Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Saborsko – otvorena rana Domovinskoga rata

Objavljeno

na

U kojim se školama uči, ili bolje rečeno, spominje pokolj u Saborskom, koji se dogodio 12. studenoga 1991., dakle prije 25 godina? Riječ je o ratnom zločinu koji su počinili Srbi nad Hrvatima u ovome selu. Obično se na dan tragedije okupe preživjeli mještani, dođe i netko od gostiju, zapale se svijeće, polože vijenci i minutom tišine oda se počast onima koji stradali ni krivi ni dužni, samo za to što su bili Hrvati. Međutim, o Saborskom i stotinama drugih mjesta treba se govoriti i pisati svakodnevno – da se ne zaborave. Ono što je još tužnije je činjenica da nitko nije odgovarao kako treba za te zločine, a prema svemu sudeći i ne će. Mediji su puni izjava nekakvog Pupovca, ali ne i žrtava iz Saborskog, o kojima bi trebalo snimati i filmove.

[ad id=”93788″]

Pa, što se to tako strašno dogodilo u ovom malom hrvatskom mjestu, kojeg nitko i ne spominje?

Samo i isključivo zbog toga što se u njemu hrvatski disalo (i diše) od 6. rujna, pa do 12. studenoga 1991., dakle nešto prije okupacije Grada Vukovara, srpski četnici su ubili 51 osobu, od kojih se još uvije devet vode kao – nestali. Pretežno su to bili starije žene i muškarci. Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba!

Što mislite, kako su ih sahranili? Poput divljih životinja zatrpali su ih u jamu, tako da je danas i Saborsko na „karti“ masovnih grobnica iz oslobodilačkog Domovinskoga rata.  Na ovom se mjestu  nalazi jedna od 145 dosad pronađenih masovnih grobnica, ali na žalost bit će ih i više.

Tamošnji preživjeli hrvatski branitelji, predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, općinske i ine strukture, a najviše obitelji poginulih i nestalih ne će i ne mogu nikada zaboraviti te strašne zločine.

Je li moguće da za njih još nikoga nije stigla zaslužena kazna? Neki su srpski zločinci, istina, i optuženi za ovaj stravičan pokolj nad Hrvatima, na „ustaško uporište“, ali ti su osuđeni u odsutnosti, ni jedan nije u hrvatskom zatvoru,  znači da im mogu staviti „soli na rep“. (Pojeo vuk magare!).

Hrvatski branitelj Veljko Marić prije šest godina uhićen je u Srbiji i na tamošnjem tzv. ratnom sudu osuđen na drastičnu kaznu od 12 godina, iako nije bilo baš nikakvih dokaza da je počinio ratni zločin nad jednim srpskim civilom, kao hrvatski vojnik u Vojno-redarstvenoj akciji Otkos. Osim njega, još je niz Hrvata, branitelja, po zatvorima, od onih koji su imali veze s logorima Lora i Kerestinec, pa do Hrastova iz Karlovca, Glavaša u Osijeku, i do časnih branitelja-specijalaca koje su okrivili za navodne zločine u Gruborima.

Ako je istina, a nije, da svatko mora odgovarati za dokazani zločin, onda što je sa svim ovim što se dogodilo u Saborskom? Zašto je muk i magla prekrilo to mjesto?

U Srbiji ne priznaju ni da su na njihovim područjima postojali i koncentracijski logori u kojima su ubijali i mučili Hrvate, ali ni to da su oni, da oni, bili agresori na Republiku Hrvatsku, BiH, Sloveniju i Kosovo.  Čak ne priznaju ni to da su sve ratove izgubili, da su iz Knina, pred početak Vojno-redarstvene operacije Oluja, pobjegli kao zečevi, kako je lijepo za njih svojedobno rekao i balkanski krvnik Slobodan Milošević, kojeg bi također neprestano trebalo spominjati, kao partizani Hitlera.

Dakle, pitamo još jednom: što se to tako strašno dogodilo u Saborskom, selu smještenom nedaleko Plitvičkih jezera, za koje vjerojatno pusićkina bratija nikada nije ni čula?

Kao prvo, treba reći da su u to doba na ovo malo mjesto svom snagom navalili pripadnici tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA), zločinačke vojske, o kojoj se u školama uglavnom uči da su oslobodili – Jugoslaviju, i to pod vodstvom (ratnog i inog) zločinca Josipa Broza Tita. Pomagali su im domaći Srbi, sve do jučer njihove „komšije“.

Plan im je bio etnički očistiti tamošnje područje od Hrvata i inog nesrpskog stanovništva, sve u cilju  postizavanja etnički čiste tzv. Republike Srpske Krajine.

Ovo mjesto, naravno, nije moglo pružiti neki žestoki otpor, što su srpski i ini zločinci znali, ali su unatoč toga upotrijebili svu silu naoružanja, tako da od Saborskog ne ostane ni kamen.

Najžešći napad dogodio se 12. studenoga 1991. Zločincima je trebalo čak desetak vojnih zrakoplova, blizu pedesetak tenkova, desetak haubica i VBR-ova te oko tisuću vojnika ili bolje rečeno zločinaca, da probiju obrambene crte sela, koje u to vrijeme nije imalo ni toliko stanovnika. Kad su uspjeli probiti crte obrane, poput vampira, navalili su na sve što je ostalo. Išli su od kuće do kuće i ubijali nevine ljude, žene, djecu, starce. Vodili su se „parolom“ da samo mrtva usta ne govore, a to su i te kako naučili i nakon II. svjetskog rata. Samo toga dana ubili su (masakrirali) iznimno veliki broj mještana, koji nisu htjeli napustiti selo, svoje domove i svoju obitelj.

E, kad nećete, govorili su četnici, bit će krvi do koljena. I što im je bilo na umu to su i učinili. Ubijali su i klali, a uzgred i pljačkali. Čak su i Katoličku Crkvu digli u zrak, a groblje „preorali“. Banda stvarno nije imala milosti.

Oni koji su uspjeli preživjeti pakao, nekoliko su se dana provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH, odakle su se pretežno ranjeni i nikakvi uspjeli vratiti u Hrvatsku, kao izbjeglice.

Da, to je Saborsko o kojem se ne pišu reportaže, ne snimaju filmovi i emisije, o kojem se ne govori  na radiju. A kad se govori i piše većina se pravi da taj vapaj ne čuje.

Mladen Pavković/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Čičak žestoko odgovorio Lekoviću

Objavljeno

na

Objavio

Izabran sam tako da sam dobio jednoglasnu podršku i Odbora za imenovanja i Sabora. 113 zastupnika glasalo je za mene. To je glas građana. Kad neki notorni Leković govori o tome da je to poruka za građane, onda on ne razumije parlamentarnu demokraciju, komentirao je u Studiju 4 Ivan Zvonimir Čičak izjave predsjednika HND-a nakon njegova imenovanja za vanjskog člana saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije.

On i dalje razmišlja na totalitaran način u kojem on određuje što je za građane Hrvatske dobro i loše. Ne. Građani su dali svoj glas parlamentu i on odlučuje što je dobro, a što loše, nastavio je Čičak.

Imenovanjem predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava Ivana Zvonimira Čička za vanjskog člana Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, Hrvatski sabor završio je imenovanja vanjskih članova tog radnog tijela.

No na imenovanje Čička žestoko je reagiralo Hrvatsko novinarsko društvo. Predsjednik HND-a Saša Leković rekao je da je naknadnim imenovanjem Čička šestim vanjskim članom Odbora – “nastavljeno ruganje građanima Hrvatske”.

Ivan Zvonimir Čičak na to je odgovorio: Građanima Hrvatske izruguju se oni koji u ime sekte svojih istomišljenika žele biti kriteriji toga tko u Hrvatskoj može biti negdje. Dodao je kako je na njegov račun napisano mnogo uvreda na nekim portalima, a Index je nazvao “glasnogovornicima javne mržnje”.

Predsjednik HND-a Saša Leković u priopćenju spominje njegov “doprinos” hrvatskom novinarstvu – i činjenicu da ga je sud proglasio krivim za klevetu. Ono što je zadatak svih novinara jest da se bore za dekriminalizaciju klevete. Ja nisam osuđen zbog klevete nego zato što nisam htio otkriti izvor iz MUP-a koji mi je otkrio neke stvari o kapetanu Laptalu. Ono što sam radio u civiliziranom svijetu je vrlina, da braniš svoj ceh i profesionalnu tajnu, rekao je Čičak i dodao kako ne vidi nikakav problem što je za to osuđen i platio kaznu.

Ono što HND-u smeta jest i činjenica što u Odboru ne sjedi nitko tko je iz medija, ističu kako je time prekršen Poslovnik Hrvatskog sabora. Na to Čičak odgovara kako je on bio član izvršnog odbora HND-a i obnašao i druge važne funkcije u HND-u i kako se tada zalagao da predstavnici HND-a budu u saborskom odboru te kako je tadašnje vodstvo bilo protiv toga. Ja sam novinar. Imam veću biografiju od svih njih zajedno. Ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Bio sam član brojnih novinarskih i nenovinarskih organizacija. Kad oni meni drže lekciju, to je smiješno, rekao je Čičak.

Najavio je da će se u Odboru aktivno zalagati protiv govora mržnje, svađa i neprimjerenog rječnika koji dominiraju javnim prostorom. Posebno se osvrnuo na saborske rasprave: Zastupnici moraju voditi računa o dostojanstvu, o dojmu koji svojim porukama ostavljaju u hrvatskoj javnosti. Oni nisu društvo u birtiji. Oni su zastupnici u Hrvatskom saboru, narod ih je izabrao i to trebaju osvijestiti. 

Otvoreno pismo Ante Guge Saši Lekoviću: Tvoje laži onemogućuju bilo kakvu mogućnost da se tvoje ponašanje opiše kao pristojno

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Dr. Josip Stjepandić prijavio NK Crvenu Zvezdu i Nogometni savez Srbije UEFA-i zbog poticanja na mržnju

Objavljeno

na

Objavio

“Do novog oslobođenja! Slava svim žrtvama za srpski Vukovar!”, pisalo je na transparentu navijača Crvene zvezde – Delija u danima kad se Hrvatska s tugom ali i s ponosom sjeća žrtava Vukovara i Škabrnje.

Uz ovaj natpis uslijedilo je skandiranje srpskom heroju Ratku Mladiću kome se presuda za najteže ratne zločine očekuje 22. studenog.

Na ovo je reagirao dr. Josip Stjepandić prijavom UEFI, koju možete pročitati u nastavku:

Štovani dame i gospodo,
tijekom nogometne utakmice 1. Srpske lige između klubova „Crvena Zvezda“ i „Rad“ dne 18.11.2017 „Delije“, navijači „Crvene Zvezde“, razvili su transparent „18.11.1991. ДO HOBOГ OCЛOБOЂEЊA – СЛAВA СВИM ЖPTBAMA ЗA CPПCKИ BУKOBAP (18.11.1991 Do novog oslobođenja – Slava svim žrtvama za srpski Vukovar)“ na stadionu.

Time se obljetnica 18.11.1991 obilježavala kao oslobođenje, kad su srpske vojne snage okupirale hrvatski grad Vukovar te pritom pobile više tisuća ljudi, među njima civili i zarobljenici, mnoge od njih zvjerski mučeći.

O zločinima srpskih snaga u međuvremenu su sudili međunarodni sudovi u Den Haag-u. Tako su Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin u postupku „Mrkšić et al. (IT-95-13/1) Vukovar Hospital” (http://www.icty.org/case/mrksic/4) osuđeni na visoke zatvorske kazne zbog zločina protiv čovječnosti. Stalni međunarodni sud utvrdio je u postupku protiv Srbije (Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Croatia v. Serbia), Judgment, I.C.J. Reports 2015, p. 3), da je Srbija počinila genocidne radnje (v. stavak 295: „…The Court thus finds that it has been proved by conclusive evidence that killings of members of the protected group, as defined above (see paragraph 205), were committed, and that the actus reus of genocide specified in Article II (a) of the Convention has therefore been established…”).

Mišljenja sam da su NK Crvena Zvezda i Nogometni savez Srbije prekršili pravila UEFA-e, jer su u najmanju ruku dopustili poticanje na mržnju, te Vas stoga pozivam da pokrenete stegovni postupak protiv NK Crvena Zvezda i Nogometnog saveza Srbije.

Sa štovanjem
Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari