Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da nas srpski politikanti ucjenjuju uoči najtužnijih hrvatskih obljetnica

Objavljeno

na

Uz Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, ove će nedjelje, 18. studenoga, u tužnoj i dostojanstvenoj koloni, ulicama grada proći velika kolona ljudi koji će, kao i svake godine, doći iz svih krajeva države, ali i svijeta. Na Memorijalnom groblju, gdje su sahranjeni hrvatski branitelji, ali i civili, odat će se dužno štovanje ljudima koji su u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu dali sve što se može dati za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu.

Istoga dana, ali uz daleko manje medijske i ine pozornosti, u Škabrnji, nadomak Zadra, također će se održati miran i dostojanstveni skup – sjećanje na nevine žrtve srpske agresije.

U Škabrnji, baš kao ni u Vukovaru, nema hrvatske kuće u kojoj netko nije dao život za Domovinu.

Međutim, prema svemu sudeći, ni ove se godine u Vukovaru ne će čitati imena poginulih. Bit će riječ o brojkama, stradanjima, ali ne će se nažalost čuti imena i prezimena ljudi, odnosno nevinih žrtava, a oni su najvažniji u cijeloj toj priči.

Amerikanci, primjerice, svake godine, 11. rujna, čitaju imena poginulih u terorističkim napadima u New Yorku.

Na inicijativu moje malenkosti (zašto i to ne reći) imena poginulih branitelja uglavnom se čitaju na raznim obljetnicama iz Domovinskoga rata.

Svojedobno sam objavio i jedinstvenu knjigu „Oni su Hrvatska, njima je dugujemo „ (2007.), koja se sastojala od oko 8000 imena poginulih hrvatskih branitelja. Zbog toga sam imao i (nekih) neugodnosti, kao primjerice da mi je malo tko u Zagrebu želio iznajmiti dvoranu za njezino predstavljanje. Knjizi se, sjećam se, protivila i Jadranka Kosor. Spas sam našao u Vukovarki Kati Šoljić, jednoj od najponosnijih majki u Hrvata, koja je izgubila četiri sina u Domovinskome ratu. Rekla je: „U vrijeme komunizma nisam smjela govoriti da sam izgubila braću nakon II. svjetskog rata, pa zbog čega danas ne mogu javno iznositi imena svojih sinova, koje je pokosila srpska i ina agresija?“.

Knjige je tiskana prije objave Registra hrvatskih branitelja i nije polučila neki osobiti medijski interes, a ni Ministarstvo kulture nije bilo zainteresirano da barem dio naklade otkupi za knjižnice i škole.

Osim toga, oko deset godina u Vukovaru sam, pod visokim pokroviteljstvom tadašnjih predsjednika Hrvatskog sabora, organizirao nesvakidašnji Doček Nove godine, podno Križa na ušću Vuke u Dunav. Naime, dok su drugi bučno slavili dolazak Nove godine, mi smo se okupljali kod tog Križa i točno u ponoć, kad su se diljem Hrvatske otvarali šampanjci, a i kad je nebo bilo „pokriveno“ raznobojnim vatrometom,  minutom tišine odavali smo počast onima koji su najzaslužniji. Na taj način željeli smo podsjetiti sve kojih se to tiče da se poginulima za Hrvatsku ne treba i ne smije klanjati samo 18. studenoga, ili prigodom nekih drugih obljetnica, već i za Novu godinu,jer da nije bilo njihove žrtve, teško da bi Hrvati danas imali to što imaju. Na ovakvo jedinstveno obilježavanje dočeka Nove godine u svijetu (!) najviše je došlo roditelja poginulih, od kojih su nam neki rekli da otkada nema njihovih najbližih za njih „nema“ ni novogodišnjih slavlja!

U povodu tog čina, u nekim su medijima pisali da sam ja za „psihijatriju“, da ljudima „ne dam“ da u miru jedu, piju i slave.

Na to sam uvijek odgovarao – vi slavite, a mi ćemo se i umjesto vas  svijećama i molitvom i na takve dane prisjetiti onih koji su bili prvi kad je trebalo i koji bi se i te kako radovali svakom hrvatskom blagdana, ali oni su dali živote da danas svi možemo u miru proslavljati i Nove godine. A nakon okupacije Vukovara, 18. studenoga 1991., u tom gradu Hrvati dugo nisu mogli javno slaviti ni Nove godine, pa je bio red da im se mi i na ovakav način zahvalimo, kako se god to nekom činilo čudno i neobično.

U nedostatku drugih tema, pojedini mediji se u ove dane svako malo osvrću na pitanje –  hoće li ili ne će i Srbi koji su prihvatili Hrvatsku kao svoju domovinu, također biti u koloni sjećanja, na čelu s njihovim minornim političkim provokatorom –Miloradom Pupovcem.

S njim ili bez njega, sve će biti isto!

Međutim, Srđan Milaković, zamjenik gradonačelnika Vukovara iz redova srpske zajednice i predsjednik Demokratskog saveza Srba, u povodu ove obljetnice , objavio je priopćenje u kojem protestira što su vrijeme agresije „građani srpske nacionalnosti odvođeni s radnih mjesta iz svojih domova te su kasnije  pronađeni mrtvi ili nisu pronađeni do današnjeg dana“ te da se radi o „43 stradala srpska civila!“ Također zamjera, poglavito vukovarskom gradonačelniku Ivanu Penavi, što „okreće glavu od ovih činjenica i ne čuje vapaj (sic!) obitelji žrtava srpskih civila.“

Taj Milaković, kao da je“pao s kruške“, kao da svake godine prespava nepreglednu kolonu sjećanja na nevine žrtve Vukovara, ali i Škabrnje i niza drugih gradova i mjesta diljem Hrvatske, koja su bila pogođena agresijom u kojoj su nažalost na ovaj ili onaj način sudjelovali i mnogi od onih koje ovaj notorni političar danas predstavlja.

Njemački se kancelar Willy Brandt  imao snage  pokloniti žrtvama od fašističkog terora (7.12. 1970.), a ovi naši, domaći srpski politikanti i 27 godina od početka agresije nastoje nas ucjenjivati, kao djecu u školi, kao da nemamo pojima tko je bio žrtva, a tko agresor.

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sud odbio žalbu ministrice Divjak i potvrdio zakonitost upisa Fakulteta hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta hrvatskih studija neprijeporna.

Visoki trgovački sud RH odbio je žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a ujedno je potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu, kojim je taj Fakultet upisan u sudski registar, priopćio je u ponedjeljak dekan Fakulteta. Priopćenje  donosimo u cijelosti:

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 4. veljače 2020. Rješenje kojim je kao neosnovanu odbio žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Sud je ujedno potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu kojim je Fakultet upisan u sudski registar. Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta neprijeporna. Time je propao i zadnji u nizu pokušaja ministrice Blaženke Divjak i čelnikâ Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja – Vilima Ribića, Igora Radeke, Vesnice Garašić i Ane Petošić – da onemoguće reformu Hrvatskih studija i spriječe njezino dovršenje uspostavom Fakulteta hrvatskih studija.

Postavlja se pitanje krajnje nakane i pokretačkoga interesa koji stoje iza kontinuirana osporavanja i ometanja reforme Hrvatskih studija, a posebice neobične sprege državnoga resora i sindikalne organizacije koja se još jednom potvrdila u trenutku donošenja odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o osnivanju Fakulteta 10. prosinca 2019. Valja imati u vidu da je posljedica pokretanja žalbenoga postupka na upis Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar trebala biti da, brisanjem Fakulteta iz sudskoga registra, njegovi zaposlenici završe na ulici, a studenti izgube pravo na studiranje.

To je eksplicitno potvrdila Ivana Bulešić, načelnica Samostalnoga sektora za pravne poslove u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, na sastanku s izaslanstvom Fakulteta hrvatskih studija održanom u Ministarstvu 16. siječnja 2020. Pitanje je krije li se u pokretačkom interesu ideološki zazor prema institucionalnoj reformi koja je, među ostalim, obnovila izvorne zadaće Hrvatskih studija u odnosu na održanje i razvijanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta.

U pokušaju brisanja Fakulteta iz sudskoga registra Ministarstvo je angažiralo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, implicirajući time nezakonitost postupanja osnivača i novoga Fakulteta. No, sudski je pravorijek iznio na vidjelo nezakonitost rada ministrice znanosti i obrazovanja koja, između ostaloga, već više od dvadeset mjeseci odbija izdati potvrdu o pozitivnoj akreditacijskoj preporuci. Njezino postupanje prema najmlađemu fakultetu u zemlji, u momentu kada mu je bila dužna pružiti resornu potporu, začudan je primjer opstrukcije i progona. Nečuveno je da državni dužnosnici i službenici nadležnoga ministarstva nastoje onemogućiti osnivanje samostalnoga visokoga učilišta nacionalnih studija. U nekoj drugoj državi to bi bilo nezamislivo.

Među sredstvima kojima se resorno-sindikalna sprega služila u osporavanju i ometanju reforme Hrvatskih studija na prvom su mjestu medijske manipulacije i pravni postupci. U medijskim istupima ministrice i sindikalnim enciklikama na temu Hrvatskih studija posebice se ističe imputiranje nezakonitoga postupanja. A kako se zakonitost radnji ovjerava u pravosudnim postupcima, najnovija odluka Visokoga trgovačkoga suda dobar je povod za utvrđivanje pravosudnoga salda koji je osobito porazan za Nezavisni sindikat znanosti i visokoga obrazovanja. U sklopu mnogobrojnih sudskih postupaka vezanih uz reformu Hrvatskih studija Sindikat u svoju korist nije dobio ni jedan, dok je protiv njegovih zahtjeva doneseno 27 sudskih odluka.

Među njima se osobito ističe presuda o nezakonitosti štrajka na Hrvatskim studijima koja je potvrđena na tri žalbene instancije, na Vrhovnom sudu, na Ustavnom sudu te na Europskom sudu za ljudska prava. Bolno stanje pravosudnoga salda Nezavisni sindikat ublažava dogmom prema kojoj se sudovi koji donose nepovoljne presude automatski osuđuju za nestručnost i korupciju. A o stručnim kompetencijama pravnih timova Ministarstva i Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja, koji su iz koraka u korak ometali provođenje reforme Hrvatskih studija, dovoljno govori činjenica da su se u pobijanju upisa Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar pozvali na zakonske odredbe koje u vrijeme podnošenja prijave nisu bile na snazi.

Rješenje Visokoga trgovačkoga suda uklonilo je napokon i posljednji prigovor na zakonitost osnivanja Fakulteta hrvatskih studija. To je radosna vijest kako za studente i nastavnike tako i za brojne podupiratelje i zagovornike ove jedinstvene visokoškolske ustanove koja je posvećena nastavi i proučavanju hrvatske kulture, društva i identiteta.

Fakultet hrvatskih studija promiče i njeguje poučavanje i istraživanje kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo te pitanja nacionalnoga, regionalnoga i europskoga identiteta. Valja se nadati da će, nakon ove sudske potvrde o zakonitosti osnutka ustanove, Fakultet hrvatskih studija neometano ostvarivati svoju misiju i razvijati dragocjene sveučilišne djelatnosti u europskom prostoru visoke naobrazbe i znanosti.

U Zagrebu, 17. veljače 2020.
Dekan
Prof. dr. sc. Pavo Barišić

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija
Uzimajući u obzir pozitivne akreditacijske preporuke, odluku Senata Sveučilišta u Zagrebu od  10. prosinca 2019., dopis Studentskog zbora Fakulteta hrvatskih studija te pismo podrške
Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu Hrvatski studentski zbor daje potporu studentima i  Studentskom zboru Fakulteta hrvatskih studija u njihovim nastojanjima da obrane interese studenata.

Hrvatski studentski zbor osuđuje svaki pokušaj nanošenja štete ugledu i mirnom studiranju studenata Fakulteta hrvatskih studija.

Hrvatski studentski zbor naglašava nužnost tretiranja Fakulteta hrvatskih studija kao fakulteta i javne ustanove ravnopravne ostalim takvim ustanovama, što i jest te iskazuje bitnost omogućavanja neometanog studiranja bez javnih pritisaka na studentske predstavnike Fakulteta hrvatskih studija te sve studente istoga
Fakulteta.

Predsjednik Hrvatskog studentskog zbora,
Mateo Marušić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari