Pratite nas

Kronika

Mladen Pavković: Marko Babić napokon dobio zasluženo priznanje, ali ne i čin generala!

Objavljeno

na

Svaki puta kad se sjetimo nekog od Junaka hrvatskog obrambenog  Domovinskoga  rata, poput Marka Babića (16. veljače 1965.-5. srpnja 2007.), legendarnog zapovjednika obrane Vukovara, samo od sebe nameće se pitanje: gdje su državna odličja za te i takve branitelje, tim prije što se  dosad  „kapom i šakom“ podijelilo na desetine  tisuća razno raznih odličja?

Baš kao i činova hrvatskih generala! (Da se malo našalimo.)

Marko Miljanić, častan i ugledan hrvatskih branitelj, zapovjednik obrane Škabrnje na moju je inicijativu tek ovih dana primio jedno od najnižih (osrednjih) državnih odličja – Red hrvatskog trolista, jer, kako je i sam rekao, „bolje nismo ni zaslužili“. (Na „Njuškalu“ se prodaje po 500 kuna!). Isto odličje, da čovjek ne povjeruje, dodijelili su i Dragutinu Kralju, ratnom zapovjedniku slavne 117. brigade, itd. i tako redom.

U Koprivnici se primjerice oko šezdesetak ljudi, koji su bili članovi Kriznih štabova, zahvaljujući prije svega generalu Marinku Krešiću, „okitilo“ statusom dragovoljaca Domovinskoga rata s prvih crta bojišta  (!), i to od 1990.! Dokumente oko toga, iz Državnog arhiva i Općinskog suda, objavio sam u knjizi „Srcem protiv čelika“ (2016.). O tom se predmetu  vodio i kazneni postupak na sudu, ali sutkinja je sve presudila u korist „dragovoljaca“ iz 1990-te, što je kasnije i pravomoćno potvrđeno.

Zapovjednik obrane Trpinjske ceste, čovjek koji je uništio najviše srpskih tenkova u Vukovaru, (kakav Fred Matića!), pukovnik Marko Babić, već je odavno zaslužio čin generala Hrvatske vojske, ali i da se po njegovu imenu nazove neka ulica ili trg.

Na obljetnicu smrti, (5.srpnja), tek su ove godine vlasti u Vukovaru, na poticaj tamošnjeg Savjeta za branitelje, odlučile da se po njemu nazove jedna škola u tom gradu! Tako je (napokon!) Strukovna škola Vukovar preimenovana u Srednju strukovnu školu „Marko Babić“, što je lijepa gesta.

U želji da „podsjetimo“ hrvatsku državu da je u Domovinskom  ratu bilo i junaka poput ovog velikana, Udruga branitelja na čijem sam čelu, a u suradnji s drugim Udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, već godinama svečano i dostojanstveno dodjeljuje i priznanja – Junak hrvatskog Domovinskog rata. Tako smo među ostalim ovo priznanje posthumno (2012.) dodijelili i Marku Babiću. Na toj svečanosti na Trpinjskoj cesti bio je nazočan i bivši, žalosni ministar branitelja Predrag Fred Matić, ali ni tada ni prije ili kasnije nije pokazivao nikakvo zanimanje da se ispravi nepravda prema ovom (za razliku od njega) istinskom Junaku Domovinskog rata.

Istina, Matić je želio na osnovu naše ideje i na državnoj razini potaknuti dodjelu odličja Junak Domovinskog rata, koju je čak i nazvao „Blago Zadro“, ali to je tako „šlampavo“ uradio  da je sve propalo i prije nego se nešto i dogodilo.

Nu, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., u suradnji s drugim Udrugama, nastavila je s dodjelom tih priznanja (kad već ne može odličja!), pa smo tako nedavno (26. lipnja 2018.) prije svega u suradnji s Zajednicom udruga Domovinskog rata PGŽ i Zajednice branitelja HDZ „Gojko Šušak“ PGŽ te Udrugom liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-1991., na čijem je čelu dr. Vesna Bosanac, pred prepunom Guvernerovoj palači u Rijeci, posthumno dodijelili to priznanje još jednoj ratnoj legendi – dr. Zlatku Tomašiću (1961.-2016.) – da se ne zaboravi!

Začudilo nas je i ostali smo pomalo šokirani da se po ovom ratnom liječniku, koji je prošao prve crte obrane Vukovara i niz drugih gradova i mjesta, te bio i zatočen u srpskom koncentracijom logoru Manjača, još uvijek ne zove neka ulica ili trg ili pak zdravstvena ustanova! Ako pitate branitelje ovoga grada, koji je dao izniman obol tijekom Domovinskoga rata, gotovo svi će vam reći da ako je netko zaslužio sve počasti (ne umanjujući zasluge drugih) onda je to dr. Tomašić.

Činjenica je da u svakoj županiji ima nekog tko može slobodno ponijeti titulu Junaka Domovinskog rata. Ali mi ne znamo ili ne želimo prepoznati te junake, a godine prolaze… Sve smo stariji, umorniji i sve nas na žalost više gaze, jer nismo složni, jer dopuštamo raznim profiterima, dezerterima, izdajicama i sličnima da se i dalje poigravaju našim sudbinama. Zbog tih i takvih dosad se ubilo više od tri tisuće branitelja! Čuveni hrvatski redatelj Jakov Sedlar o ovoj se temi sprema snimiti i igrani film. U njemu će sigurno naći svoje mjesto i general Praljak, koji nije mogao podnijeti nepravde prema ljudima koji su bili prvi kad je trebalo i učinio je suicid u samoj sudnici Haaškog suda, pred milijunskim tv auditorijem.

Nu, kad govorimo o hrvatskim braniteljima, Junacima Domovinskog rata, vrijedi se podsjetiti i na riječi vlč. Zlatka Sudca:

„Ti ljudi nisu oni kalkulirali s Bogom, nitko od njih nije pitao, oni su ipak dali svoje živote. Možemo mi govoriti sada što god hoćemo, ali ja im se divim – svaka im čast! Oni koji su tamo ostali, čak  ni groba im se ne zna – svaka im čast! Tada smo svi krunice oko vrata imali, palili smo svijeće, a sada kao da se sramimo biti Hrvati, kao da se sramimo ljubiti svoj narod. Čega se sramiti? Bit ću ponosan, jer sam Hrvat, i u Americi kad govorim, govorit ću na hrvatskom jeziku, neka prerađuju za Engleze. Ja sam ponosan što sam Hrvat!“

Mladen Pavković

 

5. srpnja 2007. godine – Preminuo jedan od najvećih heroja Domovinskog rata MARKO BABIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Preminuo akademik Marko Samardžija

Objavljeno

na

Objavio

U utorak, 19. veljače u Zagrebu je u 72. godini života umro akademik Marko Samardžija, istaknuti hrvatski jezikoslovac, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i voditelj Akademijinog Zavoda za lingvistička istraživanja, priopćili su iz HAZU-a.

Profesor Samardžija bio je autor zapaženog priloga o Rječniku govora santovačkih Hrvata Živka Mandića u ovogodišnjem Hrvatskom iseljeničkom zborniku Hrvatske matice iseljenika.

Marko Samardžija rodio se 2. rujna 1947. u Vođincima kod Vinkovaca gdje je pohađao osnovnu školu, a srednju ekonomsku školu završio je u Vinkovcima. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti te filozofije (1971.), magistrirao (1977.) i doktorirao (1986.). Radio je kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1971. do 1973., a zatim prelazi na Katedru za suvremeni hrvatski književni jezik (hrvatski standardni jezik) gdje 1973. postaje asistent, 1978. znanstveni asistent, 1987. docent, 1992. izvanredni profesor, a 1998. redoviti profesor. Bio je predstojnik Katedre za hrvatski standardni jezik od 1992. do 2006., a od 1996. do 1998. i pročelnik Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 2017. Od 2000. do 2001. Bio je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za filološke znanosti, izabran je 2018. kada je postao i voditelj Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU.

Akademik Marko Samardžija bio je autor, urednik i priređivač oko 30 znanstveno-stručnih radova o sintaksi, leksikologiji i povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Objavio je sljedeće autorske knjige: Ljudevit Jonke (1990.), Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1993.), Filološki portreti (1993.), Leksikologija s poviješću hrvatskoga jezika (udžbenik za 4. razred gimnazije, više izdanja 1995.‒2000.), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika (1997.), Hrvatski jezik 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije (više izdanja 1998.‒2008.), Jezikoslovni razgovori (2000.), Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti (u suradnji s Antom Selakom, 2001.), Nekoć i nedavno ‒ odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnog jezika (2002.), Piščev izbor (2003.), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika (2. prošireno izdanje, 2004.), Hrvatski kao povijesni jezik (2006.), Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (2008.), Devet iločkih priopćenja i jedno warszawsko (2010.), Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918.-1941., 2012.) te Srpsko ‒ hrvatski objasnidbeni rječnik (2015.)

Među važnija Samardžijina urednička i priređivačka izdanja spadaju knjige Jezični purizam u NDH ‒ jezični savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik (1993.), Izbor iz djela Pavla Rittera Vitezovića (1999.,) Izbor iz djela Matije Antuna Relkovića, (1999.), Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika (1999., Filološke sitnice i pabirci Ivana Broza (2000.), Jezikoslovne rasprave i članci F. Ivekovića, I. Broza, T. Maretića, V. Rožića, M. Rešetara, N. Andrića, D. Boranića i A. Radića (2001.), Hrvatske jezične i pravopisne dvojbe Marijana Stojkovića (2005.), Hrvatski jezik u XX. stoljeću (zbornik radova; 2006.), Dani Julija Benešića II. (zbornik radova, 2006.), Bizovačko narječje Adolfa Bratoljuba Klaića (2007.), Donjosutlanski kajkavski ikavci (2008.), Dani Julija Benešića III. (zbornik radova, 2008.), Hrvatski pravopis ‒ po određenju kr. zem. vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu Ivana Broza (2014.), Jezične bilješke Antuna Šimčika (2015.) te Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja ( 2017.).

Bio je gost lektor na Sveučilištu u Kölnu akademske godine 1977./1978. i 1978./1979., gost docent na istom sveučilištu akademske godine 1986./1987. i 1987./1988., gost profesor na Visokoj pedagoškoj školi D. Berzsenyija u Szombathelyu (ljetni semestar 1996.), na Sveučilištu u Mostaru (od 1995. do 2003.) i na Sveučilištu u Pečuhu (ljetni semestar 2004.) te gost predavač na sveučilištima u Budimpešti, Katowicama, Ljubljani, Poznanju, Varšavi i Skoplju.

Bio je sudionik međunarodnih slavističkih kongresa u Bratislavi (1993.), Krakovu (1998.), Ljubljani (2003.), Ohridu (2008.) i Minsku (2013.), kao i hrvatskih slavističkih kongresa u Puli (1995.), Osijeku (1998.), Zadru (2002.), Varaždinu (2006.) te u Vukovaru i Vinkovcima (2014.).

Od 1995. akademik Marko Samardžija bio je član Međunarodne komisije za slavenske književne/standardne jezike i Međunarodnog slavističkoga komitet od 2008., a od 2009. do 2012. i član Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Zauvijek ćeš ostati zapisan u hrvatskoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Danas se s posebnim pijetetom i tugom prisjećamo junaka Domovinskog rata Damira Tomljanovića Gavrana, pripadnika legendarnih Tigrova koji je život dao za Domovinu na obroncima Velebita.

Zauvijek ćeš ostati zapisan u hrvatskoj povijesti.

Uspomene na tvoje junaštvo nikada ne blijede, u tvoju čast Dočasnička škola Hrvatskog vojnog učilištu nosi ime Damir Tomljanović Gavran, a tvoje vrijednosti utkane su u današnjoj Hrvatskoj vojsci!

Damire, hvala ti za sve. Neka ti je vječna slava i hvala! Napisao je Ministar obrane RH Damir Krstičević.

 

Svečano otkriveno poprsje Damira Tomljanovića Gavrana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari