Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Nepodnošljivo lako se presuđuje, kao po zakonu linča

Objavljeno

na

U zadnje vrijeme zahvatila nas je poplava optužbi. Naime, čim nekoga iz javnog života netko prijavi, odnosno osumnjiči, poglavito ako je bio hrvatski branitelj ili sudjelovao u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države od jednih te istih „piskarala“ podiže se takva bura, takav cunami kao da je čovjek već osuđen i – strijeljan! Pojedini mediji, što je teško povjerovati, prvi dođu do „povjerljivih“ informacija, čak i do teško dostupnih dokumenata od policije ili suda, pa se stječe dojam da su u nekim medijskim kućama zaposleni i profesionalni detektivi. Koliko puta ste čuli da je netko za svoju optužbu ili presudu prvo saznao iz novina!

Kako je to moguće?

U Hrvatskoj se uopće ne poštuje presumpcija nevinosti. Malo tko čeka kakva će biti pravomoćna presuda, nitko se ne drži akuzatorskog načela prema kojem trebaju biti odijeljene – tužba, obrana, suđenje i donošenje odluke suda, odnosno načela da nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže!

Kad primjerice optuže nekog branitelja (i ne samo njega), osumnjičenici i sami počnu uvjeravati javnost kako će sve sudu dokazati da nisu krivi. A baš oni ne trebaju ništa dokazivati, pa tako ni svoju nevinost, jer je zadaća dokazivanja krivnje uvijek na strani koja tuži.
Međutim, kod nas je na snazi presumpcija krivnje. Kriv si i ako to nisi.

Nu, nije to pravilo jednako za sve. Ako bolje pratite pojedine medije i portale vidjet ćete da isključivo odabrani imaju tu „čast“ da je samo na spomen optužnice o njima javnost o svemu obaviještena, sve do „koljena sedmog“. S toliko informacija o pojedinim optuženima ne raspolažu ni tužitelji ni sud.

Stječe se dojam da kod nas vlada pravilo – ovog hoćemo-ovog nećemo!

Prošli smo hrvatski obrambeni Domovinski rat, a dosad je osumnjičen samo jedan za ratno profiterstvo – dr. Ivo Sanader. Tko je optužen za ratnu izdaju, dezerterstvo? A tko je kriv za oko 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskoga rata? Hoće li ikada itko odgovarati za ubijenu djecu u vrijeme srpske agresije? Ili za spaljena sela poput Ćelija i Kijeva? Što je sa članovima bivšeg tzv. Predsjedništva SFRJ koji su, zajedno sa Slobodanom Miloševićem, bili na čelu agresorske vojske? A što sa onima koji su oružje Teritorijalne obrane predali zločinačkoj JNA koja ih je odmah prebacila „ugroženim“ Srbima?

Ne, o tome se čak ni ne razgovara!
Je li to znači da svi ti ljudi nisu krivi, ili su krivi oni koji ih ni 27 godina od početka agresije nisu procesuirali?
Kod nas samo neki „medijsko-policijski“ djelatnici imaju pravo unaprijed osuđivati ljude i stvarati sliku o njihovoj krivnji, što će reći da su pojedinci osuđeni i prije suđenja!

Nu, nakon što netko na kraju i dobije sudski spor, a prije toga je medijski obrukan kao najveći ološ, što se tada događa s onima koji su o njemu imali „krive informacije“?

Jedan novinar je godinama pisao o jednoj velikoj gospodarskoj aferi i zbog toga proglašen i „novinarom godine“, a kad tamo- gotovo sve su optužbe pale u vodu!
Ako danas želiš nekog maknuti s javne scene (što uglavnom čine ultra ljevičari) najbolje mu je nalijepiti etiketu da je „ustaša“ (ili mu je to bio netko od najbližih), zatim da je „šovinista ili nacionalista“, da je navodno „silovao“ neku ženu prije desetak i više godina (pa se sad to pomno istražuje), da je u Domovinskome ratu, poput Merćepa, kriv po tzv. zapovjednoj odgovornosti ili ga oblatiti da je dao lažni iskaz, kao najbolji svjetski nogometaš Modrić, pa nakon sedam mjeseci, povući tu optužnicu, ali ne i medijsko blato koje je iza toga ostalo.

U hrvatskim medijima ima svega desetak (sic!) dežurnih novinara koji su zaduženi za blaćenje ljudi i prije nego optužnica stigne na sud. Ti i takvi se uvijek javljaju kad treba baciti u blato i one koji ne pišu „kako aga kaže“o Jasenovcu, Titu, Sedlaru ili Thompsonu.

Sada im je „meta“ Tomo Horvatinčić. Umjesto da puste sud da kaže svoje oni su od njega već napravili „gulaš“, odnosno pritisak na sud kakav ne može podnijeti ni „kamen“, iako je ponovljeno suđenje tek počelo. Što ako bude oslobođen?

Zar ne bi bilo dobro i po zakonu kad bi oblaćeni istom mjerom imali prigode odgovoriti tim profesionalnim dežurnim pojedincima željnim krvi, ali to je nemoguće, jer malo koji medij ima rubriku „reagiranje“. Ako i gdje postoji, ona je svedena na malo veći prostor od „poštanske marke“.

Stoga, kako bilo da bilo, neki su krivi i prije nego su krivi, a drugi imaju tu „čast“ da im se afere ne objavljuju ili pak je „dovoljno“ da im se napišu inicijali, a najčešće ni to. Ali, ima i takvih koji su jedan dan na sudu, a drugi u Saboru, općini ili županiji, i hodaju kao časni i ugledni ljudi, kao „spomenici“.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Da ima obraza Budimir Lončar nikad ne bi nogom kročio u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Budimir Lončar počinio je zločin prema hrvatskome narodu. To je neoboriva činjenica koju ne može opovrgnuti nitko. I da je bilo pravde, da naši državnici vode brigu o nacionalnim interesima, on bi završio na robiji a ne bi se danas šepurio po Zagrebu.

U situaciji kad smo bili potpuno razoružani (jer, u svibnju 1990. godine Ivica Račan je predao vojsci kompletno naoružanje naše Teritorijalne obrane), on se kao “savezni sekretar za inostrane poslove” (dakle, ministar vanjskih poslova tadašnje SFRJ), u vrijeme kad ova država već faktički nije postojala, žestoko zalagao za to da nam se uvede embargo na uvoz naoružanja i ratne opreme.

Tako smo praktično nakon zabrane uvoza naoružanja za područje tadašnje SFRJ bili izručeni na milost i nemilost do zuba naoružanom agresoru – Srbiji, “JNA” i Crnoj Gori.

Ne samo da je spomenuti Budimir Lončar nogama i rukama kopao kako bi nam onemogućio obranu od krvave i brutalne agresije, on je kroz cijelo vrijeme procesa osamostaljenja Republike Hrvatske oštro istupao protiv tog koncepta i trudio se svim silama onemogućiti ga. Da se njega i Račana pitalo i da su oni o tomu odlučivali, naša bi budućnost bila “Velika Srbija”, to je jasno kao dan.

I ta prispodoba, olinjala komunistička gnjida, skojevac iz 1943., stogodišnji ishlapjeli metuzalem, politički mešetar i pokvarenjak bez trunke morala i karaktera, nakon rata se dovukao u Hrvatsku i zasjeo u Ured predsjednika države – prvo Mesića, potom i Josipovića, na sramotu ove zemlje i svih nas.

Preko granice ga nismo smjeli pustiti, a ne posaditi na Pantovčak!

Vratio se poput nečastivog na mjesto zločina, pokvariti što se još može i naštetiti Hrvatskoj s čijom se samostalnošću nikad nije pomirio (jednako kao i njegove bivše gazde Mesić i Josipović).

Andrija Hebrang: Budimir Lončar i Ivica Račan najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj

Ovih dana se digla graja oko nagrade Grada Zagreba. Sin Kumrovečke škole, Račanov omladinac, poklopac za svaki lonac, čovjek za sve režime i vlade, operiran od srama, beskrupulozni karijerist i trgovac maglom Milan Bandić, odlučio je tu nagradu dati baš Lončaru – kao zahvalu i priznanje za svu štetu koju nam je do sada napravio!

To ima samo kod nas!

I još ga Pavle Kalinić brani i objašnjava to nekim “širim kontekstom”!? E, pa taj “širi kontekst” neka Pavle i Milan prakticiraju u svojim privatnim kućama, stanovima, vikendicama, firmama, a ne kao oficijelni predstavnici Grada Zagreba. Neka u svoje ime podignu mauzolej Bude Lončara i pred njegovim kipom klanjaju svakodnevno do mile volje, ali neka to ne čine u ime Zagreba i njegovih građana!

Nema tu nikakvoga “šireg konteksta”! Budimir Lončar je štetočina i sukrivac je za smrt tisuća naših građana, za žrtve kojih ne bi bilo da smo se imali čime braniti! Zna on to jako dobro! I da ima imalo karaktera, mrvu ljudske savjesti i časti, nakon rujna 1991. godine, nikad više ne bi nogom kročio u Hrvatsku!

To je jedini kontekst koji priznajemo mi koji smo se za ovu zemlju borili i pokapali svoje prijatelje u vrijeme kad nas je Budina “JNA” skupa s četnicima tukla iz svih oružja i oruđa, rušila nam gradove i sela, razarala crkve, škole, mostove, pruge i groblja.

On je oduvijek pripadao tom svijetu, a ne nama.

I na kraju, doista ne znam, što će nam u javnom i političkom životu taj stogodišnji metuzalem – komu on i čemu koristi i iz kojih ga razloga Bandić, Kalinić i slični likovi brane i zastupaju!?

Hrvatska Vlada demokratskog jedinstva donijela je nedugo poslije uvođenja embarga (27. rujna 1991. godine) mišljenje u kojemu otkazuje pravo Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa u ime Republike Hrvatske i u njemu kaže slijedeće:

“Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku. Takvi pristrani stavovi gospodina Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeća sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i ‘zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako žalostan način od strane uzajamno isključivih političkih opcija’. Neprihvatljivo je i žalosno da stanje u Jugoslaviji i napadnutoj Hrvatskoj bolje od gospodina Lončara poznaju, razumiju i tumače diplomati stranih zemalja što je posebno došlo do izražaja u nastupu američkog državnog sekretara gospodina Jamesa Bakera na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. U skladu s izraženim ocjenama Vlada RH odriče pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske.”

(Vidi: https://www.vecernji.hr/vijesti/loncar-91-osudio-hrvatsku-na-smrt-823828; stranica posjećena 20.2.2019.)

Misle li Budini prijatelji i obožavatelji da smo mi Hrvati doista tako kratke pameti i da ne znamo što nam se događalo i tko je bio tko u krvavoj drami koju smo proživljavali punih 5 godina?

Treba im na svakom koraku jasno dati do znanja DA NAM TAKVI U HRVATSKOJ NE TREBAJU!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Odvjetnik Marka Perkovića Thompsona odgovorio Novoj TV

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji, danas smo dobili upit od Nove TV (Dnevnik) da u svrhu izrade priloga koji će biti emitiran u Dnevniku u 19:15 sati, komentiramo našu objavi na FB stranici. Kako u ranijim vijestima Nova TV najavljuje prilog vezan za našu objavu, te kako je to sad “udarna” tema, a ako zbog mogućeg ograničenog vremena na TV-u bude dio našeg odgovora skraćen, ne želimo da budete i vi zakinuti.

U screenshotu su pitanja novinarke Nove TV Petre Buljan, a ispod cijeli odgovor.

Poštovana, vaša pitanja su tako intonirana da u startu onemogućuje onoga koji odgovara, da jasno izrazi bitan sadržaj problematike o kojoj govorite, ukoliko bi se pojedini odgovor odnosio isključivo na konkretno pitanje.

Okolnost da hrvatski branitelj, Marko Perković Thompson koristi izraz kojega su koristili hrvatski branitelji kako dragovoljci HOS-a tako i ostali branitelji u obrani domovine od udružene srpske i jugoslavenske agresije, kao i sam izraz mogu biti sporni jedino onima kojima je sporna i obrana hrvatske države.
Izraz Za dom spremni je izraz kojega kako Marko Perković tako i većina stanovnika ove zemlje, doživljavaju kao izraz iz Domovinskog rata, kojega su koristili hrvatski branitelji, koji se kao takav nalazi na službenim dokumentima u uporabi u Republici Hrvatskoj, na ratnoj zastavi HOS-a, kao takav je službeno registriran te se obilježja s izrazom Za dom spremni koriste pri obljetnicama, mimohodima i ostalim manifestacijama u kojima sudjeluju i pripadnici HOS-a, te ga ne smatraju spornim.

Predmetni izraz može podizati tenzije jedino kod onih koji, držeći ga ustaškim pozdravom, duboko u sebi i ovu državu smatraju ustaškom, borbu za hrvatsku samostalnost smatraju ustaškom secesijom te bi, da im se ukaže prilika, sa svima onima koji ne pripadaju njihovom svjetonazoru i političkom odabiru, postupali onako kako se postupalo s ustašama i ne samo s ustašama po završetku drugog svjetskog rata.

Okolnost da se Predsjednica ogradila od predmetnoga izraza ne znači ništa.

Ne ulazeći u taktike usmjerene povećavanju rejtinga među biračima, ističemo da se od istine ne može ograditi pa tako ni od uloge dragovoljaca HOS-a kao i ostalih hrvatskih branitelja dragovoljaca u Domovinskom ratu, kao ni od činjenice da pod tim izrazom od 91-95 nije nitko činio nikakve zločine.
Sve dok se predmetni izraz ne dovodi u kontekst s NDH, isti ostaje pozdrav, izraz i geslo iz Domovinskog rata i kao takav može smetati jedino onima kojima općenito smeta Hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu.

Na pitanje “Tko stoji iza konkretne objave” nemamo potrebe odgovarati, jer je pitanje postavljeno pretenciozno u najmanju ruku kao da se dogodila kakva diverzantska akcija, nalik na diverzantske akcije mladih skojevaca iz odgovarajućih trash filmova komunističke tematike kao i na ovovjekovne smiješne noćne akcije mladih orjunaša u rangu pritiskanja zvona na portafonima i bježanja nakon toga, a ne objava izraza koji je objavljen već toliko puta i u objavi kojega nema ničega spornog.

U ime menadžementa Marka Perkovića Thompsona
Odvjetnik Davor Karačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari