Pratite nas

Kronika

Mladen Pavković: Nakon što su raketirali Banske dvore, raketirali su i Koprivnicu

Objavljeno

na

Nakon što su 7. listopada 1991., oko 15 sati, zrakoplovi zločinačke JNA raketirali Banske dvore u Zagrebu, odnosno radne prostorije u kojima se nalazio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman sa suradnicima, i koji je tom prigodom srećom izbjegao atentat, malo se zna i spominje da su ti isti zrakoplovi nastavili put prema Koprivnici.

Cilj im je bila tek osvojena vojarna. Tamo su oko 15,40 sati raketirali prostor vojarne u kojem je bilo nekoliko stotina pripadnika slavne 117. Koprivničko-križevačke brigade, koja je djelovala pod vodstvom Dragutina Kralja.

Zločince je dočekala žestoka paljba pripadnika PZO-a, što je bio glavni razlog da nisu uspjeli nanijeti veću štetu. Ali, tom prigodom, nažalost, jedan je pripadnik 117-te brigade ubijen. Riječ je o Davidu Piskoru (1970-1991.), koji je tek obukao odoru hrvatske vojske. Živio je u Novigradu Podravskom, gdje je i sahranjen.

Na taj način on je postao prva žrtva srpske agresije u Koprivnici. Na moju inicijativu, na mjestu gdje je poginuo, otkriven mu je spomenik.

Još dva pripadnika ove brigade tada su bila ranjena, dok su neprijateljski zrakoplovi uspjeli srušiti i nekoliko vojnih objekata te nanijeti manju štetu na nekim civilnim zgradama. Sreća u nesreći bila je i ta što neke rakete nisu eksplodirale!

David Piskor

David Piskor

Bilo je to prvo i jedino raketiranje Koprivnice u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Inače, branitelji ove županije ratovali su diljem Hrvatske, a ukupno ih je poginulo oko 150, dok ih je nekoliko stotina lakše ili teže ranjeno.

Nu, ne smije se zaboraviti da su koprivnički dragovoljci branili i bosansku Posavinu (BiH) te da su se među zadnjima povukli 7. listopada 1992. iz Bosanskog Broda.

Činjenica je da je brojka od 150 poginulih iz jedne županije, koja nije bila na prvim crtama obrane, iznimno velika, ali još je žalosnije i jadnije da zbog tih zločina do danas nitko nije odgovarao.

Prije dvije godine, UHBDR91. podnijela je Državnom odvjetništvu i kaznenu prijavu protiv nepoznatih zločinaca, ali, kao da i – nije!
Zar 27 godina nije dovoljno da se pronađu i kazne piloti zločinačke JNA koji su raketirali Banske dvore i Koprivnicu?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Tito – najveća laž, najveća obmana i najveća prijevara

Objavljeno

na

Objavio

U četvrtak 23. svibnja bio sam u posjetu međimurskom glavnom gradu – Čakovcu. Nakon nekoliko provedenih sati u Čakovcu otišao sam u mjesto Kumrovec, u kojem je rođen Hrvat i komunist Josip Broz. Bio je to dugo planirani posjet, kako bi na svoj način razotkrio i upozorio na veliku laž, obmanu i prijevaru, koja je nedvojbeno duboko izvorište i svih današnjih teških problema u samostalnoj hrvatskoj državi. U Kumrovcu sam želio zabiti kolac u srce Walter Titove umjetne Jugoslavije i najveće zločinačke ideologije i organizacije u povijesti čovječanstva – Komunističke partije i komunizma. Nažalost, u Hrvatskoj je danas premalo ljudi koji imaju hrabrost javno izgovarati istinu i javno djelovati protiv jugoslavenskog i komunističkog raka, koji izjeda Hrvatsku i hrvatski narod. Ja se ne bojim i neću šutjeti sve dok ne umrem, ili dok me ne ubiju.

VRLO UGODAN BORAVAK U ČAKOVCU

U Čakovcu sam, u društvu s dragim prijateljima, gospođom Miro Cepanec i Zvonkom Zubčićem, koji su mi jako puno pomogli, proveo više od tri sata družeći se i razgovarajući s osobama svih mogućih uzrasta, koji danas žive u Hrvatskoj, ali i u raznim dijelovima svijeta, od Njemačke, Velike Britanije i Šri Lanke. Bilo je to još jedno poučno iskustvo i novi dokaz da o bolesnom stanju u Hrvatskoj s jednako velikim nezadovoljstvom govore ljudi u svim dijelovima naše lijepe Domovine, kojoj prijeti najozbiljnija opasnost od propasti i nestanka. Nemojmo taj zaključak samo tako lagano odbaciti. Prosječan hrvatski čovjek je strašno zbunjen i neinformiran.

Iako sam imao malu rezervu prije dolaska u Čakovec, većina ljudi, kojima smo dijelili letke i s kojima smo se upustili u razgovor, rekli su mi da imam njihov glas ako budem i službeno kandidat na predsjedničkim izborima. Posebice su se zanimali za novitet moje predkampanje, koju sam ja prvi uveo u praksu u Hrvatskoj.

Iz Čakovca smo se uputili na gotovo dvjesto kilometara dug put do Kumrovce. Vozili smo se sporednim cestama, a malo nam je “pomogao” i GPS da se duže vozimo.

DOLAZAK U MJESTO DUHOVA – KUMROVEC

 U Kumrovec smo stigli oko 4 sata popodne. Mjesto je izgledalo kao da je puno duhova – gotovo nismo vidjeli ni jednu osobu na malobrojnim ulicama. Brzo smo pronašli tri mjesta koja sam planirao posjetiti – Kuću Josipa Broza, Kumrovečku školu i Ured općinskog Vijeća.

Prvo smo otišli do spomenika zločincu i komunističkom diktatoru Walteru Titi, koji se nalazi pokraj rodne kuće Josipa Broza, čiji je identitet Walter Tito uzeo nakon što je Josip Broz ubijen u Španjolskom ratu 1939. godine.

Ispred spomenika održao sam šestominutni govor, držeći plakat, u kojem sam rekao da Walter Tito nije bio Josip Broz iz Kumrovca, nego da je ubačen u Komunističku partiju Jugoslavije nakon što je Josip Broz ubijen u Španjolskoj 1939., na zapovijed Staljina.

O sudjelovanju Josipa Broza u Španjolskom ratu u svojoj knjizi – Reason in Revolt, objavljenoj u Londonu 1948. godine, svjedoči engleski komunist Fred Copeman, koji je bio zapovijednik bataljona engleskih dragovoljaca u Španjolskom ratu. Josip Broz je bio zapovijednik bataljona Dimitrov, dragovoljaca s Balkana. Josip Broz je imao nadimak “Šapajev”. Copeman je u svojoj knjizi objavio i fotografiju Josipa Broza, na kojoj se jasno vidi da mu nedostaju dva prsta na lijevoj ruci. Ta fotografija zorno pokazuje kako gotovo da nema nikakve sličnosti između Josipa Broz i podmetnutog Waltera Tite.

TITO JE DAO POUBIJATI HRVATE ZATO ŠTO ON SAM NIJE BIO HRVAT

U govoru, koji se nadam da ću moći objaviti i na Facebooku (imam tehničke poteškoće) pozvao sam hrvatski narod, a posebno bivše i današnje hrvatske komuniste i Jugoslavene da konačno progledaju i odbace laž, obmanu i prijevaru, u koju su duboko vjerovali preko pola stoljeća, a, nažalost, mnogi i danas i dalje vjeruju. Drugi svjetski rat bio je laž, Komunistuička partija Jugoslavije bila je laž izgrađena na zločincu i masovnom ubojici Walteru Titu, koji je preuzeo identitet Hrvata Josipa Broza. To je ujedno i najbolje objašnjenje zašto Walter Tito nije imao nikakvih problema za pokolj preko pola milijuna Hrvata po završetku Drugog svjetskog rata. Da je to uistinu bio Josip Broz jako je malo vjerojatno da bi postupio tako krvoločno kao što se, bez imalo osjećaja krivnje, ponio masovni ubojica Walter Tito.

Ispred zloglasne Kumrovečke škole, u kojoj su se školovali, između ostalih, Ivica Račan, predsjednik SDP-a i Jadranka Kosor, predsjednica HDZ-a (danas ideološki identične globalističke i lijevo liberalne “partije”) istaknuo sam kako je to zapravo bila škola u kojoj su se školovali komunistički kadrovi, čija je jedina zadaća bila poslušno provoditi politiku Waltera Tite u držanju hrvatskog naroda u zarobljeništvu u Jugoslaviji te ubijati hrvatske državotvorne borce u emigraciji, kao i progoniti disidente u Hrvatskoj.

KINA ĆE OBNAVLJATI KOMUNIZAM U HRVATSKOJ

Upozorio sam i na suludu politiku premijera Plenkovića, koji i danas pozitivno gleda na ulogu zločinca Waltera Tita, i koji radi na ulasku Srbije u Europsku uniju, što će dovesti do novog i konačnog posrbljavanja Hrvatske i hrvatskog naroda.

Naravno, upozorio sam i na dogovor Plenkovića s kineskim političarima da članica Komunističke partije Jiang Yu kupi Komrovečku školu, koja bi trebala postati novo sjeme širenja komunizma u Hrvatskoj i obnove Jugoslavije.

Draga hrvatska braćo i sestre,  čuvajmo i spasimo Hrvatsku I hrvatski narod od velikog zla koje je u nama i među nama.

Antun Babić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Dr. sc. Vukelić o ubijenoj djeci u Domovinskom ratu: Najmlađa žrtva je imala svega dva mjeseca

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Sisačka biskupija

Predavanje „Ukradeno djetinjstvo – djeca ubijena u Domovinskom ratu na području Sisačko-moslavačke županije“ održala je u četvrtak 23. svibnja u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu povjesničarka doc. dr. sc. Vlatka Vukelić, predstojnica Odsjeka za povijest Hrvatskih studija. Predavanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić te generalni vikar mons. Marko Cvitkušić.

Na početku predavanja Vukelić je rekla kako je kao suvremenica Domovinskog rata ostala šokirana kada je shvatila da tema stradanja civilnih žrtava, a posebno djece, 25 godina nakon završetka rata nije adekvatno obrađena. „Ja sam bila sigurna da je brojka ubijene djece već odavno utvrđena, ali međutim to nije tako, iako su brojne institucije imale moralnu obvezu i prema žrtvama i prema njihovim obiteljima to učiniti. U početnim istraživanjima otkrila sam da najtočnije podatke imaju, ne državne institucije i uprave, već udruge civilnih žrtava Domovinskog rata. Utvrđivanje ovih činjenica jedan je od projekta Hrvatskih studija i čeka nas velik posao. Rekla bih da se trenutno nalazimo na sredini tog istraživanja i nadam se da ćemo kroz pet godina doći do neke konačne brojke“, ustvrdila je predavačica i dodala kako je veliki problem nedostatak konsenzusa među povjesničarima oko metodologije istraživanja, davši za primjer žrtve stradale od minsko-eksplozivnih naprava koje neki ne svrstavaju u žrtve rata već to čine samo s onima koji su stradali u direktnim sukobima.

Vukelić je rekla i kako je trenutno prema popisu Ministarstva zdravstva tijekom rata poginulo i umrlo od posljedica stradanja 4137 civilnih žrtava, ali i upozorila kako u to nisu uključeni civili koji su ekshumirani i identificirani iz masovnih grobnica na području RH. „Dakle ni tu nemamo apsolutne brojke jer nisu sve masovne grobnice istražene. Smatra se da u njima ukupno postoji oko 2500 civilnih žrtava pa bi se ta brojka mogla popeti na oko 6500 osoba. Ovdje također nema ni broja civilnih žrtava, uglavnom Hrvata, koji nisu uspjeli pobjeći ili nisu željeli napustiti svoj dom na okupiranom području te su ubijeni. Znamo kako se i tu radi o ne tako malim brojkama. Nužno je potrebno precizno i pouzdano popisati žrtve jer će se uskoro pojaviti neki drugi popisi koji negiraju Domovinski rat, svi i svatko se prozivaju civilnim žrtvama, a sve zbog obeštećenja“.

Vukelić je rekla i kako je specifičnost ovog rata što djeca nisu bila izostavljena iz ratnih strahota već su bila na prvoj crti bojišnice. „Ratu je bilo izloženo milijun djece, dok ih je šest stotina tisuća bilo direktno pogođeno ratom. Mnogima su ubijeni roditelji ili netko iz obitelji, razoreni su im domovi. Vladin izvještaj iz 1996. godine prvi je donio brojke o ubijenoj djeci na području Republike Hrvatske. Tu se govorilo o nešto više od 300 ubijene djece, već nakon pet godina došlo se do brojke od 350, a danas se govori o oko 400 ubijene djece. Najviše djece je ubijeno u prvih 6 mjeseci agresije na Republiku Hrvatsku i to njih 110. Najmlađe dijete koje je stradalo imalo je svega dva mjeseca, a najčešće su stradala usred zrakoplovnih i topničkih napada te vatrenog oružja. Strašno je da u ovo suvremeno vrijeme mi nemamo knjigu mrtvih i točne podatke. Jedini od podataka koji su poprilično precizno vođeni su oni iz bolnica, a koji govore da je ranjeno 1260 djece…“

Govoreći o Sisačko-moslavačkoj županiji predavačica je rekla kako se prema trenutnom privremenom popisu radi o više od 25 ubijene djece. Navodeći inicijale djece te mjesto i načine kako su poginuli upozorila je i kako je iz popisa vidljivo o kakvom je tu zapravo ratu bilo riječ gdje su mučene i ubijene cijele obitelji. „Dobro se podsjetiti kako je 54% teritorija ove županije bilo okupirano te je s tog područja protjerano 50 000 Hrvata i 4 000 stanovnika drugih nacionalnosti. O obimu stradanja na samom području Banovine govori i to da je do sada pronađeno 37 masovnih grobnica te je ekshumirano 570 osoba, od čega je 430 identificirano, a 361 osoba još se vodi kao nestala.

Civilne žrtve mahom su bile nemoćne starije osobe i obitelji, a karakter ovog rata dodatno osvjetljuje i brojka da je ubijeno tri puta više civila od vojnika i policajaca, njih 1600. Ovo je bolna tema, ali mi moramo definirati broj naših žrtava kako se u skoroj budućnosti ne bi izjednačila žrtva i agresor. Treba reći kako su ova djeca ubijena od agresora usred terorističkog čina i to je prava istina“ rekla je Vukelić te je na kraju upoznala okupljene s pokrenutom inicijativom za proglašenjem spomendana djece stradale u obrambenom Domovinskom ratu, a kojim bi se dao zasluženi pijetet ubijenima.

Izvor: Sisačka biskupija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari