Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Svi znaju za Jasenovac, a nitko za četničke logore iz Domovinskoga rata

Objavljeno

na

Svi su se raspisali o ustaškom logoru Jasenovac. O njemu se još ni danas ne zna prava istina. Bivši partizani i Udbaši neprestano preuveličavaju zločine koji su se tamo dogodili.

[ad id=”93788″]

Stoga je dobro došao dokumentarni film uglednog hrvatskog redatelja Jakova Sedlara o ovom logoru, koji donosi istinu, a bio je prikazan i u Izraelu! U taj sabirni logor tijekom II. svjetskog rata, u vrijeme NDH, bili su zatočeni građani i stanovnici države na čijem je čelu bio dr. Ante Pavelić, a koji su se ogriješili o zakonima države, a neki drugi iz sigurnosnih razloga. Godine 1942. izaslanstvo Međunarodnog  Crvenog križa posjetilo je i pregledalo ovaj logor i dalo povoljno izvješće o životnim uvjetima zatočenika, ali o tome se ne govori. No, u vrijeme rata sve su države  imale  sabirne logore, tako da ni NDH nije bila izuzetak. Koliko su samo srpski i ini agresori u vrijeme Domovinskog rata imali logora diljem Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Kosova i BiH, u kojima su ubijali i mučili svoje neprijatelje? Jeste li čuli da je do danas netko odgovarao za odvođenje u logore nevinih Vukovaraca, poglavito žena, djece i staraca? Nakon japanskog napada na Perl Harbour, u prosincu 1941., bilo je zatočeno  oko 120 tisuća Japanaca – većinom američkih državljana – u sabirne logore u Kaliforniji. Zbog nametnutih teških životnih uvjeta (slaba hrana, pomanjkanje liječničke pomoći itd.) preminulo je u tim logorima na tisuće zatočenika.

Dakle, što se toga tiče, nema nevinih.

A sa  neprestanim spominjanjem logora Jasenovac želi se samo jedno- skrenuti vodu na drugi mlin, kako se kaže. Da se htjelo, istina o Jasenovcu već se odavno mogla utvrditi. Ali, tada, prije svega Srbi, za relativno malo toga bi čitavo vrijeme mogli optuživati Hrvate.

Većina onih koji su sudjelovali u obrambenom hrvatskom Domovinskome ratu nije se ni rodila kad je osnovan ovaj logor. No, međutim, oni vrlo dobro znaju za srpske i ine logore agresora o kojima se danas malo ili gotovo ništa ne govori. Srbi, unatoč tisućama još živih svjedoka,  čak ne priznaju ni da su od Novog Sada do Niša zatvarali i mučili Hrvate, s kojima su ratovali od 1991.! Čak ni razni pupovci ništa ne znaju o tome, a „sve“ znaju o Jasenovcu!

U Jasenovcu je barem podignuto spomen obilježje, pa čak i muzej, koji svake godine je okupljalište i najvišeg hrvatskog političkog vrha – lijevih i desnih.

A što je s Golim Otokom? Zar to nije bio jedan od najstrašnijih partizanskih i komunističkih koncentracijskih logora, na otoku Goli (i na obljižnjem Sv. Grguru)? Otvoren je 1949.  za vrijeme unutarpartijskih obračuna s pristašama J. V. Staljina. Postao je metaforom stradanja ne samo dogmatskih, nego i drugih komunističkih frakcija i politički nepoćudnih  pojedinaca i skupina. Kroz njega je prošlo oko 17 tisuća osoba, ali svi ističu da je pravi broj nemoguće utvrditi, jer se tamo dospijevalo na temelju administrativnih odluka, a ne sudskih presuda (zar ne, druže Manoliću?). I u Hrvatskim leksikonima danas pišu da su tamo u krajnje surovim uvjetima zatvorenici (pretežno nevini)  svakodnevno bili podvrgnuti najtežim torturama. Logoraši su morali priznavati  svoju krivnju, teretiti jedne druge i otkrivati nove „zavjere“. Taj logor je po brutalnosti nadmašivao i logore koje je u Rusiji otvarao Staljin. Nakon što je logor ukinut, Titovi sljedbenici su u njemu zatvarali i mučili maloljetnike, sve do 1988.!

Na Golom Otoku nema muzeja ni spomenika. Sve je srušeno, prepušteno zubu vremena. A tamo bi trebalo postaviti spomenik koji bi se danju i noću vidio  stotinu kilometara daleko, koji bi opominjao da se nešto takvoga više nikada ne ponovi.

Uzalud mi govorimo i pišemo o tome. To, očito, nikome ne odgovara. Ponašamo se kao da taj strašni, još neistraženi logor i nije bio u Hrvatskoj. Slično se događa i sa logorom Stara Gradiška.

Djeca u školi jedino znaju za Jasenovac. A za iznimno veliki broj partizanskih, komunističkih i srpsko-četničkih logora nitko „nema pojma“. U kojoj se školi uči da su partizani , kako je govorio i pok. Ivan Šibl, general JNA, sudili na smrt i seljake koji su prikrivali 10 kilograma soli (Vjesnik u srijedu, Zagreb, 17.2.1967.,str.5).

Ne, ta priča nije ni za film.

Za pedeset godina (a možda i manje) Srbi i potomci bivših  Jugoslavena ponovno će tvrditi da su tijekom Domovinskog rata samo Hrvati otvarali logore i ubijali i mučili „nevine agresore“.

[ad id=”93788″]

Dakle, kad se počne govoriti o Jasenovcu, odmah se treba govoriti i o Golom Otoku, Staroj Gradiški i još stotinu koncentracijskih logora u kojima su stradali nevini Hrvati!

Pa, kom opanci, kom obojci!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad politike

Objavljeno

na

Objavio

Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ovom hvalevrijednom inicijativom gradonačelnika Ivana Penave konačno grad Vukovar uz veličanstvene mimohode sjećanja na poginule branitelje svakog 18. studenog, obnovu Vodotornja, simbola grada heroja i njegove ponosne zastave, konačno želi obilježiti  datum zadnjeg hrvatskog pokušaja proboja u okupirani, opkoljeni i porušeni Grad 13. listopada 1991. te odati priznanje i živućim hrvatskim žrtvama i stradalnicima koje ova njihova država konačno treba zaštititi od njihovih nekažnjenih mučitelja i ratnih zločinaca. Mi iz ostatka Hrvatske dođemo 18. studenog, a žrtve koje još žive u Vukovaru i okolici proživljavaju svoje traume kroz čitavu godinu – nebrojeno puta susrećući svoje mučitelje podrugljivih pogleda i neslanih dosjetki.  Poznaju ih žrtve, ali ih nisu prepoznale i institucije ove naše države, demokratske i pravne; DORH i glavni državni odvjetnici, MUP, obavještajne službe …? I tako je to u kontinuitetu kroz zadnjih 27 godina, a pogotovo od 2000. godine pa nadalje.

Po pitanju zaštite digniteta preživjelih žrtava ovom prigodom ću navesti svoje iskustvo vezano uz odnos državnih institucija prema vjerodostojnim svjedočanstvima žrtava osobno predanih na kriminalističku policiju u Ilici 335 u Zagrebu 29. studenog te 23. i 29. prosinca 2011. – službenik A.M.  Kopije svjedočanstava su predana i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

Dakle, mnogo prije 2018. imali su ih još od kasnih devedesetih i prije 2011. Radilo se oko stotinu iscrpnih svjedočanstava od kojih je svako zavrjeđivalo barem pokretanje istrage. Koncem 2011., prije primitka Hrvatske u Europsku uniju (glasovanje na referendumu 22. siječnja 2012.), govorilo se mnogo o potrebi procesuiranja ratnih zločina, pa su u Hrvatskoj u medijima bila učestala izvješća o osobama označenim inicijalima i objašnjenja da se ne mogu pokrenuti istrage jer nema “vjerodostojnih svjedoka” ili “počinitelji nisu dostupni hrvatskom pravosuđu”. Pitao sam gospodina A. M. kako to da je toliko takvih slučajeva kad se radi o zločinima agresora, a kad je riječ o nekim osumnjičenima s hrvatske strane, onda ih se uhiti u zoru u krevetu obiteljske kuće i pritvori “da ne bi utjecali na svjedoke”? Odgovor je bio – da oni pisane  iskaze svjedoka s njihovim punim podatcima pošalju u policijske postaje na području počinjenja zločina ili mjesta prebivališta počinitelja, zatim čekaju odgovor nekoliko tjedana a onda ovisno o odgovoru postupaju. Zahvalio sam mu na odgovoru i rekao da ne trebam tražiti dodatnih objašnjenja!

Tko od ovih spomenutih stotinu svjedočanstava pročita samo dva pa poslije pročitanog i dalje ustraje na izjednačavanju veličine ljudske patnje i stradanja s banalnostima dnevnopolitičkih stranačkih prepucavanja, onda  takvi nisu dostojni ni javnog humanitarnog djelovanja niti političkog angažmana.

U prošlotjednom govoru predsjednika Srbije Vučića u Gazivodama na Kosovu (9. rujna) jasno je izrečen njegov stav o Miloševiću i njegovim ratnim pohodima, kao i njegov stav u odnosu na Hrvatsku pa se bojim da se uskoro klizećim pomacima ne želi njegovo uporno tumačenje “bivših Miloševićevih ratova” prikazati kao građanski rat u bivšoj Jugoslaviji, a Oluju “kao zločinačku akciju i najveće etničko čišćenje u poslijeratnoj Europi”.

U novije vrijeme čuje se i to da bi se posljedice prošloga rata trebale tretirati kao humanitarno pitanje! Nadam se da će se to odnositi samo na poginule i nestale.

Čim se prihvati terminologija protivničke strane bitka za istinu je izgubljena.  Na objede Vučića i njegovih propagandista nije dovoljno prešućivanje i odmahivanje rukom, treba žestoki i pravovremeni odgovor istinom – u protivnom će laž postati istinom.  To sljedbenici Dobrice Ćosića dobro znaju!

Konačno i ovogodišnji udžbenici za škole u Srbiji i republici srpskoj imaju poglavlje o ratovima Srbije u 90-im godinama pa će i u njima biti upisana i ta ‘druga istina’ o kojoj Vučić često govori kad su u pitanju prošli ratovi, i proširena svijetom, a nama će ostati za odgovoriti; ako se radilo o agresiji gdje su vam presude za počinitelje zločina?!  Odgovor pravne države ne može biti isprika “da nisu imali  pravovaljanih svjedoka ili da počinitelji nisu bili dostupni”!

Gradonačelniče, čestitka na obrani istine o Domovinskom ratu i obrani dostojanstva žrtava agresije, kako svih poginulih i nestalih tako i ovih živućih.

To je naša zajednička civilizacijska i moralna obveza. Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ante Beljo,

predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i jedan od utemeljitelja HDZ-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

KAJKIĆ: ‘Božinoviću, građani ove zemlje će o zločinima uskoro sve doznati’

Objavljeno

na

Objavio

Gledam i slušam danas izjavu Božinovića na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu!!!

Nikola Kajkić oglasio se danas, nakon što je čuo medijske izjave ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Davora Božinovića:

“Gledam i slušam danas izjavu Božinovica na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu! Pitam vas Božinoviću-Milina, daj se više dogovorite jeste li me maknuli iz radne skupine ili sam otišao sam, kako ste danas rekli?

Morala bi postojati nekakva vaša pisana odluka o tome, vi bi malo ovako, pa malo onako, kako Vam to ovisno o situacijama i vremenu događanja odgovara… Jedno morate znati, ja Vaše neznanje, nerad i nered nisam i nikada neću prikrivati, a građani ove zemlje, posebno obitelji zrtava zločina, moraju i stoga će vjerujte mi uskoro doznati sve!”, obrušio se Kajkić preko društvene mreže.

Inače, zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić u ponedjeljak je najavio skori završetak istrage protiv policajca Nikole Kajkića za kojeg je kazao da je “udaljen iz službe zbog sumnje u tešku povredu službene dužnosti, odnosno lažiranja istrage i dokumenata o ratnim zločinima u Vukovaru.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari