Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Nazor i Kovačić ne zaslužuju da se po njima nazivaju hrvatske državne nagrade

Objavljeno

na

U Hrvatskoj se dodjeljuju dvije nagrade koje bi trebale promijeniti imena. Jedna nosi ime po Vladimiru Nazoru, a druga po – Ivanu Goranu Kovačiću.

Nagrada Vladimir Nazor je najviša državna nagrada za umjetnička ostvarenja, a dodjeljuje se na obljetnicu smrti ovog pisca i političara, dok se također državna nagrada Ivan Goran Kovačić uručuje mladim literarnim stvarateljima, na dan pjesnikova rođenja.

Inače,  nagradu „Goran“ osmislila je redakcija“Vjesnika“, koji već dugo ne izlazi.

Nitko ne kaže da Vladimir Nazor (1876.-1949.) nije sjajan hrvatski pjesnik, ali sve do svoje smrti okretao se kako vjetar puše, odnosno kako su se mijenjali režimi. U vrijeme pokolja  kod Bleiburga i na Križnim putovima, gdje je zvjerski bez suda i suđenja ubijeno na stotine tisuća nevinih Hrvata, žene, djece i staraca, obavljao je dužnost predsjednika Prezidija tzv. Narodne Republike Hrvatske, tako da nema spora da nije znao i  odobravao te strašne zločine. Uz to  je u to vrijeme pjevao i hvalospjeve Titu i Staljinu.

Ivan Goran Kovačić (1913.-1943.) najpoznatiji je po pjesmi „Jama“. Međutim, komunisti su i te kako dobro „sakrili“ njegove pjesme pune mržnje i osvete, koje su mogle nastati samo u suludom, patološkom mozgu, kao pjesma „Mrzimo vas“. Možete li zamisliti da je neki hrvatski pjesnik u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata  napisao i objavio neku sličnu pjesmu, je li bi se po njegovu imenu zvala neka nagrada, je li bi škole, ulice, pa čak i zborovi nosili njegovo ime? U Hrvatskoj  čitavo vrijeme žele zabraniti pjesmu Marka Perkovića Thompsona „Bojne Čavoglave“ jer se u njoj na jednom mjestu spominje pozdrav „Za dom spremni“. Nu, možete li zamisliti da  netko uglazbi stihove „Mrzimo vas“, a oni idu ovako:

OVAKO JE PISAO PARTIZAN IVAN GORAN KOVAČIĆ: ‘Mrzimo vas, hulje, mrzimo, krvnici… ‘

„Mrzimo vas, hulje,/Mrzimo, krvnici,/ Vi, pljačkaške rulje!U majčinoj klici/Kunu vašu djecu/ utrobe svih žena/Ispod doma našeg, bombom/porušena./Skotovi i gmazi,/Što psičete zrakom,Na krvavoj stazi, Za mračnim oblakom/Dostić će vas , zmije, osvetnička/strijela/Iznad naših brda, dolina, sela./Kukavice, vrane,/Psi tuđinskih kurva,/U dno naše rane/Bijes će da vas surva,Od otrova njenih kosti će vam gnjiti,/Dok se ne nasiti, dok se ne nasiti./Naše ljute guje/Kroz kost  će vam gmizat,/Pobješnjele kuje/Crijeva će vam lizat,/Muhe zakavice i smrdljivi crvi//Osvetu će množit u crnoj vam krvi./Srcem bismo jeli/Pogano vam meso,/Na lešine sjeli/I kliktali bijesno,/Smrdežima vašim punili bi pluća/Za pobjede nove, nova nadahnuća.“

Dakle, tako su pisali pojedini antifašisti. Imaju li i oni pravo na sva priznanja i počasti i u vrijeme hrvatske države, tim prije što su se borili za obnovu Jugoslavije i pobjedu boljševizma?

Samo pitamo?

Ni jedan partizanski borac nije suđen zbog nekog zlodjela, jer su oni bili pobjednici!? A u Hrvatskoj, ali i u Haagu često se sudilo i sudi pobjednicima u Domovinskome ratu, kao da je ovaj rat manje važan od onoga od 1941.-1945.,tim prije što je rat-rat!

Srbi nas i dalje prozivaju zbog zločina u Jasenovcu, nazivaju nas ustašama i fašistima, iako se velika većina hrvatskih branitelja i stradalnika rodila nakon II. svjetskog rata,  što znači da nisu imali i nemaju veze s Titovim partizanima.

Međutim, i nakon toliko godina nakon završetka Domovinskoga rata mi se i dalje bojimo reći tko je bio agresor, a kamoli  tražiti  ratnu odštetu.

I umjesto da ističemo i naglašavamo hrvatske junake, one koji su najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, mi, kao da se ništa nije dogodilo, dižemo u nebesa nazore i kovačiće. Čemu, zašto?

Stoga, ukinimo imena državnih nagrada po Nazoru i Kovačiću i nazovimo ih imenima po hrvatskim književnicima, odnosno dramskim, glazbenim i inim umjetnicima, koji su prije svega dali veliki obol u Domovinskome ratu, poput Svena Laste (1925.-1996.), hrvatskog branitelja, dramskog umjetnika i pisca ili Siniše Glavaševića, (1960,-1991.), vukovarskog novinara, ubijenog  na Ovčari, tim prije jer su se oni za razliku od nositelja imena ove  nagrade borili za Hrvatsku, a ovi drugi za Jugoslaviju, koja je bila agresor i na Republiku Hrvatsku.

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Otkrivena još jedna teška laž o prvom ustaškom logoru u NDH

Objavljeno

na

U vrijeme kad su sve „strelice“ uperene prema najvećem ustaškom logoru Jasenovac, o prvom ustaškom logoru Danica (travanj 1941.- listopad 1942.) u Koprivnici godinama se pišu i šire laži., koje nažalost malo tko demantira.

Tako su pojedini „historičari“, od kojih su danas neki i „doktori“ i „akademici“ (!) pisali (lagali) da je u ovom logoru pobijeno 30 tisuća Srba, zatim su smanjivali tu brojku, sve do slovom i brojkom – tri!

Međutim, ni za te tri nema ni jedan, ali baš nije pravovaljani dokaz.

Mjesto ovog logora također je – laž. Naime, prof. Dražen Ernečić, viši kustos Muzeja Koprivnica već je u više navrata objelodanio da se Spomen park Danica uopće ne nalazi (sic!) na mjestu gdje je logor stvarno bio, već da je to bilo tamo gdje su danas neki od pogona Podravke!

To sve ne smeta neke, pretežno pojedince iz SDP-a i udruga bivših partizana da, istina, u malom broju dolaze na ovo mjesto i polažu vijence i pale svijeće „za sve poginule u ovom logoru“, dakle manje-više za – nikoga!

Početkom devedesetih godina iz centra Koprivnice u Spomen park Danica odvezen je veliki spomenik NOB-u, pa su tako već godinama na istom mjestu obilježja „partizana i ustaša“!

Gdje još toga ima?

Ovaj memorijalni kompleks sve do 1992. „krasila“ je i željeznička lokomotiva koja je navodno prevozila nesretne logoraše od željezničke postaje Koprivnica do Danice. Nu, onda se netko sjetio (još se uvijek ne zna tko!) da bi najbolje bilo da se ta lokomotiva, zvana Katica, „prebaci“ u Zagreb, na Glavni kolodvor, pa da ju svi vide.

Još je uvijek tamo.

Ali, ovih je dana na adresu Muzeja Grada Koprivnice stigao dopis Ministarstva kulture RH da je riječ o lokomotivi koja nema veze s prijevozom zatvorenika u prvi ustaški logor! (sic!) Riječ je o lokomotivi koja je tek nakon zatvaranja logora dopremljena u Koprivnicu nakon remonta u Vinkovcima te je navodno korištena na željezničkoj liniji Koprivnica – Botovo!

Dakle, svih ovih godina, od otvorenja Spomen parka Danica (početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća) lagali su da je to ta lokomotiva te da se ustaški logor nalazio na mjestu gdje se nije nalazio.

A prigodom svečanog otvorenja Danice, za što je najviše zaslužan navodni bivši udbaš Pavle Gaži, već se tada govorilo da to nije ta lokomotiva.

Gaži je tada na svečanost pozvao čovjeka koji je navodno vozio tu lokomotivu. Kad je vlakovođa stigao na svečanost i to službenim mercedesom bio je burno pozdravljen od velike mase bivših partizana, ali i drugih građana Koprivnice. Čovjek je pogledao lokomotivu i odmah rekao: Ne, to nije ta lokomotiva koja je vozila zatvorenike! Nakon toga Gaži mu više nije dozvolio da se vrati kući službenim vozilom, već je čovjek morao ići – „pješke“.

Tek sada je utvrđeno da je imao pravo.

Inače, oko te lokomotive na zagrebačkom Glavnom kolodvoru godinama su mahom učenicima i studentima pričali priče o prvom ustaškom logoru Danica, a nazočni su mogli razgledati i lokomotivu koja jeste, odnosno nikada nije prevozila logoraše.

O toj „Katici“, lažnoj lokomotivi iz NDH-a, prof. Franjo Horvatić u knjizi „Spomenici NOB-a općine Koprivnica“ (1986.) uz ostalo je zapisao (str. 39.):

–          „To je parna lokomotiva (iz 19. stoljeća) kojom su ustaše 1941. i 1942. (za trajanja logora) sa željezničke stanice u Koprivnici dovozili u zapečaćenim vagonima buduće logoraše u krug logora „Danica“. Ova je lokomotiva odvozila iz logora transportne logoraše do željezničke stanice u Koprivnici odakle su (s natpisom „trulo voće“) dalje transportirani na gubilište u Jadnovo (Lika) i druge logore u NDH. Neposredno nakon prvog oslobođenja Koprivnice (7.11.1943. do 9. 2. 1944.), lokomotivu su u bombardiranju oštetili ustaški avioni. Ustaše su tada bombardirale i objekte bivšeg logora „Danica, nastojeći uništiti dokaze o svojim nedjelima. Na sreću lokomotiva je sačuvana, 1981. godine detaljno obnovljena i postavljena u prostor Spomen parka na „Danici“, kao nijemi svjedok ustaške strahovlade i terora“ – napisao je tadašnji „stručnjak“ za NOB-e.

Sve laži do laži, ili kako bi rekao maršal Tito: Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Dok u svijetu na olimpijadu ne smiješ ako si prestar, u Hrvatskoj ti ne daju – jer si premlad

Objavljeno

na

Objavio

Posljednjih se godina u kontekstu kurikularne reforme naročito reklamira da će se sustav konačno okrenuti potrebama učenika. Ali kada u sustavu imamo izvanserijske učenike, njima se zahvalimo i poručimo im – ‘sori’, ne možeš na Olimpijadu jer si premlad!

Na informatičku olimpijadu zadnjih godina se poziva u pravilu 25 do 30 učenika. U zajedničkom prednatjecanju od listopada do ožujka sudjeluje ukupno oko četiri stotine učenika. Najbolji osnovci bili su bolji od tristo učenika srednjih škola, natjecali su se s njima, ali ne mogu na olimpijadu – jer još ne idu u srednju školu.

Mladi programeri iz osnovnih škola (juniori) su u zajedničkom prednatjecanju sa seniorima postizali sjajne rezultate. Bili su 23., 10., 21., 2., 24., 12., 15., 24., no to im nije bilo dovoljno da dobiju pozivnicu. Ne samo da nisu dobili pozivnicu nego su i izbrisani iz tablice rezultata za pozivanje na seniorsku olimpijadu. Umjesto toga dopisani su sa znakom (*) neslužbeno (?!), kao da se nisu pola godine službeno ni nadmetali s učenicima srednjih škola i bili službeno bolji od njih tristotinjak.

Na takav način je u zadnje tri godine petorici učenika zabranjeno sudjelovati na programerskoj olimpijadi – jer su premladi, uz obrazloženja da mogu sudjelovati samo učenici srednjih škola.

BRANE PRAVO NA TUMAČENJE PRAVILNIKA U SMISLU ZABRANA ZA MLAĐE

– Smatramo da nema nedoumica u tumačenju pravila u kojima piše da se na HIO olimpijadu pozivaju samo učenici srednjih škola, izjavili su kreatori zabrana. No medijima nisu rekli da u pravilniku nigdje ne piše da je zabranjeno pozivati i najbolje osnovce. Niti su pokazali gdje piše da se moraju pozivati samo učenici srednjih škola. Rečenica u kojoj bi bila zabrana, ne postoji u pravilniku, kao niti riječ ‘samo’.
Dio rečenice u kojoj piše pozivaju se ‘učenici srednjih škola’, IO HSIN-a je odlučio tumačiti u smislu zabrane, kao da je cilj nacionalnog okupljanja najboljih ZABRANITI, a ne potaknuti.

U svijetu od 1992. ne postoje zabrane za mlađe. I u pravilima Međunarodne olimpijade IOI piše da su namijenjena učenicima srednjih škola, ali se (pravilo 20+) onemogućava sudjelovanje samo onima koji su prestari. Oni mlađi (juniori) su redovita pojava na IOI tako da je više od 20 osnovaca u sastavu svojih nacionalnih reprezentacija sudjelovalo na IOI od 1992. No u Hrvatskoj je posve suprotno. Kod nas HSIN zabranjuje sudjelovanje osnovcima na našoj seniorskoj olimpijadi iako su u zajedničkom natjecanju pokazali da su bolji od 90% učenika srednjih škola.
Hrvatski organizatori (IO HSIN) su dvaput mijenjali pravilnik u zadnje dvije godine, no nije im palo na pamet da ga promjene s ciljem da ga više ne moraju tumačiti u smislu zabrana.

Izvanserijske talente valja poticati i pružati im stvarne prilike, nagraditi ih za ono što su svojim rezultatom zaslužili. A ne ih na seniorsku olimpijadu pozivati u neslužbenu konkurenciju – kao nadomjestak za zabranu sudjelovanja. Koji je smisao poruke da nisu premladi za neslužbeno boraviti u istoj prostoriji i da mogu imati čak i više bodova od srednjoškolaca – ali im se to ne računa?

Zaključak je poražavajući, za boravak u istom prostoru nisu premladi, za osvajanje bodova nisu premladi, ali premladi postaju samo u slučaju kada bi se osvojeni bodovi računali. Riječ je o očiglednoj diskriminaciji na osnovu razine školovanja koja ne postoji u IOI pravilima niti praksi od 1992.
U svijetu je normalno da mlađi prvi dobiju šansu ako su bolji od starijih, i sve države to prepoznaju kao svoj nacionalni interes.
Dražen Petrović nije bio premlad kada je dobio priliku s 15 godina u seniorskoj ekipi Šibenke, i zatim postao najbolji košarkaš Europe svih vremena. Janici Kostelić nije bilo zabranjeno sa 16. godina osvojiti 8. mjesto u kombinaciji na Olimpijadi u Naganu 1998., a bjeloruski mladi programer Gennady Korotkevich uvršten je 2006. u nacionalni seniorski tim kao učenik 6. razred osnovne škole, i zatim postao najbolji natjecatelj u IOI povijesti sa sedam nastupa i 6 zlata. Da je ovaj genijalni Bjelorus kojim slučajem Hrvat, njemu bi IO HSIN-a zabranio da se natječe sa seniorima na HIO – dok ne upiše 1. razred srednje škole.

I u hrvatskoj informatici je bilo sličnih poticajnih primjera. Činjenica je da je Goran Žužić, najbolje rangirani hrvatski olimpijac na IOI listi svih vremena, još davne 2005. godine kao osnovac dobio pozivnicu za seniorsku olimpijadu (HIO), kao i mnogi drugi nakon njega, no Hrvatska se zadnjih godina odlučila za zabrane.

S obzirom da pravila koja udruženja poput HSIN-a donose nisu kogentna niti pravno obvezujuća, već ih valja tumačiti u skladu sa svrhom samog događaja radi čije organizacije su uspostavljena, jedan usputni komentar čitatelja u stilu Ćire Blaževića dobiva i suštinski značaj. Stoga se na kraju ovog poziva medijima da pomognu da se napokon zabrani – zabranaški pristup, možda može i citirati: „’ebo te pravilnik, uključi mozak!“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari