Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Pojedini načelnici, gradonačelnici i župani su ‘tri puta’ bogatiji nego ministri. Pa nikome ništa!

Objavljeno

na

Svako malo digne se opravdana medijska hajka protiv nekog od aktualnih ministara u Vladi Republike Hrvatske. Sada se „drvlje i kamenje“ srušilo na ministra uprave Lovru Kuščevića, koji je baš zahvaljujući kritikama javnosti morao dati ostavku na svoje dužnosti. Nu, dok se ta afera još nije ni ohladila već je došla na red druga, također u svezi porijekla imovine – Gorana Marića. I on, kao i Kuščević tvrdi da se obogatio  po zakonu!

Kuščević je dobio „kaznu“. Umjesto ministar bit će saborski zastupnik, s istom ili malo manjom plaćom i „nikakvim“ radnim zadacima (osim što će obvezno petkom morati dolaziti na glasovanje).

Kandidat za predsjednika Republike Miroslav Škoro je najavio da će ukoliko preuzme ovu dužnost jedna od prvih njegovih obveza biti vraćanje Zakona o ispitivanju  porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine. Taj zakon bio je na snazi od 1984. pa sve do 26. travnja 1990.  kad je na svojoj sjednici Sabor SR Hrvatske, Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća donio odluku o prestanku njegova važenja.

Na taj način su brojni komunisti, a poglavito partijski dužnosnici (ali i druge Titove vodonoše) sačuvali otetu imovinu, koja je danas pretežno u vlasništvu njihovih najmilijih (sve po zakonu).

Međutim, u svemu tome je nejasno, zbog čega se više nikada na sjednici Sabora nije raspravljalo o tom zakonu, koji bi riješio brojne dileme i probleme, tim prije što se ne kaže bez razloga – „oteto-prokleto“.

Ali, dok se javnost zabavlja aferama o porijeklu imovine pojedinih ministara, pojedini načelnici općina, gradonačelnici, pa i župani „umiru od smijeha“. Naime, njih nitko ne pita za porijeklo imovine, a pojedini od njih imaju toga kao da su čitavog života bili u izvršnoj i inoj vlasti ili još bolje da su godinama „upravljali Katarom“!

Koji od tih državnih „činovnika“ (svaka čast iznimkama, nisu svi isti) nema sve- od kuće, vikendice, apartmana na moru, brodice…kojima nije na raspolaganju službeni automobil 24 sata, koji nemaju „svoje“ poslovne prostore, pa i firme?

Većina prima naknade u Nadzornim i inim odborima, bave se zapošljavanjem podobnih kadrova, ucjenama privatnih poduzetnika i tome slično.

Stoga, biti danas načelnik, gradonačelnik ili župan(svaka čast iznimkama) to je „isto“ kao da si „šerif na Divljem zapadu“ (da se malo našalimo).

U jednoj našoj županiji, primjerice, i župan i gradonačelnik kazneno su odgovarali i odgovaraju  za navodni  teški kriminal, pa što im  fali?

Zakon o ispitivanju porijekla imovine!!!

Mladen Pavković

Lovro Kuščević podnio ostavku na mjesto ministra uprave i političkog tajnika HDZ-a!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Nažalost. Branitelji su sve više mrtvi brojevi, o kojima znamo malo ili ništa

Objavljeno

na

Mladen Pavković: Nažalost. Branitelji su sve više mrtvi brojevi, o kojima znamo malo ili ništa

Približavaju se dani bola, očaja, tuge i sjećanja. Tko ne pamti strahote Vukovara i Škabrnje? Na grobovima i spomen obilježjima gorjet će i gore mnoge svijeće. Živi će se zahvaljivati mrtvima, jer da nije bilo njih, ne bi možebitno bilo i nas.
U vrijeme prošlog, propalog režima znala su se mnoga imena palih u NOB-u, prije svega u borbi za Jugoslaviju. A danas? Tko zna tko su bili i kako se zovu oni recimo stradali u velikosrpskoj agresiji u Vukovaru i Škabrnji, ali i diljem Hrvatske?

Dr. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, neprestano podsjeća da je u agresiji ubijeno 7.263 civila. A u Vukovaru dosad se stiglo do popisa od 2.717 nevinih žrtava.
Imena su pretvorena u brojke.

O tim pretežno hrvatskim žrtvama nema filmova, o njima se ne uči u školama, po njima ne nose imena tvornice, kulturne i ine ustanove, škole, bolnice (svaka čast iznimkama).

Tko danas uopće zna jedno ime od onih koji su morali bježati ili su protjerani iz svojih domova, a takvih je bilo najmanje 260.000?
Srbi neprestano ističu da su Hrvati krivi što su njihovi zemljaci bježali „kao zečevi!“ iz Knina i okolice uoči „Oluje“, a zaboravlja se na zapovijed (br.2-3113-1/95 ratnog zločinca Mile Martića koji je tim ljudima naredio evakuaciju, jer da ne će živjeti u „ustaškoj državi“.
Brojke nisu dobile hrvatski obrambeni Domovinski rat, nisu ostvarile državu. To je djelo ljudi od imena i prezimena! I kad mladi čitaju brojna njihova imena, primjerice u dvorištu crkve sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, što oni znaju, tko su bili ti ljudi, kako su i na koji način stradali, jesu li imali obitelj, jesu li bili stari ili mladi, muškarci ili žene i tome slično?

Nekakva Jelena Veljača svako malo dolazi iz Beograda u Zagreb i „bori“ se za žene „stradale od svojih muževa“. Zna li ona primjerice tko je bila Eva Šegarić, Marija Jović, Kata Šoljić, ali i na tisuće drugih žena koje su u vrijeme rata pale od srpskog metka?

Može li se ona recimo za njih boriti i u Beogradu, što tamo ne protestira protiv koljača koji su u vrijeme agresije ubili tako veliki broj nedužnih Hrvatica?

Zločin je ako muž „prebije“ ženu, a još je veći ako je ni krivu ni dužnu siluje, masakrira i ubije u vrijeme rata, kao što je to bio slučaj sa mnogim Hrvaticama čija su imena također pretvorena u brojke!

A da su pojedine žene u ratu znale biti opakije i krvoločnije od muškaraca govori i slučaj Zorane Banić, koja je 18. 11. 1991. u Škabrnji ubijala starije žene i djecu!
Takvih monstruma bilo je i u drugim gradovima i mjestima diljem Hrvatske, gdje se vodio rat.

Što se razne veljače ne bore i za prava tih nevino stradalih Hrvatica, što o tome ne pričaju na nekom mitingu u Beogradu, pa da i oni tamo znaju i tu priču?

Još uvijek nažalost nemamo ni točan podatak, koliko je djece stradalo u Domovinskome ratu, a kamoli da znamo nešto više o njima.
Brojke su jedno, a imena i prezimena drugo.
U Hrvatskoj postoje mnoge ulice i trgovi, ali koliko njih nosi naziv po nekoj nevinoj žrtvi iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?
Ratna bolnica u Vukovaru već sada bi trebala nositi naziv po liječnicima Vesni Bosanac i Juraju Njavri.

U Zagrebu se objavljuje knjiga o „postolaru-državniku“ Miki Špiljku, ali ne i o Junakinji Domovinskoga rata – Kati Šoljić.
Mrvi branitelji i civili sve više ostaju i postaju –mrtvi brojevi na papiru!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Jure Vujić: međunarodni apel za komunistički Nürnberg.

Objavljeno

na

Objavio

Kao što je zadnja rezolucija Europskog parlamenta od 19.rujna. kojom se izjednačava komunizam s nacizmom, prešućena  u službenim hrvatskim medijima, tako  je i prešućena važna inicijativa “Apel za komunistički Nürnberg “( tzv. Bukovsky-Cristin dokument),  koji je 7. studenog upućen Talijanskom Senatu u Rimu, od istaknutih znanstvenika, intelektualaca i javnih osoba : prof. Renato Cristina, prof. Roberto de Matteia, dr. Dario Fertilioa, senator Adolfo Urso, senator Lucio Malan i Vito Comencini.

Riječ je o međunarodnoj inicijativi koju je  inicirao prof. Renato Cristin (Sveučilište u Trstu, Italija), koja izražava i podržava ideju  od bivšeg disidenta Vladimira Bukovskog, kojom bi se komunizam  trebao osuditi kao ideologiju, i biti predmet  povijesne i moralne neopozive presude , onako kako je nacizam osuđen  tijekom Nirnberškog procesa. 30. obljetnica  pada Berlinskog zida je dobra prilika za davanje doprinosa ne samo povijesnom sjećanju i suočavanja sa totalitarnom prošlošću, već i konkretnom razrađivanju široke  anti-totalitarne  kulture u javnosti, koja se treba   okrenuti  budućnosti s ciljem pokretanja takvog  procesa koji bi trebao imati istu težinu i simboliku kao što je to bio slučaj sa Nirnberškim procesom nacizma.

U Apelu stoji da : „Komunizam nije pao sa Berlinskim zidom. Ta je ideologija još uvijek živa u svijetu, u državama i strankama koje su otvoreno komunističke i u političkom i kulturnom životu i koja pokušava minimizirati i izbrisati zločine komunizma, kao da je riječ o dobroj  ideji,  koja se samo poklapala sa usponom jednog brutalnog režima…“.

Poziv je dobio veliku međunarodnu podršku. Među prvih 200 potpisnika su Antonio Tajani (bivši predsjednik i trenutno član Europskog parlamenta, Italija), prof.Stephane Courtois (povjesničar, autor Crne knjige komunizma, Francuska), Robert R. Reilly (direktor Westminsterskog instituta , bivši direktor The Voice of America, bivši član Ureda ministra obrane, SAD), Mart Laar (bivši premijer i predsjednik nadzornog odbora Estonske banke), Erhard Busek (bivši vicekancelar Austrijska Republika, Austrija), Vladimir Kara-Murza (predsjedavajući, Zaklada za slobodu Borisa Nemcova, Rusija) i mnogi drugi. Platforma  europskog siječanja i savjesti (Platform of European Memory and Conscience), osnovana sa potporom Europskog parlamenta i Vijeća Europske Unije  također  podupire navedeni poziv.

Jure Vujić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari