Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Počele su kazne, što je sad na redu!?

Objavljeno

na

Nakon pravomoćne presude koju je donio Visoki prekršajni sud, a u kojoj je izvođač pjesme „Bojne Čavoglave“ lokalni pjevač iz Makarske Mario Roso, novčano kažnjen jer je otpjevao ovu pjesmu na isti način kao i njezin autor (javno, više od tisuću puta) Marko Perković Thompson, a u kojoj se spominje i pozdrav „Za dom-spremni“, kojeg su pripadnici HOS-a koristili u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, s pravom se postavlja pitanje – što je slijedeće na redu?

Činjenica je da se taj pozdrav koristio i u vrijeme II. svjetskog rata, i to od strane ustaša, ali je isto tako istina da se koristio i u vrijeme agresije i okupacije Republike Hrvatske. Oni koji danas, poput Thompsona i nesretnog Rose, u pjesmi koriste ovaj poklič, nemaju veze s nikakvim ustašama, jer se u to vrijeme nisu ni rodili, već s obranom od srpskih i inih četnika i fašista u Domovinskom ratu.

Smiješno je i žalosno da ni pripadnici HOS-a koji su krvlju branili hrvatsku Domovinu „ne smiju“ javno koristiti taj pozdrav, jer on podsjeća na NDH, odnosno poglavnika Antu Pavelića!?
Međutim, bilo bi dobro da nam netko objasni na koga ili čega podsjeća pozdrav „Smrt fašizmu-sloboda narodu“? Jesu li možebitno i s tim pozdravom nevine Hrvate slali u smrt? Ili zbog čega Srbi u Vukovaru, Kninu i drugdje bez problema pozdravljaju s četničkim pozdravom – 3 uzdignuta prsta ili pak s onim koje koriste i njihovi popovi – Pomoz bog junaci? Četnici su se za vrijeme II. svjetskog rata ljubili 3 puta, a to rade i danas usred Zagreba. Nije li to provokacija? Hrvatski nogometni reprezentativac Joe Šimunić je drastično kažnjen zbog pozdrava „Za dom spremni“, iako to javno nije nikada rekao. Naime, on je na zagrebačkom stadionu Maksimir, poslije utakmice, uzviknuo: „Za dom“, i to tri puta, a onda na kraju rekao- „Svaka vam čast“. Zašto na stadionu nisu bili kažnjeni oni koji su vikali „Spremni“, a bilo ih je na tisuće?
Kad i pravoslavni popovi javno pjevaju: „Zapjevaće braća na sred Knina/ onu našu pjesmu od starina:/ Što se ono na Dinari sjaji/ Đujićeva kokarda na glavi/ ništa im se ne dogodi, kao da su se u Hrvatskoj već „udomaćile“ četničke pjesme i pozdravi.

Istina, Hrvati su se u Domovinskom ratu borili protiv srpskog okupatora i pokličem „Za dom spremni“, a partizani u II. svjetskom ratu (i nakon njega!) i onim – „Smrt fašizmu -. Sloboda narodu“.
Što bi se recimo dogodilo da su Hrvati u Domovinskom ratu morali izgovarati ovakvu ili sličnu (partizansku) zakletvu:
– „Zaklinjem se svome narodu da iz ruke neću pustiti oružje sve dok i posljednji fašistički okupator ne napusti moju zemlju, sve dok posljednji ustaški gad ne bude iskorijenjen. Zaklinjem se da ću se neprijatelju, koji je pomoću domaćih izdajnika porobio moju zemlju, klao i ubijao moj narod, žene i djecu, otimao moje žito, moj kruh i muku i izgonio me s mog djedovskog ognjišta, osvetiti nemilosrdno, da ću mu nanositi udarac za udarac, krv za krv, smrt za smrt. Zaklinjem se da ću se u nemilosrdnoj borbi protiv ustaških razbojnika čuvati i kaniti svakog samovoljnog nasilja i osvećivanja na mirnom stanovništvu, ženama i djecom, ma kakve vjere i narodnosti bili. Zaklinjem se da ću svagdje i uvijek zastupati misao bratstva i zajedničke borbe Srba, Hrvata i muslimanskog življa za čišćenje zemlje od zajedničkog neprijatelja, od fašističkog okupatora i domaćih izdajica i plaćenika, bili oni iz srpskih, hrvatskih ili muslimanskih redova. Zaklinjem se da ću prije umrijeti nego odati sebe ili svoje drugove i našu svetu borbu, da ću prije umrijeti nego pljačkom ili samovoljnim nasiljem okaljati zastavu pod kojom se borim. Ako prekršim ovu svetu zakletvu, ako pokažem slabost, malodušnost, kukuvičluk, nedisciplinarnost ili zlonamjernost i izdam interese svog naroda, neka sramno padnem od ruku svojih drugova. Smrt fašizmu-sloboda narodu“.

Možete li zamisliti što bi danas bilo da su se recimo HOS-ovci u Domovinskom ratu zakleli svom narodu da „iz ruku ne će pustiti oružje sve dok i posljednji srpski i ini fašistički okupator ne napusti Hrvatsku, sve dok posljednji četnički gad ne bude iskorijenjen“?

Što o tome misle oni koji danas progone i za običan poklič iz Domovinskog rata, odnosno kako to da su četničke poruke i pozdravi jedno, a one iz nedavnog obrambenog rata drugo?

Srpski pozdrav s 3 uzdignuta prsta u Vukovaru nije ništa drugo nego provokacija, koja, ako ima pravde, također mora biti strogo kažnjena i – iskorijenjena!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

U Thompsonovoj pjesmi sve im smeta, a najmanje pozdrav!

Objavljeno

na

Foto: Bljesak.info

U domoljubnoj pjesmi „Bojna Čavoglave“, koju, od početka srpske agresije,  izvodi i pjeva njen autor Marka Perkovića Thompsona najmanje je sporan pozdrav – „Za dom spremni!“

Naime, onima koji progone Hrvate zbog ovog pozdrava iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata  mnogo više smetaju ostali stihovi u toj pjesmi, ali kad ste čuli da je netko od njih rekao da se s njima ne slaže, ili da nisu dobri?

Uhvatili su se pozdrava „Za dom spremni“, kao pijan plota, na isti način kao što progone Hrvate za izmišljenih, tobože,  600 ili 800 tisuća žrtava u Jasenovcu.

Sve s ciljem, da mi njih ne bi pitali (ili pitali što manje) što ste tijekom 1991. u Hrvatskoj radili „bando četnička“? Oni su izmislili da im smeta ovaj pozdrav, više od razorenog Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Voćina, Saborskog Knina, Dubrovnika, Zadra, Šibenika, Osijeka, Vinkovaca i niz drugih gradova i mjesta.

Za tisuće srpskih granata koje su pale na vukovarsku ratnu bolnicu još nitko nije odgovarao,  kao ni za 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica, ali za jedan običan pozdrav jeste.

Čak nitko nije odgovarao, niti vikao da treba kazniti one koji, poput pupovaca, kontinuirano štite (čak i u Hrvatskom saboru!) velikosrpski četnički pokret, ali i četničku kokardu.

Pjesma „Bojna Čavoglave“ nastala je u vrijeme srpske agresije i nikome nije smetala sve do današnjih dana. Međutim, progonitelji se boje reći da ih u ovoj pjesmi daleko više od navedenog pozdrava smetaju, da ih bole i žare stihovi poput:  (…) „Puče tomson, kalašnjikov a i zbrojevka, baci bombu, goni bandu preko izvora. Korak naprijed, puška gotovs, i uz pjesmu svi, za dom braćo, za slobodu, borimo se mi. Čujte srpski dragovoljci, bando, četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji. Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna, sudit će vam bojovnici iz Čavoglava…“

Dakle, to je „sporno“, to bi oni htjeli zabraniti, poput „Čujte srpski dragovoljci, bando, četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji…“, a ne „Za dom spremni“,  ali nemaju muda to javno reći pa su se uhvatili za pozdrav, i od njega napravili osudu hrvatskog naroda. Čak su s ovim pozdravom „povezali“ i hrvatske branitelje, koji se nisu ni rodili u vrijeme II. svjetskog rata, s ustašama, fašističkim zločinima, raznim jasenovcima i sličnome.

Neshvatljivo je, dakle, da im smeta „Za dom spremni“, ali ne i „čujte srpski dragovoljci, bando četnička“, „goni bandu“, „stići će vas naša ruka i u Srbiji“, „sudit će vam bojovnici“ itd. i tome slično.

A ako bi autor kojim slučajem (što se ne može dogoditi) iz pjesme izbacio pozdrav koji im ne odgovora i umjesto njega zapjevao la, la, la, jel bi onda „pravda“ bila zadovoljena?

Mladen Pavković

 

Thompson: Čitav hrvatski narod u BiH puno mi znači i nekako sam vezan uz njega

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Spomenici u Kninu i Zagrebu – Dva ‘ista’ spomenika, dva ‘ista’ nacionalna obilježavanja!?

Objavljeno

na

U Kninu je svojedobno, 2011., otkriven veličanstveni nacionalni spomenik „Hrvatske pobjede Oluja 95.“. Radovali smo se tom čini kao mala djeca. Međutim, sad će prema svemu sudeći i Zagreb dobiti nacionalni spomenik koji će nositi naziv – „Spomenik Domovini“.

Međutim, na prvi pogled onaj u Kninu i onaj koji će biti otkriven u Zagrebu sliče kao „jaje jajetu“! Netko je očito nekoga kopirao!

Taj, kako već sada ističu, najskuplji hrvatski spomenik, koji se podiže na inicijativu i zaslugom gradonačelnika Milana Bandića, nije jedini koji izaziva prijepore.

Naime, na Bandićevu  inicijativu srušen je jedan od najljepših spomenika Domovinskoga rata- Zid boli. Gradile su ga spontano, s ljubavlju i ponosom, (1993.), opeku po opeku, majke, poput Kate Šoljić, koje su izgubile svoje sinove, kćeri ili najmilije u Domovinskome ratu. Opeke su, kao u dobra stara udbaška vremena, srušene (2005.), u ranim jutarnjim satima, a cigle na silu odvezene u kamionima na Mirogoj, gdje je podignut još jedan Bandićev spomenik žrtvama agresije, autora Dušana Džamonje, koji je suzama natopljene opeke hrvatskih majki, da se ne vide, zakopao u zemlju.

To je prvi spomenik koji „nije bačen“, ali koji se tobože može „pogledati“ pod zemljom!?

Nije smiješno, ali je žalosno.

Osim toga, na spomeniku su uklesana na tisuće imena stradalih u Domovinskome ratu, ali na njemu nigdje ne piše „od čije ruke“ su stradali, nema ni njihovih podataka o rođenju i smrti, a nije  uklesan ni  križ, već samo naziv – „Glas hrvatske žrtve- Zid boli“!?

Na inicijativu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana na Medvedgradu je sagrađen (1994.) Oltar domovine, autora hrvatskog kipara, akademika Kuzme Kovačića. To je trebalo biti mjesto gdje će se okupljati branitelji i građani, ali i predsjednici država i drugi koji nam dolaze u posjet i tamo odavati poštovanje domovini. Nu, čim je umro (1999.) dr. Franjo Tuđman, „umro“ je i ovaj spomenik! Gradonačelnik Grada Zagreba u nekoliko je navrata uvjeravao da će se to mjesto obnoviti, da će biti kao nekad, ali očito više nikad to ne će biti kako je bilo i zamišljeno.

Glavni razlog što je Oltar domovine „odbačen“ je navodna odbojnost Ivice Račana, Stjepana Mesića i Ive Josipovića naspram Tuđmana, odnosno Domovinskog rata, pa u neku ruku i prema Hrvatima i Hrvatskoj. Ali…zbog čega je od njega ruke dignuo gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić? Sad ga je istina (malo) dao obnoviti, tek toliko da se ne može do kraja prigovarati, ali pitanje i dalje visi u zraku!

Zahvaljujući Bandiću (sve se vrti oko njega) pokraj zagrebačke dvorane Vatroslava Lisinskog podignut je spomenik prvom hrvatskom predsjedniku. Kakav je takav je, dobar je!

Nu, taj je spomenik po riječima gradonačelnika prvo trebao biti postavljen na bivšem Francuskom trgu („daleko od centra grada“) kojem je Bandić udijelio ime – Trg dr. Franje Tuđmana.

Obitelj Tuđman se nikada nije složila s gradonačelnikovim idejama. Gospođa Ankica Tuđman, supruga „Oca Domovine“, nam je pričala da ih Bandić u svezi toga nikada nije ništa pitao, a ni pozvao na bilo kakav razgovor. Sve je to gradonačelnikovo „maslo“, da ne kažemo djelo.

Inicijator spomenika u Kninu, hrvatski dragovoljac i u to vrijeme čelni čovjek jedne od najjačih i najboljih Udruga proisteklih iz Domovinskoga rata UHBL-PTSP Tvrđava Knin Mladen Milošević  rekao je da je sramota što su za spomenik u Zagrebu uzeli njegovu ideju, a i to da se boji da će se otkrivanjem zagrebačkog spomenika „centralno“ obilježavanje Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te VRO Oluja 95, jednostavno preseliti ili „prebaciti“ u glavni grad!

S obzirom da se već nekoliko godina ciljano opstruira najveći hrvatski blagdan, da na obilježavanje u Knin dolazi sve manje ljudi, a poglavito branitelja, „na djelu“ je scenarij izmještanja. Zagreb je ljeti ionako pusti grad, pa će imati jednu nacionalnu manifestaciju više. Bandić, vjerujte, ništa ne radi slučajno – kazao je.

A da su kninski i zagrebački spomenici isti ili dobrano slični itekako je vidljivo iz dostupnih fotografija. Razlikuju se samo po cijeni. Zagrebački je deset puta skuplji!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari