Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Sramota! Nemamo ni točan popis poginulih i nestalih!

Objavljeno

na

Ni 25 godina od početka srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku još uvijek nitko, ali baš nitko nema točan popis poginulih, nestalih ni ranjenih tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. To nije ništa drugo nego – sramota!

Međutim, taj i takav popis, prema svemu sudeći, nikada i nećemo imati. Barem ne točan. Naime, malo je poznato da se više ne govori i ne piše „popis poginulih“, već „popis smrtno stradalih u Domovinskom ratu“, što je velika razlika. Tako na popisima smrtno stradalih po gradovima i županijama zajedno se nalaze oni koji su poginuli na bojištu i oni koji su učinili – suicid, a što je ocijenjeno kao „posljedica rata“. No, ono što je najgore i najteže je činjenica da  na tim službenim popisima ne nalazimo imena mnogih branitelja koji su si oduzeli život nakon rata, već samo određenog broja, pa se s pravom postavlja pitanje: kako to da su neki ostvarili to pravo, a neki ne?

U Koprivnici, primjerice, postoji i spomenik hrvatskom branitelju Draganu Nogiću, koji je istinski prošao sva bojišta i koji je na kraju izvršio suicid u središtu grada, a njegovo ime ne postoji među poginulim ili smrtno stradalim braniteljima, jer njegova obitelj nakon ove tragedije više nije imala snage obilaziti  kancelarije, pisati molbe i zamolbe i tome slično.

To se sve vrlo lako može i provjeriti!

A koliko je još takvih dragana nogića, koje pamte tek  samo suborci, prijatelji i rodbina?

Osim toga, gdje su valjani popisi ozlijeđenih? Riječ je o braniteljima i civilima koji „nisu imali sreće“ poginuti od četničkog metka ili granate“, pa su nakon tjedan-dva, mjesec ili godinu-dvije, tri nakon ranjavanja izliječeni?

Zadobivene rane su im prošle, a jesu li i one koje su im ostale u duši?

Dakle, da nije žalosno bilo bi smiješno: 25 godina nakon početka srpske i ine agresije ozlijeđeni su tek suhe brojke – to se „ne računa“!?

Tko je primjerice vidio popis svih poginulih dječaka i djevojčica u Domovinskome ratu? Kažu da ih je poginulo oko 400. Gdje su njihova imena?

Svaka općina ili županija već je odavno morala imati točne popise branitelja i civila: poginulih, nestalih, ranjenih, ozlijeđenih, baš kao i popis onih koji su izvršili suicid, a bili su sudionici rata. Pored toga, netko bi trebao voditi i popis umrlih branitelja, tim više što nema dana a da nije sahrana nekog od njih.

Malo je crkava, poput one u Zagrebu, Sveta Mati slobode, u kojima možete pronaći i popise poginulih branitelja. U Njemačkoj, primjerice, „nema“ crkve gdje na jednom dijelu zida ne pišu imena poginulih i nestalih ratnika, bez obzira na kojoj su bili strani, ako su živjeli, odnosno stanovali na području gdje se nalazi crkva.

Da ne povjeruješ, ali je tako!

Kad smo odlazili u rat, često su govorili – vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima!

Bivši hrvatski (?) premijer Zoran Milanović (r. 1966.)  toga se ne sjeća, ali dobro pati da je u rat išla „samo sirotinja“ te da on „nije nosio pušku“!

Dakle, kako god okrenuli, pitanje, prije svega, točnog broja poginulih, nestalih, ranjenih i ozlijeđenih branitelja i civila u Domovinskome ratu mora se privesti kraju, tim više što u različitim publikacijama objavljenih nakon rata pojavljuje se i dosta različitih podataka, pa svatko „uzima“ one koji mu odgovaraju.

U Vukovaru se primjerice, 18. studenoga, svake godine trebaju javno pročitati imena svih poginulih, pa trajalo to „od jutra do sutra“.

A koji je najtočniji popis poginulih i nestalih? Ukupan broj poginulih Hrvata  spominje se u „Izvješću predsjednika Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini“, (od 15. siječnja 1966.).  a prema njemu u RH je poginulo i nestalo 13.583 osoba, dok ih je 9.909 poginulo i nestalo u Bosni i Hercegovini, ili drugim riječima ukupan broj poginulih i nestalih u Domovinskom ratu iznosi 23.492 osobe.

Naravno, kako je vrijeme prolazilo, broj nestalih se jednim dijelom pretvarao u broj poginulih, tako da je broj poginulih mogao biti samo veći.

Nu, ako se ne možemo složiti u mnogo čemu, po ovome se moramo i trebamo.

I to – odmah!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Da pukneš od smijeha. ‘Svi’ su korumpirani osim Mrsića! Što čeka DORH?

Objavljeno

na

Bivši šef stožera u predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića i bivši liječnik Ivice Račana, notorni Mirando Mrsić, „zasluženo“ je dobio nekoliko stranica intervjua u jednim dnevnim novinama (Večernji list, 21. srpnja 2019.). Šef Demokrata, kako ga nazivaju, koji inače više ništa ne predstavlja u hrvatskoj politici, skrenuo je pozornost na svoju malenkost objedama, klevetama i marginaliziranjem, prije svega, HDZ-a, a potom i hrvatskih branitelja i stradalnika. Za Vladu Andreja Plenkovića kaže da je „najkorumpiranija vlada od svih do sada“.

To drugim riječima znači da su sve bile korumpirane, samo neke više, druga manje, pa i ona u kojoj je sjedio ovaj politikant. Ne znamo je li ovo čitaju i oni u DORH-u i Uskoku, jer ako je to točno, onda su oni na potezu, a Mrsić je dužan reći sve što zna, ili pak ako to nije istina, ili se ne može dokazati, onda neka kazneno odgovara što širi takve navodne dezinformacije. Također ističe da nema sitnih i velikih afera, da ljudi znaju da se od plaće ne mogu kupovati vile, da im ministri bahato pljuju u lice i poručuju da beru lavandu ako žele biti bogati. (Sve je to nažalost istina.) Za Plenkovića kaže da je „velika prevara“, da se okružio poslušnicima, te uveo u vladu hrpu korumpiranih i nesposobnih ministra. Za njega je HDZ potpuno nezasluženo prisvojio domoljublje, jer da su u rat išli lijevi i desni i da je toj stranci uspjela priča da su oni čuvari domoljublja, u čemu veliku ulogu igraju i neke braniteljske udruge. (Ne, „čuvari domoljublja“ su on i Račanovi komunisti, koji ni onda ni danas nisu željeli i ne žele Hrvatsku!). Nije mu pravo što je HDZ braniteljima dao  neka prava na koja ostali građani, s pravom, negoduju i reagiraju. Ne slaže se ni s braniteljskim mirovinama, jednom riječju ne slaže se ni sam sobom!

A građani, da ga pitamo, ne negoduju što takvi kakav je i on rijetko dolaze u hrvatski Sabor, a plaćani su kao da rade „dan i noć“?

S druge pak strane ovaj politički kameleon ima velike simpatije za Ivu Josipovića, a poglavito za Zorana Milanovića, za kojeg misli da je najbolji predsjednički kandidat. Čak su, veli, i tijela Demokrata (koji ništa ne predstavljaju u hrvatskoj politici!) na njegov prijedlog  podržala kandidaturu Milanovića za predsjednika RH. Po njemu, koji je među ostalim itekako zaslužan što nam je jedno vrijeme na čelu države bio i žalosni i jadni Josipović, Milanović izaziva, što drugi ne (?) emocije kod građana , ali ne pjevanjem ili paradiranjem. Posljednjih pet godina, oštar je Mrsić, gledamo estradizaciju funkcije predsjednika države. Kolinda Grabar Kitarović,  po njemu, nema stav ni o notornim povijesnim činjenicama, već se može reći da joj je mandat bio „u ništa“.

Stoga treba na vlast ponovno dovesti nekog „prekaljenog“ komunistu i udbaša, koji  će imati jasan stav, ne samo o povijesti nego i o svemu drugom.

A nakon Josipović, Milanović je taj koji se može „ugurati“ u ovakav, inače nama iznimno dobro poznati kalup.

Kad su ga pitali: zašto doktori ulaze u politiku, odgovorio je da je razlog što ne žele da se politika bavi njima!

Prije Domovinskoga rata, Mrsić je studirao u Americi, ali kad su krenuli prvi balvani vratio se u Hrvatsku. Tko je prije 1990. mogao studirati u Americi, valjda samo oni koji su bili na popisu Udbe, ili pak vjerni politici Račana i njegovih kompanjona!

Nakon povratka iz SAD-a, u Hrvatskoj ga je čekala sjajna politička karijera, tim prije jer je očito bio provjeren KPJ-SDP kadar. Kad su ga u SDP-u „nogirali“, jer im je svojim političkim bedastoćama očito kvario ugled, nije se vratio u zdravstvo, kamo pripada, već natrag u politiku, u nekakve Demokrate, koji imaju članova kao jedna malo veća obitelj. Mandat nije želio vratiti, baš kao ni drugi, već je prigrlio saborsku plaću i privilegije, jer sad se on očito po političkoj liniji bavi svojim kolegama u zdravstvu, „pomaže“ da ono bude bolje i kvalitetnije, umjesto da se pokrije preko glave i utihne.

Baš zahvaljujući takvim politikantima, hrvatska politika je tu gdje jeste. Kad vas izbace iz jedne stranke vi osnujete novu, zadržite saborsku fotelju i sve privilegije, postanete „nezavisni“ i dalje poput Mrsića lupetate i dajete savjete, kao da smo zaboravili gdje je sve taj bio i što je radio.

Dovoljno se prisjetiti da je u Vladi Zorana Milanovića bio ministar rada i mirovinskog sustava te da je njegovim radom i zalaganjem otpočela agonija u ovim sektorima.

Pametnom dosta.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Škoro odgovorio: Primio sam 135.000 kuna otpremnine i sve je po zakonu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat odgovorio na tvrdnje tjednika Novosti da je odlazeći iz tvrtke Orfej 1999. nezakonito dobio 350.000 kuna

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro reagirao je na tvrdnje tjednika Novosti Srpskog narodnog vijeća da je 1999. godine, odlazeći s čelne pozicije u HRT-ovoj diskografskoj kući Orfej, nezakonito primio otpremninu od 350 tisuća kuna. Iz dokumenata koje nam je Škoro dao na uvid proizlazi da je otpremnina koju je primio iznosila ukupno 135.600 kuna, dakle ni polovicu svote koju navode Novosti, te da je isplaćena na temelju sporazumnog raskida ugovora o radu s HRT-om.

Sporazumni raskid potpisao je tadašnji direktor HRT-a Ivica Vrkić, koji danas izjavljuje da se ne sjeća da je sa Škorom bilo što potpisao.

U prilog tezi da odlazeći iz Orfeja Škoro nije učinio ništa protuzakonito, iz njegova stožera prilažu doznaku iz tadašnjeg Zavoda za platni promet na kojoj je vidljivo da je HRT Škori 24. rujna 1999. isplatio 135.600 kuna, a kao svrha doznake navodi se isplata otpremnine u skladu s ugovorom o plaći. U ugovoru o raskidu sporazuma o plaći koji je potpisao Vrkić piše, pak, da će HRT Škori isplatiti otpremninu u skladu s ugovorom, dok se u ugovoru o plaći navodi da će mu HRT, u slučaju da bude razriješen prije isteka četverogodišnjeg mandata i nakon toga ne ostane u radnom odnosu s Orfejem, HRT isplatiti otpremninu u visini od 12 neto plaća.

Zanimljivo, i u nalazu državne revizije na koji se pozivaju Novosti vidi se da je ugovorena otpremnina u iznosu 12 neto plaća, kao i da je Škorina plaća iznosila 11.300 kuna, no revizor zatim navodi da je isplata izvršena s računa HRT-a u iznosu od 350.854,01 kunu. Ne tvrdi se, međutim, da je isplaćena veća otpremnina od ugovorene, nego se HRT-u zamjera to što je Škoro razriješen na vlastiti zahtjev zbog čega, tumači revizor, nije imao pravo na otpremninu.

U Škorinu ugovoru o plaći, kojim je ugovorena otpremnina u slučaju da bude razriješen, navodi se da Škoro pravo na otpremninu gubi samo ako nakon razrješenja ostane u radnom odnosu ili u slučaju kršenja obveza iz radnog odnosa. To je li razriješen na vlastiti zahtjev po ovom ugovoru ne igra nikakvu ulogu pa je nejasno na temelju čega je revizor uopće zaključio da je Škoro razrješenjem trebao ostati bez otpremnine. Uz to, revizija se ne poziva ni na bilo kakav dokument koji bi potvrdio da je Škoro osobno tražio razrješenje.

Državna je revizija utvrdila i da je Orfej bio dužan refundirati HRT-u isplaćenu otpremninu budući da je bila isplaćena s HRT-ova umjesto s Orfejeva računa i naložila HRT-u da iznos otpremnine naplati od Orfeja, a ne od Miroslava Škore. Škoro, pak, tvrdi da on u posljednjih 20 godina nikad nije zaprimio zahtjev za povrat otpremnine ni od HRT-a ni od Orfeja.

Ostatak nalaza Državne revizije odnosio se uglavnom na financijske i računovodstvene nepravilnosti vezane za odnos s Orfejem kao društvom u stopostotnom vlasništvu HRT-a, ponajprije pri pružanju usluga javne radiotelevizije Orfeju kao vlastitoj tvrtki kćeri bez naknade, a među kojima dominiraju usluge oglašavanja. Pojednostavljeno, HRT je reklamirao Orfej koji je u njegovu vlasništvu, a da nije naplatio te usluge, piše VečernjiList

Novosti su u svom tekstu “Ne dirajte mi glavnicu” problematizirale i stambeni kredit od 120 tisuća tadašnjih njemačkih maraka uz povlaštenu kamatu od 5 posto koji je Miroslav Škoro dobio od HRT-a. Iz Škorina stožera upozoravaju, međutim, na činjenicu da je taj kredit odobrilo Vijeće HRT-a, što je vidljivo i iz teksta u Novostima, te dodaju da je Škoro taj kredit otplatio već u srpnju 1999., iako je otplatni rok bio 15 godina.

– Kad sam se odlučio kandidirati za predsjednika, itekako sam bio svjestan što to znači. Ne bih se kandidirao ni predlagao Zakon o podrijetlu imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine da imam što skrivati. Ali volio bih kad bismo o svemu, pa i o mojoj imovini i poslovima, razgovarali na temelju činjenica, a ne nečijih fantazija – komentirao je Škoro za Večernji list, uz poruku da će rado odgovoriti na sva pitanja koja zanimaju javnost, ali i pravno se zaštititi od namjerno plasiranih laži i podmetanja.

 

Škoro: Kad ti Pupovčeve Novosti daju naslovnicu, to je najbolja referenca da si na pravom putu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari