Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Stop Vulinu! Odličan potez hrvatske politike!

Objavljeno

na

Dugo je trebalo, ali napokon se i to dogodilo – Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH osudilo je izjavu ministra obrane Republike Srbije Aleksandra Vulina u kojoj tvrdi da o njegovu dolasku u Republiku Hrvatsku „…može odlučiti vrhovni komandant Vojske Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, a nikako o tome ne mogu da odluče hrvatski ministri“ te ga je zbog toga do daljnjega proglasilo personom non grata, tj,. nepoželjnom osobom u hrvatskoj državi!

To je odličan i hvala vrijedan potez, kojeg je trebalo povući i mnogo ranije, jer je riječ o čovjeku koji ne govori istinu, koji neprestano mlati praznu slamu i na najgrublji i najprimitivniji način obračunava se s braniteljima i građanima Republike Hrvatske, što nikako ne doprinosi  razvoju dobrosusjedskih odnosa i punog međusobnog uvažavanja.

Sada je i više nego očito da tamo gdje ratni zločinac Vojislav Šešelj stane, Vulin, Dačić, pa i Vučić  nastavljaju dalje.

Hrvatska se napokon probudila od četničkih provokacija i rekla – dosta!

Komentirajući priopćenje hrvatskog ministarstva, Vulin je uz ostalo rekao da je mislio da je u Europi zagarantirana sloboda kretanja, da im smeta njegovo ime (sic!), odnosno ono što govore Srbi.

Naglasio je da je „ovo sve pokušaj Hrvatske da ušutka nekoga tko govori istinu“, a da je najstrašnija istina o Jasenovcu „ne samo što se tamo dogodilo, već i to što sadašnja Hrvatska neće čak ni da se pokaje za to što je uradila“.

Pored toga, podsjetio je da su predsjednika Srbije u Hrvatskoj dočekale „ustaše koje su ga vrijeđale na najbrutalniji način“, a da će Vučić na ovu provokaciju, da on nije dobro došao u Hrvatsku, vrlo brzo reagirati na „državničkoj razini“.

Zanimljivo je da Vulin, ali i ostali najviši srbijanski politički dužnosnici, neprestano okreću ploču, kao da se u Hrvatskoj ništa drugo nije dogodilo nego uspostava Nezavisne Države Hrvatske i ustaški logor Jasenovac.

Što se Hrvati imaju ispričavati za NDH ili za logore u vrijeme II. svjetskog rata, tim prije što ova i ovakva hrvatska država postoji tek od početka devedesetih godina prošlog stoljeća?  Hrvatska je pod vodstvom dr. Franje Tuđmana nastala u krvi! Vulin i slični zaboravljaju da je Srbija bila agresor na Republiku Hrvatsku, da je iza nje zasad ostalo oko 150 masovnih grobnica, na desetine tisuća ubijenih, protjeranih i osakaćenih nevinih Hrvata, uništeno gospodarstvo, pa čak i bolnice koje im nisu bile svete.

Godinama su držali u okupaciji hrvatske teritorije, poput Vukovara, Knina i drugih mjesta.

Oni se ne sjećaju da su iz središta Beograda i tenkove s cvijećem slali da uništavaju sve što hrvatski diše, a još manje da su u Srbiji postojali najstrašniji logori za Hrvate.

Nu, u želji da sve to i drugo prikriju, srbijanski „zečevi“, poput Vulina, namjerno nas vraćaju sto godina unatrag. Kad bi se i riješilo pitanje „Za dom spremni“ oni se s time ne bi zadovoljili, već bi našli drugu temu, i tako u nedogled.

Dok službena Srbija ne prizna da su bili agresori, dok ne plati ratnu i inu odštetu, dok se ne ispričaju za sva zla koja su nam učinili, sa ovom bi državom do daljnjega  trebalo zamrznuti političke i druge odnose, jer ne kaže se bez razloga „ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose“.

Vjerujemo da proglašavanjem personom non grata jednog srbijanskog ministra za našu državu ipak dolaze druga, bolja vremena, jer inzistiranje na dobrosusjedskim odnosima s državom koja to ne želi, samo je gubljenje vremena.

Očito će još mnogo vode proći Dunavom dok ćemo postati prijateljske zemlje.

Stoga Vuline, sretan ti put i – doviđenja!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Župane, dvorac Janka Draškovića u Rečici je i Vaša briga!

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani gospodine župane Damir Jelić građani RH, imaju pravo znati istinu.

U tom smislu javljam Vam se, ovim otvorenim pismom sa nadom i željom, kako bi se čim prije riješio već dva desetljetni problem dvorca Janka Draškovića u Rečici.

Problem je još veći nastao čudnom prodajom, kažem čudnom, jer nam kupoprodajni ugovor nije javno poznat zašto je uopće dvorac prodan.

Umjesto da  koristi u više namjena, rečičkim udrugama i društvima. Dvorac je prodan praktično mladima ispred nosa, jednoj zagrebačkoj obitelji, koja kako se vidi ni nema puno daljnjeg interesa o tom dvorcu, još od vremena Vašeg gradonačelničkog mandata u 2007. godini. Te prolazi od tada do sada, iako posjeduje veliko kurtološko, književno i povjesno 18 stoljetno bogatstvo, u sve veću ništavinu što nikome ne koristi.

Koliko je meni poznato dvorac je prodan 2007godine i ako je udruga „ZUK“ Rečica, nakon izrade žitne lađe,- Zora, koja danas plovi rijekom Kupom i prevaža domaće goste i turiste. Sa velikim žarom i zalaganjem je htjela preuzeti brigu i za dvorac Janka Draškovića, što bi više gledano društveno, turistički i gospodarski išlo u prilog, svima jednako dobrom.

Na žalost to se dosada nije dogodilo, pa ni  ono najnužnije, zaboravilo se je svake godine, najmanje tri puta i više pokositi park te očistiti okoliš oko dvorca. Problemi se i dalje nastavljaju i proširuju. Čovjek si može lagano zamisliti da se je dvorac od 2007godine do danas uređivao sobu po sobu, danas bi stajao ponosno i služio bi za sve jednako dobro i ponos selu Rečici i gradu Karlovcu.

Naša je pak ljudska, moralna građanska i seoska zadaća, kako se mladi nebi više iseljivali iz gradova i hrvatskih sela. Da na sve te nezgodne problematične, okolnosti i opozoravamo one koji ih prave, kako bi čim prije nestale.

Jer kako drugačije shvatiti da u mjesto u današnje vrijeme, koračamo korak naprijed, mi još uvjek koračamo, dva koraka u nazad.

Potrebno nam je uvjek imati na umu i pameti. Sve u stvari što danas dobro i kvalitetno zajednički činimo, činimo to za budućnost uz sebe i za buduće mlade naraštaje u generaciji koje nam u susret dolaze.

Eto i ništa drugo su moji dobronamjerni poticaji, na koje čekam pozitivan odgovor i nadam se da će Vam 4 tjedna vremena biti dovoljno.

Sa visokim poštovanjem i iskrenim pozdravom.

Josip Josef Mayer

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Tko i danas štiti partizansko-komunističke zločine i zločince?

Objavljeno

na

U povodu 75. obljetnice masakra nad Hrvatima, posjetili smo Maceljsku šumu koju još neki zovu i „Titovo lovište“, nadomak Krapine. Tu je nakon 1945. život izgubilo od 12-15.000 Hrvata, bez suda i suđenja. Ovo područje, prekrito gustim šumama, najveća je klaonica Hrvata, gdje je među ostalim ubijen i 21 biskupijski svećenik, franjevac i bogoslov, koji su ovamo dovedeni, vezani žicom, iz Franjevačkog samostana i Župnog ureda u Krapini.

Na  lokacijama koje smo obišli u društvu Damira Borovčaka, koji je objavio i monografiju o ovim stradanjima, dočekala nas je  jadna i žalosna slika.

Bijeli križevi iznad zapuštenih  i travom obraslih jama ukazivali su da je tu bila jedna od 23 dosad otkrivene masovne gronice u kojima je nađeno 1163 žrtava, koje su 22. listopada 2005. svečano pokopane kod crkve Muke Isusove, prije svega zahvaljujući nekolicini agilnih članova Udruge Macelj 1945., koji još jedini ne dopuštaju da se ovaj strašan partizansko-komunistički zločin ne zaboravi.

A znate kako su bili pokopani svi ti ljudi? U malim bijelim sanducima na kojima je umjesto imena i prezimena jedino pisalo „Macelj“ i broj, od 1 do 1163!

Još je veliki broj masovnih grobnica koje nisu otvorene. Hrvatska država to ne dopušta, kao ni proganjanje zločinaca, od kojih su mnogi već umrli, u „partizanskoj“ slavi i u svojim vilama koje su dobili za nagrade i priznanja za veliki „posao“ kojeg su obavili za Tita i partiju.

Hrvati su doista morali biti ubijeni da bi Jugoslavija živjela!

Na jednom od  neistraženih grobišta susrećemo još jednog agilnog člana maceljske Udruge – Milana Pavića- Vukinu. Pokazuje nam karte s brojnim još neistraženim lokacijama. Kaže da je s time upoznao i Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje je tek sada, pred parlamentarne izbore, počelo na nekima od njih obavljati ekshumacije. Njemu, koji im je ukazao na neotkrivena grobišta bezobrazno su rekli da on više „nema što tu tražiti“.

Ponizili su me do daske-kako se kaže – rekao je te dodao da pretpostavlja da će nešto malo kopati, a onda ponovno sve prepustiti zaboravu.

Nu, obilazeći maceljska gubilišta, ne možemo a da se ne zapitamo: kakva je to država koja ne da vodi skrb o ovakvim lokacijama, nego koja ne želi ni da otkopa na tisuće Hrvata koji su ovdje (ali i drugdje) u najvećim mukama, vezani žicom, okončali svoje živote?

Dr. Andrija Hebrang svojedobno je predlagao i ponudio prijedlog zakona da se i ovo područje proglasi od nacionalnog interesa, da ima status Memorijalnog područja, kao recimo Jasenovac. Ta ideja dočekana je nažalost u državnim institucijama na marginaliziranje i prešućivanje.

Na taj način kao da se željelo i želi poručiti da su zločini partizana-komunista i dalje nedodirljivi (kao što jesu), kao i oni koji su klali, ubijali, mučili…

U Hrvatskoj se još uvijek optužuje, sudi i osuđuje hrvatske branitelje iz pobjedničkog Domovinskog rata i po tzv. zapovjednoj odgovornosti. I to na dugogodišnje stroge kazne zatvora.

Članovi Udruge Macelj 1945., kaže nam Borovčak, ali i neki drugi, već su davno došli do saznanja da je i u ove teške zločine u Maceljskoj šumi, uz samu zagorsku magistralu (!) bio umiješan i notorni Stjepan Heršak, zvani Štef, po zanimanju krojač, ali i okrutni zapovjednik OZNA-e u Krapini, koji je bio iznimno blizak sa bivšim žalosnim predsjednikom RH Stjepanom Mesićem. Dovoljno je bilo da za svog života javno izjavi putem medija da on „nema veze“ s nikakvim zločinima i na temelju toga dalje ga, kao ni druge partizanske zločince, nitko nije  ispitivao ni proganjao!

U vrijeme komunizma ovo su strašno  gubilište čuvali, (gdje još i danas iz zemlje izviru kosti nesretnih Hrvata), dobro plaćeni „šumari“, ljudi iz okolnih mjesta, od kojih su mnoge obitelji nažalost bile povezane sa tim zločinima.

Izraelci, ali i mnogi drugi, ne dozvoljavaju da se zaboravi i jedan život izgubljen u Drugom svjetskom ratu i nakon njega, a evo što rade Hrvati (svaka čast iznimkama) – niti ne otkopavaju svoje mrtve, a kamoli da ih i dostojno pokopaju.

O Maceljskoj šumi djeca ne uče u školama niti ovdje kao primjerice u Jasenovac dolaze „kolone“ političara i politikanata sakupljati političke i ine bodove. Hrvatski sabor nije prihvatio ni pokroviteljstvo nad 75. obljetnici masakra u „Titovu lovištu“, a još manje raspravljao o ovoj strašnoj temi.

A netko reče – zločin je zločin!

Nu, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, pitanje svih pitanja i danas ipak glasi: tko i dalje štiti partizansko-komunističke zločine i zločince? I zašto?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari