Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramni ‘komentar’, sramnog autora

Objavljeno

na

Neki Boris Vlašić objavio je zanimljiv komentar u Jutarnjem listu (7.11.2019.) s naslovom „To što je Miroslav Škoro izabrao ženu umjesto puške u blatnom rovu, govori da je normalan“. Zatim ističe da je „baš zato što je izabrao ženu umjesto tamo neke njive, domovine i zastave, napravio ispravno i bio s njom umjesto  puškom u rovu“. Pa, što onda, pita se notorni spisatelj.

„Mnogi su žrtvovali obitelji, ostavili sve i otišli braniti domovinu, krvariti iza nekog zida, braniti opustjele gradove kakvi su bili Vukovar i Osijek i Pakrac, i mnogi drugi, i sve su to radili  da bi oni  koje su ostavili iza sebe, kod kuće, mogli dočekati dan slobode i mirno živjeti, ali je sasvim krivo bilo ikad izabrati ljubav umjesto borbe za kamen i neko stablo na granici razdvajanja…“ – kaže Vlašić i na najbolji mogući način ocrtava nam kako je on doživio velikosrpsku agresiju.

Znači, Hrvati su ginuli za „opustjele gradove“ kakvi su bili Vukovar, Osijek i Pakrac? Riječ je o gradovima u kojima su ostali manje-više jedino Hrvati na prvim crtama obrane, koje su branili od daleko nadmoćnije četničke i zločinačke JNA, koji su ginuli da bi nam takvi danas mogli soliti pamet.

Potom navodi da je Domovinski rat „dogovoren“, da se „pretvorio u loš dogovor“, da su ispali budale oni koji su se borili za hrvatsku Domovinu, a citira i nekog neimenovanog hrvatskog zapovjednika  koji je „prijetio Sarajevu bombardiranjem“, jer je „on gubio u ratu s Armijom BiH“.

Ovaj čudni spisatelj, kao da je došao s druge planete, za one koji zamjeraju Škori što se nije prijavio u Hrvatsku vojsku, „za smrt na frontu“, kaže da su takvi „sigurno davno ostali bez lijekova“. Po njemu je odluka o tome hoće li netko  izbjeći rat ili u njemu sudjelovati, bila osobna odluka, te da je Škoro bio tek jedan „koji se nije igrao time, već je izabrao dobro, zagrljaj“.

Međutim, što bi ostalo od Hrvatske da su i drugi tako postupali, da su ostali kod kuće, da nisu branili „opustjele gradove“, poglavito Vukovar, Osijek ili Pakrac?

Da, mnogi su i ginuli u zagrljaju od srpskih metaka ili granata, čvrsto vjerujući da se i ovakvi spisatelji i ovakve bljuvotine „nikada ne će pojaviti“, ali i tu su se prevarili.

U vrijeme velikosrpske agresije nikada nismo vidjeli ni čuli razne vlašiće, a danas kao zečevi iskaču iza svakog grma. Namnožili su se, kao dosadni komarci..

Nu, ovaj „komentar“ nije napisan i objavljen bez razloga desetak dana prije obilježavanja okupacije Vukovara i Škabrnje. U tome je „poanta“.

Sramotno, ali je tako.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Otvoreno pismo hrvatskoj Vladi i Nacionalnom kriznom stožeru

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani svi.

Ovo milosno vrijeme u kojem trenutno živimo je idealno, a možda je i krajnje vrijeme, da napokon nadvladamo ideološke i sve druge podjele, kao i nedaće koje su zadesile hrvatski narod i hrvatsku zemlju, te da napokon pobijedimo svo zlo koje nam se nametnulo zadnjih trideset godina.

Uz nacionalni krizni Stožer koji brine prvenstveno o primarnoj sigurnosti hrvatskih građana, koji, među ostalim, donosi i određuje mjere u svrhu prevencije i ublažavanja/ kontrole širenja pandemije Koronavirusa, potreban nam je u najmanju ruku još jedan nacionalni Stožer za zaštitu hrvatskog gospodarstva, prvenstveno poljoprivrede (u javnosti je već spomenuto formiranje sličnog tijela).

Pritom mislim na nacionalni Stožer u kojem će po prvi puta uz ministre hrvatske vlade sjediti i ljudi iz realnog sektora, a ne kao uvijek do sada teoretičari. Bit će to ljudi koji su se dokazali svojim iznimnim idejama,vizijama, i djelima i koji će promptno donositi i određivati mjere u svrhu zaštite, operativnosti i organizirane provedbe na terenu poljoprivrednog i gospodarskog lanca, brzi protok domaćeg proizvoda od polja do kućanstava diljem Hrvatske.

Pokazalo se ne jednom nego više puta kako su teret nepogoda, neprilika i nesreća, kada bi sustav zakazao, svaki put iznijeli mali ljudi, velikog srca i neznani junaci, ne mareći ni za svoje zdravlje ni za svoje živote.

PRIJEDLOZI HITNIH MJERA ZA HRVATSKU VLADU

I NACIONALNI KRIZNI STOŽER:

1. Uputiti javni poziv i molbu svim pravnim subjektima obrtima, tvrtkama i OPG-ovima vezanim uz poljoprivredu i stočarstvo te provjeriti njihove dosadašnje kapacitete kako bi donijeli odluku kako i na koji način povisiti iste. Pretpostavka je da će bit problem s radnom snagom pa predlažem sljedeće: pozvati sve hrvatske državljane koji su nezaposleni a htjeli bi raditi >dragovoljci< te donijeti odluku o njihovoj minimalnoj plaći, smještaju, hrani Itd… ukoliko broj prijavljenih >dragovoljaca< ne bi bio dovoljan, uzeti u obzir i sve dužnike državnog proračuna >mobilizirani< kojima radi istih prijete zatvorske kazne a koje mogu biti preinačene u dobrovoljni rad. Dakle, mobiliziranima ponuditi priliku da napokon otplate svoje dugove prema državi točnije državnom proračunu!

2. Zaorati svu neobrađenu zemlju, urediti pašnjake te posijati i posaditi sve one ratarske kulture koje su nam na godišnjoj razini potrebne za normalan život dostojna svakog čovjeka te izgraditi otkupne stanice, skladišta i hladnjače u vlasništvu otvorenih proizvođačkih zadruga, za iste kada kulture prispiju. Za pretpostaviti je da će hrana iduće zime biti izuzetan problem pošto ni susjedne zemlje iz kojih uvozimo većinu hrane također trenutno ne obrađuju svoju zemlju u dovoljnim količinama. To nam je ujedno prilika da odredimo kvotu uvoza hrane trgovačkim lancima kako bi napokon zaštitili naše domaće proizvođače hrane!

3. Svim nevladinim udrugama i inicijativama (izuzev udruga koje se bave zdravstvenim dobrotvornim radom i sportskim aktivnostima) ODMAH ukinuti prihode iz državnog proračuna do daljnjeg te iste preusmjeriti u gospodarski i poljoprivredni oporavak, a za vrijeme ove trenutne izvanredne situacije otpisati nastale porezne dugove (socijalno, mirovinsko, zdravstveno osiguranje Itd…) najamnine, kredite i sve obveze koje su nastale za vrijeme nerada!

4. Razraditi plan i strategiju za pokretanjem novih OPG-a na način da hrvatska Vlada svojim poticajima zainteresira mlade ljude na povratak u sela i pokretanje istih na način da mladim obiteljima osigura financijska sredstva za otkup kuća u opustošenoj Slavoniji, Baranji, Podravini ,Lici i Dalmaciji osigura zakup državne zemlje po minimalnim cijenama, osigura financijska sredstva za kupnju strojeva potrebnih za rad te naravno dvogodišnji poček za otplatu kredita.

5. Obiteljima koje bi pokrenule OPG-ove uz pomoć državnih kredita nakon trećeg rođenog djeteta u potpunosti otpisati dugove kredita!

6. Vlada RH mora odmah osigurati postizanje punog pogona Imunološkog zavoda. Tako bi osigurali javnozdravstveni suverenitet, pouzdanu opskrbu sigurnih imunoloških lijekova a također i nacionalnu sigurnost jer su posrijedi osjetljivi proizvodi u kategoriji biološkog oružja. Gospodarska korist istoga je neupitna poznavajući povijest kvalitetnih pripravaka Zavoda. („To je zavod koji je držao 13% svjetske proizvodnje virusnih cjepiva.“ Ivana Petrović – Pregled tjedna – Novatv – 22. ožujka 2020.)

Poštovani, u ovoj neprilici ukazuje se izuzetna prilika da oporavimo hrvatsko gospodarstvo, obnovimo demografsku sliku, naselimo opustošena područja točnije vratimo naše državljane posebno mlade koji su iselili ili privremeno otišli na rad u inozemstvo. Budimo prvi koji ćemo to napraviti, nemojmo biti tvrde šije i srca kamena, budimo uzor drugima, zakopajmo svoj ego i ponos, odbacimo mržnju, netrpeljivost i razjedinjenost te iziđimo kao pobjednici nad zlom!

Neka nam dragi Bog bude pri pomoći a ako zbilja želite dobra ovom narodu i ovoj zemlji te odlučite prihvatit ove moje prijedloge ili su vam pak potrebna dodatna objašnjenja stavljam vam se dragovoljno na raspolaganje…

S poštovanjem,
Josip Deur

Supotpisani:
1. Pukovnik Ivan Anđelić Doktor
2. Pukovnik Ivica Arbanas
Prvi zapovjednik obrane Grada Vukovara, Predsjednik HVIDRA-e Zadar
3. Kristijan Fereža
Urednik Portala dnevnih novosti
4. Eva Kirchmayer Bilić
Pijanistica i profesorica na muzičkoj akademiji u Zagrebu
5. Željko Maršić
Građanska inicijativa Ivo Pilar
6. Zoran Merkaš
Dopredsjednik Sindikata sudionika u prometu Hrvatske
7. Mladen Milošević
Glavni urednik Braniteljskog portala
8. Predrag Peđa Mišić
Vukovarski branitelj i zatočenik srpskih koncentracijskih logora
9. Mate Turić “Mata CROata”
Magistar kiparstva i profesor likovne kulture
10. Karolina Vidović Krišto

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Jesmo li se dovoljno odužili hrvatskim junacima?

Objavljeno

na

Ovih dana obilježavamo obljetnicu mučki ubijenog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, koji je nastradao u Plitvicama (31.3.1991.). Ubili su ga srpski četnici. Bio je prva žrtva hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Od tog događaja prošlo je dosta godina. Međutim, opet se vraćamo na početak i pitamo: Zbog čega u Hrvatskoj i službeno nema Junaka Domovinskog rata? Partizani, komunisti i Josip Broz Tito nakon II. svjetskog rata oko 1350 boraca proglasili su herojima. To su činili čak sve do 1973. A biti heroj u vrijeme Jugoslavije to je bilo „zanimanje“. Ti su heroji imali velike povlastice, od stanova, zaposlenja svoje uže i šire obitelji, pa do nezamislivih financijskih i drugih naknada. (Sve to sada uživaju njihova djeca i drugi.) Mnogi od njih imali su četiri razreda osnovne škole, (većina ni to),ali im je omogućeno da u godinu-dvije završe i fakultete, ili da kao „osmoškolci“ rade i u pravosuđu, kao suci. O njima su se snimali filmovi, pisale knjige. Oni su uz one koji su dobili (s dva svjedoka!) Spomenice 1941. bili „zakon“ u bivšoj državi.

Nema rata, a da nema junaka, dezertera i profitera.

Nu, jedan ipak postoji u kojem  nešto takvog „nije“ bilo – hrvatski Domovinski rat. U njemu „nije“ bilo takvih ljudi, odnosno za njih se službeno ne zna.

Sramotno, ali je tako.

Još je veća sramota što se pojedinim hrvatskim braniteljima, istinskim Junacima i pobjednicima Domovinskog rata, sudilo i sudi, što ih se progonilo, optuživalo i zatvaralo, čak i po tzv. zapovjednoj odgovornosti.

Sramota je također što Srbi proglašavaju narodne heroje četnike koji su ubijali, klali, protjerivali tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj. Dižu im čak i spomenike i po njima od Beograda do Ništa nazivaju ulice i trgove. O tome hrvatska politika (lijeva i desna) šuti, kao „ne bi se željeli miješati“.

Evo, ovih dana pušten je na slobodu srpski četnik, ratni zločinac Dragan Vasiljković. Hrvatski sud ga je prvo osudio na 15 godina zatvora, a poslije mu umanjio kaznu na 13,5. Od toga je gotovo 9 godina proveo u australskom ekstradicijskom zatvoru. Ako je taj dobio tako blagu kaznu, po kojem zakonu je hrvatski branitelj, dragovoljac Veljko Marić u Beogradu osuđen na 12 godina? Ili, za koga u Hrvatskoj postoje kazne od 40 godina, ako ne za takve?

Vasiljković je u Beogradu dočekan kao „narodni heroj“.

A kako se mi odnosimo prema onima koji su stvarali hrvatsku državu, a završili su u zatvoru? Najbolji primjer je Tomislav Merćep. A i Đuro Brodarac, Vladimir Milanković, Glavaš, a i niz drugih.

Dakle, zašto nemamo Junaka Domovinskoga rata?

Možda i zato što oni koji o tome odlučuju (svaka čast izuzecima) nisu sudjelovali u ratu, pa  ne znaju ni imena tih ljudi, odnosno borbe i razaranja od Vukovara do Škabrnje gledali su manje-više na televiziji.

Jedan od ratnih, legendarnih zapovjednika Vukovara Blago Zadro dobio je čin generala i sve počasti tek nakon smrti! A njegov zamjenik Marko Babić čak ni tada.

Eto, tako se mi odnosimo prema onima koji su najviše dali za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

S druge pak strane, imamo junake, odnosno junakinje (Veljače, Pusiće, „babe“ i sl. ) koji se bore za „ljudska prava“. (Jesu li  oni ikada čuli za Katu Šoljić?) Osim što za svoje „civilne“ udruge primaju znatna financijska i druga sredstva, njih primaju i najviši državnici, koji nikad nisu primili ni jednog hrvatskog branitelja i stradalnika, a poglavito ne one koji su se borili za spas hrvatskih generala u Haagu.

Danas imamo nove junake – predstavnike Stožera Civilne zaštite, a još više zdravstvene djelatnike. Već su i djeca u njima prepoznala  nacionalne heroje. A ti ljudi, baš kao i hrvatski branitelji, bili su prisiljeni organizirati i velike proteste, ne bi li skrenuli pažnju na sebe i svoj slabo plaćeni rad, odnosno zasluge, ali i na „bagru“ u vrijeme Domovinskog rata.

Kod nas, nažalost, junaci se prepoznaju tek kad su mrtvi (a neki ni tada).

Nu, da se malo našalimo, hoće li biti „junaci“ i oni zbog kojih je Hrvatska u jeku najžešće epidemije koronavirusa  ostala bez najobičnijih zaštitnih maski za lice?

Ne bi nas iznenadilo da i njih danas-sutra proglase “junacima“, kad nam nabave maske i dezinfekcijska sredstva  po enormnoj cijeni!

Dakle, sve u svemu, gdje su hrvatski junaci?

Ili: je li dovoljno da im se s balkona samo plješće i pjeva?

Mladen Pavković

U Aržanu obilježena 29. obljetnica pogibije Josipa Jovića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari