Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Opet će se oriti pjesme o zločincu, šumi i komunizmu

Objavljeno

na

Iduće subote, 28. svibnja 2016. (bivši) Jugoslaveni, komunisti i partizani ponovno će u Kumrovcu održati  dernek na kojem će veličati propalu bivšu državu, zločinca Broza i, naravno, pljuvati po svemu što hrvatski diše. Tu manifestaciju nazvali su „Dan mladosti i radosti 2016.“, a slobodno su je mogli obznaniti i onom rečenicom koju je ovih dana, kao papagaj, izgovarao „počasni Jugoslaven“ Stjepan Mesić – „Kad se voda zamuti, govna isplivaju“.

[ad id=”93788″]

Naime, tijekom srpske agresije i tijekom stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države mi smo se borili protiv Srba, Crnogorca, Jugoslavije, Tita, zločinačke JNA, komunista, Udbaša, četnika, domaćih izdajica i sličnih, a dobar dio njih u subotu će na žalost opet „isplivati na površinu“ (svaka čast iznimkama). Oni ne će vikati „Za dom spremni!“ (jer nikada i nisu za nešto takvoga i bili spremni), već će se kititi uniformama JNA, Brozovim fotografijama i zastavama s crvenom krvavom zvijezdom petokrakom (s kojom su razarali i Vukovar), pa će svi oni koji dođu na ovaj „vašar“ sigurno imati dojam da su i dalje u Jugoslaviji i da uopće nije bilo rata, a još manje 15 tisuća poginulih za slobodu. Državno odvjetništvo, kao i ranijih godina, na to vjerojatno ne će reagirati, a nije ni teško pogoditi zbog čega i zašto.

U prigodom programu za taj dan piše da će pjevati „Partizanski zbor“ (?), među ostalim i pjesmu na stihove velikog hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora – „Uz maršala Tita“, a koja ide ovako:

„,,,Uz maršala Tita, junačkoga sina/nas neće ni pakao smesti/Mi dižemo čelo, mi koračamo smjelo/i čvrsto stiskamo pest/ Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo/Slavenstvo smo drevnoga čest/Ko drukčije kaže, kleveće i laže/Našu će osjetiti pest/Sve prste na ruci u jadu i muci/Partizanska stvorila je svijest/Pa sad kad i treba, do Sunca do neba/Visoko mi dižemo pest/.“

[mom_video type=”youtube” id=”dU53KD1DB8Y” width=”760″ height=”420″]

[ad id=”93788″]

Takvih i sličnih pjesama, Nazor je napisao iznimno mnogo, a Hrvati su mu za uzvrat dali i daju mnoge počasti, od naziva ulica i trgova do imena državnih hrvatskih nagrada.

Sramotno je, ali je tako!

Međutim, kad već govorimo o predstojećem partizansko-komunističkom derneku u Kumrovcu, gdje svaka budala bez problema može nositi majicu s fotografijom zločinca Tita (sjetimo se samo što su radili s onima koji su svojedobno nosili majice s likovima Gotovine, Markača ili Norca) treba se sjetiti i veliki broj pjesama o „voljenom maršalu“, a koje se za razliku od Thompsonovih bez problema mogu oriti „šumama i gorama“.

No, u vrijeme propale Jugoslavije malo se koji popularni pjevač nije  okušao i o „ridanju“ o Titu i partiji, pa su tako i najveće pop i rock zvijezde pjevale takve pjesme, a među njima su bili i Zdravko Čolić, Đorđe Balašević, Oliver Dragojević, Lepa Brena, Neda Ukraden, Vlado Kalember, Novi fosili i mnogi, mnogi drugi.

Stoga, sad kad će bivši jugo-slaveni opet proslavljati propalu državu i zločinca po čijem se imenom i dalje naziva najljepši trg u Zagrebu, dobro se prisjetiti – da se ne zaboravi – i recimo deset najboljih i najljepših pjesama o Titu.

Na prvom mjestu  je svakako pjesma „Druže Tito mi ti se kunemo“, koju je pjevao „iz srca i duše“ popularni Čola, tj. Zdravko Čolić (glazba Đorđe Novković, tekst Mira Alečković), a u kojoj su ključni stihovi: „Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo.“ Druga bi bila ona koju je pjevala Neda Ukraden „Drugarice posadimo cveće“ („…kuda vojska druga Tita kreće“). Treća po broju slušanosti je svakako ona od Lepe Brene „Živjela Jugoslavija“ (pjeva je i danas), a u kojoj se ističe stih: „Tu je rođen maršal Tito, naše ime ponositi, ko heroj ceo svet ga zna, blago zemlji što ga ima, pamtiče se vekovima, živela Jugoslavija“. Nakon toga dolazi pjesma neumornog i omiljenog Đorđa Balaševića i njegova tadašnjeg „Ranog mraza“. On je pjevao: „U ime svih nas iz pedeset i neke, za zakletvu Titu ja spevao sam stih, ne spominjem  prošlost i bitke daleke, jer sam rođen tek posle njih“. Mnogi još vjerujemo pamte i pjesmu „Teške industrije“ i Seida Memića Vajte s nazivom „Pesma o Titu“ („..Sva moja ljubav, pod ovim suncem, je za Tita. I nikad ona, na drugog, da pređe“. Među prvih deset svakako treba uvrstiti i pjesmu nepoznatog autora – „Druže Tito ljubičice bela“. Tu je onda i „nezaboravna“ Nazorova i Danova pjesma „Uz maršala Tita“, a zatim slijedi „Tito i Prva proleterska“, autora Kornelija Kovača i čovjeka koji od početka devedesetih ne želi pjevati u Srbiji – Olivera Dragojevića. Legendarni Oliver je tada s ponosom pjevao: „Grudo malo ispod, dal o tebi historija pisa, je li tkogod što o tebi čito, dok u tebe ne dođe drug Tito“.

Pored tih „bisera“, treba spomenuti barem još dvije pjesme iz „topa 10“. To su one nepoznatih autora, koje se i danas rado pjevaju „po šumama i gorama“ (poglavito u interpretaciji Mesića, Josipovića, Pusića, Fumića, Teršelič, Pilsla i Stazića), a riječ je o pjesmama „Ide Tito preko Romanije“ i „Lijepo ti je druga Tita kolo“, u kojoj se uz ostalo „zavija“ – „Ti si simbol slobode i sreće, Ti si naše najmilije cvijeće, koje nikad uvenuti neće“.

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se kako je i kada patrijarh Pavle pozivao Srbe na oružje?

Objavljeno

na

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske Aleksandar Tolnauer, kako piše beogradski portal Politika, (23.8.2019.), smatra da su Srbi manjina u Hrvatskoj koja je najizloženija napadima iz mržnje, netolerancije, dodajući da to kod Srba stvara nesigurnost i da su uplašeni.

Također prema njegovu viđenju, Hrvatska mora mnoge stvari mijenjati, naročito u obrazovanom sistemu po pitanju povijesti.

-„Mora se promijeniti nedopustivo koketiranje sa jednom sramnom prošlošću od koje bi se svatko normalan postidio, a to je jedan veliki dio koketiranja sa prošlošću i simpatijama prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), koje hrvatska vlada apsolutno ne podržava“, poručio je Tolnauer.

Svi ti i takvi koji se danas zalažu za neku drugu politiku, koji nas neprestano vraćaju u daleku prošlost, prvo se ipak moraju sjetiti što je i kako bilo 1991. Naime, ni mjesec dana prije okupacije Vukovara (26. listopada 1991.) beogradska Politika je objavila pismo patrijarha Srpske pravoslavne crkve g. Pavla, predsjedniku mirovne konferencije u Haagu Lordu Carringtonu. U njemu se  ističe:

„Srpska pravoslavna crkva zabrinuta je za sudbinu srpskog naroda u ovom  prelomnom času. Po drugi put u ovom veku srpski narod je suočen sa genocidom i izgonom sa teritorija  na kojima je vekovima živio. Prvi put se to dogodilo tokom Drugog svjetskog rata pod takozvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom, kvislinškom i i fašističkom tvorevinom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Tom prilikom preko 700.000 Srba zaklano je i umoreno na drugi po pravilu  svirep način u Jasenovcu, drugim logorima smrti i brojnim jamama i ponorima u kojima neki od njih i danas počivaju, a poneki iz jama izbavljeni još i danas svedoče sa tog stradanja i pakla. Sve ovo je činjeno prema programu stvaranja  etnički čiste Hrvatske i zatiranja svih Srba… Bitan deo tog zločinačkog nauma bilo je nasilno pokrštavanje pravoslavnih Srba što je sprovodila katolička crkva u Hrvatskoj.“

U nastavku pisma  patrijarh Pavle tvrdi da je nakon proglašenja NDH započelo novo, a po mogućim posljedicama možda i pogubnije stradanje Srba u Hrvatskoj.

„Ti naši sunarodnici iste vere i iste krvi suočeni su sa sledećim kobnim izborom . Ili će se oružjem u ruci  izboriti za opstanak u istoj državi sa maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni da se iz te „nove NDH“ pre ili posle isele. Trećega nema. Zato ih srpska država i srpski narod moraju zaštititi svim legitimnim sredstvima, uključujući i oružanu samoodbranu srpskih života i svih srpskih krajeva…“, kazao je, a zatim uz ostalo nadodao i ovo:  

„Vreme je da se shvati da žrtva genocida i njegovi negdašnji, a možda i budući vinovnici, ne mogu više živeti zajedno…Srbi su međutim bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima, doduše u okviru Jugoslavije kao zajedničke države u kojoj je Hrvatska bila samo jedna od šest  federalnih jedinica. Granice te Hrvatske nisu  ni istorijske, ni etničke, nego određene voljom  Josipa Broza Tita, vođe komunističke revolucije u Jugoslaviji, a Hrvata po narodnosti. Onog trenutka kada su Hrvati proglasili  nezavisnost takve Hrvatske, Srbi u Hrvatskoj su koristeći  to isto pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja odlučili da žive u krnjoj Jugoslaviji, odnosno u državi u kojoj će biti matica srpskog naroda. U protivnom, pre ili posle, bili bi izloženi  zatiranju svog  nacionalnog identiteta, svoje vere i imena a možda i progonstvu  i fizičkom istrebljenju. Onima koji su vekovima unijatili i pokrštavali, a u Drugom svetskom ratu i fizički zatirali Srbe, samo zato što su Srbi i pravoslavci, više se ne može verovati. Tu strašnu istinu treba da shvate i svi dosadašnji Jugoslaveni i civilizovana Evropa“, poručio je srpski patrijarh.

Dakle, ovo pismo je pisano i objavljeno u vrijeme najžešćih srpskih napada na Republiku Hrvatsku, odnosno Vukovar, Osijek, Vinkovce, Županju, Lovas, Ilok,  Tovarnik, Dalj…. Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve tada je dao „upute“ srbijanskim četnicima i zločinačkoj JNA što treba napraviti s tim krajem i Hrvatskom, jer, kako je tvrdio, „Srbi i Hrvati više ne mogu živjeti zajedno“.

U vrijeme obraćanja Lordu Carringtonu i svjetskom javnom mnijenju, diljem Hrvatske, a poglavito u Baranji više nije bilo ni jedne katoličke crkve koja nije „zaradila“ najmanje stotinu projektila.

Iznimno je strašno što se srpski patrijarh, poput recimo kardinala Kuharića,  nije založio  za mirno rješenje sukoba, već je poticao srpski narod da se s „oružjem u ruci izbori za opstanak u istoj državi s maticom srpskog naroda“.

Drugim riječima, umjesto da se bavimo srpskom i inom agresijom na Republiku Hrvatsku, Srbi neprestano okreću „pilu“, a u tome prednjači Milorad Pupovac, koji se s „3 ruke“ svaki puta ugura među one na vlasti,  koje financijski muze kao što se to radi s kravama.

Većina hrvatskih branitelja i stradalnika nije se ni rodila u vrijeme NDH, kao što ni razni pupovci nemaju veze s tim razdobljem. Oni nas svako malo navlače na NDH samo iz razloga da ih ne pitamo na kojoj su strani ratovali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (Pupovcu je navodno i brat bio na četničkoj strani.).

Nu, ako je tko ugrožen toliko godina nakon završetka Domovinskoga rata onda to u Hrvatskoj nikako nisu Srbi i Jugoslaveni, već  Hrvati, jer Srbi ili njihovi simpatizeri već su odavno zauzeli gotovo sve važnije pozicije u društvu, od gospodarstva, pa do medija, a dobrim dijelom, nažalost, i u politici.

Međutim, kako bilo da bilo, idemo sada malo raspravljati – što je patrijarh Pavle svojim otvorenim pismom (ni mjesec dana prije okupacije Vukovara) želio poručiti Hrvatima, i zašto ga je napisao baš u vrijeme najžešće agresije na Republiku Hrvatsku?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pitanje svih pitanja glasi: Tko je pobio sve te nevine ljude!?

Objavljeno

na

U Zagrebu je danas (petak, 23. kolovoza 2019.) velika tuga i žalost. Pokop je posmrtnih ostataka velikog broja žrtava Drugog svjetskog rata, ali i poslijeratnog razdoblja, koje su partizani i komunisti ubili bez suda i suđenja. Riječ je o čak 294 žrtve.

Ubili su ih i pokapali, poput pasa, najviše na području zagrebačkog naselja (kvarta) Gračani. Posmrtni ostaci Titovih „jurišnika“, odnosno tzv. antifašista pronađeni su tijekom zadnjih pet-šest godina, prije svega zahvaljujući agilnim radom Ministarstva hrvatskih branitelja. Tko zna na kojim sve još lokacijama u glavnom gradu svih Hrvata ima Titovih nevinih žrtava. Međutim, nitko ne govori i ne piše: gdje su i što danas rade odgovorni za ove zločine, tim prije što svaki zločin ima svoga zločinca?

Što se sada ne javljaju razno razni pupovci, goldsteini, pusići, manolići, mesići, klasići, stazići i drugi? Zar njima ništa ne znače toliki ubijeni nevini ljudi, koji će tek nakon 74 godine biti dostojanstveno i tiho ispraćeni na svoja posljednja počivališta?

Jadno je i žalosno što su neki od njihovih krvnika danas možebitno „ugledni i cijenjeni“, što su izbjegli ruku pravde, dok s druge pak strane od Hrvata se neprestano traže isprike i osude za ustaške i ine zločine u vrijeme II. svjetskog rata.

Hoće li i ovog puta pričati kako smo pokopali posmrtne ostatke „ustaških i inih“ zločinaca, koji se nisu htjeli predati vojsci osloboditelja? Možda su se svi ovi nesretni ljudi i predali Titovim pobjednicima, a on ih je očito osobno dao odmah mučiti, strijeljati ili ubijati nožem, sjekirama ili nekim drugim tupim predmetima, vjerujući da se ti zločini i zločinci nikada ne će otkriti.

Pitanje svih pitanja glasi: tko je pobio sve te nevine ljude, među kojima ima djece, žena, staraca, odnosno tko je kriv što su ubojice još uvijek na slobodi?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari