Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Je li Vukovar stvarno morao pasti?

Objavljeno

na

I nakon 25 godina od početka srbijanske i ine agresije na Republiku Hrvatsku još se uvijek vode polemike: je li ovaj grad trebao pasati, odnosno biti okupiran 18. studenoga 1991., tim više što je bio simbol obrane naše države?

Naime, sada se javljaju i ovi i oni, pišu, analiziraju, govore, slikaju se… Međutim, Branko Borković- Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara o tome je govorio, jasno, konkretno i otvoreno, još 1995.! Tu i tamo netko ga spominje, a još manje citira njegove riječi.

Mnogi se prave kao da su on i Mile Dedaković-  Jastreb bili tek epizoda u ovoj teškoj hrvatskoj tragediji, ali i junačkoj borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Jednom riječju, reklo bi se- kad nema mačaka, miševi kolo vode!

Nisam jednom rekao Borkoviću i Dedakoviću da javno demantiraju laži, marginaliziranja, prešućivanja i falsificiranja pojedinih tzv. hrvatskih i inih povjesničara, ali i današnjih „velikih“ branitelja ovoga grada. Na to bi samo odmahnuli i rekli: Neka im je, neka se i oni malo kite! Osim toga, baš od tih pojedinih tzv. „velikih“ branitelja  neće čuti ni riječi kako su nakon okupacije grada prošli Borković, Dedaković, Nikola Toth-Fenix, Ivo Šoljić i drugi koji su bili istinski junaci hrvatskog obrambenoga Domovinskoga rata.

Čak većina tzv. „uglednih“ vukovarskih branitelja ništa je ili malo  dosad napravila za jednog od istinskih najvećih vukovarskih boraca Marka Babića (posvećen mu je neki nogometni turnir!), iako bi Babić i Šoljić u Vukovaru  već odavno trebali imati spomenike, ili bi se neke ulice ili trgovi trebali zvati po njihovim imenima. Da ih Vukovarci ističu kako treba (i ne samo njih) to bi se i dogodilo.

U knjizi Branka Borkovića- Mladog Jastreba s nazivom „Rušitelj ustavnog poretka“ (Zagreb, 1995.), a koju sam uredio i priredio, a koja bez lažne skromnosti može biti i „školski udžbenik“, i koja je naravno prešućena, Borković (str. 24.-25.) među ostalim ovako opisuje što se događalo prije okupacije Grada – junaka – Vukovara:

-„Za Vukovar se moglo očekivati da će pasti od onog trenutka kad su prekinute pupčane veze sa Zagrebom, s ostalim dijelovima Hrvatske. (Slično bi se moglo reći i za bosansku Posavinu, tim prije što sam tamo bio na ratištu i o tome također objavio knjigu, op.a.). Često su mi telefonski znali  govoriti  da će nas osloboditi. Mi i nismo bili zarobljeni, trebalo nas je priključiti  Hrvatskoj, deblokirati. Ovako, Vukovar se mogao braniti nekoliko dana više ili manje. Ljudi su bili iscrpljeni, a oružja i streljiva nije bilo“.

Borković dalje ističe (što se inače „nigdje“ ne može čuti ni pročitati!) da je bilo „ključno u obrani grada da mi nismo znali  da je Zagreb digao ruke od nas. Stalno su govorili: „Mi dolazimo, izdrži još malo“. Mogli su nam reći da Hrvatska nema snage, da iznalazimo unutarnje rezerve, da se snalazimo kako najbolje znamo. To su, kao vojnici, bili dužni napraviti. Umjesto toga, u Zagrebu je procijenjeno  kako bi u proboju za Vukovar poginulo pet tisuća hrvatskih vojnika.  Za tu procjenu saznao sam nekoliko mjeseci nakon pada Vukovara“.

Posljednji ratni zapovjednik obrane Vukovara potom nastavlja da je žalosno što je nešto takvoga urađeno.

  • „Kao prvo – veli on- procjena je rađena u Zagrebu, odakle se ne vidi dobro Vukovar.  Zatim u toj procjeni  nije uzeta u obzir moja prosudba iz Vukovara u kojoj su bili podaci o uništenim snagama protivnika, o njegovoj brojnosti , motivaciji i moralu. U to doba naš je protivnik bježao, bili su u panici, nisu bili u stanju osvojiti taj prostor. A u Zagrebu su računali da neprijatelj nije izgubio ni jednog vojnika, niti jedan oklop, da je potpuno spreman za borbu.  Procjena je donesena na temelju stanja neprijatelja iz kolovoza i početkom rujna, a ne na osnovu njegova stanja iz studenog 1991. A razlika je ogromna. Ta gospoda, naime, u svojoj procjeni nisu uzeli u obzir 300 do 500 uništenih oklopnjaka, 6000 do 7000 mrtvih neprijateljskih vojnika (moja tadašnja prosudba, a kasnije se pokazalo da su neprijateljski gubici znatno veći, negdje između 12 i 15 tisuća poginulih), 24 srušena zrakoplova, nisu uzeli u obzir niti opće stanje u Srbiji, pobunu rezervista u Pančevu, slične pobune u Valjevu i Kragujevcu…Čudim se kako su se uopće usudili donijeti bilo kakvu procjenu.“

Borković, inače Junak hrvatskog Domovinskoga rata, bez dlake na jeziku nastavlja, pa kaže:“Renomirani vojnici, koji su donosili procjenu o Vukovaru, morali su pravilno procijeniti situaciju, znati snagu naše vojske, ali i snagu i moć agresora. Da su samo objektivno procijenili situaciju sve bi danas drugačije izgledalo. Da su tada došli, ne u Vukovar, nego u Vinkovce, ocjena stvarnog stanja bila bi realna, a ni danas mi nije jasno jesu li ti ljudi uopće vidjeli bojište. Sa samo jednom brigadom  mogli smo pokupiti svu tehniku rasutu po slavonskim poljima i krenuti u protunapad kojim bismo dotukli srpsku vojsku i svesrpstvo, kao rušilački pokret, za sva vremena. Sa samo malo više htjenja  moglo se obraniti Vukovar, i stvarno i kao simbol. Vukovar je bio mobilizirajući faktor za hrvatsku naciju, a da smo taj grad spasili uništenja, riješili bismo probleme kompletne Hrvatske, a time i rata u BiH i probleme na širem prostoru. Bili bismo pobjednici!“ – govorio je i govori Borković, ali ga malo tko (namjerno) čuje.

Mladen Pavković

Evo zbog čega se mora demistificirati tzv. ‘Manolićeva komisija’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MORH: Inzistiramo na poštivanju izraelske ponude u potpunosti, nikakva druga inačica F-16 nije moguća

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo obrane poručilo je u utorak kako zahtjeva da se u potpunosti ispoštuje izraelska ponuda za zrakoplov F-16 Barak te da nije moguća nikakva druga inačica tog zrakoplova.

”Hrvatska inzistira da se poštuje sve što je bilo navedeno u ponudi Države Izrael za višenamjenski borbeni avion F-16 C/D Block 30 Barak, te stoga nije moguća nijedna druga inačica zrakoplova”, stoji u odgovoru MORH-a na upit Hine o novonastaloj situaciji oko zaustavljenog procesa nabave lovačkog aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

Iz MORH-a poručuju kako je”Republika Hrvatska provela sustavan i temeljit, zakonit proces i donijela odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona F16 te ispoštovala sve obveze” te kako je ”proces i dalje u tijeku”.

Ministar obrane Damir Krstičević poručio je prošlog petka kako Hrvatska nije dobila nikakvu službenu obavijest da SAD blokira isporuku izraelskih vojnih zrakoplova, odnosno da Hrvatska nije upoznata s informacijom koju su objavili izraelski mediji, a po kojima američki ministar obrane James Mattis ne dopušta Izraelu da proda 12 aviona F-16 Hrvatskoj.

Izrael se pismeno obvezao da će ishoditi odobrenje Vlade SAD-a za isporuku borbenih aviona F-16 Hrvatskoj i da je to isključivo odgovornost Izraela, priopćio je prošlog petka MORH, dodajući kako će, ukoliko dobije službenu informaciju, o svemu obavijestiti javnost.

Američko veleposlanstvo u Zagrebu priopćilo je istog dana kako s Hrvatskom i Izraelom surađuje na pronalasku prihvatljive opcije koja bi omogućila potvrdu ugovora o kupoprodaji izraelskih zrakoplova F-16.

Iz američkog veleposlanstva poručuju kako surađuju s Izraelom već više od godinu dana vezano uz detalje predloženog ugovora o kupovini zrakoplova F-16. “Tijekom pregovora, bili smo dosljedni i jasni vezano za tehničke uvjete pod kojima bi pristali na sklapanje ugovora”, naglašava američka strana.

Iz veleposlanstva SAD-a nadodaju da u ovim trenucima aktivno surađuju s Izraelom i Hrvatskom, kako bi dogovorili prihvatljivu opciju koja ispunjava hrvatske potrebe unutar zadanog vremenskog razdoblja.

Hrvatska Vlada je 29. ožujka jednoglasno donijela odluku o nabavi 12 zrakoplova F-16 C/D Barak starih tridesetak godina, koji bi Hrvatsku kroz deset godina trebali stajati 2,9 milijardi kuna.

(Hina)

 

Ako Hrvatska ne može kupiti F-16 Barak, a ni novi F-16, što je dakle alternativa?

 

 

Kohorst: Izrael mora prihvatiti tehničke uvjete za zrakoplove F-16 kako bi bili prodani Hrvatskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Atak na Ministra financija Marića je čista destrukcija

Objavljeno

na

Objavio

Nemamo bogzna kakvu vlast, ali oporba je katastrofa – to bi u najkraćem bio rezime naše političke stvarnosti. I ovu je ocjenu s racionalnog stanovišta nemoguće opovrgnuti.

Kompletna strategija oporbe predvođene SDP-om (uz asistenciju MOST-a, Živog zida, IDS-a, HSS-a i drugih) svodi se isključivo na destrukciju. Glavni i jedini cilj je rušenje vlasti, kako bi se potom zasjelo na kormilo “propale države” u kojoj “vladaju ustaštvo, nered, mito, korupcija” i sve druge moguće i nemoguće pošasti.

Ovi zloguki proroci koji ovih dana traže čak i revoluciju – dakle primjenu izvan-parlamentarnih metoda, što će reći nasilja, po ugledu “Veliki Oktobar” (poput neslanog Kreše Beljaka, grobara HSS-a), nikako se ne mogu pomiriti s time da u ovoj vlasti (ma kakva ona bila) ima nekoliko sposobnih i stručnih ministara koji znaju što rade i iza kojih stoje rezultati.

I oni to otrpjeti ne mogu. Nikako ne mogu “progutati” kad bilo što u Hrvatskoj krene nabolje. I upravo je to najočitije kod ministra financija Zdravka Marića kojega bi svaka normalna zemlja poželjela za ministra financija.

Ministar Marić “kriv” je zato što je uspio konsolidirati državne financije i pokazati kako se iz gotovo nemoguće pozicije, kad si “po ledom” stvari mogu okrenuti u pozitivnom smjeru.

Osjetili su to naši “dični” oporbenjaci, još prije godinu i pol, kad ih je uhvatila panika od uspjeha vlade “briselskog ćate” na gospodarskom i ekonomskom polju, pa se svim silama navalilo na ministra Marića preko kojega se ciljalo na Plenkovića. Bili smo svjedoci neuspješne operacije Marasa i družine (ojačanih “MOST-ovcima” i drugim prirepcima SDP-a) i one tragikomične maratonske sjednice Sabora na kojoj je Božo Petrov u fotelji predsjednika parlamenta sjedio (ako se ne varam) više od 20 sati – samo kako se ne bi na to mjesto uvalio netko drugi i poremetio mu plan smjenjivanja ministra financija. (Vidi: https://croative.net/linc-nije-uspio-rulja-ostala-praznih-saka/).

Ova komedijaška predstava bila je samo nastavak ranijih operacija koje su se sastojale u planskom “odstrelu” ministara, jednog po jednog, kako bi se potom efektom domina urušila vlada, a bratija iz oporbe zajahala na vlast. A sve je započelo još u vrijeme onog kratkog “vladanja” premijera Oreškovića – s nesuđenim ministrom branitelja Mijom Crnojom koji je bio ministar s najkraćim mandatom na svijetu. Sjećate li se te halabuke, histerije, tog primitivizma, te medijske harange kojoj je ravna jedino gebelsovska ili miloševićevska propaganda iz 90-ih?

Pa se onda oštrica destrukcije usmjerila prema Tomislavu Karamarku. I opet grmljavina medija, atmosfera linča, zasjedanje “Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa” pod dirigentskom palicom Dalije Orešković kao izvršitelja naloga. Na kraju Karamarko odlazi zbog indicija o mogućem sukobu interesa koji nije dokazan, ali je za svaki slučaj u cijelu konstrukciju koja je trebala dokazati njegovu “krivnju” ugrađena i optužba vezano za mogući “sukob interesa” koji se stavlja na teret njegovoj nevjenčanoj supruzi!? što je zrelo za rubriku “s onu stranu pameti”…

Uglavnom, Karamarka su uspjeli “otpiliti”, pa se krenulo na ministra kulture Hasanbegovića, potom dalje, na Dalićku, sad opet na Zdravka Marića. Nekad “ubodu” nekad ne, ali naši oporbenjaci “ljuti”, uporni su do bola.

Kako već rekoh, ovih dana najavljuju i uličnu revoluciju, ne posustaju u svojoj destrukciji. I nema sumnje kako bi je izveli. Samo nemaju s kime, niti za takvo što imaju muda (da se i ja poslužim ovom već izlizanom metaforom, nije možda pristojno, ali slikovito jeste).

Kao da zaboravljaju da smo još uvijek – barem formalno, po Ustavu i zakonima zemlja parlamentarne demokracije i da se smjena vlasti događa nakon slobodnih, demokratskih, višestranačkih izbora.

Što god tko mislio o Vladi, Plenkoviću i današnjem trenutku u Hrvatskoj, ne može se opovrgnuti činjenica da je Zdravko Marić vrhunski financijski stručnjak koji je uspio napraviti ono o čemu su svi njegovi prethodnici od 1990. godine do danas mogli samo sanjati.

I zato ga sad treba progoniti dalje – putem nasljednice Dalije Orešković koja svoje zadaće odrađuje jednako politikantski, drsko, bezobrazno i namjenski kako je to činila njezina prethodnica. Zar nije tragikomično kad “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa” donese službeni zaključak kako onaj tko je bio predmetom sumnje “nije bio u sukobu interesa”, ali (ima ali, ima, itekako) je zato “izvršio povredu obnašanja javne dužnosti” (kako, čime, kada i u kojem obliku, ne pojašnjava se).

Najkraće – Natašino “Povjerenstvo” nije našlo nikakvoga prekršaja iz svoje nadležnosti, ali zato postoji “nešto drugo”, na čemu su izrekli negativno mišljenje o Zdravku Mariću, a što nema veze sa “sukobom interesa”!?

Sad će Nataša Novaković u suradnji sa svojim političkim mentorima i naredbodavcima vjerojatno proširiti ingerencije, pa i sam naziv “Povjerenstva” i nazvati ga: “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i utvrđivanje povrede obnašanja javne dužnosti”.

Pa kad se s “desnice” pojavi netko kod koga će se zaključiti da je “povrijedio” nešto što nije obuhvaćeno ni takvim (proširenim) ingerencijama, nema problema – proširit će se njegova nadležnost i to naravno, može tako u nedogled.

Ako ministar Marić ode, on svakako izgubiti neće ništa. Vratit će svoj mir, a posao pronaći prije nego siđe s Markovog trga, jer takvog stručnjaka treba svatko. Ali će Hrvatska izgubiti svakako.

No, koga briga za to? Marasa, Beljaka, Komadinu, Petrova, Anku Mrak-Taritaš…!? 

Jedino što kod nas funkcionira bez greške i savršeno je cirkus koji se odvija na javnoj sceni.

Samo što je to već malo komu smiješno – za razliku od onoga što se događa pod pravim cirkuskim šatrama.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari