine. Članak je reakcija samo na dio nedavnih nastupa Ive Goldsteina u tom listu.

U „Slobodnoj Dalmaciji”  13., 15. i 22. veljače 2020., objavljena je reportaža o predstavljanju knjige Ive Goldsteina ‘Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća’ Na predstavljanju je g. Goldstein je uz ostalo izjavio: „…povjesničar nije odvjetnik, pa da bira samo dokumente koji njegovu klijentu idu u prilog, već mora na stol izvaditi sve papire, odnosno napraviti razuman i nepristran izbor činjenica.To je točno, ali Goldstein nije tako postupio. Mogao je barem spomenuti i utemeljeno pobiti, tvrdnju Romana Leljaka da su, prema logorskom arhivu koji se nalazi u Beogradu, u Jasenovcu stradale ukupno 1.654 osobe. Inače, popis od 1.654 žrtve u Jasenovcu (puno prije Leljaka) koristilo je 1948. godine komunističko tužiteljstvo na procesu Ljubi Milošu, ustaškom bojniku, jednom od zapovjednika logora Jasenovac, koji je osuđen na smrt. (Berislav Jandrić, Prijepori saveznika oko zahtjeva Jugoslavije za izručenjem osumnjičenih za ratne zločine iz savezničkih izbjegličkih logora u Italiji 1945.-1947., Časopis za suvremenu povijest, br. 2, 2006., fusnota 84 na str. 472).

Nadalje Goldstein izjavljuje da nam ’treba iskrena inventura prošlosti, a ne mitomanije i mitologije.’  Profesor je trebao reći tko je to ’mitomanski’  navodio broj od 700 tisuća ubijenih u Jasenovcu i jesu li se u vrijeme komunizma, on ili njegov otac, pobunili protiv tog broja? Kada je već revizionizam u pitanju, pitam ga je li Titova vlada bila ‘revizionistička’ kada je zbog traženja ratne odštete prikazala najprije 1.700.000 stradalih na tlu Jugoslavije a samo za Jasenovac 700.000, a tek inzistiranjem Njemačke na poimeničnom popisu, revidirala je popis i prikazala 550.000 žrtava za cijelu Jugoslaviju a za logor Jasenovac 54.000 (taj se broj, navodi Leljak, i danas nalazi u Muzeju genocida u Beogradu).

Budući da se u istupima u SD stalno spominje revizionizam povijesti u negativnom kontekstu, pitam profesora povijesti I. Goldsteina,  je li revizionizam demantirati očigledne laži iz popisa u Jasenovcu (na pr. stradalih u Auschwitzu a vode se u Jasenovcu itd.) ili popis u Jasenovac Research Institute iz New Yorka, gdje se i danas navodi 650 tisuća stradalih u Jasenovcu? Na tom popisu Jasenovačkih žrtava je i 79 ubijenih bombardiranjem crkve od strane Saveznika u K. Sućurcu, 226 žrtava umrlih u El Shatu i zbjegovima u južnoj Italiji, 75 žrtava četničkog pokolja u Gatima (kraj Omiša), 29 partizana iz sela Žrnovnica (kod Splita) poginulih u bitkama na rijeci Neretvi i Sutjesci, 75 poginulih partizana iz sela Vinišća (kod Trogira), 63 žrtve prezimena Čikeš iz Žeževice koje su 1943. ubili Nijemci, 30 partizana iz Žrnovnice, te s brojni s popisa na brojnim partizanskim spomenicima itd. Zašto Goldstein nije intervenirao prema tom „Institutu“  kad se predstavlja kao objektivan povjesničar Jasenovca?

 Američki povjesničar James M. McPherson je ovako opisao povijesni revizionizam:  ‘Povijest je kontinuiran dijalog između sadašnjosti i prošlosti. Interpretacije prošlosti se mijenjaju u odgovoru na nove dokaze, nova pitanja koja postavljaju dokazi, nove perspektive stečene prolaskom vremena. Ne postoji jedna, vječna i nepromenljiva istina o događajima iz prošlosti i njihovom značenju. Revizionizam čini vitalnom i smislenom beskrajnu odiseju povjesničara usmjerenu razumjevanju prošlosti.’

Mogao bi ‘nepristrani’ Goldstein objasniti i nalaz tri iskopavanja šezdesetih godina 20. stoljeća, kada je na Gradini nađeno manje od 500 kostura (kosti se u zemlji ne raspadaju). Naime , godine1964. provedena su tzv. antropološka istraživanja (dr Vide Brodar, drAnton Pogačnik (Institut za biologiju, Katedra za antropologiju Biološkog fakulteta, Ljubljana, Slovenija) i dr SrboljubŽivanović (Institut za anatomiju medicinskog fakulteta, Novi Sad, Srbija), u radnom logoru Jasenovac (na Gradini), koja su trebala dokazati masovna ubijanja. Nakon temeljitih istraživanja (na mnogo mjesta) pronađen je samo 481 kostur! Organizator istraživanja je bio Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata BiH. Na to Goldstein odgovara na dva načina: jedan je da je Maks Luburić iz Njemačke, godine 1945. (!) donio stroj za mrvljenje kostiju (i/ili spaljivanje) i da zato nema nego malo kostura na Gradini. To je već obilato kritizirano (Geiger) i ismijano (Luburić 1945. nema drugoga posla nego ići na edukaciju u Njemačku kako spaljivati kosti), pa Goldstein taj trik ne navodi u svojoj knjizi (ali ga navodi u javnosti!).

Nadalje, morao je (ako nije odvjetnik lažnih tužbi protiv Hrvatske) Goldstein komentirati navode knjige Igora Vukića „Radni logor Jasenovac“ i „Jasenovac iz dana u dan“ te niz od više od 40 članaka N. Banića i M. Koića koji konkretno, imenima i matematičkom analizom pokazuju da je popis jasenovačkih žrtava u Javnoj ustanovi Spomen park (JUSP) Jasenovac pogrješan i izmišljen toliko, da je potpuno bezvrijedan.

Mogao bi ‘znanstvenik’ komentirati izvješće CIA-e iz 1951., o poslijeratnom logoru Jasenovac ili objasniti riječi partizanskog (srpskog) generala Jefte Šašića (poslijeratni šef OZNA-e i KOS-a, koji je bio je na čelu jedne od komisija za istraživanje Jasenovca).  Šašić je Tita upozorio da ‘podaci o žrtvama Jasenovca kojima manipuliraju Srbi ne odgovaraju istini…’rekavši da su‘ u Jasenovcu stradale 262 osobe, a u Staroj Gradišci 141 osoba, ukupno 403’. To je objavio Mladen Ivezić u knjizi ‘Titov Jasenovac’, pozivajući se na izvore koji su 1986. objavljeni u beogradskim medijima. O Jasenovcu su pisali i drugi autori, drukčije od Goldsteina i JUSP Jasenovac, a ni njihove argumente ‘nepristrani’ Goldstein nije spomenuo. Po čemu bi analize povjesničara Josipa Jurčevića, Blanke Matković, Stjepana Razuma, Josipa Horvata, Stipe Pilića i drugih bile manje vrijedne od analiza Ive Goldsteina? Neka se Goldstein suoči s tim znanstvenicima i temeljem snage argumenata, a ne etiketiranja, zajedno konačno dođu do najbliže moguće istine.

Uz  preporuku za Goldsteinovu knjigu koja, kako se navodi u Slobodnoj Dalmaciji, ‘nenametljivo daje svoj historijski pravorijek’, možda bi trebalo staviti i riječi profesora Brandta, mentora Ive Goldsteina, koje je Brandt o njemu naveo u knjizi ’Život sa suvremenicima’, Zagreb, 1996., str. 190-191.: ‘Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.’

Na kraju moram reći da ima još jedna suvremena knjiga koju je napisao njegov pok. otac Slavko, a koja samim svojim naslovom ružno optužuje i strahovito vrijeđa Hrvate i Hrvatsku; ona se zove ‘1941. – godina koja se vraća’. Taj naslov kaže da je današnja Hrvatska ustaška Hrvatska. To je od Goldsteinovih poštenje, lojalnost, znanstvenost i – vrsta optužbe.

Prof.dr.sc. Mihovil Biočić

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari