Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Saborsko – otvorena rana Domovinskoga rata

Objavljeno

na

U kojim se školama uči, ili bolje rečeno, spominje pokolj u Saborskom, koji se dogodio 12. studenoga 1991., dakle prije 25 godina? Riječ je o ratnom zločinu koji su počinili Srbi nad Hrvatima u ovome selu. Obično se na dan tragedije okupe preživjeli mještani, dođe i netko od gostiju, zapale se svijeće, polože vijenci i minutom tišine oda se počast onima koji stradali ni krivi ni dužni, samo za to što su bili Hrvati. Međutim, o Saborskom i stotinama drugih mjesta treba se govoriti i pisati svakodnevno – da se ne zaborave. Ono što je još tužnije je činjenica da nitko nije odgovarao kako treba za te zločine, a prema svemu sudeći i ne će. Mediji su puni izjava nekakvog Pupovca, ali ne i žrtava iz Saborskog, o kojima bi trebalo snimati i filmove.

[ad id=”93788″]

Pa, što se to tako strašno dogodilo u ovom malom hrvatskom mjestu, kojeg nitko i ne spominje?

Samo i isključivo zbog toga što se u njemu hrvatski disalo (i diše) od 6. rujna, pa do 12. studenoga 1991., dakle nešto prije okupacije Grada Vukovara, srpski četnici su ubili 51 osobu, od kojih se još uvije devet vode kao – nestali. Pretežno su to bili starije žene i muškarci. Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba!

Što mislite, kako su ih sahranili? Poput divljih životinja zatrpali su ih u jamu, tako da je danas i Saborsko na „karti“ masovnih grobnica iz oslobodilačkog Domovinskoga rata.  Na ovom se mjestu  nalazi jedna od 145 dosad pronađenih masovnih grobnica, ali na žalost bit će ih i više.

Tamošnji preživjeli hrvatski branitelji, predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, općinske i ine strukture, a najviše obitelji poginulih i nestalih ne će i ne mogu nikada zaboraviti te strašne zločine.

Je li moguće da za njih još nikoga nije stigla zaslužena kazna? Neki su srpski zločinci, istina, i optuženi za ovaj stravičan pokolj nad Hrvatima, na „ustaško uporište“, ali ti su osuđeni u odsutnosti, ni jedan nije u hrvatskom zatvoru,  znači da im mogu staviti „soli na rep“. (Pojeo vuk magare!).

Hrvatski branitelj Veljko Marić prije šest godina uhićen je u Srbiji i na tamošnjem tzv. ratnom sudu osuđen na drastičnu kaznu od 12 godina, iako nije bilo baš nikakvih dokaza da je počinio ratni zločin nad jednim srpskim civilom, kao hrvatski vojnik u Vojno-redarstvenoj akciji Otkos. Osim njega, još je niz Hrvata, branitelja, po zatvorima, od onih koji su imali veze s logorima Lora i Kerestinec, pa do Hrastova iz Karlovca, Glavaša u Osijeku, i do časnih branitelja-specijalaca koje su okrivili za navodne zločine u Gruborima.

Ako je istina, a nije, da svatko mora odgovarati za dokazani zločin, onda što je sa svim ovim što se dogodilo u Saborskom? Zašto je muk i magla prekrilo to mjesto?

U Srbiji ne priznaju ni da su na njihovim područjima postojali i koncentracijski logori u kojima su ubijali i mučili Hrvate, ali ni to da su oni, da oni, bili agresori na Republiku Hrvatsku, BiH, Sloveniju i Kosovo.  Čak ne priznaju ni to da su sve ratove izgubili, da su iz Knina, pred početak Vojno-redarstvene operacije Oluja, pobjegli kao zečevi, kako je lijepo za njih svojedobno rekao i balkanski krvnik Slobodan Milošević, kojeg bi također neprestano trebalo spominjati, kao partizani Hitlera.

Dakle, pitamo još jednom: što se to tako strašno dogodilo u Saborskom, selu smještenom nedaleko Plitvičkih jezera, za koje vjerojatno pusićkina bratija nikada nije ni čula?

Kao prvo, treba reći da su u to doba na ovo malo mjesto svom snagom navalili pripadnici tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA), zločinačke vojske, o kojoj se u školama uglavnom uči da su oslobodili – Jugoslaviju, i to pod vodstvom (ratnog i inog) zločinca Josipa Broza Tita. Pomagali su im domaći Srbi, sve do jučer njihove „komšije“.

Plan im je bio etnički očistiti tamošnje područje od Hrvata i inog nesrpskog stanovništva, sve u cilju  postizavanja etnički čiste tzv. Republike Srpske Krajine.

Ovo mjesto, naravno, nije moglo pružiti neki žestoki otpor, što su srpski i ini zločinci znali, ali su unatoč toga upotrijebili svu silu naoružanja, tako da od Saborskog ne ostane ni kamen.

Najžešći napad dogodio se 12. studenoga 1991. Zločincima je trebalo čak desetak vojnih zrakoplova, blizu pedesetak tenkova, desetak haubica i VBR-ova te oko tisuću vojnika ili bolje rečeno zločinaca, da probiju obrambene crte sela, koje u to vrijeme nije imalo ni toliko stanovnika. Kad su uspjeli probiti crte obrane, poput vampira, navalili su na sve što je ostalo. Išli su od kuće do kuće i ubijali nevine ljude, žene, djecu, starce. Vodili su se „parolom“ da samo mrtva usta ne govore, a to su i te kako naučili i nakon II. svjetskog rata. Samo toga dana ubili su (masakrirali) iznimno veliki broj mještana, koji nisu htjeli napustiti selo, svoje domove i svoju obitelj.

E, kad nećete, govorili su četnici, bit će krvi do koljena. I što im je bilo na umu to su i učinili. Ubijali su i klali, a uzgred i pljačkali. Čak su i Katoličku Crkvu digli u zrak, a groblje „preorali“. Banda stvarno nije imala milosti.

Oni koji su uspjeli preživjeti pakao, nekoliko su se dana provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH, odakle su se pretežno ranjeni i nikakvi uspjeli vratiti u Hrvatsku, kao izbjeglice.

Da, to je Saborsko o kojem se ne pišu reportaže, ne snimaju filmovi i emisije, o kojem se ne govori  na radiju. A kad se govori i piše većina se pravi da taj vapaj ne čuje.

Mladen Pavković/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MUP odbacio optužbe CMS-a

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) je u ponedjeljak odbacilo optužbe Centra za mirovne studije (CMS) koji su ih prozvali da im uskraćuju pristup Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu.

“U potpunosti su netočne i nedopustive tvrdnje Centra za mirovne studije, kojima nepotpisivanje Sporazuma o međusobnoj suradnji na području pružanja podrške tražiteljima međunarodne zaštite smještenima u Prihvatilište za tražitelje azila (u daljnjem tekstu Sporazum o  međusobnoj suradnji) tumače kao političku odluku s ciljem zastrašivanja, marginaliziranja i udaljavanja organizacije koja u javnosti upozorava na nezakonito postupanje djelatnika Ministarstva prema izbjeglicama.

Naime, s obzirom da Centar za mirovne studije nema važeći Sporazum o suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova RH, Ministarstvo nije u mogućnosti omogućiti ulazak volontera CMS-a u Prihvatilište za tražitelje azila”, izvijstio je MUP.

U priopćenju navode i razloge zbog kojih nisu pronašli “stvarne potrebe” za potpisivanjem sporazuma s CMS-om.

CMS nudi iste ili slične aktivnosti kao udruge koje djeluju u Prihvatilištu

“S obzirom na dostavljena izvješća CMS-a o provedenim aktivnostima koje su uključivale učenje hrvatskog jezika i razgovore s tražiteljima međunarodne zaštite u sklopu kojih su tražitelje informirali o sustavu azila i integraciji, kao i uvidom u trenutno važeće sporazume koje Ministarstvo ima sklopljene s drugim udrugama i projekte u tijeku, nametnuo se zaključak da CMS sadržajno nudi iste ili slične aktivnostima koje već provode ostale udruge koje djeluju u Prihvatilištu”.

Navode da MUP trenutno ima sklopljene sporazume o suradnji s udrugama: Isusovačka služba za izbjeglice (Jesuit Refugee Service), Hrvatski pravni centar, Ruke Nade (Croatian Baptist Aid), Baptistička Crkva Zagreb – Malešnica te Zemljani – Are You Syrious.

Dodaju i daje pomoć azilantima osigurana kroz projekte koje vodi Hrvatski Crveni križ te belgijska udruga Medecins du Monde.

“Kako bi omogućili primjerenije i dostojanstvene uvjete stanovanja tražiteljima međunarodne zaštite, u međuvremenu je započela i ranije planirana rekonstrukcija Prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu. Time su smještajni prostori za tražitelje međunarodne zaštite, ali i radni prostori smanjeni za više od trećine. To uključuje i prostorije koje su ustupljene na korištenje svim ranije navedenim udrugama s kojima Ministarstvo ima sklopljene (važeće) sporazume o suradnji”, navodi MUP.

CMS može provoditi aktivnosti u svojim prostorijama

Ističu i da ni na koji način ne sprječavaju rad CMS-a u pružanju podrške tražiteljima međunarodne zaštite i osobama s odobrenom zaštitom budući da svoje aktivnosti mogu provoditi u svojim prostorima.

“Naime, tražiteljima međunarodne zaštite osiguran je besplatan javni prijevoz te im ni na jedan način nije ograničen pristup Centru za mirovne studije, niti kontakt s volonterima bilo koje udruge. Ministarstvo će vrlo rado, kao i za niz drugih aktivnosti putem oglasne ploče u Prihvatilištu omogućiti dostupnim kontakt podatke i informativne letke o aktivnostima koje nudi Centar za mirovne studije”, kažu u MUP-u.

Naglašavaju da CMS nikada nisu smatrali nepoželjnim partnerom. No, nedopustivim smatraju inzistiranje na tvrdnjama kojima se MUP-u pripisuje odgovornost za smrt djevojčice Madine, unatoč tome što je u lipnju 2018. odbačena kaznena prijava protiv nepoznatih policijskih službenika granične policije.

MUP 2018. odobrio 226 međunarodnih zaštita

“Nadalje, tvrdnje kako MUP onemogućava pristup sustavu azila nemaju uporište u stvarnosti. Napomenut ćemo da je samo u 2018. godini Ministarstvo zaprimilo 998 zahtjeva za međunarodnom zaštitom i odobrilo 226 međunarodnih zaštita.

Zaključno, prema volonteru udruge Are You Syrious, Policijska postaja Vrbanja podnijela je optužni prijedlog zbog prekršaja iz članka 43. Zakona o strancima, jer je isti zatečen u pomaganju grupi migranata na način da im je mobitelom, a zatim i svjetlosnim signalima na osobnom vozilu davao upute gdje i kada mogu prijeći državnu granicu.

Prekršajni sud u Vukovaru, Stalna služba u Županji, je nakon provedenih usmenih rasprava donio presudu kojom je volontera proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 43. Zakona o strancima. Protiv navedene presude mogla se izjaviti žalba Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 dana”, priopćio je MUP.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

SKANDAL NA HRT-u – Stanković neistinama obmanio javnost u najgledanijem terminu HRT-a

Objavljeno

na

Javna televizija stala u obranu pedofilije

HRT već godinama sudjeluje u institucionaliziranju pedofilije u hrvatsko školstvo. Sjetimo se pristrane kampanje 2012./ 2013. za uvođenje tzv. spolnog odgoja koji je temeljen na pedofiliji, afirmacije Aleksandera Štulhofera koji je unatoč tomu što je surađivao s deklariranim pedofilima i unatoč tomu što je bio stipendist i suradnik Instituta Kinsey bio glavni autor tog istog tzv. spolnog odgoja koji je temeljen na pedofiliji, sjetimo se HRT-ovog jednostranog pristupa problematici pedofilije u lektirama u hrvatskim školama, itd.

Tako je u emisiji Nedjeljom u dva, 4. studenoga 2018., HRT  odlučio ići još korak dalje u jednostranom afirmiranju pedofilije u školskim lektirama. Gost aferičnog Aleksandra Stankovića bio je – kako je u studiu u jednom trenutku i nazvan – “literarni pedofil” Zoran Ferić.

Aleksandar Stanković, poznat po aferama i navijačkom pristupu u razgovoru s gostima emisije, iznio je neistinu: rekao je kako je Zoran Ferić u javnosti napadnut zbog knjige “koja se trebala naći u lektiri”. To je neistina. Ferićeva knjiga “Anđeo u ofsajdu” godinama je bila na popisu lektira, tek je ove godine zbog prigovora HAZU-a i pritiska javnosti zbog pedofilije uklonjena s iste.

Zoran Ferić je u studiju HRT-a naglasio kako je važno djecu od 15. godine upoznati s pedofilijom, na što je voditelj šutio.

Pitanje koje se nameće glasi: Zašto?

Djeca od 15. godine više ne mogu biti žrtvom pedofilije. Zašto ih u toj dobi kroz pedofilske sadržaje poput Ferićevih literarnih prljavština zagađivati s tim pojavama? Koji je smisao? Od te dobi oni mogu jedino postati predatorima, iz dobi kada mogu biti žrtvom tada već izlaze.

HRT se nije ogradio od gosta niti od njegovih izjava. Uoči čitanja spornih, pedofilskih citata iz knjige, Ferić je naglasio: “citirajte – bit će mi drago”. Objašnjavajući kontekst pedofilskog sadržaja u jednoj od spornih knjiga Ferić je kako je situaciju plakanja i samozadovoljavanja mladića od 25-30 godina htio obogatiti slikom djevojčice koja piški na njegovu tugu, te kako je htio šokirati. Koga? 15-godišnju djecu? Čime? Prizorom silovanja 5-godišnje djevojčice od strane odraslog muškarca?

U najvećem jeku kampanje protiv pedofilije u Ferićevoj knjizi koja je tada još uvijek bila na popisu lektire, Zoran Ferić je izabran za predsjednika Društva književnika. Tako je uz HRT i Ministarstvo obrazovanja ovo Društvo postalo još jedna u nizu institucija koja sudjeluje u agresivnom procesu koji traje već godinama; taj se proces zove – institucionaliziranje pedofilije.

Željko Maršić-Zenga

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari