Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Srpski pjevači ‘okupirali hrvatske glazbene prostore

Objavljeno

na

Nema ni jedne veće zabavno –glazbene manifestacije u Hrvatskoj, a da na njoj nisu glavne „zvijezde“ popularni srpski pjevači. Oni, za razliku od brojnih hrvatskih, nemaju problema s publikom, oni ne moraju dijeliti ulaznice da napune recimo zagrebačku dvoranu Vatroslava Lisinskog i brojne druge prostore.

Svojedobno je Bajaga, kao od šale, napunio pulsku Arenu, a ovih dana to je još bolje uspjelo Đorđu Balaševiću. Problema s publikom nema ni jedan Rade Šerbedžija.

Međutim, za jednog Marka Perkovića Thompsona vrata Arene u Puli i dalje su zatvorena, jer na svojem repertoaru ima pjesme posvećene obitelji, Bogu, Domovini….
On je „hrvatski nacionalista“, a srpski pjevači koji dolaze u našu zemlju su – „domoljubi“, kojima za razliku od njega i takvih nitko ne zamjera što vole svoju domovinu.

U Hrvatskoj je i dalje iznimno popularna Neda Ukraden. Na početku Domovinskog rata iz Sarajeva je odselila u Beograd, gdje je odmah snimila pjesme poput „Vidovdan“. Pokojni Đorđe Novković tom joj je prigodom zabranio pjevati njegove pjesme, od kojih je najpoznatija „Zora je“, a za koju je ona željele da se zove „Jovane, zora je“, što nije prošlo.

Sada opet kad pjeva u Hrvatskoj ima na repertoaru pretežno Novkovićeve pjesme, dok je u Srbiji zvijezda i sa pjesmama ala „Vidovdan“.

Ovu pjevačicu relativno često možemo gledati i u HRT-ovoj zabavnoj emisiji „Lijepom našom“, koju uređuje i vodi Branko Uvodić, a u njoj se mogu čuti i vidjeti i drugi poznati srpski pjevači, poput Miroslava Ilića, sve na veliko zadovoljstvo njegove brojne publike.
Uvodić nam također u ovoj emisiji „servira“ i pjesme ala „Ivanova korita“, bez koje, kako pišu srpski mediji, ne može proći ni jedno srpsko veselje, a poglavito ne srpske svadbe.
(…) „Ti ne plači, majko stara/ lijepa Anka progovara/ u snu mi se Jova javi/ ozdraviću od ljubavi!“ – među ostalim se pjeva u ovoj pjesmi.
S druge pak strane ne možemo ni zamisliti da bi se primjerice u nekoj srpskoj, odnosno beogradskoj zabavnoj emisiji „na sva zvona“ izvodila neka hrvatska pjesma, poput one Ivice Pepelka „Kad procvatu jabuke“, bez koje ne može proći gotovo ni jedno hrvatsko veselje, a još manje svadba.

Krajem godine u zagrebačkoj Areni za sve srpske i jugoslavenske glazbene sladokusce gostuje – Lepa Brena. Sjećamo je se kako je u četničkoj odori nesebično pomagala srpsku vojsku u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Ulaznice se već sada prodaju u „ogromnim“ količinama!

Ne bi se začudili da HRT izravno prenosi ovaj koncert, ili da je Uvodić pozove u svoju emisiju.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Đapić: Pupovčev i Radinov zahtjev je povijesni politički presedan

Objavljeno

na

Objavio

isječak/VL

Pozivamo prije svega saborske zastupnike HDZ-a, zatim sve saborske zastupnike hrvatskog Sabora, pogotovo sve koji se javno predstavljaju hrvatskim nacionalistima, konzervativcima, kršćanima i suverenistima da odbiju zahtjev Milorada Pupovca i Furija Radina o ozakonjivanju opasne namjere tzv.ekskluzivnog etničkog popisa stanovništva predviđenog za 2021.godinu.

Ovo je kritično testno pitanje za iskazivanje  minimuma samosvijesti i zastupnicima ljevice u Hrvatskoj, jer je u suprotnosti zagovaranje građanske državne paradigme i etnicizacija temeljnih državnih poslova.

Pupovčev i Radinov zahtjev u vidu amandmana na Zakon o popisu je povijesni politički presedan. Zamislite da promotori Islamske države ili Al Qaide traže od američkog Kongresa isključivo pravo popisivanja muslimana u SAD.

Nakon vremenskog odmaka od vojnih evidencija JNA, koji su služili za pripremu agresije na Hrvatsku danas imamo prikriveni zahtjev s istom političkom i strateškom namjerom. Srbe u Hrvatskoj bi popisivali Srbi, Bošnjake Bošnjaci, Rome Romi, Mađare Mađari i Talijane Talijani.

Kad su etnički Srbi u Hrvatskoj u pitanju cijeli svijet je svjedočio brutalnoj agresiji protiv hrvatskog naroda devedesetih godina XX.stoljeća, a svjedoči i danas i svijet i Hrvatska da se baš nitko od poraženih aboliranih neprijatelja Republike Hrvatske nije odrekao ni jednoga cilja velikosrpskog programa.

Ta programska platforma integrirana je u tzv.srpskim organizacijama u Hrvatskoj, programski i kadrovski pod potpunim utjecajem SDSS-a i SPC-a i uz katastrofalno nerazumnu potporu hrvatske države kontrolira srpsku nacionalnu manjinu. Dajući u ruke aktom države pravo na popisivanje etničkih Srba pripadnicima tih organizacija legalno se u Hrvatskoj omogućuje stvaranje regrutne evidencije i strateške baze za nesmetano pripremanje nekih novih agresija na hrvatski narod.

Popis stanovništva je polazišni temelj svih državnih i nacionalnih projekcija u razdoblju od najmanje deset godina, pa je s obzirom na otvoreno antihrvatske politike i ciljeve Pupovčevih srpskih organizacija u Hrvatskoj, prepuštanje izvođenja popisa njegovim organizacijama izravan strateški udar na nacionalnu sigurnost zemlje, ali i posve izvjesno širenje pretpostavki za isticanje sve bezobraznijih zahtjeva hrvatskoj državi i širenje spektra izmišljenih prava nacionalnih manjina. S ovim zahtjevom dezintegracija Hrvatske dolazi u kritičnu točku, kada se svatko tko razmišlja nacionalno, civilizirano i jasno mora trgnuti i reći – dosta.

Zato pozivamo sve političke stranke, nacionalne organizacije, institucije i pojedince da se oštro usprotive ovome nevjerojatnom presedanu, stoji u priopćenju kojega potpisuje Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić, dipl.iur.

Što se krije iza zahtjeva manjina za vlastitim popisivačima stanovništva?!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Pakracu se obilježava početak Domovinskoga rata

Objavljeno

na

U Pakracu, jednom od gradova Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, u nedjelju, 1. ožujka obilježit će se 29. obljetnica početka Domovinskog rata.

Ovu svečanost-ponosa i tuge- organizirat će Grad Pakrac i Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske.

Srbi koji su bili zaposleni u hrvatskoj policiji toga su dana 1991. razoružali policajce hrvatske nacionalnosti i preuzeli nadzor nad policijskom postajom. Zajedno s naoružanim civilima, Srbi su opkolili i zgradu Skupštine općine te skinuli hrvatske zastave i postali svoje- Republike Srbije, ali i one s četničkim obilježjima.

Na sjednici Skupštine općine Pakrac (22.2. 1991.) donijeli su odluku da se ovo područje pripaja  tzv. SAO Krajini. Nu, već drugog dana hrvatski policajci koji su stigli iz Zagreba, ali i drugih krajeva, ponovno su uveli reda i potjerali pakračke i ine četnike u obližnje šume, gdje su se zadržali još jedno vrijeme.

Međutim, i ovom prigodom valja se podsjetiti i na dva ratna zločinca –Veljka Džakulu (inače, miljenika bivšeg žalosnog predsjednika RH Ive Josipovića) i potpukovnika zloglasne JNA Stevana Harambašića.

Naime, u svojoj knjizi  „Moja sjećanja“ (str. 240-241) bivši ratni zapovjednik policije  uz ostalo piše  i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.

Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede  Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Vojno redarstvene operacije Bljesak  nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim se vlastima predao  4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.

Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.

A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon njihova uhićenja? Nažalost, isto ili slično, kao i s nekim drugim srpskim četnicima, odnosno ratnim zločincima.

Ivkanec piše:

„Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se prvi ratni policajac Pakraca te nastavlja:

„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kada će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji  Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću. Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci  za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu  Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod  sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo  s problemom  krivičnog gonjenja  naših ljudi zbog delikta: presijecanja  voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo  iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces  povratka  izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen.  Srpski komandant Harambašić  je nakon nekoliko mjeseci  od predaje posredstvom  Međunarodnog crvenog križa  otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – istaknuo je u svojoj knjizi  ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.

Nakon ovog i ovakvog svjedočenja, oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvarali hrvatsku državu, s pravom se pitaju- tko je tu lud, a tko normalan, tim više što su „puni“ zatvori hrvatskih branitelja, što i jedan Džakula i dalje može po njima nesmetano i bez kazne – pljuvati i klevetati.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari