Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Najveća hrvatska državna nagrada ne može nositi ime Titova „stihoklepca“

Objavljeno

na

Najveća i najznačajnija državna nagrada u Republici Hrvatskoj, koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja, godinama nosi ime po partizanu, komunisti, pjesniku i političaru Vladimiru Nazoru (1876.-1949.).

Osim što je riječ o prevrtljivom političaru i pjesniku (tko god je bio na vlasti pisao mu je srcedrapajuće pjesme.), riječ je i o prvom tajkunu nakon II. svjetskog rata, koji se među ostalim uselio i u vilu jedne židovske obitelji.

Kad je bio prvi predsjednik Prezidija Sabora SRH,  bio je suglasan i potpisivao je „dekrete“ o progonu, mučenju, zatvaranju i ubijanju nevinih hrvatskih domoljuba. (Takvo je bilo vrijeme.).

Kad je „malim čamcem preko Kupe“ otišao u partizane nije se borio i zalagao za samostalnu Hrvatsku, već onu po Staljinovu  modelu, Hrvatsku u okviru Jugoslavije, na čelu sa maršalom Titom.

Poglavito je ostao zapažen njegov govor kao predsjednika ZAVNOH-a o Titovoj maršalskoj palici, prigodom imenovanja druga Josipa Broza – maršalom Jugoslavije, a što je zabilježio „Vjesnik“ 13. prosinca 1943.

Tada je naglasio da maršalstvo ima svoj izražaj i u vanjskom znaku, u maršalskoj palici, koja je od plemenitog drva izrađena, obojena i zlatom okićena. Titova palica bit će drukčija. Dat ćemo mu – kazao je Nazor – počasnu palicu od drva hrastova ili od drenovače, koja raste u šikarju naših bosanskih šuma, ali ne načičkanu, nego sa svim čvrstim čvorovima i kvrgama, pa nek ta  maršalska Titova palica bude – u nuždi i potrebi, za lubanje naših neprijatelja, za nametnike i za otimače –ne samo čvrst štap, nego i nemilosrdna batina!

Da, i tako je govorio drug Nazor, koji je na kraju uvijek uskliknuo: „Zdravo, druže Maršale!“

E, sad se postavlja pitanje: zbog čega se najveća hrvatska državna nagrada zove po imenu ovog partizana i komuniste, zar u Hrvatskoj, poglavito nakon Domovinskog rata, nema baš ni jednog pisca koji je zaslužio nešto takvoga?

Stoga pozivamo u prvom redu Ministarstvo kulture RH da odmah briše ime ovog odanog Titovog „stihoklepca“ sa ovog priznanja, jer taj u vrijeme kad je bio na čelu hrvatskog Sabora nikada, ali nikada ne bi dozvolio da se tijekom totalitarističke vladavine Tita i partije neka slična nagrada naziva imenom nekog značajnog hrvatskog domoljuba!

(Takvo je bilo vrijeme!)

Mladen Pavković / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Vukovarske udruge: ‘Srđan Milaković mora odstupiti ili biti smijenjen s mjesta zamjenika gradonačelnika Vukovara’

Objavljeno

na

Branimir Glavaš je prekjučer istaknuo kako mu je čudno da se lokalni političar jednog malog grada usudi ulaziti u visoku sferu politike.

Srđan Milaković je 2016., 2017. i 2018. u nekoliko navrata oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju nazivao etničkim čišćenjem.

U Vukovaru se ovim i ovakvim izjavama sije mržnja i prijeti svim Hrvatima u Vukovaru, bez obzira na njihovu narodnost. Ovaj zamjenik gradonačelnika iz reda srpske narodne skupine treba odstupiti s mjesta zamjenika gradonačelnika jer svjesno širi neistine i svjesno svim Vukovarcima prijeti na narodnoj, pa čak i nacionalnoj osnovi.

Ministar uprave Lovro Kušćević je prekjučer naglasio kako je posao lokalnog političara na vlasti da brine o gradu Vukovaru, a ne da vodi nacionalnu politiku. Rekao je kako svi znamo tko je bio agresor u Vukovaru, svi znamo tko su bili branitelji  Vukovara.

Tko smo “svi” ministre Kuščević?!?

Ako svi znamo, kako to onda ne zna zamjenik gradonačelnika Vukovara Srđan Milaković !?!?

Srđan Milaković, zamjenik gradonačelnika iz reda srpske narodne skupine, 2017. i 2018. opetovano je javno negirao agresiju na Vukovar. Na svaki upit je li to bila agresija on je negirao te brutalnu srpsku agresiju na Vukovar nazivao pobunom.

Ovim putem molimo sve koji zadnjih dana napadate gradonačelnika Vukovara odmaknite se od njega i usmjerite svoje reakcije na stvarnog tvorca nemira, nacionalne netrpeljivosti i razora, kao što su Pupovac, Milaković, i ostala ekipa iz redova srpske manjine koja ne poštuje hrvatsku himnu, zastavu ni grb. Okrenite se prema onima koji ne žele reći gdje su naši nestali, i tko su preostali ratni zločinci koji šetaju po lijepoj našoj.

Gradonačelnik Ivan Penava i njegov zamjenik Marijan Pavliček štite mir i red u gradu boreći se protiv mržnje, kaosa i razora koje širi zamjenik gradonačelnika Srđan Milaković, i slični njemu koji po savjete idu u Srbiju i tamo izjavljuju kako za njih Domovinski obrambeni rat ne postoji niti će to ikada postojati a kamoli biti u programu obrazovanja po Srpskom programu.

Srđan Milaković mora odstupiti ili biti smijenjen s mjesta zamjenika gradonačelnika Vukovara ili:

1. javno priznati srpsku agresiju na Vukovar i Hrvatsku

2. javno priznati oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju

U protivnom on mora odmah otići s pozicije u gradu Vukovaru s koje širi nacionalnu netrpeljivost, širi neistine i obmane, te sije mržnju.

I za kraj, Hrvatska je nacionalna država. Jedno od njezinih obilježja je nacija koju čine svi njezini državljani bez obzira na njihovu vjeroispovijest i narodnost.

Svi državljani Hrvatske su Hrvati po nacionalnosti, bez obzira na njihovu narodnu i vjersku pripadnost. Stoga, Srđane Milakoviću, prestani sijati mržnju i obmanjivati Vukovarce i sve ostale hrvatske državljane.

Bacite svoje verbalno smrtonosno oružje i postanite hrvatski mirotvorac, ili se maknite iz javnog života Hrvatske koji trujete svojom mržnjom.”

GO KUPDRGV
Predsjednik Franjo Šoljić

 

Penava: U Vukovaru su spodobe i zločinci klali Hrvate, ali Milaković se jadan osjeća nesigurno

 

 

 

Tomo Medved: Milakovićeve izjave apsolutno su neprihvatljive i protivne Ustavu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Zbog čega suđenje zloglasnom Vasiljeviću ‘nikoga’ ne zanima?

Objavljeno

na

Na Županijskom sudu u Osijeku krajem listopada prošle godine počelo je suđenje bivšem, zloglasnom zapovjedniku zločinačkog KOS-a Aleksandru Vasiljeviću. Sudi mu se u odsutnosti jer je nedostupan hrvatskom pravosuđu.

Terete ga da je umiješan u osnivanje koncentracijskih logora, odnosno da je počinio ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u srbijanskim logorima u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Na početku suđenja, sudac je najavio ispitivanje 4oo svjedoka.

Vasiljević  danas ima 80 godina,i veliko je pitanje hoće li uopće doživjeti  presudu.

Još 1991. dobro se znalo tko je ovaj zločinac. Da je suđenje počelo odmah nakon Domovinskoga rata (što se čekalo?) bila bi to druga priča.

A ovako, osudit će ga, a njemu se ne će ništa dogoditi, jer ga Srbi sigurno ne će izručiti, kao ni jednog svog ratnog zločinca.

Nu, malo je poznato, a za to mu se ne sudi (!), da je ovaj „pomozbog“ junak, ratnu zločinačku karijeru „počeo“ u Virovitici.

U tom je gradu 25. siječnja 1991., u obiteljskoj kući, osobno uhitio tadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća Virovitice Antuna Habijanca, koji je na taj način postao prvi politički zatvorenik u Republici Hrvatskoj.

Riječ je o tzv. Virovitičkoj skupini, u kojoj su još bili: Đuro Dečak, Vinko Belobrk i drugi.

Kad ga je Vasiljević zajedno sa svojim zločincima toga dana dopremio u tamošnju kasarnu uz ostalo mu je rekao: „Vi ste Antune, od časa kad sam ušao u vašu kuću uhićen. Sada ćete biti kampanjolom sprovedeni do Gakova, to je vojni poligon nedaleko grada, (30 kilometara), zatim ćete helikopterom hitno biti prebačeni u Vojni istražni zatvor u Zagrebu, gdje će vas tri dana ispitivati organi službe bezbjednosti koji će vam odrediti pritvor od 72 sata. Nakon toga preuzima vas slijedeća tri dana  istražni sudija Vojnog zatvora u Zagrebu, a poslije vam se može pritvor odrediti još 30 dana, pa tako sve do šest mjeseci dok istraga traje. Za vrijeme ispitivanja, odnosno u vremenu od 72 sata, u rukama ste organa bezbjednosti i nemate pravo na odvjetnika, a poslije kako vi želite“.

Vasiljević je Habijanca sproveo i u zagrebački zatvor.

Dakle, ovaj je srbijanski zločinac kriv i za prva uhićenja nevinih Hrvata, ali i za štošta drugo što nažalost nije obuhvaćeno ovom optužnicom.

Zašto?

Na suđenjima hrvatskim braniteljima, koji su poput Tomislava Merčepa (po zapovjednoj odgovornosti), dobili drastične kazne, ni izdaleka nije bilo toliko svjedoka, vjerojatno zbog toga da ih se što hitrije smjesti iza rešetaka.

Vasiljević ne će ni dana, nažalost, provesti u hrvatskom zatvoru.

Gdje je tu pravda, odnosno čemu služe zakašnjela suđenja ratnim zločincima i to još u – odsutnosti?

Pored toga, ovo suđenje ne izaziva gotovo nikakvu medijsku pozornost, dok s druge pak strane, primjera radi, Tomo Horvatinčić, kad se samo pojavi na sudu u Šibeniku, gdje mu se sudi, zbog nenamjernog izazivanja smrti bračnog para (2011.) kod novinara izaziva pravu „histeriju“ ili bolje rečeno medijski linč.

Zbog čega suđenje zloglasnom Vasiljeviću „nikoga“ ne zanima?

U srbijanskim medijima o tome uopće i ne izvještavaju.

Vjerojatno je to zato jer „svi“ znaju da od toga ne će biti „ništa“, osim tu i tamo neke „predstave“ za narod!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari