Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Srbijanski predsjednik Vučić „oprao“ svoj životopis

Objavljeno

na

Srpski mediji optužuju Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije, da je „krivotvorio“ službeni životopis, odnosno da je štošta iz svojeg života prebrisao, kao spužvom preko ploče. Tako se, primjerice, Srpska radikalna stranka u njegovu životopisu spominje samo jednom, što će reći da je čitavih petnaest godina političke karijere stalo u tri rečenice. Potom, časopis „Vreme“ naglašava da je prešutio da je do prvog zaposlenja u životu, direktora sportske dvorane u Zemunu, došao isključivo zahvaljujući beskrajnoj odanosti Vojislavu Šešelju i Tomislavu Nikoliću, sa kojim je činio „sveto trojstvo Centralne otadžbinske uprave Srpske radikalne stranke“. Promakle su mu, kažu, i neke njegove izjave, kao primjerice: „Pa, vi bombardirajte, ubijete jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana, pa da vidimo smije li međunarodna zajednica ili bilo tko drugi udariti na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom?!“ To je govorio sa srbijanske skupštinske govornice 20. srpnja 1995., a samo devet dana prije toga u Srebrenici je počeo masakr muslimanskog stanovništva, koji je Haaški tribunal kasnije okarakterizirao kao genocid.

U njegovu životopisu nema ni riječi da se  2010. godine rastao sa Šešeljem i Nikolićem te da je osnovao Srpsku naprednu stranku. Mediji podsjećaju na neke njegove afere oko dvorane „Pinki“, zatim da je kao ministar informiranja potpisao neke drakonske zakone, poput onog o informiranju i o univerzitetu, koji je u javnosti ostao upamćen kao “julovski“ i koji je donijet isključivo kao kazna za sudjelovanje i podršku koje su profesori univerziteta u Srbiji dali studentima za vrijeme protesta 1996/97. Nakon donošenja tog zakona Vučić je izabran za člana  Upravnog odbora Univerziteta u Beogradu i za člana Upravnog odbora Filozofskog fakulteta, ali i to je prešutio, kao i to da ga je u svibnju 2000., u terminalnoj fazi Miloševićevog režima, Vlada SRJ imenovala  za člana Savjeta Savezne javne  ustanove RTV Jugoslavije.

Također se ističe da se ne smiju zaboraviti i neke druge Vučićeve  izjave, među kojima je i ona antologijska: „Ženu mnogo volim i ni za što na svijetu ne bih je mijenjao. Naprosto je obožavam. Kao ličnost veoma je suzdržana i odmjerena. Nikada me ne pita gdje idem i kada se vraćam. A ona ne ide nigdje bez svoje djece i bez muža. S drugaricama u kafić izlazi kada ocijenim da je u pitanju neki prikladan datum“. Ta  izjava nalazi se u časopisu „Vreme“ br. 909. u rubrici „Lik i delo“.

Zatim se novinari sjećaju da je svojedobno nabrojio kad se sve u životu napio: kad je „Zvezda“ postala prvak Europe, kad je ubijen Slavko Ćuruvija i kad je ubijen Zoran Đinđić. Potom naglašavaju da se u ožujku 1995. zaputio u Hrvatsku,  na Baniju, pa u Glinu, gdje je održao vatreni govor o tome kako Srbe odatle nitko neće moći otjerati-„Nikada ovdje  više ustaška vlast neće moći doći. Nikada više oružanim putem, nikada više onako kako su namjerili“. Optužio je Slobodana Miloševića i „njegovu  nesretnu ženu“ Mirjanu Marković te predsjednika Republike Srpske Krajine Borislava Mikelića, da se u suradnji sa stranim silama pokušavaju  riješiti „vjekovnih srpskih teritorija u Republici Srpskoj Krajini“ Također je vikao da „Banija  nikada više neće biti hrvatska“, što se naravno nije dogodilo.

Spisateljica tjednika“Vreme“ Jovanka Gligorijević, kao prilog Vučićevoj biografiji,  spomenula je da je aktualni predsjednik Srbije svojedobno za „Press“ govorio da ga je „majka pustila na glavu dok je bio beba“, da ga je „otac tjerao da jede paštetu kojoj je prošlo vrijeme trajanja“ te da je i on bio među navijačima na nezaboravnoj nogometnoj utakmici „Dinamo-Crvena zvezda“ u Zagrebu.

Srbijanski novinari smatraju da u njegovu biografiju svakako mora ući i jedna suza, posljednja suza za dr. Vojislava Šešelja, koja mu je  kliznula niz obraz 24. veljače 2003., kad se ovaj dragovoljno predao Haaškom tribunalu, i sam sebi napravio veliki ispraćaj. Zatim mu zamjeraju  što mu je Vlada Srbije krajem 1998. dodijelila stan, a on je kasnije tvrdio da ga je otplatio. U tome mu je, rekao je, pomogao i stranački šef  Vojislav Šešelj. Taj stan je poklonio tadašnjoj supruzi Kseniji.

Mediji dalje navode da  posljednja rečenica Vučićeve oficijelne biografije glasi: „Oženjen, otac Danila i Milice“ te da u silnom pranju, ispiranju i dezinfekciji životopisa, greškom je valjda, nestalo i ime supruge.

Da nije smiješno, bilo bi tragično.

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Platforma suverenista traži odgovornost Aleksandra Stankovića

Objavljeno

na

Platfroma suverenista zahtjeva pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti Aleksandra Stankovića zbog teških kršenja odredbi Ustava RH, saborskog Zaključka o srpskoj agresiji od 8. listopada 1991. i Deklaracije o Domovinskom ratu.

Platformu potpisuju građanska inicijativa Ivo Pilar i 9 krovnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Zbog navedenoga tražimo:

1.      Pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti i sankcioniranje  urednika i voditelja emisije Nedjeljom u dva, Aleksandra Stankovića za:

1a) teška kršenja ustavnih i zakonskih odredbi RH, krivotvorenje povijesnih činjenica i dezinformiranje javnosti

1b) teška kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRTa, te

1c) teška kršenja propisa iz Etičkog kodeksa HRT-a

2. Zahtjev za javnom isprikom u ime HRT-a, hrvatskoj javnosti zbog dopuštanja objavljivanja očitih povijesnih krivotvorenja, dezinformacija, laži i podmetanja.

 Pojašnjenje

Urednik i voditelj emisije Nedjeljom u dva, Aleksandar Stanković je u nedjelju, 19. studenoga 2017., prigodom gostovanja hrvatskog dragovoljca iz Vukovara, Predraga Mišića –Peđe,  višestruko i agresivno pokušavao uvjeriti gosta kako je Domovinski rat za obranu Hrvatske od srpske agresije bio građanski rat.

Ovim činom je voditelj emisije najgrublje prekršio, zanemario i obezvrijedio slijedeće:

1.)    Ustav RH, izvorišne osnove, koje jasno potvrđuju i naglašavaju da je Domovinski rat bio pravedan, legitiman, obrambeni i oslobodilački.

2.)    ) Zaključak Hrvatskog sabora od 8. listopada 1991. kojim se jasno identificira srpska osvajačka agresija na Hrvatsku (NN 53/1991)

3.)    Deklaraciju o Domovinskom ratu koja devet godina nakon rata trezveno evaluira prošle događaje i opet naglašava kako je Domovinski rat bio  obrambeni rat nasuprot srpskoj agresiji. (NN 102/2000)

4.)    Presude međunarodnih sudišta koje su u više slučajeva potvrdile srpski agresivni , osvajački rat s ciljem ustroja velike Srbije na prostorima bivše Jugoslavije.

O svemu navedenom izvjestit ćemo i odgovorna saborska tijela, zatražiti javnu raspravu i odgovornost svih koji dopuštaju sramotno krivotvorenje povijesti, dezinformiranje javnosti i relativiziranje krivnje totalitarnog, komunističkog, jugoslavenskog režima i osvajačke srpske agresije.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

HNES donio etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca

Objavljeno

na

Objavio

 Hrvatsko nacionalno etičko sudište – STANKOVIĆ  – VELEIZDJNIK

20. studenog 2017., komemoracijama na Ovčari i Veleprometu završili su ovogodišnji dani tužne i ponosne Kolone sjećanja, patnje i pijeteta, pobjede i slave. Danas, 21. studenog 2017. Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) upućuje na znanje i ravnanje, najprije, svim Hrvatima i hrvatskim domoljubima u zemlji i svijetu, a posebno Predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade, Predsjednici države i DORH-u:

etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca, za veleizdaju.

Jasno, da su prava adresa na kojoj treba razmisliti svi koji su se ogriješili zločinom nečinjenja na višegodišnje četnikovanje i perverzno iživljavanje Stankovića usred svetog dana kršćanskog kalendara i kršćanskog obiteljskog objeda.

Potaknut željom za osvetom zbog javno izrečenih upozorenja i prijetnji Miloradu Pupavcu, vođi četničkog pokreta u Hrvatskoj od strane Predraga Mišića Peđe, vukovarskog branitelja, Stanković je u emisiji „Nedjeljom u 2“  19. studenog od 14 do 15 sati, na I. programu HTV-a prešao sve granice ljudskog, društvenog, političkog i profesionalnog ponašanja, pa ga Etički sud proglašava veleizdajnikom. U danima prebolnih sjećanja kada uvijek ispočetka ratna rana lipti krvlju nevinih žrtava, a njihovi jauci paraju nebesa, hrvatska, javna, državna televizija dopustila je podlu i prokletu neprijateljsku provokaciju u spomenutoj emisiji. Gospodina Predraga Mišića,plemenitog čovjeka, hrvatskog domoljuba, vukovarskog branitelja i stradalnika srpskih zarobljeničkih logora, riječju žrtve  agresivnog rata Srpske akademije znanosti i umjetnosti, Srpske pravoslavne crkve i četničkih monstruma, Aca Stanković  izvrgao je  monstruoznom psihičkom mučenju: opetovano i opetovano inzistirajući na detaljima njegove obiteljske tragedije, na razorene najdublje veze među ljudima koje je rat podijelio na četnike i normalna ljudska bića.

Emisija je pakosno smišljena kao osveta javnoj poruci i prijetnji vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđe i čovjeka, koji je, braneći Hrvatsku i u vremenu, koje neki nazivaju mirom, razbio ćirilićne ploče, kao bezobraznu provokaciju u gradu od posebnog pijeteta. Stanković i njegovi mentori odlučili su uopće ne spominjati Pupovca i optužbu koja mu je izrečena, nego su željeli najprije, povrijediti svoga gosta da izgubi koncentraciju, zatim mu nametati izmišljeni „grijeh“  o navodnom zanemarivanju vukovarskih  studenata … i sličnim nebulozama, ali glavna je poruka bila, još jedan pokušaj, sudionika i pronositelja „Memoranduma II.“ ( po kojem je smišljeno kako da „Srbi koji su izgubili u ratu, u miru ostvare svoj cilj Velike Srbije“) još jedanput ponove tezu o Građanskom ratu. Toga su se sjetili u trenutku kada je Međunarodni sud pravde UN-a osudio Srbiju za agresiju, zločin protiv čovječnosti i na pojedinim područjima genocid, pa se očekivalo, (a upravo je došlo vrijeme da se upitamo zašto se ništa nije napravilo) da Hrvatska zatraži ratnu odštetu, i da za dugo vremena, „dok još puno vode Dunavom proteče“ kako im je poručila naša predsjednica u Zengama Vukovarska kolona sjećanja bude razdjelnica dobra i zla… Naučio je Aca lekciju: istinu  treba negirati, manipulirati, izvrtati i lagati, kao što veliki četnički ideolog, Dobriša Ćosić, opisujući srpsku navadu zalaganjem zaključuje: „Srbin  laže, to mu je od Boga“.

Teza o Građanskom ratu notorna je laž o hrvatskoj nedavnoj povijesti, o uzroku i posljedicama Domovinskog rata, o veličanstvenoj oslobodilačkoj pobjedi.  Stanković osporava „Deklaraciju o Domovinskom ratu“, presudu oba Haaška suda, koja su jasno rekli tko je agresor, a tko žrtva, pa je krajnje vrijeme da se razmisli ne samo o etičkoj osudi, nego o pokretanju  državnog kaznenog postupka. Budući da su Stanković na sceni, a Pupovac i četnička banda u sjeni, smislili  tezu i dokaz da se radilo o Građanskom ratu, jer su  oba brata Mišića, kao hrvatski  hrvatski državljani ratovali na suprotnim stranama, jedan na strani Srbije a jedan na strani Hrvatske onda mu je naš Peđa odgovorio, kao  član HNES-a: ja sam se borio za Domovinu, a moj brat našoj domovini veleizdajnik. Ovo je izvrstan i zoran  povod da se naši zakonodavci i sudbena vlast pozabave  zakonom, koji se kod nas tumači  površno, a to je Zakon o državljanstvu. Naime, postoje uvjeti kako netko može steći državljanstvo u državi koja ne pripada njegovom narodu, a eto primjera Aleksandra Stankovića da se donese dopuna zakona o tome tko, kada i zašto to državljanstvo može izgubiti.

Budući da je hrvatska javnost vrlo emotivno, žestoko i masovno izrazila svoje negodovanje, na opisani događaj veleizdaje,Hrvatsko nacionalno etičko sudište tome se priključuje i iznosi prijedlog: Ukoliko se, sa krajnjim rokom do subote, hrvatskoj javnosti ne objavi da je Aleksandar Stanković dobio otkaz na Hrvatskoj televiziji i da je počelo njegovo procesuiranje za veleizdaju, onda valja u nedjelju preskočiti obiteljski objed,  pred zgradom HTV-a,u kojoj su se na početku Domovinskog rata okupljali prvi pripadnici narodne garde. .  Od stradalnika četničke agresije kroz povijest do 19 studenog 2017. više se ne očekuju protesti po kavanama i priopćenja na portalima. Četnici više ne mogu  djelovati  u Hrvatskoj.  To je pravda za naše nevine žrtve, a Kolona sjećanja kojom Vukovar prikuplja i grli domoljublje znak su da su ljudi prepoznali njegovu svetost.

Poput svetaca koje proglašava crkva one koji su mučeničkom smrću potvrdili snagu svoje vjere, tako i Vukovar naše svetište jer su Vukovarci umirali, odbijali predaju – kako odlučiše i rekoše: „moramo izdržati dok se Hrvatska ne naoruža“. Oni su izdržali, Hrvatska se oslobodila i vrijeme je da im se zahvalimo sve dužim i dužim „kolonama sjećanja“, ali i braneći dignitet svake osobe kao što je Predrag Mišić Peđa.  On jednostavno i svjedoči zna da je Srbija napala Hrvatsku, i da su ćirilične ploče u Vukovaru četnička provokacija, te da je  pravi domoljub  uvijek spreman boriti se za svoj dom.

Dr Zvonimir Šeparović

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari