Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Mi se sjećamo ponosne majke Kate Šoljić, a vi?

Objavljeno

na

Ulje na platnu - Damir Kukavica

Kata Šoljić, najponosnija Majka u Hrvata,  umrla je 8. srpnja 2008. Sahranjena je u Vukovaru, skromno, kao što je i živjela. Tada, na njezinu zadnjem oproštaju, nije bilo najviših državnih političara, nije bilo „velikih“ govora, „nikoga“, osim relativno male skupine ljudi koji su je voljeli. Do zadnjeg dana svoga života bila je na braniku slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Nije dozvolila da se zaborave oni koji su stvarali Lijepu našu.

Ova na žalost već pomalo zaboravljena Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata i majka četvorice poginulih hrvatskih branitelja Vukovara i Hrvatske ostat će u srcima svima onima koji su je poznavali. I nikada je ne će zaboraviti.

U hrvatskom Domovinskome ratu ostala je bez Ive, Mije, Nike i Mate. Prvi  joj je poginuo najmlađi sin, Mato, 19. rujna 1991. ispred vukovarske vojarne, u 37. godini. Bio je tehničar u Borovu. Ivo je bio zapovjednik obrane Mitnice (Vukovar), a rođen je 1948. Nakon okupacije Vukovara, nije se želio predati. Radije je skočio u hladan Dunav, i na taj način okončao svoj život. Mijo je ostao sa ženom i djecom u Sremskim Čakovcima. Susjed ga je 1991. jednog jutra odveo u nepoznato. Imao je 46 godina. Niko, njezin najstariji sin, bio je zaposlen kao radnik. Rođen je 1942. Zarobljen je u Vukovaru, a u srpskom logoru u Mitrovici tukli su ga do smrti.

Katina kći Ana, koja danas živi u Zadru, ni danas ne zna gdje joj je suprug. 19. studenoga 1991. viđen je kod Veterinarske stanice u Vukovaru, kada su četnici pljačkali Mitnicu. Svjedoci su izjavili da su pucali za njim i da su ga najvjerojatnije ubili. Još se uvijek vodi u rubrici “nestali”. Iza sebe ostavio je i sinove Igora i Tomislava.

Tijekom Domovinskoga rata iznimno je loše prošla, odnosno stradala i njezina druga kći – Mara Kad su četnici okupirali Vukovar Maru, njezina supruga Stjepana i sina Tonija odveli su u srpski koncentracijski logor u Sremsku Mitrovicu, gdje su prošli pakao. Uspjeli su se spasiti, ali bolni ožiljci nikada nisu zacijelili.

Kad smo pitali Katu, je li im oprašta, ona je uvijek spremno odgovarala: Neka im oprosti tko god hoće, ali ja ne mogu!

A mi ćemo i danas, (kao i svaki puta), na sjećanje na ovu ponosnu majku u Hrvata, koja je još za vrijeme života postala i sinonim stradanja u hrvatskom Domovinskome ratu pitati: Gdje su ubojice i kad će odgovarati za njezina četiri sina, za sve patnje kroz koje je prošla ona i njezina obitelj?

Što onima koji su rat proveli u podrumu, ili koji danas tako žestoko napadaju hrvatske stradalnike i branitelje uopće znači tragedija obitelji Šoljić, ili Eve Šegarić iz Škabrnje?

Što im naposljetku znače tragedije tisuće drugih stradalnika od velikosrpske agresije?

Kolike su majke, poput Kate, u Domovinskome ratu izgubile svoje sinove i kćeri? Pa, što?

Život ide dalje..

A „mi“ se među ostalim borimo za fotelje u Europskoj zajednici!

Možda je i bolje da majka Kata, i sve druge žene poput nje,  ne vide ovo što se  već  godina  događa s onima koji su, kao i njezini sinovi, ali i ostali članovi obitelji, bili prvi kad je trebalo. Ne vjerujemo da bi njezino veliko i plemenito srce izdržalo svakodnevno gledanje patnji i druženje sa ljudima u invalidskim kolicima, koji su sve dali za – Hrvatsku, a koji su za uzvrat dobili to što danas imaju. Malo ili ništa.

Svojedobno sam, istina, u maloj nakladi,  objavio i knjigu o Kati Šoljić, ali ne mogu je ponoviti jer interesa za nešto takvoga nema. Nema!

Stoga, draga Kato, počivaj u miru, pokraj svoga supruga i četiri sina na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata u Vukovaru.

A za one koji i danas gaze, pljuju i bacaju u močvaru, hrvatske branitelje, koje optužuju, progone, hapse i zatvaraju,  jer su im donijeli toliko željenu slobodu, državu, ne brini….

Tvoj Dunav pokraj Vukovara i dalje teče, kao da nažalost ništa nije bilo i kao da se ništa nije dogodilo. (Za neke!).

Gdje je uostalom, opet pitamo, spomenik svim Majkama u Hrvata?

Mladen Pavković

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Akademik Pečarić: Otvoreno pismo Predsjedniku Ustavnog suda RH

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani Predsjedniče Ustavnog suda RH,

S nevjericom sam pročitao Vaše Priopćenje od 5. lipnja 2020. u kome konstatirate:

„U odnosu na pozdrav +Za dom spremni’.  Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.“

Vidim da ste i doktor znanosti, pa pretpostavljam da znate osnovne činjenice o tom pozdravu.

Tako poznati hrvatski povjesničar Ivo Rendić Miočević (Hrsvijet, 29. kolovoza 2017.) tvrdi:

…danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona) pozdrav „Za dom spremni“ kojim se Pavelić koristio u svezi s Ličkim ustankom 1932. antimonarhofašistički je poklik.

Vi ste dr. znanosti! Tvrdite da se radi o ustaškom pozdravu iz NDH! Tvrdite li Vi da je NDH postojala te 1932. godine?

Naime vidim da znate pun naziv NDH, a ne pronalazim nigdje riječ koja je povezana s ustašama u tom nazivu.

Ali, kako ste doktor znanosti pretpostavljam da ipak znate da u to vrijeme nije postojala NDH.

U knjizi dr. sc. Marija Jareba Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, Zagreb 2006. (drugo neizmijenjeno izdanje objavljeno je 2007. godine). U toj knjizi postoji prilično opširno poglavlje (stranice 344.-414.) o organizacijama Hrvatskoga domobrana, od nastanka te organizacije u Argentini 1931. godine do Drugoga svjetskog rata. Postoji, dakle, dovoljno podataka o Hrvatskome domobranu, no nešto treba i pročitati. Ta organizacija bila je dio Pavelićeva Ustaško-domobranskog pokreta. Pavelić je istodobno bio ustaški poglavnik i vrhovni starješina, odnosno njegov su pokret činili Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) i organizacije Hrvatskoga domobrana. Ustaška organizacija bila je malobrojna i vojnički ustrojena organizacija, a domobranske organizacije bile su ustrojene kao masovne i legalne organizacije koje su okupljale hrvatske iseljenike (i radnike u nekim europskim zemljama).

U hrvatskoj javnosti je poznata i domobranska zastava na kojoj je pozdrav ZDS i datum 12. svibnja 1931., kao i dokumenti iz tog vremena u kojima se izrijekom tvrdi kako se radi o „domobranskom pozdravu“.

S obzirom da se tvrdi kako je Pavelić autor tog pozdrava, a bio je vođa i Ustaša i Domobrana, očito nije mu smetalo to što se tvrdilo da se radi o domobranskom pozdravu.

Dapače, kada već izričito tvrdite da je ZDS ustaški pozdrav iz NDH, morali bi znati da je odnos ustaša i ostalih u toj državi bio sličan onom o kome piše dr. Jareb. I u NDH se ZDS koristio mnogo šire i imate ogroman broj dokumenata na kojima piše ZDS, a koji nisu izdale Ustaše.

Dapače, Ustaše su ga koristile samo godinu dana a onda su tom pozdravu dodali i Poglavnika. A ZDS je ostao u širokoj upotrebi.

To sam nedavno napisao i našim povjesničarima:

A što se tiče ZDS i naših povesničara smiješno mi je kada vidim da nikome nije palo na pamet da je samom Paveliću itekako to bio domobranski pozdrav jer mu je bilo draže da je prihvaćen mnogo šire u narodu, a to je i potvrđeno u NDH jer su ga Ustaše koristile samo godinu dana.

Kao znanstveniku itekako bi i Vama trebalo biti očito da je na isti način kao što je prije rata Paveliću odgovaralo to što je ZDS domobranski pozdrav, tako mu je odgovaralo da je u hrvatskoj državi pripadao svima, a ne samo Ustašama.

Kao znanstveniku itekako bi i Vama trebalo biti očito da je takvo izjednačavanje svih s Ustašama nešto što je danas dio Memoranduma SANU 2, a tijekom Domovinskog rata pa sve do danas to čine svi koji su protiv hrvatske države.

Meni kao akademiku iz znanosti koju smatraju vrhuncem logike nikad neće biti jasno kako u tome sudjeluju i suci VS RH. Pravnici bi itekako trebali znati što je logika!

Ili Vi doista mislite da je NDH postojala i tridesetih godina prošlog stoljeća? Istina, vidimo da i danas u Srbiji, a i njihove sluge u RH tvrde kako je i danas RH zapravo ustaška država.

Kao znanstveniku meni je itekako jasno zašto prof. dr. sc. Rendić-Miočević piše kako je ZDS danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona).

S druge strane ono što mi nije jasno jesu napadi na od vlasti odobreni grb HOS-a, a da Vrhovni sud nije izdao ovakvo priopćenje u kojem bi nam objasnio mogu li hrvatski dužnosnici uklanjati i govoriti o uklanjanju znakovlja koje je odobrila hrvatska država.

Ili se oni samo ponašaju u skladu s vama sudcima VS RH, sudeći po tvrdnji prof. Rendić-Miočevića, a i mnogih drugih?

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Bojnu Čavoglave proglasiti himnom hrvatskih dragovoljaca

Objavljeno

na

I što sad? Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske zaključio je da se povikom „Za dom spremni“ na početku pjesme Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona ne krši Zakon o prekršajima javnog reda i mira!

Zbog ovog povika jedan od najpopularnijih hrvatskih domoljubnih pjevača, ali i dragovoljac Domovinskoga rata, dosad je imao niz neugodnosti, prijetnji, marginaliziranja i podcjenjivanja.

Poglavito su ga napadali tzv. antifašisti i ekstremni ljevičari, koji još uvijek žale za propalom Jugoslavijom i koji nikada nisu voljeli Hrvatsku, niti su se za nju borili.

Međutim, i sad se pokazalo da baš u toj pjesmi, koja je nastala u vrijeme hrvatskog pobjedničkog Domovinskog rata, taj pozdrav je tim i takvima „najmanje“ smetao. Najviše su bili „kivni“ na tekst pjesme (!), a nisu se usudili o tome govoriti ni pisati, pa su iz konteksta izvukli samo i isključivo – „Za dom spremni“.

A pjesma ide ovako:

„Za Dom spremni!

U Zagori na izvoru rijeke Čikole

Stala braća da obrane naše domove.

Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi

Nećete u Čavoglave dok smo živi mi.

Tuče thompson, kalašnjikov a i zbrojevka

Baci bombu, goni bandu preko izvora

Korak naprijed, puška gotovs i uz pjesmu svi

Za Dom braćo, za slobodu borimo se mi.

Čujte srpski dragovoljci, bando četnici

Stići će vas naša ruka i u Srbiji.

Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna

Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava.

Slušajte sad poruku od Svetog Ilije-

Nećete u Čavoglave, niste ni prije.

Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava

Hrvatska vam zaboravit neće nikada…“

Nakon što je Visoki prekršajni sud RH donio odluku da u ovoj pjesmi povik „Za dom spremni“ nije sporan (kao što nikada nije ni bio), predlažemo da se Bojna Čavoglave sada proglasi i Himnom hrvatskih dragovoljaca pobjedničkog Domovinskoga rata!

I da se izvodi na svim državnim manifestacijama!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari