Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Sve ćemo zaboraviti, kad se izgradi nova katedrala!

Objavljeno

na

Stravičan požar koji je zahvatio katedralu Notre-Dame u Parizu, prije svega, postavio je pitanje: Je li se to dogodilo slučajno ili namjerno?

Još dok istraga nije ni započela kako treba, vlasti u Francuskoj počele su izjavljivati da nije bilo nikakve namjere!?

Neki poput admirala Davora Domazeta Loše kažu da se takve stvari ne događaju slučajno, da se ovdje ne radi o „teoriji urote, već o pravoj pravcatoj uroti protiv simbola kršćanske i katoličke Europe“, tim prije jer se požar dogodio kad je započeo Veliki petak, dakle pred najveći kršćanski blagdan, Uskrs.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je uvjeren da će se ovo nekada prekrasno zdanje obnoviti za pet godina, dok stručnjaci prognoziraju da će to ipak  potrajati iznimno dugo.

Nakon ove tragedije odmah su se javili milijarderi te se počeli „nadmetati“ tko će darovati više milijuna eura za obnovu. Pojedinci se spremaju dati  ili su već dali i sto milijuna eura.

Nu, da je netko od njih samo nekoliko dana ili tjedana donirao recimo milijun eura, katedrala bi najvjerojatnije i danas bila na svojem mjestu, jer bi se taj novac, uz ostalo utrošio i na svestranu zaštitu ovog iznimno značajnog kulturnog spomenika u svijetu, za nadzorne kamere ili dežurstva vatrogasnih službi. Nekima od njih je očito lakše sada dati tolika financijska sredstva, jer će se time „upisati u povijest kao veliki donatori“ (što, istina, nije za podcjenjivati.)!

Katedralu bi što prije trebalo obnoviti, ili je pak ostaviti takvu kakva je nakon požara, kao opomena, pa je istu takvu ili sličnu izgraditi na drugom mjestu!?

Ne, to se ne će dogoditi, ali, zašto i nešto takvoga odmah odbaciti?

Naime, u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, (što možda nije za usporedbu), u Vukovaru je, od strane srpskog i inog agresora,. razrušeno sve što se razrušiti dalo. Čak i katolička crkva i bolnica!

Hrvatska država je to u relativno kratkom vremenu obnovila i danas ti i drugi objekti izgledaju i bolje nego prije.

  • Ne mogu barbari toliko uništiti i razrušiti, koliko mi možemo ponovno izgraditi – čulo se i u ovom gradu-junaka.

Stoga, kad danas dođete recimo u Vukovar, ali i u mnoge druge gradove i mjesta diljem Hrvatske, koji su bili zahvaćeni ratom, „osjećate se“ kao da tu rata nije ni bilo. Čak je i čuveni vukovarski vodotoranj u obnovi!

Veliko je pitanje, je li trebalo ostaviti barem ovaj grad razrušen (konzerviran), pa da i generacije nakon nas mogu vidjeti što je značio i što znači rat, kojeg su u ovom slučaju vodili Srbi?

Ovako, poglavito mladima, koji dolaze i na ekskurzije u Vukovar, pričaju se priče kako je to izgledalo, što je posve drugo nego da oni sami vide i ocijene zločinački čin.

Vukovar je trebalo ostaviti takav kakav je i bio nakon rata, a novi, ljepši i suvremeniji  izgraditi odmah do njega!

To bi bila najstrašnija i najbolnija poruka!

Uništena katedrala Notre-Dame u Parizu također nosi iznimnu poruku, bez obzira je li se požar dogodio namjerno ili slučajno.

Prava istina, kako to već ide u takvim i sličnim „ekscesima“, nikad se ne će saznati.

Sad su se u Hrvatskoj mnogi uplašili te pitaju: jel bi se možebitno nešto takvoga moglo dogoditi i zagrebačkoj katedrali, tim prije što se na ovom također svjetskom kulturnom objektu skele desetljećima  „ne miču“ s njezina tornja, pa čovjek ne zna jel se obavljaju radovi ili sve stoji na mjestu?

U svakom slučaju, obnova ove  katedrale, koja je zaštitni znak Zagreba, kao Eiffelov toranj u Parizu, predugo traje.

Prije će, izgleda, sagraditi (obnoviti) novu, uništenu crkvu u Parizu, nego skinuti skele sa  zagrebačkog  bisera, tj. naše katedrale.

Dakle, kako bilo da bilo, nekada je možda i bolje (?) ne dirati ono što se (ne)namjerno dogodilo, jer bez obzira na koji će to način danas-sutra biti obnovljeno to ipak više nikada ne će biti isto, kao original!

A u svega nekoliko sati uništena katedrala u Parizu strašna je opomena, koju ćemo, bojimo se, nažalost relativno brzo zaboraviti, ako se izgradi, a hoće, (i što nije nemoguće), ljepša, veća i bolja!

Mladen Pavković

Davor Domazet Lošo: Ništa ovdje nije slučajno! Ovo je prava istina o požaru u Parizu…

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se kako je i kada patrijarh Pavle pozivao Srbe na oružje?

Objavljeno

na

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske Aleksandar Tolnauer, kako piše beogradski portal Politika, (23.8.2019.), smatra da su Srbi manjina u Hrvatskoj koja je najizloženija napadima iz mržnje, netolerancije, dodajući da to kod Srba stvara nesigurnost i da su uplašeni.

Također prema njegovu viđenju, Hrvatska mora mnoge stvari mijenjati, naročito u obrazovanom sistemu po pitanju povijesti.

-„Mora se promijeniti nedopustivo koketiranje sa jednom sramnom prošlošću od koje bi se svatko normalan postidio, a to je jedan veliki dio koketiranja sa prošlošću i simpatijama prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), koje hrvatska vlada apsolutno ne podržava“, poručio je Tolnauer.

Svi ti i takvi koji se danas zalažu za neku drugu politiku, koji nas neprestano vraćaju u daleku prošlost, prvo se ipak moraju sjetiti što je i kako bilo 1991. Naime, ni mjesec dana prije okupacije Vukovara (26. listopada 1991.) beogradska Politika je objavila pismo patrijarha Srpske pravoslavne crkve g. Pavla, predsjedniku mirovne konferencije u Haagu Lordu Carringtonu. U njemu se  ističe:

„Srpska pravoslavna crkva zabrinuta je za sudbinu srpskog naroda u ovom  prelomnom času. Po drugi put u ovom veku srpski narod je suočen sa genocidom i izgonom sa teritorija  na kojima je vekovima živio. Prvi put se to dogodilo tokom Drugog svjetskog rata pod takozvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom, kvislinškom i i fašističkom tvorevinom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Tom prilikom preko 700.000 Srba zaklano je i umoreno na drugi po pravilu  svirep način u Jasenovcu, drugim logorima smrti i brojnim jamama i ponorima u kojima neki od njih i danas počivaju, a poneki iz jama izbavljeni još i danas svedoče sa tog stradanja i pakla. Sve ovo je činjeno prema programu stvaranja  etnički čiste Hrvatske i zatiranja svih Srba… Bitan deo tog zločinačkog nauma bilo je nasilno pokrštavanje pravoslavnih Srba što je sprovodila katolička crkva u Hrvatskoj.“

U nastavku pisma  patrijarh Pavle tvrdi da je nakon proglašenja NDH započelo novo, a po mogućim posljedicama možda i pogubnije stradanje Srba u Hrvatskoj.

„Ti naši sunarodnici iste vere i iste krvi suočeni su sa sledećim kobnim izborom . Ili će se oružjem u ruci  izboriti za opstanak u istoj državi sa maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni da se iz te „nove NDH“ pre ili posle isele. Trećega nema. Zato ih srpska država i srpski narod moraju zaštititi svim legitimnim sredstvima, uključujući i oružanu samoodbranu srpskih života i svih srpskih krajeva…“, kazao je, a zatim uz ostalo nadodao i ovo:  

„Vreme je da se shvati da žrtva genocida i njegovi negdašnji, a možda i budući vinovnici, ne mogu više živeti zajedno…Srbi su međutim bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima, doduše u okviru Jugoslavije kao zajedničke države u kojoj je Hrvatska bila samo jedna od šest  federalnih jedinica. Granice te Hrvatske nisu  ni istorijske, ni etničke, nego određene voljom  Josipa Broza Tita, vođe komunističke revolucije u Jugoslaviji, a Hrvata po narodnosti. Onog trenutka kada su Hrvati proglasili  nezavisnost takve Hrvatske, Srbi u Hrvatskoj su koristeći  to isto pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja odlučili da žive u krnjoj Jugoslaviji, odnosno u državi u kojoj će biti matica srpskog naroda. U protivnom, pre ili posle, bili bi izloženi  zatiranju svog  nacionalnog identiteta, svoje vere i imena a možda i progonstvu  i fizičkom istrebljenju. Onima koji su vekovima unijatili i pokrštavali, a u Drugom svetskom ratu i fizički zatirali Srbe, samo zato što su Srbi i pravoslavci, više se ne može verovati. Tu strašnu istinu treba da shvate i svi dosadašnji Jugoslaveni i civilizovana Evropa“, poručio je srpski patrijarh.

Dakle, ovo pismo je pisano i objavljeno u vrijeme najžešćih srpskih napada na Republiku Hrvatsku, odnosno Vukovar, Osijek, Vinkovce, Županju, Lovas, Ilok,  Tovarnik, Dalj…. Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve tada je dao „upute“ srbijanskim četnicima i zločinačkoj JNA što treba napraviti s tim krajem i Hrvatskom, jer, kako je tvrdio, „Srbi i Hrvati više ne mogu živjeti zajedno“.

U vrijeme obraćanja Lordu Carringtonu i svjetskom javnom mnijenju, diljem Hrvatske, a poglavito u Baranji više nije bilo ni jedne katoličke crkve koja nije „zaradila“ najmanje stotinu projektila.

Iznimno je strašno što se srpski patrijarh, poput recimo kardinala Kuharića,  nije založio  za mirno rješenje sukoba, već je poticao srpski narod da se s „oružjem u ruci izbori za opstanak u istoj državi s maticom srpskog naroda“.

Drugim riječima, umjesto da se bavimo srpskom i inom agresijom na Republiku Hrvatsku, Srbi neprestano okreću „pilu“, a u tome prednjači Milorad Pupovac, koji se s „3 ruke“ svaki puta ugura među one na vlasti,  koje financijski muze kao što se to radi s kravama.

Većina hrvatskih branitelja i stradalnika nije se ni rodila u vrijeme NDH, kao što ni razni pupovci nemaju veze s tim razdobljem. Oni nas svako malo navlače na NDH samo iz razloga da ih ne pitamo na kojoj su strani ratovali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (Pupovcu je navodno i brat bio na četničkoj strani.).

Nu, ako je tko ugrožen toliko godina nakon završetka Domovinskoga rata onda to u Hrvatskoj nikako nisu Srbi i Jugoslaveni, već  Hrvati, jer Srbi ili njihovi simpatizeri već su odavno zauzeli gotovo sve važnije pozicije u društvu, od gospodarstva, pa do medija, a dobrim dijelom, nažalost, i u politici.

Međutim, kako bilo da bilo, idemo sada malo raspravljati – što je patrijarh Pavle svojim otvorenim pismom (ni mjesec dana prije okupacije Vukovara) želio poručiti Hrvatima, i zašto ga je napisao baš u vrijeme najžešće agresije na Republiku Hrvatsku?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pitanje svih pitanja glasi: Tko je pobio sve te nevine ljude!?

Objavljeno

na

U Zagrebu je danas (petak, 23. kolovoza 2019.) velika tuga i žalost. Pokop je posmrtnih ostataka velikog broja žrtava Drugog svjetskog rata, ali i poslijeratnog razdoblja, koje su partizani i komunisti ubili bez suda i suđenja. Riječ je o čak 294 žrtve.

Ubili su ih i pokapali, poput pasa, najviše na području zagrebačkog naselja (kvarta) Gračani. Posmrtni ostaci Titovih „jurišnika“, odnosno tzv. antifašista pronađeni su tijekom zadnjih pet-šest godina, prije svega zahvaljujući agilnim radom Ministarstva hrvatskih branitelja. Tko zna na kojim sve još lokacijama u glavnom gradu svih Hrvata ima Titovih nevinih žrtava. Međutim, nitko ne govori i ne piše: gdje su i što danas rade odgovorni za ove zločine, tim prije što svaki zločin ima svoga zločinca?

Što se sada ne javljaju razno razni pupovci, goldsteini, pusići, manolići, mesići, klasići, stazići i drugi? Zar njima ništa ne znače toliki ubijeni nevini ljudi, koji će tek nakon 74 godine biti dostojanstveno i tiho ispraćeni na svoja posljednja počivališta?

Jadno je i žalosno što su neki od njihovih krvnika danas možebitno „ugledni i cijenjeni“, što su izbjegli ruku pravde, dok s druge pak strane od Hrvata se neprestano traže isprike i osude za ustaške i ine zločine u vrijeme II. svjetskog rata.

Hoće li i ovog puta pričati kako smo pokopali posmrtne ostatke „ustaških i inih“ zločinaca, koji se nisu htjeli predati vojsci osloboditelja? Možda su se svi ovi nesretni ljudi i predali Titovim pobjednicima, a on ih je očito osobno dao odmah mučiti, strijeljati ili ubijati nožem, sjekirama ili nekim drugim tupim predmetima, vjerujući da se ti zločini i zločinci nikada ne će otkriti.

Pitanje svih pitanja glasi: tko je pobio sve te nevine ljude, među kojima ima djece, žena, staraca, odnosno tko je kriv što su ubojice još uvijek na slobodi?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari