Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Nekada su zatvarali zbog viceva, a danas zbog vojnog pokliča

Objavljeno

na

Osuđuju vas i hapse, ako na javnom mjestu viknete – Za dom – spremni! Tijekom 1991. to je bilo normalno, a onda se netko kasnije sjetio da je isto to čuo i u vrijeme NDH, što drugim riječima znači da su na taj način NDH i Hrvatska država postali jedno te isto! Kad su generali Gotovina i Markač bili nevini u zatvoru, hapsili su i sve one koji su nosili majice s njihovim fotografijama, ali i one koji su lijepili njihove postere. Akademiku Josipu Pečariću zabranjuju predstavljanje knjige, jer knjiga nosi naziv „Dnevnik u znaku Za dom spremni“, a da je nisu ni pročitali. Ludilo! Nu, i prije su zatvarali, čak i za najobičniji vic, ili pak za objavljenu domoljubnu pjesmu. Sve što ima veze sa srpskim četnicima ili fašističkom Srbijom (što je drugo bila u vrijeme agresije?) mora se staviti ad acta! Povijest se očito ponavlja.

Evo, nekoliko viceva zbog kojih su ljudi u vrijeme Tita i partije ostajali bez slobode, zaposlenja i bez mogućnosti javnog djelovanja, tj. bez svega.

  • Dođe čovjek na Trg Republike, a na trgu crne zastave. Priđe čovjek milicajcu i upita ga:

Zašto su izvješene crne zastave?

  • Umro Tito!

Ode čovjek na kolodvor, prošeta se, vrati se na trg milicajcu i upita ga:

  • Zašto su izvješene crne zastave?
  • Ta, čovječe, rekao sam vam sto puta: Umro Tito!
  • Uh, kako ja to volim čuti!
  • Sreli se Tito i Ray Charles pa pita Ray Tita:
  • Kako si druže?
  • Kao što vidiš.
  • Došao Tito u Sarajevo na neku proslavu, a Sarajlije velikom gostu ispekli vola…Tito iznenađen reče:
  • Ljudi, niste trebali.

Kad netko iz mase:

  • Ne brinite druže Tito, dok je Sarajlija bit će i volova!
  • Vozi se drug Tito u limuzini, a iza njega ide fićo, a u njemu Mujo i Haso. I ide Tito, ide, skrene on lijevo, Mujo i Haso za njim…skrene Tito desno, oni za njim, on nazad, oni za njim..gdje god Tito ova dvojica za njim. Razljuti se Tito, parkira, izađe iz limuzine, a Mujo i Haso iz fiće.
  • Tito: Jel vas dvojica, što me stalno pratite?
  • A Mujo i Haso će na to(zajedno): „Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo“.
  • Obilazi Tito zatvore, pa naišao na Cigu:
  • Zašto si ti Cigo u zatvoru? – pita JBT.
  • Pričao sam viceve o tebi druže Tito.
  • – Hajde ispričaj jedan a da nije u vezi sa mnom pa ću narediti da te puste, reče JBT.
  • Dobro, e znaš da je Jovanka u drugom stanju, ali nije u vezi s tobom!
  • Poslije rata šeće Tito ulicom i sretne stariju ženu, pa joj kaže: „Smrt fašizmu, bako!“

Baka odgovara: „I tebi sinko, i tebi!“

  • Šetao se Tito poslije rata i ugleda seljaka kako ore sa volovima i drvenim plugovima. Naredi svojima da tom čovjeku odmah kupe traktor sa svim mogućim priključcima, a kad je seljak to čuo reče:
  • Pa, gospodine, kome mogu zahvaliti za taj lijepi dar?

A Tito će: Onome za koga si se borio u ratu!

A seljak:

  • Joj, izvini Dražo nisam te prepoznao!
  • Za vrijeme jednopartijske demokracije pita učiteljica Ivicu:
  • Ivice, tko je najveći ratnik za kojeg si ikada čuo? Ivica odgovori:
  • Josip Broz Tito.

Nato ga učiteljica pohvali i kaže: – Sjedi, petica!

Ivica sjedne, potajno  izvuče ispod klupe jednu sliku, pogleda je i šapne:

  • Izvini Rambo, ali karijera je karijera!
  • Došao Cvijetin Mijatović u Kuću cvijeća da se pokloni sjenama druga Tita, kad začuje glas iz grobnice: „Cvjetane, Cvjetane dovedi mi bijelog konja!“

Na to se Cvijetin prenerazi, istrči iz Kuće cvijeća i naleti na Staneta Dolanca. Kaže mu što je i kako je, a Stane će njemu- Ta hajde da zajedno vidimo. Sigurno ti se učinilo.

Uđu zajedno u Kuću cvijeća kad se groba začuje glas: Cvjetane, Cvjetane bijelog konja, a ne – nilskoga!

  • Letjeli Tito, Regan i Brežnjev u avionu:

Poslije nekog vremena gurne Regan ruku iz aviona i kaže:

  • Upravo letimo iznad Amerike.
  • Kako znaš?-pitaju ga.
  • Poznajem blagu klimu Kalifornije.

Poslije određenog vremena kaže Brežnjev:- Upravo letimo iznad Sibira!

  • Kako znaš?
  • Sibirsku oštru klimu svatko zna.

Kratko poslije toga uzvikne Tito: Sarajevo-Baščaršija!

  • Otkud znaš tako precizno?-pitaju drugi.
  • Pa… ti majku, ukradoše mi sat!
  • Tko bi se spasio kad bi se potopio „Galeb“?
  • Hrvatski narod!
  • Pita profesorica povijesti Ivicu:
  • Što je bilo poslije Titove smrti?
  • Sahrana, što bi drugo moglo biti?
  • Američki svećenici na putu po Jugoslaviji posjetili su jednu ludnicu.

Došli svećenici u odjel, a svi bolesnici počnu  vikati:

  • Živio drug Tito!

Samo jedan šuti.

  • Što ti ne vičeš? – upitaju ga svećenici.
  • Ja nisam lud, ja sam bolničar!

No, ako ste „brbljali“ i ovo, nitko vas nije mogao spasiti kaznene prijave ili pak – zatvora!

  • Dok nam je bravar bio predsjednik, sva su nam vrata bila otvorena!
  • Druže Tito samo piši, radit ćemo i po kiši, neka piše i Jovanka, radit ćemo bez prestanka!
  • Tito-partija, prasci i rakija!
  • Mi imamo, mi imao dva junačka sina, druga Tita i druga Staljina!
  • Tito je krao, al je dao! Ovi kradu, al ne dadu!

Što mislite da danas netko nešto takvoga izgovori ili napiše, ali da umjesto „Tito“ u glavnoj ulozi bude netko od poznatih hrvatskih političara ili politikanata, je li bi taj dobio „pohvalu“ ili kaznenu prijavu?

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari