Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Što srpski popovi imaju sa Teslom?

Objavljeno

na

Srpska pravoslavna crkva (SPC) ne odustaje od Nikole Tesle (Smiljan, 10. srpnja 1856. – New York, 7. siječnja 1943.)! Ovih su dana, javljaju mediji, na njihovom Saboru ponovno pokrenuli pitanje prijenosa urne ovog svjetskog znanstvenika iz njegova muzeja u Beogradu u Hram Svetoga Save.

U službenom priopćenju naglašavaju da „zemljanim ostacima srpskog znanstvenika Nikole Tesle nikako nije mjesto među muzejskim eksponatima“.

Srbi neprestano govore i pišu da je Tesla Srbin, odnosno srpsko-američki znanstvenik, a Hrvati obrnuto: da je hrvatsko- američki znanstvenik i da je – Hrvat, srpskog podrijetla!

U Hrvatskoj je svrstan među najveće Hrvate, zajedno sa kraljem Tomislavom, Tuđmanom, Nikolom Šubićem Zrinskim, Ante Starčevićem, Stjepanom Radićem, Ruđerom Boškovićem, Ivanom Meštrovićem i drugima.

Spomenik Nikoli Tesli, početkom srpnja 2006., otkriven je u strogom centru Zagreba. Otkrivanju spomenika bio je nazočan tadašnji cijeli državni vrh na čelu sa Mesićem i Sanaderom. I tada su svi govorili o Tesli isključivo kao hrvatskom znanstveniku, odnosno Hrvatu. Poglavito je zaokupljao pažnju bivši žalosni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, koji je petnaestak godina ranije poručio Teslinim zemljacima u Gospiću da će stati svi pod jedan kišobran, i da iz Hrvatske mogu odnijeti samo malo zemlje koja im se bude zalijepila za opanke.

Tesla je umro 1943. u New Yorku (SAD), gdje su ga ispratili sa srpskom domoljubnom pjesmom „Tamo daleko“. No, da ne dužimo, s obzirom da Srbi, kako rekosmo, pišu i govore da je Srbin, a Hrvati da je Hrvat, pitanje svih pitanja glasi: jeli moguće da je u Beogradu jedno, a u Zagrebu drugo?

Kako to da hrvatski povjesničari ne znaju odgovor na ovo pitanje, ili bolje rečeno kako to da dosad nakon toliko godina ni jedan od njih nije dokumentima, ili bolje rečeno činjenicama dokazao da je Tesla Hrvat, kako i djeca uče u školi? Osim toga, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti  (HAZU) proglasila ga je i njihovim počasnim članom, ističući da je – hrvatski izumitelj! S druge pak strane, Srpska akademija znanosti i umjetnosti (SANU) također ga je uvrstila među počasne članove, ali kao najslavnijeg Srbina!

Dakle, oni jedno, mi drugo, i – nikome ništa!

Hrvati, što je naprosto neobjašnjivo, niti se ne javljaju u „obranu“ Tesle, koji se od svega toga valjda preokreće u „grobu“! Kakvi su to hrvatski povjesničari (svaka čast iznimkama), kako će ti i takvi pisati hrvatsku povijest, kad ne znaju ni što je Tesla- Hrvat ili Srbin?

Ako je Hrvat, kao što piše u svim hrvatskim udžbenicima, onda to treba reći i dokazati svijetu i Srbima, a ako je Srbin, kao što mi tvrdimo, onda što se u svezi toga kitimo tuđim perjem? Zar Hrvatska nema dovoljno svojih velikana, pa mora Srbima „uzimati“ njihovo?

Srbi su iskoristili image Tesle do maksimuma, a mi samo, kao papagaji, ponavljamo – da je on – Hrvat!

Je li  ili nije? Ne može biti, malo jeste, malo nije!

Sam Tesla je navodno govorio da je ponosan na svoje srpsko podrijetlo i hrvatsku domovinu.

Pa, ako se stvarno ne zna je li Hrvat ili Srbin, treba pitati nekog od njegove obitelji, koja uostalom treba odlučiti o njegovim posmrtnim ostacima.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) nema se pravo miješati u ovaj slučaj, samo zato što je Teslin otac bio (pravoslavni) svećenik. Oni žele urnu u svojem hramu iz razloga da što više ljudi posjećuje njihove vjerske objekte, kako bi i na tome prikupili što više financijskih sredstava. A Hrvatska, na sve te njihove „sprdačine i budalaštine“ šuti!

Stoga, kako bilo da bilo, poručujemo srpskim popovima da se okrenu vjeri, a ne „naučnom turizmu“. Oni su zadnji koji mogu govoriti o svjetskom znanstveniku i Jugoslavenu – Nikoli Tesli!

Mladen Pavković/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sramota!? Dernek vojvođanske „Šokadije“ na obljetnicu pokolja u Vukovaru i Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

fotografija: fb stranica Ivana Andrašića

U ORGANIZACIJI KPZH ‘ŠOKADIJA’ U VELIKOJ SALI DOMA KULTURE U SONTI U SUBOTU, 18. STUDENOG ODRŽANA JE MANIFESTACIJA PISME, IGRE, TAMBURE I IKAVICE, ‘ŠOKAČKO VEČE 2017’, ŠESNAESTO ZAREDOM

Upravo tako piše na fb stranici „hrvatskog književnika“ Ivana Andrašića (https://www.facebook.com/ivan.andrasic.5), uz prilog od ukupno 63 fotografije sa sinoćnjeg derneka (18.11.2017.), uz (za sada) 96 lajkova oduševljenih posjetitelja koji su vijest popratili prigodnim komentarima, a prenio ju je  i „Vojvođanski ETNO portal“.

Dok Hrvati diljem svijeta i posebno u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini s dubokim pijetetom prema nevinim žrtvama Vukovara i Škabrnje tiho koračaju u kolonama sjećanja i pale svijeće u prozorima, na trgovima i uzduž gradskih prometnica, pripadnici „naše“ manjine u Sonti (Vojvodina, općina Apatin) održavaju dernek i „njeguju nacionalnu kulturu“.

Kulturno-prosvjetna zajednica Hrvata ‘Šokadija’“ – Sonta ili ne zna što Hrvatima znači taj 18. studeni, ili ih nije briga, trećega nema. Osobno sumnjam da ne znaju. Ali, neću nagađati dalje. Prepuštam to savjesti organizatora i sudionika zabave.

Nisam ljut, ogorčen, pa čak niti iznenađen, ali tužan jesam.

Do svoje trideset sedme godine živio sam nedaleko od Sonte, nekih 60-ak kilometara jugo-istočno u selu Plavni, općina Bač. Svoju kuću sam s obitelji napustio 27. kolovoza 1991. godine, nakon što je prvi VBR (višecijevni bacač raketa) počeo preko našeg sela ispaljivati plotune na Vukovar (udaljen oko 6 kilometara zračne linije). I više se nisam vraćao. Niti imam namjeru ikad posjetiti kraj u kojemu sam odrastao. I što vrijeme više prolazi, sve sam uvjereniji kako sam donio ispravnu odluku.

Vojvodina je te 1991. godine bila poligon za velikosrpsku agresiju i s prostora vojvođanskog podunavlja (od Bačke Palanke do Bezdana) na Hrvatsku su kretale kolone „JNA“ (tehnika i ljudstvo), otuda je okupirana Baranja, svom silinom je topništvom tučena istočna Slavonija, iz Vojvodine su mobilizirani deseci tisuća rezervista koji su s četnicima i „JNA“ išli u rat za „veliku srbiju“  (a među njima je bilo i Mađara i „Hrvata“ – od kojih su tada mnogi sebe zvali „bunjevcima“ ili „šokcima“). Zanimljivo je također, da je u Vojvodini odziv u pričuvu „JNA“ bio između 80 i 90%, čak i u zimu i proljeće 1992. godine, kad su u Šumadiji na djelu opstrukcije mobilizacije i masovno odbijanje odlaska u rat.

Ovdje ću stati, iako bi se moglo reći još dosta toga što šira javnost ne zna.

To je, naravno, samo djelić istine koju jako dobro znamo svi mi koji smo u to vrijeme živjeli u podunavskom dijelu Vojvodine. Gledali smo kako se prije pokolja u Borovu Selu okupljaju četnici po salašima koji su im bili „baze“, bili smo svjedoci dovlačenja tehnike (tenkova, haubica, topova, minobacača, raketnih sustava) i ono što je najbolnije, preko naših sela letjele su rakete i topnički projektili ubijajući naš narod na drugoj obali Dunava. Mnogi nisu mogli izdržati taj golemi psihološki pritisak i napustili su svoje kuće, uglavnom zauvijek.  Mnogi su i ostali. No, to je stvar izbora.

Mi u Hrvatskoj ne očekujemo da Hrvati u Vojvodini i Srbiji u ove dane bola i ponosa pale svijeće, niti da se priključe Ženama u crnom koje su se i jučer okupile u Beogradu s porukom „Nikada ne smemo zaboraviti žrtve Vukovara“, jer znamo gdje žive i znamo kako bi to bilo protumačeno.

Ne pada mi na pamet očekivati to od njih, niti ih osuđujem što javno ne manifestiraju pijetet prema žrtvama u Hrvatskoj, ali taj osjećaj (pod uvjetom da ga čovjek ima), može se dostojanstveno iskazati i šutnjom, pa i uzdržavanjem od terevenki bilo kakve vrste.

Ne rijetko čitamo i slušamo u medijima oštre kritike na račun Republike Hrvatske koju se s najviših instanci DSHV-a ili Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata proziva kako nedovoljno izdvaja za vlastitu manjinsku zajednicu u Vojvodini i Srbiji.

Ne znam je li to tako ili nije.

Ali, kakvi su to Hrvati koji upravo NA TAJ DAN prave dernek i zabavljaju se? Imaju li oni ikakvoga osjećaja prema svojoj Matici i smatraju li sebe uopće dijelom hrvatskoga naroda?

Čisto sumnjam.

 Zlatko Pinter

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Marko Ljubić: Zahtjevam stegovni postupak protiv Aleksandra Stankovića!

Objavljeno

na

Objavio

“Zbog teških profesionalnih pogrešaka očekujem pokretanje stegovnog postupka protiv Aleksandra Stankovića, javnu ispriku HRT-a hrvatskoj javnosti u istome terminu te službeni odgovor na ovo pismo o Vašim namjerama.”, dio je zahtjeva koji upućuje kolumnist Marko Ljubić HRT-u povodom današnje emitirane emisije ‘Nedjeljom u 2’ urednika Aleksandra Stankovića. Pismo Marka Ljubića prenosimo u cijelosti:

“Poštovani,
u emisiji „Nedjeljom u 2“, urednik i voditelj, vaš novinar Aleksandar Stanković više je puta opetovano izrazio duboko elementarno neznanje ili namjerne pogreške s kojima je dezinformirao hrvatsku javnost. Ističem kako je neprostiva pogreška i neznanje i namjera, jer to urednik na HRT- u ne smije raditi ni u jednom slučaju.

1. Postavljajući pitanje gostu Predragu Mišiću Peđi, uspoređujući pojmove nacionalne manjine i tzv. dijaspore s očitom namjerom segregacije političkih prava hrvatskih državljana izvan Republike Hrvatske, iako mu je Predrag Mišić Peđa jasno odgovorio da svaki hrvatski državljanin mora imati potpuno isti status u ostvarivanju svojih političkih prava, Stanković je tom pravu eksplicitno suprotstavljao stav da bi dijaspora morala imati isti status kao i srpska nacionalna manjina na segregacijski način. Stanković je krivo naveo kolokvijalni naziv dijaspora za preko petsto tisuća punopravnih hrvatskih državljana i prema državnim statistikama još više od dva i pol milijuna onih koji imaju sve uvjete na državljanstvo, ali zbog proceduralnih razloga još nisu ostvarili svoja pripadajuća politička prava. Podsjećam da novinari informativnoga programa HRT-a ne smiju u službenoj komunikaciji koristiti kolokvijalne i netočne političke termine, pogotovo kad se radi o tako osjetljivim političkim pitanjima, jer se na taj način umjesto informiranja dezinformira javnost.

To je višekratnim ponavljanjem značilo jasnu poruku da hrvatski državljani koji ne žive u Republici Hrvatskoj ne trebaju imati svoja ustavom zajamčena politička prava koja proizlaze iz prava na državljanstvo, a temeljno političko pravo koje proizlazi iz prava na državljstavo je – izborno pravo.

Usporedbom temeljnog političkog prava dijela hrvatskoga naroda s realno povlaštenim političkim pravom nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Stanković prikriva realnu diskriminaciju oko petsto tisuća hrvatskih državljana izvan Republike Hrvatske, uspoređujući, s jedne strane, pogodovanje koje ne postoji nigdje u tom obimu u Europi, s oduzimanjem prava, koje također ne postoji nigdje u Europi. To je težak profesionalni propust koji HRT ne bi smio tolerirati u svojim programima.

Stanković je pitanjima i usporedbama namjerno ili iz neznanja, na što ni u prvom ni u drugom slučaju nema ni on ni HRT pravo, osporio to pravo dijelu hrvatskoga naroda. Takav postupak zavrjeđuje pokretanje hitne odgovornosti protiv Aleksandra Stankovića.

2. S druge strane, inzistirajući na usporedbi broja glasova koje je na izborima dobila lista srpske nacionalne manine, s brojem glasova u XI. izbornoj jedinici, Stanković je dezinformirao javnost ne ističući da hrvatski državljani koji imaju pravo sudjelovati u izborima u XI. izbornoj jedinici jednostavno nemaju ni blizu jednake usporedive tehničke mogućnosti ostvarivanja svoga prava, s pripadnicima nacionalnih manjina, koje to pravo mogu ostvariti na svakome izbornome mjestu u Republici Hrvatskoj, dok glasači u XI. izbornoj jedinici često moraju za ostvarivanje svojih prava putovati i po tisuću kilometara.

3. Stanković je zatim ili iz neznanja ili namjerno, ponavljam da je nedopustivo i prvo i drugo, falsificirao prirodu Domovinskog oslobodilačkog rata inzistirajući na tome da je to djelomično bio građanski rat, na temelju netočne teze da su se dio građana Hrvatske pobunili protiv Republike Hrvatske. Činjenica je da zbog prirode državnoga uređenja SFRJ nitko u tadašnjoj Republici Hrvatskoj nije izravno ostvarivao politički status hrvatskoga građanina, nego građanina – SFRJ. Od trenutka proglašenja političke i državne samostalnosti Republike Hrvatske, koju su odbili priznati Srbi na hrvatskom teritoriju, odbijajući građanski i politički status državljana i građana u Republici Hrvatskoj, nemoguće je u bilo kojoj formi teorijski i praktično te Srbe proglašavati građanima Republike Hrvatske, a prije proglašenja samostalnosti države, nije uopće bilo moguće biti hrvatski državljanin, pa ni građanin. Proglašavati tadašnje Srbe u Hrvatskoj hrvatskim građanima uz ostalo bi bilo nasilje nad njihovim pravom opredjeljivati i izjašnjavati se o svojim građanskim i političkim identitetima.

Da su Srbi koji su su usprotivili progašenju samostalne Republike Hrvatske bili hrvatski građani, ili htjeli pod bilo kakvim uvjetima postati hrvatski građani – rata ne bi bilo.

To je još jedna opasna manipulacija Aleksandra Stankovića kojom se pokušava relativizirati prirodu rata i odgovornost za rat u Hrvatskoj, usprkos tome što je dio nasrtaja na Republiku Hrvatsku –proglasio agresijom. Utoliko je to opasnije i podmuklije u kontekstu obilježavanja Dana sjećanja na tragediju Vukovara i Škabrnje, te hrvatskog naroda u cjelini iz 1991. godine tijekom srpske agresije. To je nedopustivo i očekujem javno očitovanje HRT-a s tim u vezi, nadajući se da ravnateljstvo HRT-a, te urednička hijerarhija ne dijele to netočno i politički izopačeno stajalište.

S obzirom na sve izneseno, ovdje se očito radi o manipulaciji s ciljem dezinformiranja hrvatske javnosti s opasnim implikacijama.

Zbog teških profesionalnih pogrešaka očekujem pokretanje stegovnog postupka protiv Aleksandra Stankovića, javnu ispriku HRT-a hrvatskoj javnosti u istome treminu, te službeni odgovor na ovo pismo o Vašim namjerama.”, napisao je u pismu Marko Ljubić, prenosi narod.hr.

Kratko pismo Ravnateljstvu HRT-a uputilo je i uredništvo Kamenjara:

Nadzorni odbor HRT

                                                                                                                                              Programsko vijeće HRT

                                                                                                                                              Saborski odbor za medije

 

Dana 19 studenog u emisiji NU2 koju vodi i uređuje Aleksandar Stanković, voditelj je na osnovu osobne tragedije sugovornika Predraga Peđe Mišića, hrvatskog branitelja iz Vukovara Srpske nacionalnosti, pokušao plasirati tezu o građanskom ratu u Hrvatskoj.

Molimo Vas da nam odgovorite, čije stavove iznosi i nameće voditelj emisije i jesu li to stavovi uredništva HRT!?

Uredništvo portala Kamenjar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari