Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Smeta im spomenik, kao i sve što hrvatski diše

Objavljeno

na

CROPIX

Mogu se razni, prije svih, ekstremno lijevi, pjeniti, derati i škrabati po novinama i srbijanskim biltenima ala Novosti, o prvom hrvatskom predsjedniku, vojskovođi i pobjedniku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dr. Franji Tuđmanu (Veliko Trgovišće, 10. 5. 1922.- Zagreb, 10.12. 1999.), koliko hoće,  ali ovaj će čovjek u hrvatskoj povijesti ostati zabilježen zlatnim slovima, kao jedan od najvećih sinova hrvatskog naroda.

U ponedjeljak će u Zagrebu biti otkriven jedan od najljepših spomenika, spomenik prvom hrvatskom predsjedniku, vojskovođi i pobjedniku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dr. Franji Tuđmanu, čuvenog autora Kuzme Kovačića!

Nu, i ovoga  puta na još jednu obljetnicu njegove smrti, moramo se zapitati: Što bi se početkom devedesetih dogodilo s Hrvatima i Hrvatskom da nije bilo Tuđmana i hrvatskih branitelja? Ako se sjećate, a ako ne, prisjetit ćete se, da je tada  Račanova svita čak napustila saborske klupe u nadi da Hrvatska nikada ne će biti to što je danas – slobodna, samostalna i nezavisna hrvatska država. Da smo poslušali lijeve ekstremiste, ili ona notorna i jadna piskarala pupovčeva biltena, srpska čizma bi nas pregazila, od Vukovara, Osijeka, Zagreba, Gospića, Knina, Škabrnje pa do Dubrovnika. Tijekom Domovinskoga rata svi ti koji se sada s toliko mržnje osvrću na lik i djelo, dr. Franje Tuđmana, uglavnom su bili na strani Jugoslavije, prikrili su se u neka skladišta, pravili su se mirotvorcima ili su pobjegli na “studiranje” ili  svojim tetkama negdje u inozemstvo. Bilo je i takvih poput Mesića i Manolića koji su neprestano držali “fugu u džepu” i za koje je bilo samo pitanje vremena kad će pokazati svoje pravo lice – domaćih izdajnika. A Tuđman je neprestano isticao da smo “samo jedinstvom domovinske i iseljene Hrvatske, mogli uspostaviti samostalnu i demokratsku nezavisnu hrvatsku državu, mogli smo stvoriti oružanu silu koja je oslobodila sve središnje hrvatske krajeve, koja je oslobodila Knin, taj stari hrvatski kraljevski grad u kojem je stolovao kralj Zvonimir, u kojem je bilo sijelo i hrvatskog biskupa kad se Hrvatska biskupija protezala  sve do Drave”.

Kad je još bio Vukovar pod srpskom čizmom, Tuđman je upozoravao svijet i okupatore, da ga možemo osloboditi svojom vojskom, ali prvenstvo je bio za to da se to dogodi na miran način, bez suvišnih žrtava, ali ako to ne će biti moguće tada će, rekao je, opet biti ne samo novih oluja, nego i novih gromova. I bio je, kao i uvijek, u pravu. Hrvatska vojska, pod njegovim i Šuškovim  zapovjedništvom, mogla je osloboditi i oružjem Vukovar, ali tada bi poginuo veliki broj Hrvata i tri puta više Srba, Crnogoraca, pripadnika zloglasne JNA i domaćih izdajica, što se na kraju ipak nije dogodilo. Srbi i domaće izdajice trebale bi Tuđmanu podići spomenik do neba, jer ih je spasio od sigurne smrti ili progona čekajući godinama da Vukovar bude oslobođen na miran način. Oni koji se svih ovih godina, a poglavito nakon Tuđmanove smrti obrušavaju na prvog hrvatskog predsjednika, ti zeleni ili crni vragovi, ipak ne žele otići iz Hrvatske, iako neprestano bljuju po Domovinskome ratu, hrvatskim braniteljima i načinu na koji je nastala Republika Hrvatska, a jednom nogom (što je svjetski fenomen) žive i rade na čak tri različita mjesta: u Hrvatskoj, Republici Srpskoj i Srbiji! Tuđman je prije svoje prerane smrti iznio i objašnjenje zbog čega su se u naše redove uvukli bivši udbaši i slični. Rekao je: “Ova vlast, HDZ-ovska, nije mogla graditi društvo s drugim ljudima, s drugim narodom, nego s onima koje je zatekla. I prema tome, sva rješenja za otklanjanje slabosti, za uvođenje pravnoga poretka koji će osigurati podjednake mogućnosti za sve, za svakog čovjeka, za svaki kraj, sve to ovisi o nama, sve to ovisi o našoj odlučnosti da sve zloporabe, sve nepodopštine svim mogućim i odlučnim koracima uklanjamo, i da znamo da će nam život danas i sutra, naša budućnost ovisiti o nama samima”.

Da je ostao živ, Tuđman sigurno ne bi dopustio da nam tolike “fukare” prave cirkus od države. Stoga, sjetimo se da je često znao i govoriti da “imamo na čemu graditi svoju povijest, imamo zašto biti povijesni” te da “čuvamo to što smo stvorili i znajmo da je naša sudbina samo u našim rukama”.

Bio je u pravu, kao i uvijek.

Nu, kotač koji je pokrenuo više se srećom ne može zaustaviti, pa mu i ovom prigodom, u povodu još jedne obljetnice njegove prerane smrti želimo poručiti  neka ne brine, odnosno da je sve pod kontrolom, te da je normalno da „psi laju dok karavane prolaze“, unatoč toga što je spomenik na njegovo veliko djelo već  sad pobudio oštre kritike njegovih neistomišljenika, (kao primjerice zašto „ne gleda“ vamo a ne onamo) što je i normalno, jer kako bi to izgledalo da „srboljupci“, mrzitelji Hrvata i Hrvatske, podrže nešto što nema na glavi srp i čekić, šubaru ili pak ona četiri „s“!

I na kraju: da je kojim slučajem ostao živ  bojimo se da bi i njemu kao i Sedlaru, Bujancu ili Leljaku „zabrinuti „Hrvati“ sve učinili da mu se ukine ili ne izda viza za Australiju!

Mladen Pavković

Zagreb napokon dobiva monumentalni spomenik prvom hrvatskom Predsjedniku

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MORH: Inzistiramo na poštivanju izraelske ponude u potpunosti, nikakva druga inačica F-16 nije moguća

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo obrane poručilo je u utorak kako zahtjeva da se u potpunosti ispoštuje izraelska ponuda za zrakoplov F-16 Barak te da nije moguća nikakva druga inačica tog zrakoplova.

”Hrvatska inzistira da se poštuje sve što je bilo navedeno u ponudi Države Izrael za višenamjenski borbeni avion F-16 C/D Block 30 Barak, te stoga nije moguća nijedna druga inačica zrakoplova”, stoji u odgovoru MORH-a na upit Hine o novonastaloj situaciji oko zaustavljenog procesa nabave lovačkog aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

Iz MORH-a poručuju kako je”Republika Hrvatska provela sustavan i temeljit, zakonit proces i donijela odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona F16 te ispoštovala sve obveze” te kako je ”proces i dalje u tijeku”.

Ministar obrane Damir Krstičević poručio je prošlog petka kako Hrvatska nije dobila nikakvu službenu obavijest da SAD blokira isporuku izraelskih vojnih zrakoplova, odnosno da Hrvatska nije upoznata s informacijom koju su objavili izraelski mediji, a po kojima američki ministar obrane James Mattis ne dopušta Izraelu da proda 12 aviona F-16 Hrvatskoj.

Izrael se pismeno obvezao da će ishoditi odobrenje Vlade SAD-a za isporuku borbenih aviona F-16 Hrvatskoj i da je to isključivo odgovornost Izraela, priopćio je prošlog petka MORH, dodajući kako će, ukoliko dobije službenu informaciju, o svemu obavijestiti javnost.

Američko veleposlanstvo u Zagrebu priopćilo je istog dana kako s Hrvatskom i Izraelom surađuje na pronalasku prihvatljive opcije koja bi omogućila potvrdu ugovora o kupoprodaji izraelskih zrakoplova F-16.

Iz američkog veleposlanstva poručuju kako surađuju s Izraelom već više od godinu dana vezano uz detalje predloženog ugovora o kupovini zrakoplova F-16. “Tijekom pregovora, bili smo dosljedni i jasni vezano za tehničke uvjete pod kojima bi pristali na sklapanje ugovora”, naglašava američka strana.

Iz veleposlanstva SAD-a nadodaju da u ovim trenucima aktivno surađuju s Izraelom i Hrvatskom, kako bi dogovorili prihvatljivu opciju koja ispunjava hrvatske potrebe unutar zadanog vremenskog razdoblja.

Hrvatska Vlada je 29. ožujka jednoglasno donijela odluku o nabavi 12 zrakoplova F-16 C/D Barak starih tridesetak godina, koji bi Hrvatsku kroz deset godina trebali stajati 2,9 milijardi kuna.

(Hina)

 

Ako Hrvatska ne može kupiti F-16 Barak, a ni novi F-16, što je dakle alternativa?

 

 

Kohorst: Izrael mora prihvatiti tehničke uvjete za zrakoplove F-16 kako bi bili prodani Hrvatskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Atak na Ministra financija Marića je čista destrukcija

Objavljeno

na

Objavio

Nemamo bogzna kakvu vlast, ali oporba je katastrofa – to bi u najkraćem bio rezime naše političke stvarnosti. I ovu je ocjenu s racionalnog stanovišta nemoguće opovrgnuti.

Kompletna strategija oporbe predvođene SDP-om (uz asistenciju MOST-a, Živog zida, IDS-a, HSS-a i drugih) svodi se isključivo na destrukciju. Glavni i jedini cilj je rušenje vlasti, kako bi se potom zasjelo na kormilo “propale države” u kojoj “vladaju ustaštvo, nered, mito, korupcija” i sve druge moguće i nemoguće pošasti.

Ovi zloguki proroci koji ovih dana traže čak i revoluciju – dakle primjenu izvan-parlamentarnih metoda, što će reći nasilja, po ugledu “Veliki Oktobar” (poput neslanog Kreše Beljaka, grobara HSS-a), nikako se ne mogu pomiriti s time da u ovoj vlasti (ma kakva ona bila) ima nekoliko sposobnih i stručnih ministara koji znaju što rade i iza kojih stoje rezultati.

I oni to otrpjeti ne mogu. Nikako ne mogu “progutati” kad bilo što u Hrvatskoj krene nabolje. I upravo je to najočitije kod ministra financija Zdravka Marića kojega bi svaka normalna zemlja poželjela za ministra financija.

Ministar Marić “kriv” je zato što je uspio konsolidirati državne financije i pokazati kako se iz gotovo nemoguće pozicije, kad si “po ledom” stvari mogu okrenuti u pozitivnom smjeru.

Osjetili su to naši “dični” oporbenjaci, još prije godinu i pol, kad ih je uhvatila panika od uspjeha vlade “briselskog ćate” na gospodarskom i ekonomskom polju, pa se svim silama navalilo na ministra Marića preko kojega se ciljalo na Plenkovića. Bili smo svjedoci neuspješne operacije Marasa i družine (ojačanih “MOST-ovcima” i drugim prirepcima SDP-a) i one tragikomične maratonske sjednice Sabora na kojoj je Božo Petrov u fotelji predsjednika parlamenta sjedio (ako se ne varam) više od 20 sati – samo kako se ne bi na to mjesto uvalio netko drugi i poremetio mu plan smjenjivanja ministra financija. (Vidi: https://croative.net/linc-nije-uspio-rulja-ostala-praznih-saka/).

Ova komedijaška predstava bila je samo nastavak ranijih operacija koje su se sastojale u planskom “odstrelu” ministara, jednog po jednog, kako bi se potom efektom domina urušila vlada, a bratija iz oporbe zajahala na vlast. A sve je započelo još u vrijeme onog kratkog “vladanja” premijera Oreškovića – s nesuđenim ministrom branitelja Mijom Crnojom koji je bio ministar s najkraćim mandatom na svijetu. Sjećate li se te halabuke, histerije, tog primitivizma, te medijske harange kojoj je ravna jedino gebelsovska ili miloševićevska propaganda iz 90-ih?

Pa se onda oštrica destrukcije usmjerila prema Tomislavu Karamarku. I opet grmljavina medija, atmosfera linča, zasjedanje “Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa” pod dirigentskom palicom Dalije Orešković kao izvršitelja naloga. Na kraju Karamarko odlazi zbog indicija o mogućem sukobu interesa koji nije dokazan, ali je za svaki slučaj u cijelu konstrukciju koja je trebala dokazati njegovu “krivnju” ugrađena i optužba vezano za mogući “sukob interesa” koji se stavlja na teret njegovoj nevjenčanoj supruzi!? što je zrelo za rubriku “s onu stranu pameti”…

Uglavnom, Karamarka su uspjeli “otpiliti”, pa se krenulo na ministra kulture Hasanbegovića, potom dalje, na Dalićku, sad opet na Zdravka Marića. Nekad “ubodu” nekad ne, ali naši oporbenjaci “ljuti”, uporni su do bola.

Kako već rekoh, ovih dana najavljuju i uličnu revoluciju, ne posustaju u svojoj destrukciji. I nema sumnje kako bi je izveli. Samo nemaju s kime, niti za takvo što imaju muda (da se i ja poslužim ovom već izlizanom metaforom, nije možda pristojno, ali slikovito jeste).

Kao da zaboravljaju da smo još uvijek – barem formalno, po Ustavu i zakonima zemlja parlamentarne demokracije i da se smjena vlasti događa nakon slobodnih, demokratskih, višestranačkih izbora.

Što god tko mislio o Vladi, Plenkoviću i današnjem trenutku u Hrvatskoj, ne može se opovrgnuti činjenica da je Zdravko Marić vrhunski financijski stručnjak koji je uspio napraviti ono o čemu su svi njegovi prethodnici od 1990. godine do danas mogli samo sanjati.

I zato ga sad treba progoniti dalje – putem nasljednice Dalije Orešković koja svoje zadaće odrađuje jednako politikantski, drsko, bezobrazno i namjenski kako je to činila njezina prethodnica. Zar nije tragikomično kad “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa” donese službeni zaključak kako onaj tko je bio predmetom sumnje “nije bio u sukobu interesa”, ali (ima ali, ima, itekako) je zato “izvršio povredu obnašanja javne dužnosti” (kako, čime, kada i u kojem obliku, ne pojašnjava se).

Najkraće – Natašino “Povjerenstvo” nije našlo nikakvoga prekršaja iz svoje nadležnosti, ali zato postoji “nešto drugo”, na čemu su izrekli negativno mišljenje o Zdravku Mariću, a što nema veze sa “sukobom interesa”!?

Sad će Nataša Novaković u suradnji sa svojim političkim mentorima i naredbodavcima vjerojatno proširiti ingerencije, pa i sam naziv “Povjerenstva” i nazvati ga: “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i utvrđivanje povrede obnašanja javne dužnosti”.

Pa kad se s “desnice” pojavi netko kod koga će se zaključiti da je “povrijedio” nešto što nije obuhvaćeno ni takvim (proširenim) ingerencijama, nema problema – proširit će se njegova nadležnost i to naravno, može tako u nedogled.

Ako ministar Marić ode, on svakako izgubiti neće ništa. Vratit će svoj mir, a posao pronaći prije nego siđe s Markovog trga, jer takvog stručnjaka treba svatko. Ali će Hrvatska izgubiti svakako.

No, koga briga za to? Marasa, Beljaka, Komadinu, Petrova, Anku Mrak-Taritaš…!? 

Jedino što kod nas funkcionira bez greške i savršeno je cirkus koji se odvija na javnoj sceni.

Samo što je to već malo komu smiješno – za razliku od onoga što se događa pod pravim cirkuskim šatrama.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari