Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Ni Franjo Kuharić nema svoju ulicu ili trg u Gradu Zagrebu. Zašto?

Objavljeno

na

Tko sve nema trg ili ulicu u Gradu Zagrebu? Međutim, neki, poput zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića (1919.-2002.) i Svetog Oca pape Ivana Pavla II (1920.-2005.) u glavnom gradu ostali su do današnjih dana bez ikakvih spomena, iako su među najzaslužnijima za stvaranje slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države.
Dosad su s nekoliko strana upućene zamolbe i apeli da se po ovim velikanima u središtu grada nazove neki trg ili ulica, ali na sve to odgovor je – marginaliziranje i šutnja.

Osim što se po njima ne zovu ulice i trgovi, u Zagrebu nema ni njihovih spomenika ni biste.
Nisu zaslužili?

Zaslužili su više nego Ivan Goran Kovačić, August Cesarac, Vladimir Nazor i niz drugih njima sličnih komunista i partizana, po kojima se nazivaju i neke najznačajnije hrvatske nagrade, ali i kulturne ustanove. Čak i škole!
Ako je suditi po ovom nesvakidašnjem činu, onda se stječe dojam da Hrvatska ne priznaje svoje velikane, ili pak da još „živi“ u bivšoj, propaloj Jugoslaviji.
Nakon II. svjetskog rata nije se moglo dogoditi da se zadrži neka ulica ili trg po imenu nekoga tko nije bio za „Tita i partiju“, a danas je normalno da oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvorili Hrvatsku koračaju po ulicama i trgovima koji se nazivaju po istaknutim komunistima i neprijateljima Hrvatske i hrvatstva.
Gdje toga ima?

U glavnom gradu, ulicu ili trg nema ni bl. Alojzije Stepinac, koji će danas-sutra biti proglašen i svetim.
Kakva smo to država, kad ne možemo ni nakon njezine uspostave ulice i trgove nazvati po svojim junacima?

U Zagrebu i dalje postoji Trg dr. Franje Tuđmana. Nalazi se na periferiji grada, a po njemu uglavnom šeću psi i mačke, ili bolje rečeno to je jedno od većih rugla ovoga grada.

Zbog čega, hrvatski branitelji nisu u odborima za imenovanje ulica, trgova, pa i škola i kulturnih ustanova, već smo i taj segment prepustili onima koji nas i time vraćaju u daleku prošlost, za koju smo mislili da je iza nas?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

U Jazovku su bacali i nevine Hrvate u pidžamama!

Objavljeno

na

Dok će bivši partizani uz tradicionalni izravni tv prijenos (HRT) u šumi Brezovica (22. lipnja 2019.) slaviti „veličanstvenu“ pobjedu, odnosno dan kad je u Hrvatskoj pukla prva puška, u dolini hrvatskih kardinala, u malom mjestu Sošici, Hrvati će se ponovno prisjećati nevino pobijenih ljudi, žena i djece, bolesnika i drugih, koji su samo zato što su bili Hrvati, završili u tami Jazovke.

Uz to će po tko zna koji put postaviti pitanje: gdje su odgovorni za sve te i druge zločine?

Da, kako to da nema odgovora, da se nadležne službe lijeve i desne, koje bi morale proganjati zločince, prave da ne čuju krikove iz te duboke jame, od 32 metra, a koja je imala otvor od jedva 1,5 metara?

Nevini ljudi, čak i živi, u vrijeme i nakon II. svjetskog rata, bacani su u tu jamu kao „krumpiri“.

Godinama se nije smjelo ni pitati za ovo  krvavo partizansko groblje, a kamoli istraživati ili o njemu pisati.

Zašto, zbog čega?

Neki od onih koji su bacali Hrvate u tu jamu navodno i dalje žive u vilama, tu među nama, i ne pada im  na pamet da zatraže oprost.

Prema izjavi pataloga prof. dr. Žarka  Danilovića za Večernji list (13.8.1999.) navodi se:

„Pretpostavljali smo da su u nju bačeni i ranjenici od kojih su neki mogli imati i samo jednu nogu kao što se to događa u ratu. Ni lubanje  više nisu čitave pa smo odlučili da ćemo brojat i čeone kosti s arkadama i nosom što je bilo i najsigurnije. U jami je bio i jedan biolog, specijalist baš za kosti, i tako smo utvrdili točan broj od 447 osoba, što govori da je to ekstremno velika masovna grobnica. Na ostacima lubanja pronašli smo  ulazne i izlazne rupe od metaka što znači da su neki ubijeni vatrenim oružjem, a drugi su zacijelo likvidirani tupim priručnim sredstvima jer smo u jami našli jednu sjekiru i jednu motiku. Imamo sve dokaze da su u jamu bačeni i ranjenici. To su ranjenici koje su partizani odmah nakon II. svjetskog rata pokupili iz zagrebačke bolnice Svetoga Duha, njih oko 270, te ih doveli u Sošice, likvidirali i bacili u jamu. Moram reći da me to podsjeća na ono što su četnici napravili u Vukovaru 1991. kada su isto tako izveli ranjenike iz bolnice i poubijali ih. Povijest se ponavlja. A za ove ranjenike pobacane u Jazovku imamo i svjedočanstvo partizana koji je vozio autobus kojim su žrtve dovezene do jame. Drugi put više nije htio voziti kad je vidio što se ondje s ljudima radi“ – rekao je prof. Danilović.

Pretpostavlja se da su u jamu bačeni  i zarobljeni ustaše i domobrani te neki zarobljenici iz partizanskih logora.

Pored sjekire i motike, u jami je nađena i debela bakrena žica kojima su zarobljenicima vezali ruke, zatim toplomjer, kirurške šipke, opasači, žlice….

Neki mještani Sošica su tvrdili i tvrde da je u jamu ubačeno više žrtava nego se priča, ali i da su partizani ubijali i pokapali nevine Hrvate još na nekim okolnim lokacijama.

Dakle, i kad  postoje dokazi o ovakvim i sličnim „junačkim“ djelima Titovih partizana, antifašista, ništa se ne događa, odnosno i dalje se takvi strašni zločini marginaliziraju, prešućuju i ne traže se krivci.

To je za „antifašiste“, koji su nosili kapu s krvavom zvijezdom petokrakom,(baš kao i četnici u Vukovaru i Škabrnji), bio „normalan“ obračun s „neprijateljima“, koje su dovukli i u pidžamama iz bolničkih soba, uz poklik – Smrt fašizmu-sloboda narodu!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. Svakom zločincu u prosjeku dvije godine zatvora!

Objavljeno

na

Za teški, stravični ratni zločin u Lovasu 1991., srpski ratni zločinci ponovno su u Beogradu, nepravomoćno, proglašeni krivim, jer su natjerali seosko stanovništvo (nevine ljude) hrvatske nacionalnosti u minsko polje, zbog čega je, kako su rekli, (da ti pamet stane) poginuo „neutvrđeni broj civila“.

Odjel za ratne zločine Višeg suda u Beogradu osudio je tek osam srpskih zločinaca i to na kazne, kao za „prometne“ nesreće! Najviše je dobio notorni četnik, nekakvi Milan Devčić – osam godina, a ostali od sedam do četiri godine!

Sada, s nestrpljenjem, očekujemo reakciju Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića, ali i onih iz „Novosti“ i iz „Documente“. Sigurno će se javno pobuniti protiv ove jadne presude i izreći svoje nezadovoljstvo. Vidjet ćete!

Pa, na istom sudu već je „davno“ (2011.) hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskoga rata, Veljko Marić,  bez dokaza, (pogledajte moju knjigu „Veljko Marić-Nisam kriv“, 2014.) za navodno jednog ubijenog srpskog civila u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, 1991., osuđen na strašnih 12 godina zatvora!

A ratni junak Tomislav Merćep zbog toga što navodno nije „spriječio zločine nad srpskim civilima“ na hrvatskom sudu (2018.) dobio je čak sedam  godina, itd. i tako redom.

Pupovac i  njegovi kompanjoni sigurno će se upitati – jel to pravedno?

Žalit će se, vidjet ćete, sve do  predsjednika srpske države Aleksandra Vučića!

Tih osam srbijanskih zločinaca ukupno su dobili 47 godina zatvora, (nešto manje od dvije godine po ubijenom!), što je  malo više nego recimo od tzv. doživotne kazne u Hrvatskoj koja iznosi 40 godina!

A nevine ljude, Hrvate, su tjerali „brati grožđe“ u minska polja!

Također su ti isti u Lovasu, u vrijeme Domovinskog rata, Hrvatima oko ruke stavljali bijele trake, kao znak da ih se može gaziti, maltretirati, mučiti i ubijati.

Hoće li i nakon ove sramne presude neki pupovac sazvati konferenciju za tisak, i napraviti „lom“, kao što je slavni Milorad sazvao medije kad je netko (2018.) u centru Zagreba na njegovu malenkost pokušao „izvršiti atentat“  s „kruhom namazanim paštetom“?

Mladen Pavković

Izrečene mizerne kazne za ratne zločine protiv civila u Lovasu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari