Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Što ne ode od društva na vlasti koje ne ispunjava njegova nadanja i želje?

Objavljeno

na

Svako malo, tandem Pupovac-Kraus, iskorištavaju pojedine obljetnice iz NOB-a za svoju promidžbu i političke mitinge, a onda i za „proizvodnju“ neprijatelja.

Na tim i takvim događanjima najmanje je riječ o onome zbog čega su došli, već se sve po „srpskom“ receptu pretvara u pljuvanje i bljuvanje Hrvata i Hrvatske države.

U nedjelju, 23. lipnja 2019. „tandem“ je „gostovao“ u Jadovnu, jednom od logora smrti  u vrijeme ustaške vladavine.

Umjesto da su se istinski poklonili žrtvama, mediji javljaju da su prije svega skrenuli pozornost da se u Hrvatskoj  negiraju  zločini počinjeni u NDH!?

Zatim su dodali da žele da puna istina dopre do javnosti i do mladih koji o ovim zločinima ne znaju ništa.

Želimo da se otvoreno kaže da je NDH bila zločinačka tvorevina, jer skupine i pojedinci to negiraju. Na primjer, prije nekoliko dana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je primila Hrvatski obrambeni zdrug Jazovka“ – istaknuo je Ognjen Kraus, koji predstavlja židovske organizacije u Hrvatskoj.

Kao prvo, o NOB-u i njihovih protivnicima, u Hrvatskoj se iznimno mnogo zna. Od II. svjetskog rata, pa sve do današnjih dana o tom razdoblju uči se u svim školama. Do 1990. djeca su (kao u Kini i Sjevernoj Koreji) morala  ići u obilazak svih područja vezana uz NOB-e, Tita i partije.

Otkad je stvorena hrvatska država pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu u školama se uči svega nekoliko sati.

U kojoj školi se, primjerice, uči o Junacima Domovinskoga rata iz njihovih sredina, odnosno koja osnovna ili srednja škola (o fakultetima da i ne govorimo) nosi ime po nekom od stradalih hrvatskih ratnika?

U vrijeme komunizma čak je i tvornica donjeg rublja morala nositi ime po nekoj Titovoj partizanki!

Inače, gospodine Kraus, pa najviši hrvatski politički dužnosnici ne jednom, već neprestano poput papagaja, ponavljaju ono što vi želite čuti (ali očito pravite se da ne čujete) da je NDH bila zločinačka tvorevina, jedino je dr. Franjo Tuđman govorio da „NDH nije bila samo kvinsliška tvorevina i fašistički zločin nego je predstavljala i izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnošću“. Slično se moglo čuti i od bl. Alojzija Stepinca. Nu, unatoč toga i oni su osuđivali zločine koji su se tada događali.

Što bi vi još htjeli? Da Grabar-Kitarović, Jandroković ili Plenković ono što neprestano govore o NDH samo za vas i Pupovca to i potvrde kod „javnog bilježnika“?

Pored toga, Pupovac „pleše kola“ s onima na vlasti, pa što s njima već jednom ne riješi ovo pitanje, što ne ode, ako vidi da oni dozvoljavaju relativizaciju zločina, da ne daju da se zabrani HOS-ova zastava?

A to što je predsjednica Republike primila predstavnike organizatora skupa Jazovka, dakle ljude koji svake godine pod njezin visokim pokroviteljstvom organiziraju komemoraciju za nevine  žrtve, bačene poput pasa u duboku jamu, nije baš ništa sporno, osim pitanja-zašto ti partizani-zločinci nisu još  na robiji?

Zar se, gospodine Kraus, i danas mora i treba šutjeti o stravičnim partizanskim i komunističkim zločinima nad nevinim Hrvatima, poglavito nakon II. svjetskog rata?

Ne, taj film više nećete gledati!

Milorad Pupovac, koji navodno odlično živi od „stvaranja i napuhavanja ustaških i inih zločina“, istaknuo je da nije dovoljno samo posjećivati Jasenovac i Jadovno, da treba ići i u 50 drugih mjesta stradanja.

Da, ali nije rekao (to mu ne pada ni na pamet) da treba ići i u mjesta stradanja nevinih Hrvata. Samo iz doba Domovinskoga rata u Hrvatskoj je otkriveno oko 150 masovnih grobnica.

Milorade ili Mile, kako te neki zovu, jesi li posjetio barem jednu masovnu grobnicu, ili neko selo koje su spalili Srbi? Što ne dođeš nikada recimo u Škabrnju, mjesto nedaleko kojeg si rođen i odrastao, pa da vidiš i čuješ kako su i zbog čega  Srbi u ovom ratu masakrirali hrvatsku djecu, žene, starce…

I to je hrvatska povijest, ili bi trebala biti!

Ali, ne. Pupovac i kompanija isključivo obilaze mjesta iz II. svjetskog rata i tamo nam drže lekcije. Što ne odu nekada i u posjet Golom Otoku ili Staroj Gradiški ili u neki od mnogobrojnih logora Hrvata koji su od 1991. bili u Srbiji?

Zašto im to nije prihvatljivo, kad su žrtve žrtve?

O NOB-u, Titu i partiji dosad je snimljeno nekoliko tisuća filmova i objavljeno na desetke tisuća knjiga. Tito je još uvijek na popisu počasnih članova HAZU, ali i pojedinih gradova kao što je Zagreb.

A zašto pupovci i slični toliko „forsiraju“ partizanske i slične obljetnice? Pa, u prvom redu da  prikriju stravične zločine Srba, od Vukovara, Voćina, Zadra, Gospića, Saborskog, Knina, Kijeva, Šibenika, Karlovca do Dubrovnika,  u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.

Misle i vjeruju da će bukom prebrisati suvremenu hrvatsku povijest.

Malo sutra!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Karolina Vidović Krišto: Trebam žalovati u tišini..?

Objavljeno

na

Objavio

Danas se sjećamo viteza Blage Zadre. Heroj Vukovara, heroj Hrvatske. Žalujem u tišini. Suđenje Marijanu Živkoviću se nastavlja, vlasti i dalje krše članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Trebam žalovati u tišini..?

Neetični novinari pišu u detalje o zadarskom slučaju silovanja. Nitko da postavi pitanje, a kamoli da ponudi odgovor kako je došlo do toga? Otkud im takav oblik ponašanja i takvi monstruozni porivi? Koga su ti klinci oponašali? Zašto nemaju osjećaj humanosti, zašto nemaju pijetet prema svetosti ljudskog tijela?

Mene boli kako naša djeca odrastaju, čemu su izložena. Pornografija je dostupna malim klikom na svakom koraku, bez ograničenja. Djeca su tomu izložena od najranije dobi. Davnih godina postavljala sam pitanja vezana uz zaključavanje pornografskog sadržaja radi zaštite djece. I dobila sam dva odgovora. Prvi je, „da, to se vrlo jednostavno može provesti kao što se i sve druge sadržaje na internetu mogu ograničiti ili cenzurirati (uostalom, zakonska podloga postoji jer su ti sadržaji 18+).” Drugi odgovor je bio, „unatoč tomu što je zaštita lako izvediva i što je ona po zakonu, ne može se ta odluka provesti jer je pornografski lobi utjecajan i financijski moćan.”

Djecu izlažemo od najranije dobi i na svim razinama svim vrstama brutalnosti, roditelji su sve nemoćniji i umorniji, obrazovni sustav je institucionalizirao pedofiliju i pornografiju. Što još mogu nego žalovati u tišini?

Hrvatski zakon kaže da je svaka osoba do svoje 18. godine maloljetno dijete.

Hrvatski zakon istodobno kaže da spolni odnos s djetetom starijim od 15 godina nije kazneno djelo.

Hrvatske (sudske) vlasti kažu kako se silovatelji, od Domovinskog rata do danas, mogu braniti sa slobode. Te iste vlasti progone 80-godišnjeg ratnog heroja i oca ubijenih ratnih heroja jer je štitio hrvatski ustavno-pravni poredak. Te iste vlasti kažu nam da trebamo žalovati u tišini.

Je li onda jednostavno na nama da prihvatimo to i takvo stanje? Ako su mi laž i nepravda neprihvatljive, a jesu, ako mi je institucionaliziranje pedofilije neprihvatljivo, a neprihvatljivo je, ako su mi progon pravednika i aboliranje zločinaca neprihvatljivi, a jesu, i ako meni takvoj sustav kaže, a okolina potvrđuje, da zbog toga trebam žalovati u tišini – je li onda vrijeme da to prihvatim i žalujem u tišini? Nije, i sigurno ne ću.

Herr dr. Štulhofer je u Hrvatskoj institucionalizirao i ozakonio pedofiliju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Tako su radili ‘antifašisti’. Nisu ga mogli ušutkati, pa su ga ubili!

Objavljeno

na

Bruno Bušić je bio progonjen, zatvaran i na koncu ubijen po režimu koji se deklarira kao komunistički i koji je kao takav poznat u svijetu. Njegovo ime, ali i djela ne mogu se zaboraviti. Čak su i neke hrvatske vojne postrojbe u Domovinskome ratu nosile njegovo ime.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman posmrtno mu je 1995. dodijelio tri odličja: Reda kneza Domagoja s ogrlicom, Red Ante Starčevića i Red Stjepana Radića za njegove zasluge i borbu za hrvatsku samostalnost.

Bušić je bio i ostao hrvatski ponos i nadahnuće, poglavito mlađim generacijama. O sebi je uz ostalo napisao:
– „Rođen sam 6. listopada 1939. u selu Vinjanima, u zaseoku Bušića Drazi. Otac mi je Dalmatinac, a majka Hercegovka. Kad sam imao tri i pol godine, majka mi umire. Mene odvode preko brda baki u Hercegovinu. Kod bake sam ostao godinu dana. Baka i ujaci su me pazili i milovali. No, ja sam neprestano žudio za rodnim krajem. Jedne noći, dok su svi spavali, šmugnuo sam iz kuće. Sutradan su me pronašli u šumi. A dan-dva poslije ove zgodice, baka me je na kljusetu dovela u moju Dragu. Otada se počinje odmotavati moje životno klupko…“.

Kukavički i podmuklo ubili su ga Udbaši po nalogu iz Beograda 16. listopada 1978. u Parizu. Nakon što su njegovi posmrtni ostaci iz glavnog grada Francuske preneseni u Hrvatsku, pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Priredio sam i uredio njegovu knjigu „Svjedok pomirbe“ (Zagreb, 1995.), prvu takvu u slobodnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj, a za koju je proslov napisao o. dr. Vjekoslav Lasić.

U knjizi je objavljena i pjesma Brune Bušića „Hrvatska“ (dobivena od pariške policije, 15. XI. 1978.), a ide ovako:

„Između tebe i mene
topla plava pupak-uzica
ti
kamen na srcu
ja
„Smith & Wesson“ u džepu
u podne
šalica kave
u ponoć
čaša pelina
u kršu
kad dječak podbode magarca i krene na zvijezdu
svijeta
na tvoju golu guzicu
past će sve naše suze i poljupci
zvijezda
mrlja crna i nedokučiva
u pepelu je najtoplije
Hrvatska
ovo je bila pjesma o meni i tebi
ona je gotova.“

Evo i tako je pisao stihove čovjek koji je također zapisao i ovo:

„Stavljam ruku na Hrvatsku i kunem se da ne ću nikada uzalud napisati njeno ime. Ako vidite da sam se iznevjerio Hrvatskoj i njenom narodu odsjecite mi ruku.“
Bušić je dao i život radi povezivanja emigracije s domovinom i boreći se protiv ideoloških zabluda, kojima se žrtvuje nacionalno oslobođenje Hrvatske.
Bio je uz ostalo i svjedok pomirbe, bitnog uvjeta obnavljanja nezavisne i slobodne hrvatske države.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari