Pratite nas

Kronika

Mladen Pavković: Marko Babić napokon dobio zasluženo priznanje, ali ne i čin generala!

Objavljeno

na

Svaki puta kad se sjetimo nekog od Junaka hrvatskog obrambenog  Domovinskoga  rata, poput Marka Babića (16. veljače 1965.-5. srpnja 2007.), legendarnog zapovjednika obrane Vukovara, samo od sebe nameće se pitanje: gdje su državna odličja za te i takve branitelje, tim prije što se  dosad  „kapom i šakom“ podijelilo na desetine  tisuća razno raznih odličja?

Baš kao i činova hrvatskih generala! (Da se malo našalimo.)

Marko Miljanić, častan i ugledan hrvatskih branitelj, zapovjednik obrane Škabrnje na moju je inicijativu tek ovih dana primio jedno od najnižih (osrednjih) državnih odličja – Red hrvatskog trolista, jer, kako je i sam rekao, „bolje nismo ni zaslužili“. (Na „Njuškalu“ se prodaje po 500 kuna!). Isto odličje, da čovjek ne povjeruje, dodijelili su i Dragutinu Kralju, ratnom zapovjedniku slavne 117. brigade, itd. i tako redom.

U Koprivnici se primjerice oko šezdesetak ljudi, koji su bili članovi Kriznih štabova, zahvaljujući prije svega generalu Marinku Krešiću, „okitilo“ statusom dragovoljaca Domovinskoga rata s prvih crta bojišta  (!), i to od 1990.! Dokumente oko toga, iz Državnog arhiva i Općinskog suda, objavio sam u knjizi „Srcem protiv čelika“ (2016.). O tom se predmetu  vodio i kazneni postupak na sudu, ali sutkinja je sve presudila u korist „dragovoljaca“ iz 1990-te, što je kasnije i pravomoćno potvrđeno.

Zapovjednik obrane Trpinjske ceste, čovjek koji je uništio najviše srpskih tenkova u Vukovaru, (kakav Fred Matića!), pukovnik Marko Babić, već je odavno zaslužio čin generala Hrvatske vojske, ali i da se po njegovu imenu nazove neka ulica ili trg.

Na obljetnicu smrti, (5.srpnja), tek su ove godine vlasti u Vukovaru, na poticaj tamošnjeg Savjeta za branitelje, odlučile da se po njemu nazove jedna škola u tom gradu! Tako je (napokon!) Strukovna škola Vukovar preimenovana u Srednju strukovnu školu „Marko Babić“, što je lijepa gesta.

U želji da „podsjetimo“ hrvatsku državu da je u Domovinskom  ratu bilo i junaka poput ovog velikana, Udruga branitelja na čijem sam čelu, a u suradnji s drugim Udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, već godinama svečano i dostojanstveno dodjeljuje i priznanja – Junak hrvatskog Domovinskog rata. Tako smo među ostalim ovo priznanje posthumno (2012.) dodijelili i Marku Babiću. Na toj svečanosti na Trpinjskoj cesti bio je nazočan i bivši, žalosni ministar branitelja Predrag Fred Matić, ali ni tada ni prije ili kasnije nije pokazivao nikakvo zanimanje da se ispravi nepravda prema ovom (za razliku od njega) istinskom Junaku Domovinskog rata.

Istina, Matić je želio na osnovu naše ideje i na državnoj razini potaknuti dodjelu odličja Junak Domovinskog rata, koju je čak i nazvao „Blago Zadro“, ali to je tako „šlampavo“ uradio  da je sve propalo i prije nego se nešto i dogodilo.

Nu, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., u suradnji s drugim Udrugama, nastavila je s dodjelom tih priznanja (kad već ne može odličja!), pa smo tako nedavno (26. lipnja 2018.) prije svega u suradnji s Zajednicom udruga Domovinskog rata PGŽ i Zajednice branitelja HDZ „Gojko Šušak“ PGŽ te Udrugom liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-1991., na čijem je čelu dr. Vesna Bosanac, pred prepunom Guvernerovoj palači u Rijeci, posthumno dodijelili to priznanje još jednoj ratnoj legendi – dr. Zlatku Tomašiću (1961.-2016.) – da se ne zaboravi!

Začudilo nas je i ostali smo pomalo šokirani da se po ovom ratnom liječniku, koji je prošao prve crte obrane Vukovara i niz drugih gradova i mjesta, te bio i zatočen u srpskom koncentracijom logoru Manjača, još uvijek ne zove neka ulica ili trg ili pak zdravstvena ustanova! Ako pitate branitelje ovoga grada, koji je dao izniman obol tijekom Domovinskoga rata, gotovo svi će vam reći da ako je netko zaslužio sve počasti (ne umanjujući zasluge drugih) onda je to dr. Tomašić.

Činjenica je da u svakoj županiji ima nekog tko može slobodno ponijeti titulu Junaka Domovinskog rata. Ali mi ne znamo ili ne želimo prepoznati te junake, a godine prolaze… Sve smo stariji, umorniji i sve nas na žalost više gaze, jer nismo složni, jer dopuštamo raznim profiterima, dezerterima, izdajicama i sličnima da se i dalje poigravaju našim sudbinama. Zbog tih i takvih dosad se ubilo više od tri tisuće branitelja! Čuveni hrvatski redatelj Jakov Sedlar o ovoj se temi sprema snimiti i igrani film. U njemu će sigurno naći svoje mjesto i general Praljak, koji nije mogao podnijeti nepravde prema ljudima koji su bili prvi kad je trebalo i učinio je suicid u samoj sudnici Haaškog suda, pred milijunskim tv auditorijem.

Nu, kad govorimo o hrvatskim braniteljima, Junacima Domovinskog rata, vrijedi se podsjetiti i na riječi vlč. Zlatka Sudca:

„Ti ljudi nisu oni kalkulirali s Bogom, nitko od njih nije pitao, oni su ipak dali svoje živote. Možemo mi govoriti sada što god hoćemo, ali ja im se divim – svaka im čast! Oni koji su tamo ostali, čak  ni groba im se ne zna – svaka im čast! Tada smo svi krunice oko vrata imali, palili smo svijeće, a sada kao da se sramimo biti Hrvati, kao da se sramimo ljubiti svoj narod. Čega se sramiti? Bit ću ponosan, jer sam Hrvat, i u Americi kad govorim, govorit ću na hrvatskom jeziku, neka prerađuju za Engleze. Ja sam ponosan što sam Hrvat!“

Mladen Pavković

 

5. srpnja 2007. godine – Preminuo jedan od najvećih heroja Domovinskog rata MARKO BABIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Na današnji dan 1992. u obrani Posavine poginuo legendarni Lovac na tenkove, Andrija Andabak

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji je dan 1992. u obrani Posavine poginuo legendarni Lovac na tenkove, Andrija Andabak. Ovaj je heroj Domovinskog rata u samo 8 mjeseci ratovanja uništio 32 neprijateljska oklopna vozila. Neka mu je vječna hvala i slava!

U Nuštru je u tijeku 26. memorijal “Andrija Andabak” u počast tom legendarnom hrvatskom branitelju. Nuštarac Andrija Andabak od prvoga dana uključio se u obranu domovine te je kao vrsni operator na protuoklopnim raketama tipa 9M14 Maljutka izrastao u jednog od najvećih junaka Domovinskoga rata. Priznato mu je uništavanje 32 oklopa, od čega 30 tenkova, a njegovo ime danas nosi priznanje OS RH za uništavanje tri i više oklopa. Poginuo je 7. srpnja 1992. godine u Posavini kada mu je otkriven položaj nakon što je uništio svoj posljednji oklop, T-84. Posmrtno unaprijeđen je u čin bojnika, a potom i pukovnika, odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te Spomenicom Domovinskog rata.

Nositelji organizacije Memorijala, koji se održava u počast legendarnom lovcu na tenkove, ali i svim hrvatskim braniteljima, sinovi su Andrije Andabaka, Marko Andabak i Stjepan Andabak, ponosni na svoga oca, ali ponosni i na svoju majku Nadu, koja im je nakon očeve pogibije postala glavni oslonac u životu.

“Brat i ja ovo radimo sa srcem i jako puno nam znači to što Memorijal iz godine u godinu raste i uz nas koji smo ovdje, dolaze ljudi iz Šibenika, Zadra, Splita, Zagreba, Osijeka…, iz svih dijelova Hrvatske. Time oni pokazuju da se takav podvig kao što je napravio Andrija Andabak ne smije zaboraviti, da se nijedan branitelj poput Andrije ne smije zaboraviti”, istaknuo je Marko Andabak

“Od velikog je značaja da se ne zaboravi, ne samo naš otac, nego i svi branitelji i vrijednosti proistekle iz Domovinskoga rata. Baš zato smo se brat i ja aktivno uključili u organizaciju Memorijala “Andrija Andabak” i pokušavamo ga dovesti na jednu posebnu razinu, a želimo ponajprije da na naša djeca i mladež kroz različite aktivnosti uče o vrijednostima Domovinskoga rata”, istaknuo je Stjepan Andabak.

26. memorijal “Andrija Andabak”, koji se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, počeo je jučer na Trgu dr. Franje Tuđmana gdje su sadržaje za najmlađe priredili pripadnici Hrvatske vojske, članovi DVD-a Nuštar, Bibliobusna služba Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci i Gradsko kazalište “Joza Ivakić” Vinkovci. Jutros su na grob Andrije Andabaka položeni vijenci i upaljene svijeće, a potom je u crkvi Duha Svetoga župnik Slavko Vranjković služio misu zadušnicu. Za 11 sati u Domu kulture najavljena je svečana akademija i otvaranje izložbe “Lica rata” Hrvatskog povijesnog muzeja Zagreb, a za 15 sati najavljen je okrugli stol “Protuoklopna borba – protuoklopni vođeni raketni sustavi” u prostorijama DVD-a Nuštar.

26. memorijalu “Andrija Andabak” uz obitelj, suborce, prijatelje, predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, predstavnike lokalne vlasti, ustanova i institucija, među ostalima, nazoče i visoki državni dužnosnici i predstavnici vojske i policije. Među ostalima, počast Andriji Andabaku došli su odati i ministar branitelja Tomo Medved i zapovjednik Hrvatske kopnene vojske brigadni general Siniša Jurković.

“Danas se sjećamo jednog velikog junaka, hrabrog hrvatskog branitelja, časnika, našeg dragog prijatelja pukovnika Andabaka, koji je u Domovinskom ratu ostavio zaista iznimno veliki trag i prenio na sve nas koji smo preživjeli Domovinski rat i na buduće generacije, obvezu čuvanja sjećanja na sve ono što su on i svi naši poginuli hrvatski branitelji ostavili kao zalog za budućnost. Ono što je on činio kroz Domovinski rat svojim sposobnostima uništavajući neprijateljska oklopna vozila i tenkove zaista je respektabilno i proučava se i danas kroz program vojne izobrazbe”, istaknuo je ministar Medved.

“Andrija Andabak je heroj Domovinskog rata i obljetnice kao što je ova trebaju pokazati svima kolika je velika žrtva plaćena za slobodu i neovisnost Republike Hrvatske. Neka mladi vide, neka znaju kakvi su ljudi iznijeli pobjedu u Domovinskom ratu”, istaknuo je brigadni general Siniša Jurković, izaslanik predsjednice RH.

Memorijal “Andrija Andabak” nastavlja se sutra sportskim natjecanjima. U 9 sati počinje turnir u praktičnom streljaštvu na Streljani u Nuštru, u 9,30 turnir u stolnom tenisu u dvorani OŠ Zrinskih Nuštar, a u 10 sati malonogometni turnir na stadionu NK “Nosteria” Nuštar.

Program 26. memorijala “Andrija Andabak” uz visoko pokroviteljstvo predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović ima potporu Ministarstva branitelja, Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva kulture, Hrvatskog povijesnog muzeja, Vukovarsko-srijemske županije, Općine Nuštar, Grada Vinkovaca, Grada Vukovara i Grada Zagreba. (novosti.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

JOSIPA KOŽIĆ – PRVA POGINULA HRVATSKA BRANITELJICA

Objavljeno

na

Objavio

portal53.hr

U spomen na Josipu Kožić, prvu žrtvu Domovinskog rata s petrinjskog područja i prvu poginulu braniteljicu u Republici Hrvatskoj, počast je odana u petrinjskom naselju Budičina

Na mjestu pogibije, nadomak obiteljske kuće, u obilježavanju su sudjelovala brojna izaslanstva, uz obitelj vijence su položili i zapalili svijeće: sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, izaslanik hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, saborska zastupnica Željka Josić, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, savjetnica u Ministarstvu hrvatskih branitelja Tatjana Pogačić, izaslanica ministra Tome Medveda, Magdalena Komes, predsjednica Gradskog vijeća Grada Petrinje, petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović, predsjednici bošnjačkih i srpskih Vijeća nacionalnih manjina Grada Petrinje Hajrudin Kulašić i Branislav Sekulić, te predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Hrvatske vojske, Policije i političkih stranaka.

Nakon polaganja župan Žinić je kazao: „Ovo  je tek početak onoga što se događalo kasnije 91.  godine i u nevjerici kada smo čuli za tu tužnu vijest da je ubijena Josipa Kožić na današnji dan prije 27 godina. Nismo mogli vjerovati da će se to događati u našoj Petrinji, u našoj Hrvatskoj. Nažalost kasnije, narod ovog kraja, Hrvati, bili su prognani i protjerani. Oni koji su ostali bili su ubijeni i nažalost, moram to reći, Josipa nije jedina žrtva.“

Podsjetio je i kako je nakon njezine smrti na ovom području stradalo više od 1600 civila, a u Domovinskom ratu i oslobađanju život je izgubilo više od 560 branitelja, te je naglasio kako je to velika cijena za današnju slobodu i nastavio: „Uvijek nam je teško kada dođemo, kada se prisjetimo tih dana, a pogotovo kada se sretnemo s obitelji pokojne Josipe koji i nakon 27 godina proživljavaju teške trenutke i boli koje su proživjeli i tadašnji dan 1991. godine. Naravno da se sjećanja ne mogu izbrisati i sve ostalo pomalo odlazi u zaborav, ali ovo se trenuci kada se prisjećamo tih dana i patnji Hrvata ovdje u Budičini, Petrinji i Hrvatskoj. Danas smo se došli pokloniti da i obitelji damo nadu da budu ponosni na svoju Josipu i da svi budemo ponosni na sve ono što se događalo u stvaranju naše Hrvatske, ali moramo misliti i na budućnost i vjerujem da će nas se svake godine okupiti još više i da je to dokaz da svi oni koji su poginuli neće nikada biti zaboravljeni.“

Na značaj ovog spomendana osvrnula se i Željka Josić, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora: „Nažalost ovo je spomendan na, kako znamo, prvu hrvatsku braniteljicu. Naravno, svima je teško, a najviše obitelji, ali ovo nam je jedan podsjetnik da ne smijemo sigurno zaboraviti sve naše žrtve, ne samo branitelje i braniteljice, već i one naše civilne žrtve i ranjene, sve one koji su ustvari pomogli u stvaranju hrvatske države jer mi se čini da ponekad zaboravimo koliko je muke i krvi moralo biti proliveno da bi se stvorila hrvatska država.“

Petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović je podsjetio i na proglašenje spomendana: „Spomendan je, na kraju krajeva, došao prema inicijativi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata i što sam kao gradonačelnik na kraju predložio da to prođe na Gradskom vijeću i spomen je nešto što je definitivno ne samo trajna vrijednost i ne samo pijetet, ne samo sjećanje, to je simbol stradanja u Domovinskom ratu i simbol početaka nečega što definitivno nije bilo ljudski. To je bilo ono što smo proživjeli i kroz mladu žrtvu Josipu Kožić i smatram da dizanjem razine prve žrtve našega Grada u Domovinskom ratu je jedna trajna obveza.“

Još je naglasio: „To će ostati za sva vremena i ostat će na kraju ono što je najvažnije kada se pogleda obitelj koja trpi i koja živi pokraj ovog mjesta pogibije i svaki dan im je u sjećanju. Znači, ako budemo imali one ljudske i civilizirane vrijednosti uz pijetet to će osjetiti oni koji su ostali bez svojih najbližih. Ako to ne budemo gajili kroz vrijednosti svake godine, kroz institucije i Grada i Županije i države i resornih ministarstava, to je ono što želim kao gradonačelnik podići na višu razinu i da se ovdje okupimo i da damo one snažne poruke koje se zaslužuju jer u tom jutru kada je Josipa ostala bez života, kada je pokošena rafalom agresora koji je došao ovdje i ubio mladi život. Taj mladi život je najveća ljudska tragedija koja se mogla desiti, ali kada gledamo to je simbol stvaranja Republike Hrvatske i to je ta trajna poruka: ovdje se stvarala domovina, ovdje smo mi platili jednu od najvećih cijena. Hvala svima koji su danas bili ovdje i koji su dali ogroman doprinos, prije svega svim udrugama koje su proistekle iz Domovinskog rata, koje pomažu Gradu Petrinji da ovakve stvari ostanu u nezaboravu. U tom dijelu mogu se zahvaliti predsjedniku Koordinacije Darku Dumboviću koji je i u protokolu pokazao veliki senzibilitet i sve ono što smo doveli na jednu razinu, a ovdje obećavam da ovaj spomen na Josipu Kožić mora biti još više obilježen u uređenju okoliša oko ovog spomenika koji treba proširiti i ograditi da na njemu vijore hrvatske zastave.“

Darko Dumbović, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, na kraju je podsjetio na tragičan događaj prije 27 godina: „12. listopada 2015. godine Gradsko vijeće Grada Petrinje jednoglasno je donijelo odluku da se 5. srpnja proglasi spomendanom na Josipu Kožić, nažalost po događaju koji se dogodio na taj datum 1991.  godine kada je pokojna Josipa ovdje ubijena i kada je njezina sestra Snježana teško ranjena, kao i tadašnji pričuvni policajac Policijske postaje Petrinja Vlado Dumbović. Ono što je važno reći Josipa Kožić je prva žrtva na području Petrinje, ali i prva braniteljica koja je smrtno stradala u Domovinskom ratu. Tada, kada je donesena odluka Gradskog vijeća, još nismo imali taj podatak i sada nemamo službeno, ali u Ministarstvu smo pregledali svu arhivu i nismo našli niti jednu braniteljicu da je smrtno stradala prije nje. Nažalost, to nije podatak za hvalu ali je nepromjenjiv i kao takav mi ćemo nastojati ovaj događaj, kako je rekao i gradonačelnik, podignuti na još višu razinu. Kao sudionici toga doba i kao sudionici stvaranja Republike Hrvatske mi ćemo to dostojanstveno obilježiti i čuvati uspomenu i te vrednote prenijeti na naše naraštaje da znaju da je Hrvatska stvorena u obrambenom Domovinskom ratu na krvi hrvatskih građana i da kao takva nema cijenu i ne smije biti licitirana ni za što i ni od koga.“

U sklopu odavanja počasti zapaljene su i svijeće kod spomenika poginulim braniteljima u Donjoj Budičini, a na oba mjesta u molitvi su sudjelovali generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, župnik iz Hrastovice fra Igor Barišić i trajni đakon Vjekoslav Uvalić. (Portal53.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori