Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Sjećanje na Zvonka Bušića

Objavljeno

na

Svi koji su poznavali Zvonka Bušića- Taika (Gorica, 23. siječnja 1946. – Rovanjska, 1. rujna 2013.) nisu mogli vjerovati kad su pročitali ili čuli da je ovaj istinski hrvatski domoljub počinio samoubojstvo.

I to nakon povratka, sredinom 2008., iz federalnog zatvora Allenwood u Pennsylvaniji (SAD), gdje je proveo teških 32 godine. Tamo ga nisu mogli slomiti, ali očito da ga je slomila slobodna, samostalna i neovisna hrvatska država, koju je čitavo vrijeme sanjao sa svojom vjernom suprugom Julienne Eden Bušić, koja je o njihovu životu objavila i iznimno dirljivu knjigu „Živa glava“, kojoj smo dodijelili i nagradu za najbolju knjigu iz Domovinskoga rata, godinu dana prije nego je Bušić počinio suicid.

Još se danas nagađa što ga je točno navelo na ovaj strašni, očajnički čin. Ali, nakon hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata u Hrvatskoj se ubilo najmanje tri tisuće hrvatskih branitelja i stradalnika.

Što je njih natjeralo da presude sami sebi?

Hrvatski redatelj Jakov Sedlar snima igrani film o samoubojstvima hrvatskih branitelja. Očekujemo ga s velikim zanimanjem, jer ako  netko nije imao razloga za samoubojstvo onda su to ljudi koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvorili hrvatsku državu.

Bušić je prema svemu sudeći bio teško razočaran s hrvatskom državom, ili bolje rečeno s onima kojima su branitelji „bez ispaljenog metka“ prepustili vlast.

Taj veliki čovjek, pretpostavljamo, čvrsto je vjerovao da će se nakon strašnog čina – njegova samoubojstva – u Hrvatskoj nešto promijeniti. To su mislili i onih tri tisuće. Ali, njihova Hrvatska nažalost ostala je hladna. Osim svojim najbližima i iskrenim prijateljima nikome nisu nanijeli bol.

Jadno i žalosno.

U koprivničkom parku, na inicijativu moje malenkosti, podignut je spomenik prvi i jedini hrvatskom branitelju koji se ubio – Draganu Nogiću. Ljudi prolaze pokraj njega, gotovo se ne osvrćući. Nitko ili malo tko na tom  mjestu, gdje si je oduzeo mladi život, još do danas nije zapalio ni svijeću. Poglavito se to odnosi na one na vlasti. Oni bi najradije maknuli ovaj spomenik iz parka, ali ostavili su ga, praveći se kao da ne postoji.

Bušića su teško pogađale i nepravde. Nije primjerice mogao podnijeti face silnih bivših udbaša, koji su u vrijeme komunizma progonili, ubijali, maltretirali sve ono što hrvatski diše, a nakon stvaranja države opet su bili u prvom planu, ali ovoga puta kao „osloboditelji“, kao „veliki Hrvati“, „domoljubi“, iako iz njihovih srca nikada nije izašla parola „Druže Tito mi ti se kunemo“.

Nakon povratka s robije, uz ostalo rekao je da bi štošta podnio, ali ne i da, kao nekad, Hrvat proganja Hrvata!

Smatrao je i bio je u pravu da su skupinu Hrvata, među kojima je bila i njegova supruga, Amerikanci teško kaznili, samo zbog toga što su (kindapiranjem zrakoplova) skrenuli pozornost jednom dijelu svijeta na nepravde koje su se činile Hrvatima u doba Josipa Broza Tita, inače jednog od najvećih krvnika XX. stoljeća.

Bio je optužen i za smrt jednog američkog policajca, iako dokument kojeg prilažemo govori posve drugo.

Imao je želju okupiti hrvatske domoljube pod jedan kišobran, ali nije uspio. Nikako nije mogao shvatiti i prihvatiti da su u sve pore našega društva na  perfidan način uvučeni i mnogi od onih koji su, poput Perkovića, Manolića, Mustača, Boljkovca i sličnih i u vrijeme komunizma blatili hrvatske domoljube i pospremali ih na robije. Jednom nam je rekao: “Gdje se god okreneš  -samo udbaši!”

Ne, taj čovjek, kojeg smo voljeli, takvu Hrvatsku nije sanjao, za takvu se Hrvatsku nije borio, baš kao ni onih tri tisuće hrvatskih branitelja koji su si prije njega oduzeli svoje živote, a za koje je istraga završila istog  trenutka kad su si pucali u glavu, polili benzinom, odsjekli vrat motornom pilom ili kad su ubili sebe i cijelu svoju obitelj.

Spomen na Zvonka Bušića moramo i trebamo sačuvati, tim prije jer se on nije ubio – njega su ubili, prisilivši ga da sam sebi ispali hitac iz pištolja! Da je ostao u SAD i da se kasnije vratio danas bi vjerojatno bio živ.

Vjerujemo da će doći i dan kad će se po njegovu imena nazvati neka ulica ili trg.

Nu, kako godine idu, sve nam više nedostaje!

Mladen Pavković

Prijevod:  Optužnica udovice Murray protiv njujorške policije,  god. 1984

IZJAVA POD PRISEGOM THOMASA STICKELA

Okrug Dutchess

Savezna država New York

Ja, Thomas Stickel, propisno zaprisegnut, ovime izjavljujem:

  1. Ja sam odvjetnik koji zastupa Kathleen Murray, udovicu Brian J. Murraya, u postupku protiv Grada New Yorka. Vidi tuž­bu Kathleen Murray kao izvršiteljicu oporuke Briana Murraya, protiv Grada New Yorka, priloženu kao dokazni materijal br. 1 ovoj izjavi.
  2. Sudski postupak u vezi s predmetom Murray protiv Grada New Yorka održan je u lipnju i srpnju 1982.: ja sam bio zastupnik u tom postupku.
  3. Odluka je bila protiv moje stranke, gđe Murray, i protiv nje je uložen priziv, pa se sada razmatra na prizivnom sudu.
  4. Sudski postupak u slučaju Murray protiv Grada New Yorka trajao je više od četiri i pol tjedna.
  5. Tijekom postupka glavna je tvrdnja gđe Murray bila, i ostaje, da je Policijska uprava New York Cityja – izravnim postupcima narednika McTiguea – bila neoprostivo nemarna što se tiče načina kojim se pokušalo onesposobiti bombu, te da je nemar narednika McTiguea da se primijeni metoda za onesposobljavanje bombe izazvao smrt narednika Murraya.
  6. Prije bavljenja ovim slučajem imao sam osobna znanja o praksi onesposobljavanja bombi. Služio sam u vojnim snagama SAD od 1966. do 1979. i bavio sam se pitanjima onesposobljavanja bombi.
  7. Nadalje, tijekom pripreme za parnicu Murray protiv Grada New Yorka konzultirao sam se s mnogim stručnjacima za onesposobljavanje bombi.
  8. Uvjeren sam da je bomba koju su Bušići postavili u zračnoj luci LaGuardia bila konstruirana da ne eksplodira i da nikada ne bi bila explodirala da nije bilo nemara.
  9. Uvjeren sam da je narednik McTigue osoba koja je počinila najveću pogrešku u prosudbi glede onesposobljavanja bombe.
  10. Tijekom parnice Murray protiv Grada New Yorka McTigue je svjedočio četiri i pol dana.
  11. U pripremi za sudski postupak Policijska uprava New York Cityja izradila je nekoliko tjedana nakon eksplozije bombe izvještaj o istrazi Policijske uprave.
  12. Taj izvještaj, kojega se kopija prilaže kao dokazni materijal br. 2 ovoj izjavi, pokazuje da je McTigue ispričao dvije različite verzije o događajima koji su doveli do eksplozije. McTigue je dao jednu verziju događaja u doba policijske istrage. Nakon toga, kada je McTigue postao svjestan svoje moguće odgovornosti, njegov se iskaz promijenio, kako pokazuje njegovo svjedočenje i u kaznenom i u građanskom postupku.
  13. Po mom mišljenju revnost McTigue da okrivi Bušiće potječe od njegova straha – stvarno utemeljenog – da je on, McTigue, bio nemaran i da je njegov nemar doveo do smrti Briana Murraya.
  14. Nadalje, uvjeren sam, s obzirom na Mctigueovu navodnu stručnost u onesposobljavanju bombi, da McTigue ima jak osobni razlog za izbjegavanje svoje uloge u smrti policajca Murraya. Umjesto toga McTigue nastoji nepravilno okriviti Bušiće.

Thomas Stickel

Odvjetnik Kathleen Murray

Potpisano i zaprisegnuto 1. lipnja 1983.
(potvrda javnog bilježnika Carol Portnoj, Savezna dražava New York, Okrug Kinga, br. 24-472114)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zajednica utemeljitelja HDZ-a ‘dr. Franjo Tuđman’: Pokažimo odgovornost i zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Zajednica utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“ iz osjećaja odgovornosti prema svima koji podnose težak teret krize u kojoj se, baš kao i sve druge zemlje našla i naša domovina, poziva na nužno potrebnu odgovornost. To podrazumijeva zajedništvo oko napora koje kao društvo ulažemo kako bi zaštitili zdravlje i živote ljudi, te ublažili posljedice ove krize na naše gospodarstvo.

Zbog toga je neprihvatljivo ovu krizu, koju nitko u Hrvatskoj nije izazvao niti na bilo koji način uzrokovao, stavljati u neprihvatljiv politički kontekst, optužujući Vladu, a time i HDZ, da na njoj žele politički profitirati. Takvo neodgovorno lamentiranje mogu si dopustiti samo oni koji su nesvjesni dubine ove krize i zahtjevnosti vremena koje je pred nama, omalovažavajući sve istinske napore da iz ove situacije izađemo sa što manje žrtava.

Zbog toga Zajednica utemeljitelja, svjesna da će razvojem krize rasti broj neodgovornih i zlonamjernih pojedinaca, ali i onih koji u strahu od neizvjesnosti gube živce i traže sve i odmah, poziva sve dobronamjerne ljude da zadrže prisebnost, ne podliježu iracionalnim pozivima na ignoriranje zdravstvenih rizika i širenju panike. Vodimo računa da upravljanje krizom ovakvih razmjera nije jednostavan posao, da nitko ne može predvidjeti duljinu njenog trajanja i da su sredstva s kojima država raspolaže limitirana.

Stoga pozivamo sve, neovisno u kojoj se ulozi nalaze i neovisno pripadaju li javnom ili privatnom sektoru, na razboritost i ponašanje koje će nam omogućiti da sačuvamo supstancu koja će nam, kada zdravstvena kriza završi, omogućiti nastavak gospodarskih aktivnosti.

Od onih koji su nas, kada je naša Vlada gospodarske i financijske teme tretirala kao prvorazredna pitanja, napadali ideološkim floskulama i predbacivali nam izmišljeno „ideološko zastranjivanje“, ne očekujemo da u ovoj krizi budu konstruktivni ni prema Vladi ni prema HDZ-u. Ali moramo ih pozvati da makar u ovim teškim okolnostima neutemeljenim kritikama prestanu nanositi štetu čitavom društvu.

Apeliramo na sve da se suzdrže od pamfletističkog pristupa ozbiljnim temama. Pozivamo sve aktere na političkoj i društvenoj sceni da se klone nerazumnog pretjerivanja i pokušaju biti odgovorni prema sebi, svojim obiteljima i čitavom društvu.

Pobrinimo se da na kraju svega, kad utihnu zasljepljujuće strasti i isključivost sudionika, naše ponašanje u vrijeme ove krize dobije zadovoljavajuću ocjenu.

Mario Kapulica

Predsjednik Zajednice Utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi reagirao na prozivanje hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Reagiranje Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi na prozivanje hrvatskih branitelja od strane Tomislava Klauškog

„Teret solidarno podnose svi. A hoće li ga podnijeti i branitelji?“, piše Tomislav Klauški u svojoj kolumni. A što je prava istina? U obvezi zaštite istine i digniteta hrvatskih branitelja dužni smo reagirati:

Gospodine Klauški, ne baš toliko davnih devedesetih pa da ste sve mogli zaboraviti upravo smo mi, hrvatski branitelji, stali u obranu građana i zajedno stvorili Republiku Hrvatsku, za javnost bili smo heroji, upravo onakvi kakvima danas zaslužno titulirate medicinsko osoblje i, za svaku pohvalu, stožer za obranu od korone.

Samo zlonamjerna osoba može nas dovoditi u kontekst onih kojima do Hrvatske i njenih građana nije stalo, samo onaj koji ne želi vidjeti ne uočava da branitelji dijele sudbinu svog naroda. Solidarnost smo pokazali u mnogim teškim trenutcima od skupljanja pomoći do volonterskog rada kada je trebalo pomoći poplavljenima u Gunji, čišćenje snijega gdje god je zatrebalo bilo da se radilo o Splitu, Zagrebu ili Žumberku… gasili požare, čistili podmorje, raščišćavamo nakon potresa…, poduprli smo djelatnike Imunološkog zavoda, radnike RIZ-a i Kamenskog, pružili smo potporu Sindikatu medicinskih djelatnika, podržali prosvjetne djelatnike…Tada su nas mediji prozivali da se u sve petljamo.

Danas, u vrijeme krize izazvane COVID-19 i potresom na području grada Zagreba, hrvatski branitelji su se, sukladno svojim mogućnostima i zdravstvenom stanju, stavili na raspolaganje lokalnim stožerima CZ i opet su tu na ispomoći svom narodu i Domovini. Pitajte npr. u KBC-u Firule tko je napravio konstrukcije za dezinfekcijsku prostoriju.

Gospodine Klauški, znate vi dobro, no ne želite vidjeti pa vas podsjećamo da je nesretno stradali radnik pri saniranju posljedica potresa u Zagrebu – hrvatski branitelj.

Dobro je vama poznato i da je oko 190 000 hrvatskih branitelja još radno aktivno, njih će kriza zahvatiti kao i sve ostale radnike, umirovljeni će dijeliti sudbinu svih umirovljenika, a nezaposleni neće biti u različitoj poziciji od ostalih nezaposlenih. Naravno, o njima vi niste ni razmišljali. Vas žuljaju oni koje smatrate povlaštenima.

Valjda su povlašteni zato što više nisu živi, što su poginuli da bi vi danas mogli slobodno pisati. Da – 14 330 obitelji poginulih i umrlih hrvatskih branitelja prima obiteljsku mirovinu, njima žrtva nije strana, žive je svaki dan od trenutka kad su ostali bez svojih voljenih. Vas žuljaju i ratni vojni invalidi, ni njima žrtva nije nepoznata, vrlo je „opipljiva“, nedostaju udovi ali još bole, ožiljci su zarasli, ali ne i rane. Rane im ljudi poput vas prekapaju svakodnevno. Da, 55 738 hrvatskih branitelja prima invalidsku mirovina jer je dijelilo sudbinu svog napadnutog naroda.

Sasvim slučajno se niste sjetili još 17 kategorija određenih prema posebnim propisima (pripadnici bivše JNA, sudionici NOR-a, bivši službenici u saveznim tijelima bivše SFRJ, zastupnici u Hrvatskom saboru, članovi Vlade, suci Ustavnog suda, članovi Izvršnog vijeća Sabora, članovi HAZU-a…).

Svjesno i namjerno potičete dodatni nemir u ovo vrijeme velike krize i nesigurnosti, unosite dodatne podjele u društvu i neistinito informirate javnost. Ako ćemo barem vas spasiti od frustracije rado ćemo biti dežurni negativci i vječni krivci za sve.

Gospodine Klauški, podsjećamo vas, iako ne sumnjamo da vaš britki novinarski um i to zna, da od rata za nas branitelje traje „pandemija umiranja“. Naime, od završetka Domovinskog rata umrlo je više od 65 tisuća hrvatskih branitelja, a 74 440 hrvatskih branitelja nezaposleno je i nema nikakva primanja te živi na rubu egzistencije.

Stvarno smo povlašteni! Imali smo privilegiju dati život, dijelove svojeg tijela, već dugi niz godina imamo privilegiju umirati ranije od prosjeka opće populacije RH. Teret, čini se, solidno podnosimo kad to vi niste ni uočili!

Čovjek, gospodine Klauški, da bi mogao biti slobodan i nezavisan, da bi mogao biti Čovjek – mora biti smion. Smionost se rađa u bitci između racionalnog i iracionalnog; ubijen, razdrt, raskomadan, ali nepokoleban. To je hrvatski branitelj, tako smo se zaputili povijesnom stazom do Oluje i do danas. Ništa na ovom svijetu ne može nas pokolebati u ustrajanju na toj stazi, pa ni opasna zbrka koju vi kreirate. Pitamo se, s kim solidarno?

Hrvatski branitelji su bili na najčasnijem mjestu na kojem su mogli biti kada je to Hrvatskoj trebalo, obranili što se obraniti moglo, oslobodili što je okupirano i samom svojom nazočnošću prihvatili rizik smrti, invaliditeta, zarobljavanja, mučenja…, a što se tiče doprinosa hrvatskih branitelja u svim dosadašnjim kriznim situacijama bili smo i ostali prvi i DOMOVINI VJERNI.

S poštovanjem,

ZUV HGP
predsjednik
Krešimir Maretić

Jan Ivanjek: Tko će se sad usuditi reći da Hrvatskoj vojsci treba rezati proračun, ili da ne trebaju avioni, oprema, veće plaće

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari