Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Saborsko – otvorena rana Domovinskoga rata

Objavljeno

na

U kojim se školama uči, ili bolje rečeno, spominje pokolj u Saborskom, koji se dogodio 12. studenoga 1991., dakle prije 25 godina? Riječ je o ratnom zločinu koji su počinili Srbi nad Hrvatima u ovome selu. Obično se na dan tragedije okupe preživjeli mještani, dođe i netko od gostiju, zapale se svijeće, polože vijenci i minutom tišine oda se počast onima koji stradali ni krivi ni dužni, samo za to što su bili Hrvati. Međutim, o Saborskom i stotinama drugih mjesta treba se govoriti i pisati svakodnevno – da se ne zaborave. Ono što je još tužnije je činjenica da nitko nije odgovarao kako treba za te zločine, a prema svemu sudeći i ne će. Mediji su puni izjava nekakvog Pupovca, ali ne i žrtava iz Saborskog, o kojima bi trebalo snimati i filmove.

[ad id=”93788″]

Pa, što se to tako strašno dogodilo u ovom malom hrvatskom mjestu, kojeg nitko i ne spominje?

Samo i isključivo zbog toga što se u njemu hrvatski disalo (i diše) od 6. rujna, pa do 12. studenoga 1991., dakle nešto prije okupacije Grada Vukovara, srpski četnici su ubili 51 osobu, od kojih se još uvije devet vode kao – nestali. Pretežno su to bili starije žene i muškarci. Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba!

Što mislite, kako su ih sahranili? Poput divljih životinja zatrpali su ih u jamu, tako da je danas i Saborsko na „karti“ masovnih grobnica iz oslobodilačkog Domovinskoga rata.  Na ovom se mjestu  nalazi jedna od 145 dosad pronađenih masovnih grobnica, ali na žalost bit će ih i više.

Tamošnji preživjeli hrvatski branitelji, predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, općinske i ine strukture, a najviše obitelji poginulih i nestalih ne će i ne mogu nikada zaboraviti te strašne zločine.

Je li moguće da za njih još nikoga nije stigla zaslužena kazna? Neki su srpski zločinci, istina, i optuženi za ovaj stravičan pokolj nad Hrvatima, na „ustaško uporište“, ali ti su osuđeni u odsutnosti, ni jedan nije u hrvatskom zatvoru,  znači da im mogu staviti „soli na rep“. (Pojeo vuk magare!).

Hrvatski branitelj Veljko Marić prije šest godina uhićen je u Srbiji i na tamošnjem tzv. ratnom sudu osuđen na drastičnu kaznu od 12 godina, iako nije bilo baš nikakvih dokaza da je počinio ratni zločin nad jednim srpskim civilom, kao hrvatski vojnik u Vojno-redarstvenoj akciji Otkos. Osim njega, još je niz Hrvata, branitelja, po zatvorima, od onih koji su imali veze s logorima Lora i Kerestinec, pa do Hrastova iz Karlovca, Glavaša u Osijeku, i do časnih branitelja-specijalaca koje su okrivili za navodne zločine u Gruborima.

Ako je istina, a nije, da svatko mora odgovarati za dokazani zločin, onda što je sa svim ovim što se dogodilo u Saborskom? Zašto je muk i magla prekrilo to mjesto?

U Srbiji ne priznaju ni da su na njihovim područjima postojali i koncentracijski logori u kojima su ubijali i mučili Hrvate, ali ni to da su oni, da oni, bili agresori na Republiku Hrvatsku, BiH, Sloveniju i Kosovo.  Čak ne priznaju ni to da su sve ratove izgubili, da su iz Knina, pred početak Vojno-redarstvene operacije Oluja, pobjegli kao zečevi, kako je lijepo za njih svojedobno rekao i balkanski krvnik Slobodan Milošević, kojeg bi također neprestano trebalo spominjati, kao partizani Hitlera.

Dakle, pitamo još jednom: što se to tako strašno dogodilo u Saborskom, selu smještenom nedaleko Plitvičkih jezera, za koje vjerojatno pusićkina bratija nikada nije ni čula?

Kao prvo, treba reći da su u to doba na ovo malo mjesto svom snagom navalili pripadnici tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA), zločinačke vojske, o kojoj se u školama uglavnom uči da su oslobodili – Jugoslaviju, i to pod vodstvom (ratnog i inog) zločinca Josipa Broza Tita. Pomagali su im domaći Srbi, sve do jučer njihove „komšije“.

Plan im je bio etnički očistiti tamošnje područje od Hrvata i inog nesrpskog stanovništva, sve u cilju  postizavanja etnički čiste tzv. Republike Srpske Krajine.

Ovo mjesto, naravno, nije moglo pružiti neki žestoki otpor, što su srpski i ini zločinci znali, ali su unatoč toga upotrijebili svu silu naoružanja, tako da od Saborskog ne ostane ni kamen.

Najžešći napad dogodio se 12. studenoga 1991. Zločincima je trebalo čak desetak vojnih zrakoplova, blizu pedesetak tenkova, desetak haubica i VBR-ova te oko tisuću vojnika ili bolje rečeno zločinaca, da probiju obrambene crte sela, koje u to vrijeme nije imalo ni toliko stanovnika. Kad su uspjeli probiti crte obrane, poput vampira, navalili su na sve što je ostalo. Išli su od kuće do kuće i ubijali nevine ljude, žene, djecu, starce. Vodili su se „parolom“ da samo mrtva usta ne govore, a to su i te kako naučili i nakon II. svjetskog rata. Samo toga dana ubili su (masakrirali) iznimno veliki broj mještana, koji nisu htjeli napustiti selo, svoje domove i svoju obitelj.

E, kad nećete, govorili su četnici, bit će krvi do koljena. I što im je bilo na umu to su i učinili. Ubijali su i klali, a uzgred i pljačkali. Čak su i Katoličku Crkvu digli u zrak, a groblje „preorali“. Banda stvarno nije imala milosti.

Oni koji su uspjeli preživjeti pakao, nekoliko su se dana provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH, odakle su se pretežno ranjeni i nikakvi uspjeli vratiti u Hrvatsku, kao izbjeglice.

Da, to je Saborsko o kojem se ne pišu reportaže, ne snimaju filmovi i emisije, o kojem se ne govori  na radiju. A kad se govori i piše većina se pravi da taj vapaj ne čuje.

Mladen Pavković/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MILIJAN BRKIĆ – ‘Na žalost mnogih dušebrižnika, niti sam obuhvaćen niti spomenut u optužnici’

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić poručio je u utorak, vezano uz podizanje optužnice i produljenje pritvora osumnjičenicima u tzv. “aferi SMS”, kako “na žalost mnogih dušebrižnika” on nije obuhvaćen niti spomenut u optužnici.

“Kao što znate, na žalost mnogih dušebrižnika, niti sam obuhvaćen niti spomenut u optužnici. Razumijem da imate brojna pitanja jer i mene interesiraju odgovori na puno njih, ali nisam odvjetnik da bih bio upoznat s cijelim predmetom pa vam za sada ne mogu ništa komentirati”, rekao je Brkić za Hinu odgovarajući na upit kako komentira podizanje optužnice protiv bivšeg policijskog informatičara Franje Varge i bivšeg vozača ministra poljoprivrede Blaža Curića, koje Uskok tereti zbog spriječavanja dokazivanja i pomaganja u tome nedjelu, te odluku da im se produlji pritvor.

Optužno vijeće prihvatilo je prijedlog tužiteljstva i produljilo istražni zatvor okrivljenicima zbog bojazni od ponavljanja kaznenog djela, izjavio je u utorak nakon ročišta glasnogovornik Suda Miroslav Rožac.

Optužnicom se prvookrivljenog Vargu tereti da je od sredine 2017. do 20. rujna 2018. na području Belišća i Zagreba izrađivao lažnu korespondenciju “navodno vođenu putem elektroničkih uređaja te prijepis i analizu navodne komunikacije između visokih dužnosnika i drugih osoba u Republici Hrvatskoj” u namjeri onemogućavanja i znatnog otežavanja dokazivanja u sudskom postupku koji se pred osječkim Županijskim sudom vodio protiv bivšeg čelnika Dinama Zdravka Mamića i još trojice okrivljenika, kao i postupku izručenja Hrvatskoj Ivice Todorića, o čemu je odlučivao nadležni sud u Velikoj Britaniji.

Iz sačinjene lažne korespondencije, smatra tužiteljstvo, proizlazi kako “pojedini državni dužnosnici dogovaraju neosnovano pokretanje kaznenog progona protiv navedenih osoba ili kako pojedini pravosudni dužnosnici vrše pritiske na druge pravosudne dužnosnike da se te osobe u kaznenim postupcima bez ikakve osnove i dokaza osude”, a sve kako bi se to koristilo kao dokaz teškog kršenja njihovog prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Curića se optužnicom tereti da je Vargi dostavljao potrebne podatke u vidu telefonskih kontakata pojedinih dužnosnika i drugih osoba.

Nakon otkrivanja afere mediji su tvrdili da su Vargine usluge koristili i bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko te zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, no oni su takve tvrdnje odbacili. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Frane Bilaver odgovorio Jutarnjem: ‘Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu’

Objavljeno

na

Objavio

Na sastanku hrvatskih iseljenika u Clevelandu na Stepinčevo 10 veljače 2019. godine odlučeno je i jednoglasno prihvaćeno kako će izgledati ZASTAVA I GRB HRVATSKE Dijaspore, izvijestio je tada HDZ-ov Frane Bilaver, istaknuti član dijaspore Sjeverne Amerike. No, u međuvremenu dobio je zanimljiv upit novinara iz Hrvatske u kojem konstatira da je “grb koji jako podsjeća na NDH-ov provokacija i da Frane Bilaver ne predstavlja cijelu dijasporu i da njegov grb i zastava ne znače ništa. Upit iz Jutarnjeg lista i Bilaverov odgovor prenosimo:

Dobar dan!

1. Kako ste nam poručili porukom na Facebooku, ovim putem postavljamo Vam iduća pitanja. Na skupu u Clevelandu 10. veljače, kako ste sami javno poručili, proglašen je službeni grb i zastava hrvatske dijaspore. Tko je sve na skupu predstavljao dijasporu? Tko je glasao za tu
odluku? Je li to sada grb i zastava hrvatske dijaspore i u SAD-a i u Australiji i u Čileu i u Njemačkoj?

2. Iz hrvatske Vlade, na naše pitanje, poručili su da je grb koji jako podsjeća na NDH-ov provokacija i da Vi ne predstavljate cijelu dijasporu i da Vaš grb i zastava ne znače ništa. Kako to komentirate?

3. Je li sličnost Vašeg “službenog grba i zastave” sa simbolima NDH slučajna? Molimo Vas da nam odgovorite što prije, kako bismo sutra u Jutarnjem listu mogli objaviti Vaše odgovore.

Unaprijed hvala.

Cijenjeni,

Očekivao sam konkretna pitanja a ne provokacije. Na sva pitanja možete naći odgovore u našoj objavi poslije sastanka u Clevelandu. U većini ovih pitanja skužio sam da se vi više želite baviti sa ustašama, NDH i tko je glavni ili ne za dijasporu.

Pa evo dragi moj ovako ”Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu i njihovo je pravo da je ističu uz službenu zastavu RH. Nije mi namjera da vas podučavam povijest niti da se pravim da sam ja neki povjesničar.

Ovo je Grb koji smo mi predložili koji je Hrvatski Državni sabor 1883.godine zakonom donio da vam ne objašnjavam dalje. To vam je oko 58 godina prije NDH.

Zatim uzeli smo u obzir i ovaj Hrvatski Grb iz 1519.godine a to vam je oko 422. godine prije NDH. I nije mi jasno zašto nam se nameće na silu nešto što nema nikakve veze sa nama. Bilo kroz pitanja bilo kroz komentare.

Pa čak i bivša SR Hrvatska je imala Grb sa prvim poljem bijelim znači li to da su i bivši komunisti veličali obilježja kako vi navodite NDH. Vidite dragi gospodine, vi isto tako kažete da netko iz Vladina ureda poručuje da Grb koji podsjeća na NDH-ov je provokacija te da ne znači ništa i da ja ne predstavljam cijelu dijasporu.

Čudno mora da je to neki anonimni izvor. I onda se opet vraćate s pitanjem da li je sličnost naše zastave i grba sa simbolima NDH slučajna .Ne znam što bi prije žalio ili se smijao, a gore sam vam stavio slike iz povijesti da se ne sramotite više.

Ja molim vas osobno i sve druge novinare da nikada više ne omalovažavaju službenu zastavu dijaspore. Nama u iseljeništvu nije potrebna ničija potvrda ili odobrenje za našu zastavu. Mi smo se sastali predložili jednoglasno usvojili I to je to. Samo je jedna zastava RH službena i međunarodno priznata a uz tu zastavu svaka županija, općina i grad imaju svoje. Pa se tako i iseljeništvo odlučilo da uz službenu zastavu RH ima i svoju koja će zastupati dijasporu.

Ja sam svjestan kao i mnogi drugi iseljenici da ćete vi ipak napisati to što ste zamislili ili ćete probati nas iseljenike po tko zna koji puta u povijesti omalovažiti. Ali mi znamo tko smo, što smo i što želimo.Mi smo Hrvati ljudi koji neizmjerno vole i poštuju svoju Domovinu a to smo i dokazali ne jednom nego svaki dan dokazujemo.

Hrvatska dijaspora je sustavno bez razloga proglašavna ustaškom. Ljudi koji jednostavno vole svoju domovinu proglašavani su neprijateljem. Od uspostave hrvatske države do danas sustavno je dijaspori priječeno ulaganje u domovinu bilo zbog državno sakcionirane korupcije, bilo zbog nametnute ideologije.

Dijaspora je po svojoj naravni kritična, promatra povijest kritički, ne prihvaća „nametnute ideološke istine“ nego je sprema samo tražiti Istinu.
Svi zahtjevi dijaspore od obične, u većini svijeta prihvaćene, mogućnosti dopisnog glasovanja (115 država svijeta, a broj stalno raste, omogućilo je glasovanje svojim dijasporama), do zahtjeva za borbom protiv korupcije, do jasnog zalaganja za pronalskom nestalih, lustracije u javnim tijelima države (dekomunizacija cjelokupnog hrvatskog javnog života), itd, bili su uvijek sustavno ignorirani bez obzira tko je bio i jest na vlasti.

Posljedica takvog sustava, velikog nesuočenog komunističkog mentaliteta i ideologije, urušenog gospodarskog potencijala, ideološki kontroliranih javnih medija, prodaje hvatskih dobara, itd., jest nastajanje nove dijaspore koje se već broji u stotinama tisuća.

Hrvatska dijaspora je svjesna da je ne daj Bože Hrvatska izgubila domovinski rat, dogodila bi se opet 1945.Križni put i mnoge nove Jazovke i Hude jame …. Hrvati dijaspore imaju pravo, na temelju povijesnog sjećanja, tražiti da Hrvati žive u pravednoj, pravnoj i moralnoj državi jasnih zakona, jasnih stavova, jasnih načela i temeljnog traženja da njihova uvjerenja budu s poštovanjem prihvaćena i cijenjena. Evo vam još jednom naša Zastava. I hvala unaprijed na razumijevanju, napisao je HDZ-ov Frane Bilaver.

Hrvatski iseljenici u Clevelandu usvojili Zastavu i Grb Hrvatske dijaspore

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari