Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Svi znaju za Zrinskog, a nitko tko je radi njega razorio – Zrin

Objavljeno

na

Ovu godinu Hrvatski sabor proglasio je godinom – Nikole Šubića Zrinskog (Zrin, oko 1508.-Siget, 7. rujna, 1566.). Riječ je o hrvatskom državniku i vojskovođi te jednom od najslavnijih velikana hrvatske povijesti, koji je rođen u Zrinu. U vrijeme maršala Josipa Broza njegovo ime nije se smjelo isticati, a još manje izvoditi jednu od najljepših hrvatskih opera, koja također nosi njegovo ime, i u kojoj se veliča hrvatski čovjek, hrvatska borba za slobodu… Arija iz te opere „U boj, u boj“ postala je mitski simbol.

[ad id=”93788″]

Ovaj velikan, nema sumnje, je zaslužio da se i godina posveti njemu. Također je već odavno trebalo snimiti i igrani film o njegovu životu i djelu. Opera se malo ili uopće ne izvodi, a o filmu nitko i ne razmišlja. Da su Amerikanci imali takvog junaka već bi o njemu bili snimljeni i filmovi koji bi konkurirali za Oscar.

No, sad kad je proglašena „Godina Nikole Šubića Zrinskog“ vjerujemo da će mnogi poželjeti posjetiti i njegovo rodno mjesto. Ili mu barem tamo podići dostojan spomenik, kakav su mu recimo svojedobno podigli Čakovčanci.

Čudi nas da se oko ove odluke Hrvatskog sabora nisu javili i članovi Saveza antifašističkih boraca  Republike Hrvatske, Documenta, pa i borci za „pravdu“ ala Pusić, Teršelič, Pupovac, Stazić, Stanimirović, pa i neki hrvatski (?) umjetnici koji marširaju u prvim redovima kad se srozava, blati i uništava sve što hrvatski diše.

Gdje su sada oni koji neprestano proganjaju one koji na hrvatskim nogometnim stadionima viču „Za dom – spremni!“? Ako javno izgovorite nešto takvoga vrlo lako možete biti maltretiran, uhićen i stavljen na stup srama. To je, kažu, pozdrav kojim se „mahalo“ u vrijeme NDH, a sve što miriše na NDH i Pavelića je fašizam, a ono što su bili Broz i partizani (komunisti) isključivo je antifašizam. I to bez ikakve mrlje. Tako su nas učili, a tako nas neki na žalost i dalje uče.

Nikada nije bilo sve crno-bijelo, pa ni to.

Dakle, poklonili smo se Nikoli Šubiću Zrinskom. Njega nisu ubili partizani, ali su tijekom II. svjetskog rata „ubili“ sve što je imalo bilo kakve veze s ovim hrvatskim junakom. Je li bilo tako ili nije? Naime, Titovi partizani su početkom rujna 1943. u Zrinu, rodnom mjestu ovog velikana hrvatske povijesti, počinili strašni, neviđeni zločin. Nakon što su ubili veći broj stanovnika ovog mjesta, koji im na žalost nisu pružali nikakav otpor, svi koji su imali sreću i ostali živi bili su zauvijek (!) protjerani sa svoga ognjišta. Kuće su razrušili, odnosno spalili, pa čak i župnu crkvu u tom mjestu. Ostao je samo kamen na kamenu. Nakon II. svjetskog rata nitko se nije smio vratiti u Zrin, tako da je danas ovo mjesto uistinu prekrila šaš i trava. Sve do početka devedesetih o Zrinu se nije smjelo ni govoriti, a tadašnji povjesničari također su zaobilazili i prešućivali zbivanja o tim i sličnim zločinima nad hrvatskim civilnim stanovništvom u II. svjetskom ratu. Ono što je najžalosnije partizanski zločin nad nevinim hrvatskim civilima u tom kraju još je na početku, ne istražuje se, iako prema riječima Damira Borovčaka još ima svjedoka pokolja i paleža Zrina.

Zrin je prema popisu stanovništva iz 1910. imao 781 stanovnika, od čega 777 Hrvata, 3 Srbina i 1 Mađara. Prema vjeroispovjesti katolika je bilo 778, a pravoslavaca troje.

Po imenu Nikole Šubića Zrinskog u Domovinskome ratu čak se zvala i jedna (HVO) vojna postrojba.

Nu, sad kad je i službeno obilježena godina ovog hrvatskog velikana, što dalje? Drugi korak trebala bi biti obnova Zrina, a zatim povratak (plaćanje) pokretne i nepokretne imovine mještanima ili njihovim potomcima koji su još živi. U tome bi se poglavito trebali istaknuti oni koji „po šumama i gorama“, pjevaju, sviraju i plešu „Žikina kola“ pod vodstvom Mesića i Josipovića. Nije valjda da ni oni nisu čuli za Zrin.

S jedne strane činimo sve da uzdižemo Zrinskog, a s druge da se i dalje (ne)namjerno zaboravljaju partizanski zločini. Kako to objasniti?

Ni jedan partizanski zločinac do danas nije odgovarao za ovaj zločin, baš kao ni za niz druge koje su učinili Titovi junaci.

Hrvatski branitelji su pobijedili u obrambenom hrvatskom Domovinskome ratu pa ih i dalje proganjaju poput pse. Šator je još uvijek na Trgu Nevenke Topalušić. Partizani su i danas „zaštićeni“, bez obzira i kad im dokažeš da su razorili, zapalili, opljačkali, protjerali ubijali  civile, žene, djecu i starce, u Zrinu! ( I u „Zrinovima“!).

Gdje je tu pravda, gospodo i gospođe, drugovi i drugarice?

Niste valjda naivni pa da mislite da ćete s „Godinom Nikole Šubića Zrinskog“ prekriti i sve partizanske zločine?

Osim toga, ove godine ne bi trebalo biti kazališta koje u svom repertoaru nema operu „Nikola Šubić Zrinski“, niti izvješća MUP-a, DORH-a, Uskoka i drugih, a da nitko od njih na kraju godine ne zna ni jednog zločinca koji je 1943. razorio Zrin.

Neki bi možda i za ovaj zločin rekli – „Sve je kriva rakija!“.

Mladen Pavković/Kamenjar.com

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Objavljeno

na

Foto HINA

Notorni prof. dr. Ivo Goldstein, „propali“ diplomata, očito, mnogo čita, a nažalost malo razumije. Jao si ga njegovim studentima! Sada je u Jutarnjem listu (18. ožujka 2019.) objavio „komentar“ „Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni „nevini vojnici“, nema što tražiti u Jasenovcu“. Nabrljao je sve i sva, baš kako to i inače čini. Ne kaže se bez razloga da je „isti kao otac“, odnosno da „jabuka ne pada daleko od stabla“!

U tom tekstu među ostalim se pita: što bi se moralo dogoditi da se ponovno održi  jasenovačka komemoracija? Pa, sam sebi odgovara: da bi „Vlada morala prestati financirati revizionistička društva, morala bi uklanjati ploče i insignije s ustaškim sloganima i simbolima, itd, itd. Međutim, prije svega – ona bi morala jasno reći danas ili sutra, a onda i ubuduće i zauvijek – tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani“.

Kao prvo, ovo pitanje nije za Vladu, (vjerojatno misli na hrvatsku Vladu, mada poput Pupovca to nigdje ne ističe), već za učenike prvog razreda osnovne škole.

Međutim, bolje bi bilo da nam on, prije svega, odgovori – tko je u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, ili još bolje – na kojoj su strani tada bili on i njegov tata?

Zatim se obrušio na izjave predsjednika Sabora (valjda opet misli na hrvatskog, što mu je kako se čini jako teško napisati), pa kaže da Gordan Jandroković, kao drugi čovjek u državi (valjda hrvatskoj!) „jednostavno – laže“. Po Goldsteinu na „Bleiburškom polju nije stradao gotovo nitko, nego su ljudi ubijani kasnije, nakon zarobljavanja“, a nakon toga tvrdi da tamo „nisu ubijene žene i djeca, nego su puštani kućama“!

Naš slavni Ivo piše i ovo: „Bleiburg i Križni put samo su dio „obračuna s narodnim neprijateljem“ koje su nove jugoslavenske vlasti provele od jeseni 1944. do ljeta 1945. godine (u nekoj mjeri i kasnije) na čitavom teritoriju, od Makedonije do Slovenije.“

Znači,  i ovaj pomozbog povjesničar se slaže da su se partizani i Tito obračunavali s „narodnim neprijateljem“ i nakon završetka Drugog svjetskog rata (ali i kasnije) od Slovenije do Makedonije, samo nigdje namjerno ne spominje – bez suda i suđenja!

S obzirom da su i Hrvati sudjelovali u Domovinskom ratu i da su pobijedili, jer to znači da su „pogriješili“ što se i oni nisu i nakon 1996. obračunali s „narodnim neprijateljima“?

E, da jesu, bili se na njihovu udaru našao i otac i sin Goldstein?

Profesor Ivo (tko mu je dao tu titulu?) kaže i ovo: „Na Bleiburgu i na Križnom putu stradalo je nevinih koji nisu trebali stradati – za mnoge njih, ako su i bili nešto krivi, smrt je bila vjerojatno prestroga kazna“!

Dakle, sad opet tvrdi suprotno – da su čak i nevini stradali na Bleiburgu!?

Može li se jednog ovakvog nazovi „povjesničara“ nakon toga uzeti za ozbiljno, odnosno vrijedi li s njim uopće polemizirati, kad, kako narod kaže, „laže kao pas“ ili bolje rečeno da je „glup do daske“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Dajte svetu misu i za Josipovića. Zaslužio je.

Objavljeno

na

Gdje je tzv. bivši sramni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić stao, tu je nastavio također tzv. sramni  Ivo Josipović.

Naime, otkako se vratio starom jatu, ponovno u redove SDP-a, neprestano bljuje i pljuje, čas po ovima, čas po onima.

Neki bi rekli – „nikad nije kasno  poludjeti“!

Sad je po tko zna koji puta dao intervju jednom dnevnom listu (Večernji list, 16. ožujka 2019.).

Kad su ga pitali za mišljenje  o aktualnoj predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar – Kitarović, koja ga je, hvala Bogu, zamijenila, uz ostalo je rekao da „ne zna povijest svoje zemlje“, a da „u pluseve gospođi predsjednici svakako treba ubrojiti da je držala vrlo uspješno dijete, o čemu su mediji redovito izvještavali, očito na njezin poticaj“, zatim da je „sjajno navijala za naše športaše, što je prelazila  granicu dobrog ukusa ljubljenjem i grljenjem  svega i svakoga“, pa je  u „ozbiljnim krugovima i u inozemstvu izazivala podsmjeh i često neukusne šale“.

„Minus su joj“, kaže dalje, „neispunjena obećanja, posebno ona o tome kako će Hrvatsku učiniti najbogatijom zemljom, ili ono da će preseliti Ured.“

„Od ozbiljnih stvari koje joj možemo zamjeriti tu su poticanje ustašofilije, dolijevanje ulja na vatru loših odnosa sa susjedima, zlouporaba tajnih službi, besciljno seljenje ureda po Hrvatskoj te propuštanje prilike  da u sastancima s važnim akterima svjetske politike učini nešto korisno za Hrvatsku“, itd. i tako redom.

A kad je bila riječ o tome: kakve su šanse aktualne  predsjednice  za drugi mandat, i tu žalosni  Josipović ima što (podrugljivo) reći:

– „Ako ćemo suditi po rezultatima njezinog mandata, nikakve“!

Za njega je porazno da imamo mise za ustaške zločince, a da za partizane nikada nisu služene!

Što on ima s Crkvom i misama? Ne vjeruje u Boga, osim onog koji se zove Tito, Marx, Staljin i Lenjin!

Pa, ako baš hoće. porazno je da mise nikada nisu služene i za partizanske i komunističke zločince. Kad je nažalost bio na vlasti mogao je narediti da se i takvima služe mise!

S obzirom da si ovaj politički kameleon utvara da za razliku od Kolinde Grabar – Kitarović „zna povijest“ bilo bi ga dobro pitati: gdje je bio i što je radio 1991., tim prije što u njegovu životopisu nema ni rečenice o tome?

Neki kažu da je u vrijeme svetog hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čitavo vrijeme vježbao s čuvenim i žestokim rockerom Goranom Bareom, kako bi ga i javno na klaviru mogao pratiti, dok ovaj u „transu“ pjeva ili bolje rečeno mrmlja.

Prelistavajući njegov službeni životopis od prve se vidi da uistinu nije bio “nigdje“, odnosno da je u vrijeme dok su drugi ginuli –svirao klavir!

Istina, nije on jedini kraj kojeg je hrvatska borba za slobodu i samostalnost prošla kao „zvijezda padalica“, ali zbog čega i kako je to moguće da ti i takvi nama dijele lekcije, a da mi njih „ne smijemo“ pitati – što su radili u ratu?

On će sigurno reći da ga je za predsjednika države birao „narod“. To je točno. Ali „narod“ koji je baš kao i on (svaka čast iznimkama) u vrijeme kad je trebalo također nešto svirao, recimo usnu harmoniku!

Stoga se pitamo: zašto se ne bi jedna sveta misa održala i za josipoviće?

Zaslužili su!

Mladen Pavković

Ivo J.: ‘Porazno je da imamo mise za ustaške zločince’, a za partizane nikad nisu služene

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari