Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Mi se sjećamo ponosne majke Kate Šoljić, a vi?

Objavljeno

na

Ulje na platnu - Damir Kukavica

Kata Šoljić, najponosnija Majka u Hrvata,  umrla je 8. srpnja 2008. Sahranjena je u Vukovaru, skromno, kao što je i živjela. Tada, na njezinu zadnjem oproštaju, nije bilo najviših državnih političara, nije bilo „velikih“ govora, „nikoga“, osim relativno male skupine ljudi koji su je voljeli. Do zadnjeg dana svoga života bila je na braniku slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Nije dozvolila da se zaborave oni koji su stvarali Lijepu našu.

Ova na žalost već pomalo zaboravljena Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata i majka četvorice poginulih hrvatskih branitelja Vukovara i Hrvatske ostat će u srcima svima onima koji su je poznavali. I nikada je ne će zaboraviti.

U hrvatskom Domovinskome ratu ostala je bez Ive, Mije, Nike i Mate. Prvi  joj je poginuo najmlađi sin, Mato, 19. rujna 1991. ispred vukovarske vojarne, u 37. godini. Bio je tehničar u Borovu. Ivo je bio zapovjednik obrane Mitnice (Vukovar), a rođen je 1948. Nakon okupacije Vukovara, nije se želio predati. Radije je skočio u hladan Dunav, i na taj način okončao svoj život. Mijo je ostao sa ženom i djecom u Sremskim Čakovcima. Susjed ga je 1991. jednog jutra odveo u nepoznato. Imao je 46 godina. Niko, njezin najstariji sin, bio je zaposlen kao radnik. Rođen je 1942. Zarobljen je u Vukovaru, a u srpskom logoru u Mitrovici tukli su ga do smrti.

Katina kći Ana, koja danas živi u Zadru, ni danas ne zna gdje joj je suprug. 19. studenoga 1991. viđen je kod Veterinarske stanice u Vukovaru, kada su četnici pljačkali Mitnicu. Svjedoci su izjavili da su pucali za njim i da su ga najvjerojatnije ubili. Još se uvijek vodi u rubrici “nestali”. Iza sebe ostavio je i sinove Igora i Tomislava.

Tijekom Domovinskoga rata iznimno je loše prošla, odnosno stradala i njezina druga kći – Mara Kad su četnici okupirali Vukovar Maru, njezina supruga Stjepana i sina Tonija odveli su u srpski koncentracijski logor u Sremsku Mitrovicu, gdje su prošli pakao. Uspjeli su se spasiti, ali bolni ožiljci nikada nisu zacijelili.

Kad smo pitali Katu, je li im oprašta, ona je uvijek spremno odgovarala: Neka im oprosti tko god hoće, ali ja ne mogu!

A mi ćemo i danas, (kao i svaki puta), na sjećanje na ovu ponosnu majku u Hrvata, koja je još za vrijeme života postala i sinonim stradanja u hrvatskom Domovinskome ratu pitati: Gdje su ubojice i kad će odgovarati za njezina četiri sina, za sve patnje kroz koje je prošla ona i njezina obitelj?

Što onima koji su rat proveli u podrumu, ili koji danas tako žestoko napadaju hrvatske stradalnike i branitelje uopće znači tragedija obitelji Šoljić, ili Eve Šegarić iz Škabrnje?

Što im naposljetku znače tragedije tisuće drugih stradalnika od velikosrpske agresije?

Kolike su majke, poput Kate, u Domovinskome ratu izgubile svoje sinove i kćeri? Pa, što?

Život ide dalje..

A „mi“ se među ostalim borimo za fotelje u Europskoj zajednici!

Možda je i bolje da majka Kata, i sve druge žene poput nje,  ne vide ovo što se  već  godina  događa s onima koji su, kao i njezini sinovi, ali i ostali članovi obitelji, bili prvi kad je trebalo. Ne vjerujemo da bi njezino veliko i plemenito srce izdržalo svakodnevno gledanje patnji i druženje sa ljudima u invalidskim kolicima, koji su sve dali za – Hrvatsku, a koji su za uzvrat dobili to što danas imaju. Malo ili ništa.

Svojedobno sam, istina, u maloj nakladi,  objavio i knjigu o Kati Šoljić, ali ne mogu je ponoviti jer interesa za nešto takvoga nema. Nema!

Stoga, draga Kato, počivaj u miru, pokraj svoga supruga i četiri sina na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata u Vukovaru.

A za one koji i danas gaze, pljuju i bacaju u močvaru, hrvatske branitelje, koje optužuju, progone, hapse i zatvaraju,  jer su im donijeli toliko željenu slobodu, državu, ne brini….

Tvoj Dunav pokraj Vukovara i dalje teče, kao da nažalost ništa nije bilo i kao da se ništa nije dogodilo. (Za neke!).

Gdje je uostalom, opet pitamo, spomenik svim Majkama u Hrvata?

Mladen Pavković

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mišić: Zašto se štiti petokraka i zločini koji koji su počinjeni pod njom

Objavljeno

na

Objavio

Zbog čega jasno ne kažemo da imamo spomenike s četničkim obilježjima u našoj Hrvatskoj? Zašto se ti spomenici ne sruše? Mi ovdje, u ovom Saboru o tomu ne želimo govoriti.

Ja želim da govorimo o Domovinskome ratu i našim braniteljima koji nisu dobili ono što su trebali: Nisu dobili niti mirovine koje su dobili neki koji su lažni. Zašto se to ne radi u ovoj državi? Zašto se taj ideal komunizma štiti i brani?

Tijekom saborskog “slobodnog govora” na ovotjednoj sjednici Sabora Republike Hrvatske govorio je i nezavisni zastupnik Ivica Mišić, koji se osvrnuo na aktualna pitanja. Tema o kojoj je govorio jeste postavljanje zvijezde petokrake na jedan neboder u Rijeci. Na samom početku svog obraćanja kolegama zastupnicima Mišić se zapitao kojim to pravcem ide hrvatska država te tko to hrvatskim građanima pokušava odrediti budućnost?

– Govorit ću o petokraci u Rijeci, gdje umjetnik Nemanja Cvijanović pokušava njome simbolizirati našu zemlju u ovom specifičnom trenutku kada Rijeka predstavlja europsku prijestolnicu kulture za 2020. godinu. Ponovno se pokušava petokraka vratiti kao simbol Hrvata i hrvatstva.

Pitam se zašto se to dešava našoj državi te zašto nismo na vrijeme osudili petokraku? Pitam se da li je možda umjetnik Cvijanović mogao postaviti kao simbol vukovarski vodotoranj. Zašto petokraka a ne Vukovar. Znamo što je petokraka učinila u Vukovaru. Nažalost i naša ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek je kazala kako se radi o umjetničkom djelu, kazao je Mišić i odlučno kazao kako se mora konačno petokraka kao simbol osuditi, jer ona nije simbol naše zemlje:

– Nisu oni četnički tenkovi izašli iza sijena, nego su bili predstavnici JNA, bivše države i to s petokrakom su u Vukovaru i Hrvatskoj činili zločine. Nije dobro da je petokraka danas u Rijeci jer se vraćamo u 45-tu, kazao je Mišić i napomenuo kako nije samo Cvijanović naš problem:

– Evo, i kolega Beljak je neki dan rekao kako je UDBA trebala ubiti više ljudi. Kolega je rekao kako partizani nisu dovršili posao koji su započeli 1945. godine. Netko je nedavno rekao kako smo slučajna država, a sad nema inaguaracije predsjednika ispred crkve na Markovu trgu. Možda im sada i crkva smeta. Vjerojatno se boje da crkva neće umanjiti vrijednost predsjednika države. Gledamo Engleze kako slave svoju kraljicu i tradiciju, a mi evo, svoju želimo rušiti.

Vidim i kako predsjedniku HSS-a ne znači ništa što je Radić ubijen u Beogradu, kazao je Mišić i zapitao da li se ideologija komunizma već trebala osuditi i zbog čega hrvatska država luta?

– Zbog čega jasno ne kažemo da imamo spomenike s četničkim obilježjima u našoj Hrvatskoj? Zašto se ti spomenici ne sruše? Mi ovdje u ovom Saboru o tomu ne želimo govoriti. Ja želim da govorimo o Domovinskome ratu i našim branitlejima koji nisu dobili ono što su trebali: Nisu dobili niti mirovine koje su dobili neki koji su lažni. Zašto se to ne radi u ovoj državi? Zašto se taj ideal komunizma štiti i brani? Neki dan sam bio u Posavini. U jednoj štali u jednom danu ubili su preko 550 ljudi i djeca u tom selu nikada nisu mogli niti pitati za svoje djedove. Takvih sela ima puno. 11 tisuća ljudi je pobijeno pod tom petokrakom. I danas ginemo pod petokrakom, Da ne pričamo o Bleiburgu i svim drugim jamama po Hrvatskoj.

To nitko ne osuđuje i to se stavlja pod tepih, kazao je Mišić napominjući na kraju svog slobodnog govora kako moramo znati kuda idemo i moramo osujetiti taj komunistički zločin kojega neki uporno žele i danas vratiti na scenu.

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Krešo Beljak: ‘Ako je Bleiburg zločin, onda je zločin i Oluja’; Hrg: ‘Mislim da Beljaku treba medicinska pomoć’

Objavljeno

na

Objavio

Pritisak na Bernardića da se raziđe s Beljakom raste, rezultat toga je da je već smanjio zagarantirana mjesta (koja u svakoj varijanti ulaze u Sabor) HSS-u sa 6 na 3, a vjerojatno će sve na kraju završiti tako sa će samo Beljak iz HSS-a ući u slijedeci saziv Sabora.

Zastupnik Branko Hrg (HDS) zatražio je u srijedu od  predsjednika SDP-a Davora Bernardića i samog SDP-a da se očituju podržavaju li govor mržnje i „ružne izjave“ Kreše Beljaka, predsjednika HSS-a i svog koalicijskog partnera, nakon njegovih posljednjih objava na društvenim mrežama, piše rtl.hr

Hrg je, naime, referirajući se na Beljakov tweet da Udba nije ubila dovoljno hrvatskih političkih emigranata, izjavio kako danas na Facebook stranici gradonačelnika Čazme Dinka Piraka čita Beljakovu objavu “ako je Bleiburg zločin, onda je zločin i Oluja”.

“Poistovjećivati Bleiburg i Oluju, mislim da ljudima koji to rade treba određena medicinska pomoć, a onima koji to podržavaju i imaju te iste ljude za svoje partnere, treba dobra moralna poduka”, rekao je Hrg u Hrvatskom saboru i precizirao kako se nije javio da bi prozivao Beljaka nego da bi postavio pitanje Bernardiću.

Bernardić je sam i sa zastupnicima SDP-a proteklih desetak dana, od kako je Beljak objavio tweet o Udbi, napravio niz verbalnih akrobacija kako ne bi osudio i ogradio se od govora mržnje svojeg  koalicijskog partnera, rekao je zastupnik, inače bivši predsjednik HSS-a.

Ustrajavajući na Bernardićevu “jasnom očitovanju” o Beljakovim istupima i govoru mržnje, Hrg tumači kako je taj odgovor potreban kako bi građani mogli odlučivati o tome što će biti sutra. “Jer zamislite, kada Bernardić kaže da je spreman biti premijer, a Beljak bi mu trebao biti desna ruka, što bi tek bilo da dođu na vlast”, upitao se zastupnik i podsjetio da je Beljak predsjednik najstarije hrvatske stranke koja je 50 godina živjela u emigraciji, a njene su čelnike proganjali oni koje Beljak zaziva.

Inače, sporne objave datiraju iz ožujka prošle godine, a Beljak je onu o Bleiburgu i Oluji obrisao. No ne i onu u kojoj s vulgarno obračunava s neistomišljenicima.

“Odgmiži i ti u svoju zatucanu vukojebinu iz koje si došao u Zagreb – grad heroj, koji je dao 50.000 partizana i antifašista”, napisao je Beljak nakon što je podigao prašinu objavom na koju se referiraju Hrg i Pirak:

“Ako je Bleiburg zločin, onda je zločin i Oluja. Obje “akcije” su bile reakcija na prethodne ustaške (iz 41.) i četničke (iz 91.) zločine. Nemojmo imati dvostruke kriterije. Stara je poslovica ona “vea victis”.”

Branko Hrg: Bernardić se mora očitovati o Beljakovoj objavi o Bleiburgu i Oluji

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari