Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Majstori prikrivanja šume od stabla ili obrnuto

Objavljeno

na

Sve više se skreće s bitnog na nebitno. Pojedini mediji, ali i političari i politikanti, poglavito u hrvatskom Saboru, ali i drugdje, pravi su majstori u tome.

A ljudi ko ljudi.

Radije čitaju tračeve, a ne mali broj i uživa u patnjama drugih.

Evo, najnoviji primjer odvlačenja od pravih problema, recimo „slučaja INA-Mol“. je „slučaj predsjednice države“ u svezi računa za zdravstveni pregled.

Pojedini mediji su se raspisali i naravno odmah osudili prvu damu Hrvatske, jer je zamislite dobila  popust (za svoj račun) u privatnoj klinici veći od 500 kuna!

Uz to je „medicinski pregled obavila potajno, zaobilazeći javno zdravstvo, koje je dobro za ostale građane“, a za nju eto – nije – piše jedan dnevni list.

Kakva sramota!

Pojedini mediji se također bave istragom, jel je svoj račun platila u  gotovini ili karticom?

Tom problemu, primjera radi, posvećeno je „više“ prostora nego oboljelima od raka, ili pak ljudima koji mjesecima rade, a ne primaju plaće.

Jednom riječju, kako to  kod nas često ide, ponovno su sudili i osudili, bez suda i suđenja!

Sada se svugdje priča i piše kako je predsjednica države stekle „pogodnost“ od 500 kuna, ali ne i zbog čega je u samo mjesec dana u Hrvatskoj umrlo oko 300 hrvatskih branitelja, zašto na pojedinim bolničkim odjelima gdje se liječe najteži bolesnici nema niti toalet papira, zbog čega  u školama učitelji ili profesori nemaju ni za novine (u nekim školama  moraju sami kupovati i krede!), gdje su nestale milijarde koje je država (građani) uložila u brodogradilišta, ili pak zbog čega se u Hrvatskoj svaki  dan ubije najmanje jedan građanin, ili  kako i na koji način  preko noći nestaju toliki ljudi?

Također je pitanje nad pitanjima, kako se diljem zemlje bez problema otvaraju razni trgovački lanci, dok oni koji žele otvoriti recimo „bravariju“ nailaze na „tisuću“ administrativnih poteškoća, osobito nakon što je uspiju „podići na noge“?

Što se ne piše o tome da ako želite sudjelovati na nekom gradskom ili županijskom natječaju da morate predočiti dokument da se protiv vas ne vodi istraga, i to kome? Bandiću, Čehoku i sličnima!

U zadnje vrijeme pojedini novinari se bune da u Hrvatskoj „nema slobode pisanja (objavljivanja)“, jer ih neki, zamislite, tuže. Tuže ih najviše oni  koji se smatraju oklevetanim, osramoćenim ili pak  koje su popljuvali i pobljuvali a da još nisu ni dobili neku presudu.

Drugim riječima, nema presumpcije nevinosti.

Jedan od najistaknutijih primjera, u svezi toga, je „slučaj Tome Horvatinčića“. Kad se god pojavi na sudu, kao neki dan, pojedine novine odmah mu pišu „presudu“. Nemaju vremena čekati pravomoćnu. Samo da ne objavljuju – „zašto ga već nisu objesili!“. Za njih ne važi ono što piše u Zakonu o kaznenom postupku da  svaki osumnjičenik ili optuženi ima se smatrati nevinim sve dotle dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže krivnja, tako da se svaki onaj, da se malo našalimo, pred čiju kuću ili zgradu dođe  Andrija Jarak, odmah ima smatrati – osuđenim.

A razne „andrije“ ne izvještavaju ispred obiteljskih kuća recimo pojedinih osumnjičenih tajkuna, ili ispred skupih jahti ili osobnih automobila, zrakoplova, igrališta za golf i drugih privatnih objekata, dok im to ne kaže „aga“.

Sjetimo se samo dok je Ivica Todorić bio na čelu Agrokora većina medija je bila puna njegovih reklama i isključivo se lijepo pisalo i govorilo o njemu i njegovim (propalim) tvrtkama, sve do trenutka dok nisu nestale cijele stranice njegovih dobro plaćenih oglasa!

Ili, dok se nekog hrvatskog branitelja samo osumnjiči za neki navodni zločin, o njemu se piše sve, od imena i prezimena do „koljena sedmog“. A kad se i osudi neki srpski i ini agresor obično mu ne pišu ni ime, a kamoli tiskaju fotografije!

Za pojedine hrvatske medije „veći“ su zločinci Hrvati nego oni koji su ubijali, protjerivali, otuđivali, odnosno provjereni srpski i ini zločinci.

Drugim riječima, kod nas se često, kao u slučaju problema predsjednice s „500 kuna“ od „miša napravi slona“.

Nije to slučajno, i nije to bez veze, kao ni ona poslovica da se od šume ne vidi drveće ili obrnuto!

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. Još nitko nije odgovarao za ubijenu djecu

Objavljeno

na

Godine idu, a još nitko nije obznanio točan popis djece koja su stradala u hrvatskom obrambenom Domovinskom  ratu.

Evo, redatelj Jakov Sedlar, autor brojnih povijesnih dokumentarnih i inih filmova, još će ove  godine predstaviti javnosti svoj novi dokumentarni film o toj djeci, o tim nezaštićenim malim junacima, koji su poginuli diljem Hrvatske – ni krivi ni dužni, odnosno o prekinutom djetinjstvu.

Tijekom rata razoreni su brojni objekti i ustanove što su služili djeci i u kojima su ona boravila, učila, igrala se…Riječ je o dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama.

Jeste li možda čuli ili čitali da je netko odgovarao što je i jedan taj objekt bio na meti srpskih i inih četnika?

A jeste li čuli da je barem netko odgovarao za smrt nekog dječaka ili djevojčice u vrijeme Domovinskog rata?

A tijekom 1991. razoreni su i dječji domovi (8), domovi za rehabilitaciju mladeži (3) i domovi za rehabilitaciju hendikepirane  djece (5).

Nitko ne pita ni: kakve su na djecu, koja su danas već odrasli ljudi,  ostavile posljedice sirene za uzbunu, raketiranja, gubitak najmilijih, ili njihov život u javnim skloništima, podrumima…

Mnoga su djeca, zajedno sa svojim roditeljima,  u vrijeme rata, bila istjerana iz svojih domova i život su nastavili negdje drugdje, u neadekvatnim uvjetima. U Klanjcu su, primjerice, djeca živjela u željezničkom vagonu! Čak oko 185 tisuće djece moralo je do kraja ožujka 1992. napustiti svoje kuće i stanove.

Prvo ubijeno dijete bila je djevojčica od 16 godina koja je stradala  5.srpnja 1991. u selu Gornja Budičina pokraj Petrinje, na pragu svoje kuće. Do tog datuma bilo je ranjeno šestoro djece.

Djeca su stradavala i nakon „primirja“, tako da je do 24. ožujka 1992. poginulo 58, a ranjeno 332 djece.

Inače, prema tadašnjim podacima Ministarstva obrane RH, do ožujka 1992. najmlađa žrtva rata protiv Hrvatske je dječak od 4 mjeseca, a najstarija je djevojčica od 17 godina.

U tom vremenu, najžešćeg rata, najviše je stradalo djece u dobi 11-14 godina.

Dječaci su stradavali znatno češće nego djevojčice.

Većina je djece poginula ili bila ranjena djelovanjem vatrenog oružja i oruđa tj. eksplozivnim tenkovskim, topovskim i minobacačkim granatama ili bombardiranjem, odnosno raketiranjem iz zraka.

Kasnije su djeca, kao u Škabrnji, stradavala i od neeksplodiranih projektila i naprava (2002.).

Dakle, osim što su djeca ubijana, ranjavana, prognana, veliki broj je doživio i ratnu traumu. Možete li zamisliti kakvog je utjecaja ostavio događaj na neko dijete kad je vidjelo mrtvog čovjeka, što su doživljavala kad su bila odvojena od oba roditelja, kad su iz skloništa gledala četnike i čekala hoće li im netko ubaciti granatu, itd. i tako redom.

Sve to pamtimo i znamo, ali…hoće li napokon netko i zbog toga odgovarati?

(Pitanje za milijun kuna!)

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Zajednica utemeljitelja HDZ-a ‘dr. Franjo Tuđman’: Pokažimo odgovornost i zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Zajednica utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“ iz osjećaja odgovornosti prema svima koji podnose težak teret krize u kojoj se, baš kao i sve druge zemlje našla i naša domovina, poziva na nužno potrebnu odgovornost. To podrazumijeva zajedništvo oko napora koje kao društvo ulažemo kako bi zaštitili zdravlje i živote ljudi, te ublažili posljedice ove krize na naše gospodarstvo.

Zbog toga je neprihvatljivo ovu krizu, koju nitko u Hrvatskoj nije izazvao niti na bilo koji način uzrokovao, stavljati u neprihvatljiv politički kontekst, optužujući Vladu, a time i HDZ, da na njoj žele politički profitirati. Takvo neodgovorno lamentiranje mogu si dopustiti samo oni koji su nesvjesni dubine ove krize i zahtjevnosti vremena koje je pred nama, omalovažavajući sve istinske napore da iz ove situacije izađemo sa što manje žrtava.

Zbog toga Zajednica utemeljitelja, svjesna da će razvojem krize rasti broj neodgovornih i zlonamjernih pojedinaca, ali i onih koji u strahu od neizvjesnosti gube živce i traže sve i odmah, poziva sve dobronamjerne ljude da zadrže prisebnost, ne podliježu iracionalnim pozivima na ignoriranje zdravstvenih rizika i širenju panike. Vodimo računa da upravljanje krizom ovakvih razmjera nije jednostavan posao, da nitko ne može predvidjeti duljinu njenog trajanja i da su sredstva s kojima država raspolaže limitirana.

Stoga pozivamo sve, neovisno u kojoj se ulozi nalaze i neovisno pripadaju li javnom ili privatnom sektoru, na razboritost i ponašanje koje će nam omogućiti da sačuvamo supstancu koja će nam, kada zdravstvena kriza završi, omogućiti nastavak gospodarskih aktivnosti.

Od onih koji su nas, kada je naša Vlada gospodarske i financijske teme tretirala kao prvorazredna pitanja, napadali ideološkim floskulama i predbacivali nam izmišljeno „ideološko zastranjivanje“, ne očekujemo da u ovoj krizi budu konstruktivni ni prema Vladi ni prema HDZ-u. Ali moramo ih pozvati da makar u ovim teškim okolnostima neutemeljenim kritikama prestanu nanositi štetu čitavom društvu.

Apeliramo na sve da se suzdrže od pamfletističkog pristupa ozbiljnim temama. Pozivamo sve aktere na političkoj i društvenoj sceni da se klone nerazumnog pretjerivanja i pokušaju biti odgovorni prema sebi, svojim obiteljima i čitavom društvu.

Pobrinimo se da na kraju svega, kad utihnu zasljepljujuće strasti i isključivost sudionika, naše ponašanje u vrijeme ove krize dobije zadovoljavajuću ocjenu.

Mario Kapulica

Predsjednik Zajednice Utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari