Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Što bi Broz učinio s ministrom obrane koji traži državu za svoje obiteljsko gnijezdo?

Objavljeno

na

Nikako da prijeđemo, kao što je govorio Josip Broz Tito, „s riječi na djela“.

[ad id=”93788″]

U vrijeme kad je živio i radio taj izniman zločinac, čije ime i dalje nosi jedan od najljepših zagrebačkih trgova i kojeg ne žele izbrisati s popisa „počasnih članova HAZU“, sve one koji se nisu slagali s komunističkom i inom politikom, ili su ubijali ili su ih na najokrutnije načine zlostavljali, ali ne samo njih već i njihove očeve, majke, sestre, prijatelje. Broj nevinih žrtava Brozova režima, na žalost, nikada nećemo saznati, jer je u to vrijeme režim na podmukli način svim silama prikrio svaki krvavi trg. Cilj je bio uništiti što više Hrvata, zatrti sve što hrvatski diše.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća ponovno smo doživjeli ono što su već Hrvati prošli nakon završetka II. svjetskog rata. Napali su nas barbari s Istoka. I opet smo morali braniti svoja ognjišta. Badava smo pričali i pričamo da smo mi miroljubiv narod koji nije nikada nikoga napadao i želio osvajati bilo čije. Ni jedna granata u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata nije pala preko granice sa Srbijom, koja je bila agresor, zajedno sa zločinačkom JNA, Crnom Gorom i domaćim izdajicama.

Nu, možda bi sve ipak bilo nešto drugačije da su povjesničari, ali i političari, nakon smrti Josipa Broza (1980.) pisali i govorili istinu o jugokomunističkom režimu, iza kojeg je među ostalim ostao i strah, koji je, kako se čini, i danas prisutan. Većina hrvatskih povjesničara (svaka čast iznimkama) i dalje je pisala i piše povijest zasnovanu na lažima, krivotvorinama, marginaliziranju i prešućivanju. Što smo u vrijeme Broza znali o Golom otoku, Staroj Gradiški, Lepoglavi i na desetine drugih strašnih komunističkih logora, to znamo i danas. Ono što smo nekada znali o dr. Ante Paveliću i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), to znamo i dalje. Redatelj Jakov Sedlar svako malo snimi neki dokumentarni film o mračnoj povijesti bivše Jugoslavije, ali ti filmovi ne da se prikazuju na državnoj televiziji, već kad se prikazuju u kino-dvoranama uglavnom dolazi relativno mali broj gledatelja, jer ljudi se još uvijek boje i mrtvog Tita. Ono što je još gore, na tribine posvećene zločinima nad nevinim Hrvatima nakon II. svjetskog rata uopće ne dolaze mladi. Ali, ne da ne dolaze na takva predavanja, oni na žalost ne dolaze ni na skupove gdje se govori o srpskoj i inoj agresiji. Više ih zanimaju predavanja ne temu- kako napustiti Hrvatsku i pronaći posao negdje u svijetu. Svi bi za Antom Kotromanovićem (SDP), koji se borio za Hrvatsku, pa postao i ministar obrane, a koji sada izjavljuje da će egzistenciju zajedno sa svojom obitelji potražiti negdje drugdje, u dalekoj Americi. Možete li zamisliti što bi se dogodilo nekom Brozovom „ministru obrane“ da, dok je još na tako visokoj dužnosti, privatno putuje svijetom i traži državu u kojoj će se „uhljebiti“? Kotromanović je ovim činom pokazao i dokazao da se u Hrvatskoj „ne isplati“ živjeti, ako nisi na vlasti, bez obzira jesi li ili nisi sudjelovao u Domovinskome ratu. Ali, ako je tako odlučio, neka ide. Bolje to nego da u Hrvatskoj „prijateljuje s Gotovinom“, a sa svojim partijskim drugovima ruši temelje koje je i sam gradio.

Kakva smo mi to država, kakvi smo mi to pobjednici nad drugom ili trećom vojskom u Europi kad nam povijest i dalje „pišu“: Fumić, Stanimirović, Pupovac, Pusić, Manolić, Rudan, Teršelič, te pomozbog „škrabatelji“ kakvi su oni iz bivšeg Feral Tribuna, a kakvih ima u gotovo svim medijima? Istinski hrvatski pisci i istinski hrvatski povjesničari od tih i takvih nikako da dođu „do zraka“.

Eto, u vrijeme Domovinskoga rata značajnu ulogu imali su i pripadnici HOS-a. Sada je dovoljno da se netko od njih (koji su ostali živi) pojavi na nekom skupu sa zastavom koju su nosili u vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku, pa da završi u policijskoj marici.

Jesmo li se za to borili?

Članovi Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, koje je utemeljeno na poticaj Hrvatskog žrtvoslovnog društva, na čijem je čelu ugledni i cijenjeni prof. dr. Zvonimir Šeparović, javno su ustali protiv Brozovih zločinaca. Ukazali su na njihova zlodjela, ne po sistemu rekla-kazala, već činjenicama. Ali, koga to zanima? Čak svoje presude nisu mogli objaviti ni u kakvim većim dnevnicima ili tjednicima, bez obzira što su bili spremni i platiti za takvu vrstu „oglašavanja“. Što to drugo znači, nego da su sjene Josipa Broza još uvijek oko nas, pa da i protiv njih moramo povesti Domovinski rat, tim više što se oni nikada dragovoljno ne će povući.

Danas se itekako dobro zna i za neke ekszekutore koji su izvršili i izvršavali najveće zločine nakon II. svjetskog rata. Zna se i za one koji su zločine poticali, koji su svoje susjede prokazivali i optuživali. Još više se zna za one koji su to činili u vrijeme srpske i ine agresije. Ali, to su teme o kojima ako se i piše, prolaze kao da i nisu napisane. DORH, Uskok i ostale slične službe, koje bi se trebale baviti tim i takvim slučajevima, uglavnom „ne mogu pronaći počinitelje“, kao da su svi pobjegli u Sjevernu Ameriku. Ni desetina zločina (puno smo rekli) nakon II. svjetskog rata nije osvijetljena, a kamoli oni koji su se dogodili nakon 1991.

Srpski i ini zločinci nisu se spremni ni pokajati. Oni još i danas vjeruju da bi mogli pregaziti Hrvatsku, od Vukovara do Karlobaga, za desetak dana.

Kad je svojedobno prvi demokratski izabrani predsjednik Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, uzviknuo „Imamo Hrvatsku“, mnoga lica bila su ozarena i oblivena suzama radosnicama. Vjerovali smo da se „crveni vragovi“ više nikada ne će igrati našom sudbinom, a još manje nas proganjati.

A, što smo doživjeli i što doživljavamo? Pobjednike se i dalje optužuje za zločine, a poražene se proglašava žrtvama.

Zar smo se za to borili?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Nekada su ga pljuvali i gazili, a sada ga uzdižu u nebesa

Objavljeno

na

Hrvatski pjevač Mate Mišo Kovač (78) na liječenju je proslavio rođendan. Sa svih strana prima čestitke, ali i priznanja, kao vrhunski glazbeni umjetnik. Vjerojatno će ga se sjetiti i oni na državnom vrhu i „okititi“ ga nekim istaknutim državnim odličjem, jer to je, kao malo tko, zaslužio,  slagali se ili ne, jedan je i neponovljivi, – Mišo!

Veliko priznanje odali su mu i sami glazbenici, tj. njegovi kolege i to već dva puta u relativno kratkom vremenu u Splitu, na Splitskom festivalu i na nogometnom stadionu na Poljudu.

Mišo je toliko značajan, popularan za hrvatsku glazbu da mu već sada slobodno mogu dati ulicu ili trg u Zagrebu, Splitu i Šibeniku.

A jedan dio onih koji ga danas uzdižu u nebesa skoro su ga „pokopali“. Marginalizirali su ga, podcjenjivali i bacali u blato, jer kao to što on pjeva „to je šund“ i tome slično. Čak su se  neki i smijali kad je govorio da je pjevač s najviše prodanih  ploča  (i ostalih nosača zvuka). Međutim, to je točno, pa neka se smiju(sami sebi) i dalje.

Dakle, to je čovjek čiji je sin, Edo,  bio jedan od najmlađih hrvatskih branitelja-dragovoljaca (HOS-ovac) i koji je izgubio život pod još nerazjašnjenim okolnostima.

Umjesto da mu pomognu u tim teškim životnim situacijama većina medija, pa i glazbenika, tj. njegovih kolega „iskoristilo“ je tu nevolju da ga još više ponize, iako se on nikada poniziti ne može.

Sjećam se kad ga je moja malenkost, u suradnji s producentom Vladimirom Mihaljekom-Mihom, jednom pozvala na humanitarni (braniteljski) koncert u zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište (HNK)  da su mi neki glazbenici i „kulturnjaci“ neprestano nakon toga govorili: kako sam to mogao, nije Mišo za HNK, te da je njegovim nastupom i ta kulturna ustanova dobila „narodnjački štih“!

Stoga, kad se danas na sve strane govori i piše o njegovoj veličanstvenoj karijeri treba se podsjetiti i 1999., kad  je namjeravao izvršiti samoubojstvo (pucao si je u grudi). Što su tada neki medijski „monstrumi“ pisali? Da se je stvarno želio ubiti pucao bi si u srce, a ne pokraj njega! Da to su među ostalim objavljivali!

Četiri  godine nakon toga bio je polumrtav, ležao nakljukan sedativima.

I materijalno je propadao. Zvali su ga na nastupe  i u Srbiju, gdje je još uvijek „kralj“,, ali on nikada nije pogazio svoju riječ. Jednom je nakon Domovinskog rata rekao-nikada više u Beograd! I nije nikada otišao ni na „kavu“.

Mišo, hvala ti, i sretan ti rođendan!

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Predsjednica oštro odbacila pokušaj reinterpretiranja njezinih izjava o migrantima

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović oštro je odbacila pokušaj reinterpretiranja njezinih izjava vezanih uz pitanja zaštite hrvatskih granica od ilegalnih migracija i istaknula je da hrvatska policija postupa u skladu sa zakonom i humano, priopćeno je u utorak iz Ureda predsjednice.

“Oštro odbacujem pokušaj reinterpretiranja izjava vezanih uz pitanja zaštite hrvatskih granica od ilegalnih migracija”, rekla je Grabar-Kitarović.

Istaknula je kako “hrvatska policija u obavljanju poslova nadzora državne granice, samim time i granice EU pri sprječavanju ilegalnih migracija postupa zakonito, profesionalno i humano, a sredstava prisile prema prekršiteljima zakona primjenjuje u najmanjoj mogućoj mjeri koja je neophodna za zaštitu sigurnosti policijskih službenika i za obavljanje njihovih zadaća”.

Naglasila je da je sigurnost temeljni uvjet stabilnosti i razvoja Hrvatske i samim time jedna od njezinih ključnih zadaća.

“To su činjenice koje nikakve igre riječi, krivi prijevodi ili iz konteksta izvučeni dijelovi izjava ne mogu i neće promijeniti.”

Predsjednica se oglasila nakon što su svjetski mediji i HRW reagirali na intervju koji je dala za švicarsku javnu televiziju SRF.

Tijekom prošlotjedne posjete Švicarskoj, novinar švicarske državne televizije je predsjednici kazao da televizija posjeduje snimke pretučenih migranata koji tvrde da ih je hrvatska policija nasilno i ilegalno odvratila od ulaska u zemlju, a predsjednica je odgovorila da “govori o ilegalnim imigrantima koji žele iligalno ući u Hrvatsku”.

“Zašto mislite da je to ilegalno? Govorimo o ilegalnim migrantima, ljudima koji ilegalno žele ući u Hrvatsku i policija ih šalje nazad u Bosnu i Hercegovinu. Postoje otvoreni granični prijelazi koji su otvoreni za sve koji žele doći u Hrvatsku i zatražiti azil”, rekla je predsjednica za švicarsku televiziju.

Također je kazala da se zbog takvih optužbi raspitala kod ministra unutarnjih poslova, ravnatelja policije i policajaca na terenu i da su joj oni u više navrata potvrdili da ne koriste “pretjeranu silu”.

“Naravno da je potrebno malo sile kada potiskujete ljude, ali morate vidjeti i kakav je to teren koji prelaze pretežito po noći”, rekla je predsjednica koja je pred odlazak u Švicarsku posjetila granični prijelaz u Kordunskom Ljeskovcu.

(Hina)

 

Željko Glasnović: Migrantski val se zahuktava (VIDEO)

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari