Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Nakon II. svjetskog rata presude su pisane kratko i jasno!

Objavljeno

na

Bivši partizani-komunisti često, poput vrana, „grakču“ na presude pojedinim hrvatskim braniteljima. Neki od njih najradije bi osudili sve koji su se, pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, borili za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Poglavito im nije bilo pravo kad je bivši predsjednik Vrhovnog suda i sudac Ustavnog suda RH dr. Milan Vuković (1933.-2018.) jednom izjavio da „Hrvati u obrambenom ratu nisu mogli počiniti ratne zločine“. To je istina. Naime, ni partizani u II. svjetskom ratu, a ni nakon njegova završetka, „nisu“ počinili ratne zločine, jer da jesu onda bi suci poput zloglasnog Milka Gajskog i sličnih imali pune ruke posla i s“pobjednicima“.

A kako su nakon završetka II. svjetskog rata sudili suci „narodnim neprijateljima“, najbolje nam ilustrira primjer presude Filipu Domazetu, koju je Vojni sud II. Jugoslavenske armije donio na svom zasjedanju u Zagrebu, 6. srpnja 1945., pod predsjedavanjem suca Nikole Lončara.

U presudi „U ime naroda Jugoslavije“ uz ostalo piše da je taj sud preispitao presudu Vojnog suda Oblasti za Dalmaciju, vijeća kod komande područja Južne Dalmacije, kojom je Domazet osuđen na kaznu doživotne robije. Međutim, samo mjesec dana (!) nakon toga viši sud donosi presudu da se ta kazna ne odobrava, nego da se dotičnog mora kazniti na smrt strijeljanjem!

Obrazloženje je također bilo napisano kratko i jasno:
„Za Domazet Filipa, bolje odgovara kazna smrti“.
Dolje su još dodali „Smrt fašizmu-sloboda narodu“.

Žalbe na tu i takvu presudu nije bilo! Ovo ističemo zbog toga što su takve i slične presude nakon II. svjetskog rata padale kao kruške, a da su pojedini suci, poput Gajskog, nastavili suditi sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kad je počelo oslobođenje Hrvatske od srpske i ine agresije većina tih sudaca otišla je u mirovinu, ili su se pak „prebacili“ u „ugledne“ odvjetnike, a bilo je i takvih koji su okrenuli kapute i (bez ikakvih provjera) našli zaposlenje u nekim od najviših državnih hrvatskih institucija.

I umjesto da smo mi sudili njima, neki od njih još i danas na ovaj ili onaj način „sude“ – nama! Ako ne oni, onda njihova djeca i unuci!

Eto, i na ovu jednu od tisuće priča ekstremni ljevičari i bivši partizani jednostavno će reći:
Što ćete, bilo je takvo vrijeme!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Lekcija Stankoviću: Nemojte određivati nas prema sebi, bolje bi vam bilo da se ugledate u nas i popravljate sebe!

Objavljeno

na

Objavio

Kaže Aca Stanković datko je nama kriv jer smo povjerovali da je Luka Modrić zubić vila i da će nam ispod jastuka ostaviti čokoladu, ali je on je on nije ostavio pa smo mi kao sad razočarani”.

Meni, a po reakcijama i milijunima Hrvata, Luka Modrić i ekipa koju je on kao kapetan predvodio na terenu meni je ispod jastuka ostavio nešto vrijednije od čokolade. Ostavio je najslađu, najbolju, najljepšu “čokoladu” u kojoj sam ja kao najhalapljivije djete uživao mjesec dana, dok ste ti i takvi poput tebe Stankoviću, silno patili. Ostavio se osjećaj kojeg Hrvati najčešće opisuju kao “Neopisivo!”, piše Predrag Nebihi.

Kaže Aca, “tko vam je kriv što vjerujete u frazu da su nogometaši naši najbolji ambasadori”. E pa Stankoviću, vaš najbolji ambasador je tenisač, a vaša repka ni ne može biti najbolji ambasador sve dok joj je najbolji igrač lijevi bek (Kolarov). E vidiš Stankoviću, za razliku od vaše, u našoj reprezentaciji je najlošiji igrač lijevi bek, a taj je opet toliko dobar da je uoči turnira potpisao za sedmerostrukog prvaka Europe, veliki Milan, i zato su naši nogometaši naši najbolji veleposlanici, a vaši nisu ni osrednji ambasadori.

Ja još uvijek javno postavljam pitanje Aleksandru Stankoviću i to traje već preko 10 godina, pa ću ga opet ponoviti: Kad je u vašoj emisiji gostovao “ministar informisanja” u Vladi Slobodana Miloševića, Aleksandar Tijanić, koji osim što je veličao četništvo, u dva navrata vam je postavio pitanje koje je imalo sličnu svrhu.

Prvo pitanje glasilo je “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?”
Drugo pitanje glasilo je “Da li vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
U oba slučaja vaš odgovor glasio je: “Molim, ne razumijem?”

A što to ne razumijete g. Stankoviću? Što vam nije jasno? Širem auditoriju je jasno da kad je Bog djelio inteligenciju da vi niste bili baš u prvim redovima pa vas je dopalo tako malo, ali zašto ste folirate da niste dobili ni to malo? Odnosno, zašto se pravite gluplji nego što jeste?
I za kraj, Stanković govori o sebi, kao nema nikakvih viših ideala, svatko misli na sebe. Znači, ako zubić-vila ne donese čokoladu trebali bi je zatući ili što?

Međutim, to je situacija u kojoj smo mi Zadrani opet uspješno napravili prevenciju, jer svi ste vidjeli da je neslužbena himna ove reprezentacije koju su pjevali nakon svake pobjede upravo Mladenova “nije u šoldima sve” i time smo prevenirali ovakve besmislice.

Naravno, ovakvi kao Stanković ili onaj jalnuš Ante Tomić će izbaciti onu soc-realističku besmislenu tezu tipa “lako je Grdoviću, Vrsaljku, Modriću to pjevati jer oni imaju novaca bla bla”, ali je poanta da su i pjevač Grdović i nogometaši Vrsaljko, Modrić, Subašić, Vida, Lovren, Mandžukić, Rakitić i ostali te novce zaslužili svojim radom kroz cjenu na tržištu a koju pak formira odnos ponude i potražnje. Ljudi vole Grdovićeve pjesme, kupuju nosače zvuka, dolaze na koncerte i on od toga dobija svoj dio. Ljudi vole način na koji Modrić igra, dolaze ga gledati u Realu i nacionalnom timu, kupuju dresove, sponzori mu nude ugovore za reklamiranje, dakle, nikome on ništa nije oteo, zaslužio je te novce i dao dragi Bog da ima i duplo i troduplo više nego što ima.

Recimo, naš maestro veznog reda, veličanstveni Marcelo Brozović, kupio je udžbenike za svu djecu od 1. do 4. razreda u selu Cerić. To ti je moj Stankoviću bolje od čokolade, od nje možeš samo dobiti karijes, a od udžbenika možeš dobiti znanje.

A što pravda tvoju plaću Aleksandre Stankoviću? Kažu bolje upućeni da je ona preko 70 tisuća kuna? Koji to tržišni zakon ponude i potražnje opradava tvoje basnoslovne honorare? Valjda hoćete reći da hrvatski narod putem RTV-pretplate rado plaća ovakve vaše izljeve zavisti i mržnje prema hrvatskoj reprezentaciji, hrvatskom narodu i hrvatskoj državi?

Činjenica kroz zaključak je slijedeća: Ovaj uspjeh hrvatske izabrane nogometne vrste ojačao je Hrvatsku. A to vama Stankoviću, i vama sličnima ne odgovara. Jer vi ste to slabiji što je Hrvatska kao država jača, odnosno to ste jači što je Hrvatska slabija. I to je razlog ovakvog vašeg napada na čovjeka kojem niste dostojni ni sandale odriješiti.
Hrvatska će jačati dok će primjeri biti osobe poput Luke Modrića, odnosno slabjeti dok primjeri budu osobe poput Aleksandra Stankovića.
To je sva mudrost.

“Nije u šoldima sve”, to je naša maksima.
“Mrzim sve ustaško osim kuna”, to je vaša maksima.

I nemojte određivati nas prema sebi, bolje bi vam bilo da se ugledate u nas i popravljate sebe. Jer, do tad najbolje što vam se može dogoditi je da vam najbolji ambasador bude tenisač, a nama najbolji veleposlanici naši veličanstveni nogometaši!

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

S ‘državnim udarima’ u demokratskoj zemlji se ne šali, u bilo kojem kontekstu

Objavljeno

na

Objavio

ilustracija - Krešimir Macan / Ratko Knežević (u krugu)

Nakon što je portal Kamenjar prozvao Službenog PR Vlade Republike Hrvatske gospodina Krešimira Macana, zbog komentara na twitteru u kojem je indirektno optužio “Vatrene da su pokušali izvršiti ‘državni udar’”, po društvenim mrežama se pokrenulo pitanje njegove ostavke ili otkaza.

Nedugo potom oglasio se na facebooku i sam Krešimir Macan:

Poštovani, tijekom današnjeg dana sam na osobnom Twitter profilu (što je i naglašeno u opisu profila upravo da bi se izbjegle krive interpretacije) ironično prokomentirao jedan status na Twitteru kojeg nisam autor.

Zbog manipulacije tim mojim komentarom iz kojeg se sada pokušava konstruirati da sam ja osobno prozivao bilo izbornika ili igrače hrvatske reprezentacije zbog bilo čega u vezi dočeka molim vas da konstatiramo par činjenica:
Osobno na bilo koji način nisam prozivao niti izbornika niti igrače, dapače izrazio sam zadovoljstvo da je doček Vatrenih i naroda bio spektakularan i bez incidenata te da je takva slika Hrvatske otišla u svijet.

Izrazio sam i zadovoljstvo da zbog mudrosti svih nazočnih na proslavi nije prošla nikakva politizacija dočeka, već da je u svijet otišla veličanstvena slika slavlja i zajedništva.

Žao mi je da oni koji pokušavaju manipulirati dočekom u političke svrhe to nastavljaju i nakon što ih je doček zajedništva demantirao.
Svi izneseni stavovi, kao što sam i napisao ranije, su moji osobni i nemaju nikakve veze funkcijom na koju sam imenovan u Vladi Republike Hrvatske,
napisao je Macan.

“Ironični” komentar Krešimira Macana

Ratko Knežević mu je u komentaru objasnio:

Gospodine Macan vi ste PR savjetnik Predsjednika Vlade, “premijera” Hrvatske po Ustavu.

Vijest o Vašem namještenju objavljena je u svim medijima kao press release Hrvatske Vlade. Ako vi kažete “i to ne uspio državni udar” onda obični građanin misli da je pokušaja državnog udara bilo. Nažalost, to je tako. PR je ozbiljan biznis, jer je upravljanje percepcijom. Velika većina gradjana RH nije imala tu percepciju koja joj je – ne ulazimo sada u razloge – htjela biti nametnuta i Vi morate snositi konzekvence. S “drzavnim udarima” u demokratksoj zemlji se ne šali, u bilo kojem kontekstu. (Ratko Knežević).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari