Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramni ‘komentar’, sramnog autora

Objavljeno

na

Neki Boris Vlašić objavio je zanimljiv komentar u Jutarnjem listu (7.11.2019.) s naslovom „To što je Miroslav Škoro izabrao ženu umjesto puške u blatnom rovu, govori da je normalan“. Zatim ističe da je „baš zato što je izabrao ženu umjesto tamo neke njive, domovine i zastave, napravio ispravno i bio s njom umjesto  puškom u rovu“. Pa, što onda, pita se notorni spisatelj.

„Mnogi su žrtvovali obitelji, ostavili sve i otišli braniti domovinu, krvariti iza nekog zida, braniti opustjele gradove kakvi su bili Vukovar i Osijek i Pakrac, i mnogi drugi, i sve su to radili  da bi oni  koje su ostavili iza sebe, kod kuće, mogli dočekati dan slobode i mirno živjeti, ali je sasvim krivo bilo ikad izabrati ljubav umjesto borbe za kamen i neko stablo na granici razdvajanja…“ – kaže Vlašić i na najbolji mogući način ocrtava nam kako je on doživio velikosrpsku agresiju.

Znači, Hrvati su ginuli za „opustjele gradove“ kakvi su bili Vukovar, Osijek i Pakrac? Riječ je o gradovima u kojima su ostali manje-više jedino Hrvati na prvim crtama obrane, koje su branili od daleko nadmoćnije četničke i zločinačke JNA, koji su ginuli da bi nam takvi danas mogli soliti pamet.

Potom navodi da je Domovinski rat „dogovoren“, da se „pretvorio u loš dogovor“, da su ispali budale oni koji su se borili za hrvatsku Domovinu, a citira i nekog neimenovanog hrvatskog zapovjednika  koji je „prijetio Sarajevu bombardiranjem“, jer je „on gubio u ratu s Armijom BiH“.

Ovaj čudni spisatelj, kao da je došao s druge planete, za one koji zamjeraju Škori što se nije prijavio u Hrvatsku vojsku, „za smrt na frontu“, kaže da su takvi „sigurno davno ostali bez lijekova“. Po njemu je odluka o tome hoće li netko  izbjeći rat ili u njemu sudjelovati, bila osobna odluka, te da je Škoro bio tek jedan „koji se nije igrao time, već je izabrao dobro, zagrljaj“.

Međutim, što bi ostalo od Hrvatske da su i drugi tako postupali, da su ostali kod kuće, da nisu branili „opustjele gradove“, poglavito Vukovar, Osijek ili Pakrac?

Da, mnogi su i ginuli u zagrljaju od srpskih metaka ili granata, čvrsto vjerujući da se i ovakvi spisatelji i ovakve bljuvotine „nikada ne će pojaviti“, ali i tu su se prevarili.

U vrijeme velikosrpske agresije nikada nismo vidjeli ni čuli razne vlašiće, a danas kao zečevi iskaču iza svakog grma. Namnožili su se, kao dosadni komarci..

Nu, ovaj „komentar“ nije napisan i objavljen bez razloga desetak dana prije obilježavanja okupacije Vukovara i Škabrnje. U tome je „poanta“.

Sramotno, ali je tako.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Gdje su svijeće za majku Katu?

Objavljeno

na

Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, koji su u dane ponosa, žalosti i slave, posjetili i neki hrvatski generali na čelu s Ljubom Ćesićem Rojsom, grobovi hrvatskih branitelja, odnosno stradalnika prepuni su cvijeća i – svijeća.

Međutim, na grobu Kate Šoljić, najpoznatije i najponosnije Majke u Hrvata, koja je u velikosrpskoj agresiji izgubila četiri sina, gore tek dvije.

Jedna za veliku i neprežaljenu hrvatsku mučenicu, a druga za njezina supruga Antuna.

Treba li ovome više ikakav komentar?!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Gdje je spomenik Kati Šoljić i njezinim sinovima?

Objavljeno

na

Foto: Damir Kukavica (ulje na platnu)

Ovo su dani sjećanja na hrvatske žrtve Vukovara i Škabrnje. Ali i ne samo njih. Na pola koplja trebale su, a nisu, biti i hrvatske zastave. Iza onih koji su preživjeli rat, ostale su razvaline i ruševine u dušama.

A kako je tek onima koji su nevini pali od srpskog i inog metka, a koji su već više od dvadeset i osam godina pod zemljom? Kako je, osobito ovih dana, majkama koje su čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremili u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

Vrijeme prolazi, a zlatna slova polako, jedna za drugim izbrisali su oni koji su u vrijeme agresije morali „na put“, u podrume ili se pak nisu htjeli „miješati“, jer to nije bio njihov rat, niti njihova borba za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Čekali su, kao hijene, da umre prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman, da nestane Gojko Šušak, Janko Bobetko, da umru ili obole branitelji Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Gospića, Knina, Saborskog, Pakraca, Zagreba i drugih gradova i mjesta, pa da oni povedu Hrvatsku, na žalost, u – „propast“.

U ove dane, ponosa i slave, najteže je hrvatskim majkama.

No, da je živa, najponosnija Majka u Hrvata, gospođa Kata Šoljić, (1922.-2008.), i sada bi bila s nama, i koračala u koloni, bez obzira na bolest.. I viknula bi – Ne, nećete proći bando crvena! Rekla bi: sram vas bilo što plešete Žikina kola s onima koji su ubili moja četiri nevina sina Miju, Ivu, Matu i Niku, ali i zeta, koji nisu poštedjeli ni njezine kćeri Mariju i Anu, koji su ubili i masakrirali sve što je te devedeset i prve disalo hrvatski, od Vukovara do Škabrnje, pa sve do Dubrovnika.

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili kako neki posprdno kažu – Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci pokraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih onih za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Za hrvatske majke svaki je dan isti- 18. studeni!

Nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove sinove i kćeri bez kojih bi svaka, „politička opcija“ mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, kako rekoh, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević, uz pomoć zločinačke JNA, SANU i ostale jadne četničke bagre.

Inače, u Vukovaru, Gradu Junaka, i ovog puta nešto je nedostajalo.

Spomenik –Kati Šoljić, odnosno svim hrvatskim majkama!

Da se ne zaborave!

Mladen Pavković

Znaš li sine tko je Šoljić Kata

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari