Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Sramota! Nemamo ni točan popis poginulih i nestalih!

Objavljeno

na

Ni 25 godina od početka srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku još uvijek nitko, ali baš nitko nema točan popis poginulih, nestalih ni ranjenih tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. To nije ništa drugo nego – sramota!

Međutim, taj i takav popis, prema svemu sudeći, nikada i nećemo imati. Barem ne točan. Naime, malo je poznato da se više ne govori i ne piše „popis poginulih“, već „popis smrtno stradalih u Domovinskom ratu“, što je velika razlika. Tako na popisima smrtno stradalih po gradovima i županijama zajedno se nalaze oni koji su poginuli na bojištu i oni koji su učinili – suicid, a što je ocijenjeno kao „posljedica rata“. No, ono što je najgore i najteže je činjenica da  na tim službenim popisima ne nalazimo imena mnogih branitelja koji su si oduzeli život nakon rata, već samo određenog broja, pa se s pravom postavlja pitanje: kako to da su neki ostvarili to pravo, a neki ne?

U Koprivnici, primjerice, postoji i spomenik hrvatskom branitelju Draganu Nogiću, koji je istinski prošao sva bojišta i koji je na kraju izvršio suicid u središtu grada, a njegovo ime ne postoji među poginulim ili smrtno stradalim braniteljima, jer njegova obitelj nakon ove tragedije više nije imala snage obilaziti  kancelarije, pisati molbe i zamolbe i tome slično.

To se sve vrlo lako može i provjeriti!

A koliko je još takvih dragana nogića, koje pamte tek  samo suborci, prijatelji i rodbina?

Osim toga, gdje su valjani popisi ozlijeđenih? Riječ je o braniteljima i civilima koji „nisu imali sreće“ poginuti od četničkog metka ili granate“, pa su nakon tjedan-dva, mjesec ili godinu-dvije, tri nakon ranjavanja izliječeni?

Zadobivene rane su im prošle, a jesu li i one koje su im ostale u duši?

Dakle, da nije žalosno bilo bi smiješno: 25 godina nakon početka srpske i ine agresije ozlijeđeni su tek suhe brojke – to se „ne računa“!?

Tko je primjerice vidio popis svih poginulih dječaka i djevojčica u Domovinskome ratu? Kažu da ih je poginulo oko 400. Gdje su njihova imena?

Svaka općina ili županija već je odavno morala imati točne popise branitelja i civila: poginulih, nestalih, ranjenih, ozlijeđenih, baš kao i popis onih koji su izvršili suicid, a bili su sudionici rata. Pored toga, netko bi trebao voditi i popis umrlih branitelja, tim više što nema dana a da nije sahrana nekog od njih.

Malo je crkava, poput one u Zagrebu, Sveta Mati slobode, u kojima možete pronaći i popise poginulih branitelja. U Njemačkoj, primjerice, „nema“ crkve gdje na jednom dijelu zida ne pišu imena poginulih i nestalih ratnika, bez obzira na kojoj su bili strani, ako su živjeli, odnosno stanovali na području gdje se nalazi crkva.

Da ne povjeruješ, ali je tako!

Kad smo odlazili u rat, često su govorili – vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima!

Bivši hrvatski (?) premijer Zoran Milanović (r. 1966.)  toga se ne sjeća, ali dobro pati da je u rat išla „samo sirotinja“ te da on „nije nosio pušku“!

Dakle, kako god okrenuli, pitanje, prije svega, točnog broja poginulih, nestalih, ranjenih i ozlijeđenih branitelja i civila u Domovinskome ratu mora se privesti kraju, tim više što u različitim publikacijama objavljenih nakon rata pojavljuje se i dosta različitih podataka, pa svatko „uzima“ one koji mu odgovaraju.

U Vukovaru se primjerice, 18. studenoga, svake godine trebaju javno pročitati imena svih poginulih, pa trajalo to „od jutra do sutra“.

A koji je najtočniji popis poginulih i nestalih? Ukupan broj poginulih Hrvata  spominje se u „Izvješću predsjednika Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini“, (od 15. siječnja 1966.).  a prema njemu u RH je poginulo i nestalo 13.583 osoba, dok ih je 9.909 poginulo i nestalo u Bosni i Hercegovini, ili drugim riječima ukupan broj poginulih i nestalih u Domovinskom ratu iznosi 23.492 osobe.

Naravno, kako je vrijeme prolazilo, broj nestalih se jednim dijelom pretvarao u broj poginulih, tako da je broj poginulih mogao biti samo veći.

Nu, ako se ne možemo složiti u mnogo čemu, po ovome se moramo i trebamo.

I to – odmah!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Lekcija Stankoviću: Nemojte određivati nas prema sebi, bolje bi vam bilo da se ugledate u nas i popravljate sebe!

Objavljeno

na

Objavio

Kaže Aca Stanković datko je nama kriv jer smo povjerovali da je Luka Modrić zubić vila i da će nam ispod jastuka ostaviti čokoladu, ali je on je on nije ostavio pa smo mi kao sad razočarani”.

Meni, a po reakcijama i milijunima Hrvata, Luka Modrić i ekipa koju je on kao kapetan predvodio na terenu meni je ispod jastuka ostavio nešto vrijednije od čokolade. Ostavio je najslađu, najbolju, najljepšu “čokoladu” u kojoj sam ja kao najhalapljivije djete uživao mjesec dana, dok ste ti i takvi poput tebe Stankoviću, silno patili. Ostavio se osjećaj kojeg Hrvati najčešće opisuju kao “Neopisivo!”, piše Predrag Nebihi.

Kaže Aca, “tko vam je kriv što vjerujete u frazu da su nogometaši naši najbolji ambasadori”. E pa Stankoviću, vaš najbolji ambasador je tenisač, a vaša repka ni ne može biti najbolji ambasador sve dok joj je najbolji igrač lijevi bek (Kolarov). E vidiš Stankoviću, za razliku od vaše, u našoj reprezentaciji je najlošiji igrač lijevi bek, a taj je opet toliko dobar da je uoči turnira potpisao za sedmerostrukog prvaka Europe, veliki Milan, i zato su naši nogometaši naši najbolji veleposlanici, a vaši nisu ni osrednji ambasadori.

Ja još uvijek javno postavljam pitanje Aleksandru Stankoviću i to traje već preko 10 godina, pa ću ga opet ponoviti: Kad je u vašoj emisiji gostovao “ministar informisanja” u Vladi Slobodana Miloševića, Aleksandar Tijanić, koji osim što je veličao četništvo, u dva navrata vam je postavio pitanje koje je imalo sličnu svrhu.

Prvo pitanje glasilo je “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?”
Drugo pitanje glasilo je “Da li vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
U oba slučaja vaš odgovor glasio je: “Molim, ne razumijem?”

A što to ne razumijete g. Stankoviću? Što vam nije jasno? Širem auditoriju je jasno da kad je Bog djelio inteligenciju da vi niste bili baš u prvim redovima pa vas je dopalo tako malo, ali zašto ste folirate da niste dobili ni to malo? Odnosno, zašto se pravite gluplji nego što jeste?
I za kraj, Stanković govori o sebi, kao nema nikakvih viših ideala, svatko misli na sebe. Znači, ako zubić-vila ne donese čokoladu trebali bi je zatući ili što?

Međutim, to je situacija u kojoj smo mi Zadrani opet uspješno napravili prevenciju, jer svi ste vidjeli da je neslužbena himna ove reprezentacije koju su pjevali nakon svake pobjede upravo Mladenova “nije u šoldima sve” i time smo prevenirali ovakve besmislice.

Naravno, ovakvi kao Stanković ili onaj jalnuš Ante Tomić će izbaciti onu soc-realističku besmislenu tezu tipa “lako je Grdoviću, Vrsaljku, Modriću to pjevati jer oni imaju novaca bla bla”, ali je poanta da su i pjevač Grdović i nogometaši Vrsaljko, Modrić, Subašić, Vida, Lovren, Mandžukić, Rakitić i ostali te novce zaslužili svojim radom kroz cjenu na tržištu a koju pak formira odnos ponude i potražnje. Ljudi vole Grdovićeve pjesme, kupuju nosače zvuka, dolaze na koncerte i on od toga dobija svoj dio. Ljudi vole način na koji Modrić igra, dolaze ga gledati u Realu i nacionalnom timu, kupuju dresove, sponzori mu nude ugovore za reklamiranje, dakle, nikome on ništa nije oteo, zaslužio je te novce i dao dragi Bog da ima i duplo i troduplo više nego što ima.

Recimo, naš maestro veznog reda, veličanstveni Marcelo Brozović, kupio je udžbenike za svu djecu od 1. do 4. razreda u selu Cerić. To ti je moj Stankoviću bolje od čokolade, od nje možeš samo dobiti karijes, a od udžbenika možeš dobiti znanje.

A što pravda tvoju plaću Aleksandre Stankoviću? Kažu bolje upućeni da je ona preko 70 tisuća kuna? Koji to tržišni zakon ponude i potražnje opradava tvoje basnoslovne honorare? Valjda hoćete reći da hrvatski narod putem RTV-pretplate rado plaća ovakve vaše izljeve zavisti i mržnje prema hrvatskoj reprezentaciji, hrvatskom narodu i hrvatskoj državi?

Činjenica kroz zaključak je slijedeća: Ovaj uspjeh hrvatske izabrane nogometne vrste ojačao je Hrvatsku. A to vama Stankoviću, i vama sličnima ne odgovara. Jer vi ste to slabiji što je Hrvatska kao država jača, odnosno to ste jači što je Hrvatska slabija. I to je razlog ovakvog vašeg napada na čovjeka kojem niste dostojni ni sandale odriješiti.
Hrvatska će jačati dok će primjeri biti osobe poput Luke Modrića, odnosno slabjeti dok primjeri budu osobe poput Aleksandra Stankovića.
To je sva mudrost.

“Nije u šoldima sve”, to je naša maksima.
“Mrzim sve ustaško osim kuna”, to je vaša maksima.

I nemojte određivati nas prema sebi, bolje bi vam bilo da se ugledate u nas i popravljate sebe. Jer, do tad najbolje što vam se može dogoditi je da vam najbolji ambasador bude tenisač, a nama najbolji veleposlanici naši veličanstveni nogometaši!

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

S ‘državnim udarima’ u demokratskoj zemlji se ne šali, u bilo kojem kontekstu

Objavljeno

na

Objavio

ilustracija - Krešimir Macan / Ratko Knežević (u krugu)

Nakon što je portal Kamenjar prozvao Službenog PR Vlade Republike Hrvatske gospodina Krešimira Macana, zbog komentara na twitteru u kojem je indirektno optužio “Vatrene da su pokušali izvršiti ‘državni udar’”, po društvenim mrežama se pokrenulo pitanje njegove ostavke ili otkaza.

Nedugo potom oglasio se na facebooku i sam Krešimir Macan:

Poštovani, tijekom današnjeg dana sam na osobnom Twitter profilu (što je i naglašeno u opisu profila upravo da bi se izbjegle krive interpretacije) ironično prokomentirao jedan status na Twitteru kojeg nisam autor.

Zbog manipulacije tim mojim komentarom iz kojeg se sada pokušava konstruirati da sam ja osobno prozivao bilo izbornika ili igrače hrvatske reprezentacije zbog bilo čega u vezi dočeka molim vas da konstatiramo par činjenica:
Osobno na bilo koji način nisam prozivao niti izbornika niti igrače, dapače izrazio sam zadovoljstvo da je doček Vatrenih i naroda bio spektakularan i bez incidenata te da je takva slika Hrvatske otišla u svijet.

Izrazio sam i zadovoljstvo da zbog mudrosti svih nazočnih na proslavi nije prošla nikakva politizacija dočeka, već da je u svijet otišla veličanstvena slika slavlja i zajedništva.

Žao mi je da oni koji pokušavaju manipulirati dočekom u političke svrhe to nastavljaju i nakon što ih je doček zajedništva demantirao.
Svi izneseni stavovi, kao što sam i napisao ranije, su moji osobni i nemaju nikakve veze funkcijom na koju sam imenovan u Vladi Republike Hrvatske,
napisao je Macan.

“Ironični” komentar Krešimira Macana

Ratko Knežević mu je u komentaru objasnio:

Gospodine Macan vi ste PR savjetnik Predsjednika Vlade, “premijera” Hrvatske po Ustavu.

Vijest o Vašem namještenju objavljena je u svim medijima kao press release Hrvatske Vlade. Ako vi kažete “i to ne uspio državni udar” onda obični građanin misli da je pokušaja državnog udara bilo. Nažalost, to je tako. PR je ozbiljan biznis, jer je upravljanje percepcijom. Velika većina gradjana RH nije imala tu percepciju koja joj je – ne ulazimo sada u razloge – htjela biti nametnuta i Vi morate snositi konzekvence. S “drzavnim udarima” u demokratksoj zemlji se ne šali, u bilo kojem kontekstu. (Ratko Knežević).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari