Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Što ne ode od društva na vlasti koje ne ispunjava njegova nadanja i želje?

Objavljeno

na

Svako malo, tandem Pupovac-Kraus, iskorištavaju pojedine obljetnice iz NOB-a za svoju promidžbu i političke mitinge, a onda i za „proizvodnju“ neprijatelja.

Na tim i takvim događanjima najmanje je riječ o onome zbog čega su došli, već se sve po „srpskom“ receptu pretvara u pljuvanje i bljuvanje Hrvata i Hrvatske države.

U nedjelju, 23. lipnja 2019. „tandem“ je „gostovao“ u Jadovnu, jednom od logora smrti  u vrijeme ustaške vladavine.

Umjesto da su se istinski poklonili žrtvama, mediji javljaju da su prije svega skrenuli pozornost da se u Hrvatskoj  negiraju  zločini počinjeni u NDH!?

Zatim su dodali da žele da puna istina dopre do javnosti i do mladih koji o ovim zločinima ne znaju ništa.

Želimo da se otvoreno kaže da je NDH bila zločinačka tvorevina, jer skupine i pojedinci to negiraju. Na primjer, prije nekoliko dana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je primila Hrvatski obrambeni zdrug Jazovka“ – istaknuo je Ognjen Kraus, koji predstavlja židovske organizacije u Hrvatskoj.

Kao prvo, o NOB-u i njihovih protivnicima, u Hrvatskoj se iznimno mnogo zna. Od II. svjetskog rata, pa sve do današnjih dana o tom razdoblju uči se u svim školama. Do 1990. djeca su (kao u Kini i Sjevernoj Koreji) morala  ići u obilazak svih područja vezana uz NOB-e, Tita i partije.

Otkad je stvorena hrvatska država pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu u školama se uči svega nekoliko sati.

U kojoj školi se, primjerice, uči o Junacima Domovinskoga rata iz njihovih sredina, odnosno koja osnovna ili srednja škola (o fakultetima da i ne govorimo) nosi ime po nekom od stradalih hrvatskih ratnika?

U vrijeme komunizma čak je i tvornica donjeg rublja morala nositi ime po nekoj Titovoj partizanki!

Inače, gospodine Kraus, pa najviši hrvatski politički dužnosnici ne jednom, već neprestano poput papagaja, ponavljaju ono što vi želite čuti (ali očito pravite se da ne čujete) da je NDH bila zločinačka tvorevina, jedino je dr. Franjo Tuđman govorio da „NDH nije bila samo kvinsliška tvorevina i fašistički zločin nego je predstavljala i izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnošću“. Slično se moglo čuti i od bl. Alojzija Stepinca. Nu, unatoč toga i oni su osuđivali zločine koji su se tada događali.

Što bi vi još htjeli? Da Grabar-Kitarović, Jandroković ili Plenković ono što neprestano govore o NDH samo za vas i Pupovca to i potvrde kod „javnog bilježnika“?

Pored toga, Pupovac „pleše kola“ s onima na vlasti, pa što s njima već jednom ne riješi ovo pitanje, što ne ode, ako vidi da oni dozvoljavaju relativizaciju zločina, da ne daju da se zabrani HOS-ova zastava?

A to što je predsjednica Republike primila predstavnike organizatora skupa Jazovka, dakle ljude koji svake godine pod njezin visokim pokroviteljstvom organiziraju komemoraciju za nevine  žrtve, bačene poput pasa u duboku jamu, nije baš ništa sporno, osim pitanja-zašto ti partizani-zločinci nisu još  na robiji?

Zar se, gospodine Kraus, i danas mora i treba šutjeti o stravičnim partizanskim i komunističkim zločinima nad nevinim Hrvatima, poglavito nakon II. svjetskog rata?

Ne, taj film više nećete gledati!

Milorad Pupovac, koji navodno odlično živi od „stvaranja i napuhavanja ustaških i inih zločina“, istaknuo je da nije dovoljno samo posjećivati Jasenovac i Jadovno, da treba ići i u 50 drugih mjesta stradanja.

Da, ali nije rekao (to mu ne pada ni na pamet) da treba ići i u mjesta stradanja nevinih Hrvata. Samo iz doba Domovinskoga rata u Hrvatskoj je otkriveno oko 150 masovnih grobnica.

Milorade ili Mile, kako te neki zovu, jesi li posjetio barem jednu masovnu grobnicu, ili neko selo koje su spalili Srbi? Što ne dođeš nikada recimo u Škabrnju, mjesto nedaleko kojeg si rođen i odrastao, pa da vidiš i čuješ kako su i zbog čega  Srbi u ovom ratu masakrirali hrvatsku djecu, žene, starce…

I to je hrvatska povijest, ili bi trebala biti!

Ali, ne. Pupovac i kompanija isključivo obilaze mjesta iz II. svjetskog rata i tamo nam drže lekcije. Što ne odu nekada i u posjet Golom Otoku ili Staroj Gradiški ili u neki od mnogobrojnih logora Hrvata koji su od 1991. bili u Srbiji?

Zašto im to nije prihvatljivo, kad su žrtve žrtve?

O NOB-u, Titu i partiji dosad je snimljeno nekoliko tisuća filmova i objavljeno na desetke tisuća knjiga. Tito je još uvijek na popisu počasnih članova HAZU, ali i pojedinih gradova kao što je Zagreb.

A zašto pupovci i slični toliko „forsiraju“ partizanske i slične obljetnice? Pa, u prvom redu da  prikriju stravične zločine Srba, od Vukovara, Voćina, Zadra, Gospića, Saborskog, Knina, Kijeva, Šibenika, Karlovca do Dubrovnika,  u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.

Misle i vjeruju da će bukom prebrisati suvremenu hrvatsku povijest.

Malo sutra!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Majkama uvijek moramo biti zahvalni

Objavljeno

na

Vrijeme neumitno teče. Stigla je još jedna obljetnica rođenja najponosnije Majke u Hrvata Kate Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog, 23. 2. 1922.-Zagreb, 8.7.2006.). I ovog puta moramo se zapitati: kako je danas majkama koje su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremali u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili bolje rečeno Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci kraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih sinova, supruga i kćeri za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Ne, mi nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove najmilije, bez kojih bi većina, osobito oporbenih političara i politikanata mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević.

Dobro se sjećamo da je najponosnija Majka u Hrvata često govorila da im nikada neće zaboraviti zla koja su počinili, ali da im ne može ni oprostiti jer se nikada nisu pokajali.
Katu Šoljić, ali i sve ostale majke u Hrvata nikada ne smijemo zaboraviti.

Mladen Pavković

23. veljače 1922. Kata Šoljić – Znaš li sine tko je Šoljić Kata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Reagiranje g. Zvonimira Ilijića na odluku Antonija Nuića

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani članovi Časnog suda, kolege, primio sam s puno zakašnjenja vaš dokument u kojem me upoznajete da je aktualni predsjednik DHFR uputio prijavu Časnom sudu protiv mene i odmahpredložio i kaznu: isključenje, pa se, prema uputstvu, očitujem o predmetu.

Jedan sam od najstarijih i najdugovječnijih članova Društva koje je nastalo cijepanjem Društva hrvatskih filmskih radnika, pa je, na taj način i slijednik društva u kojemu sam član od 1978. godine.

Imam gotovo sedamdese godina i najlakše od svega bi mi bilo sve zaboraviti i maknuti se, šutke, kao što je to u Hrvatskoj, najčešće i običaj.

Ali, eto, nekako nisam napravljen od takvog materijala.

Sve zašto me predsjednik Nuić, iz svoje pozicije moći optužuje je da sam slijedio prava i OBVEZE koje članovima DHFR nalaže Statut ove udruge kao i Zakon o udrugama.

A tamo piše da je svaki član odgovoran za ono što se u udruzi događai da je pravo i obveza brinuti se za dobrobit udruge te da se, ako ne uspije dobiti odgovore na svoje sumnje u regularnost rada udruge,od onih koji udrugu vode, trebao bratiti nadležnim državnim institucijama .

I ja samupravo to učinio.

Nakon što je u više navrata nekolicina članova (među njima i ja) postavljala pitanjana Skupštinama, uputio sam moja pitanja pismenim putom (mailom) i tražio odgovor od vodstva Društva, upozoravajući da ću, ako ne dobijem odgovor, posegnuti za sredstvima na koja me upućuje Statut i zakon RH.

Kako odgovore na navedena pitanja nisam dobio, uputuo sam Kaznenu prijavu ZBOG SUMNJE u način rada ljudi koji su Društvo vodili a koji su, po (ne samo) mom mišljenju, na taj način, ugrožavali ne samo rad, nego potencijalno doveli u opasnost i samu opstojnost DHFR.

Također me se tereti i određenimt ekstovima ,koji su prenašani kroz medije, a koje sam potpisao kao predsjednik određeneu druge (što jasno i piše u inkriminiranim tekstovima).

Ne smatram da sam postupio suprotno pravima članova DFRH koja im daje Statut i zakoni RH i s indignacijom odbacujem opskurnu optužbu da sam nanio štetu ugledu DHFR.

Osobe koje smatraju da je njihov ugled ugrožen, pozivam da pokrenu osobne tužbe, a ne da se sakrivaju iza moći koju im (trenutno) daje njihova pozicija.

Ako Časni sud postupi prema napucima predsjednika Nuićai time izravno suprotno Statutu i Zakonu o udrugama, poduzet ću pravne radnje koje mi stoje na raspolaganju.

kolegijalni pozdrav,

Zvonimir Ilijić, redatelj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari