Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Tko o čemu, Documenta o poštenju!

Objavljeno

na

U povodu 23. kolovoza – Europskog dana sjećanja  na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, oglasila se i čuvena kontraverzna udruga Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, (sic!), još čuvenije Vesne Teršelić, smiješne i jadne jugoslavenske „historičarke“. Oni su opet i ovaj dan okrenuli na svoj mlin. Naime, kao prvo, treba reći da ova skupina okupljena oko „suočavanja s prošlošću“, iznimno dobro živi od tog svog „rada“, koji nalikuje na sve, samo ne na ono za što bi trebali raditi. Pa, ako je riječ baš o ovom danu, onda ne može i ne smije ta skupina u svom smušenom dopisu pitati samo „kako vjetar puše“, odnosno uz ostalo i ovo: „Hoće li mladi pamtiti ubijene u ustaškim logorima Jasenovac, Jadovno, Slana i Metajna kao i druge zločine fašista, nacista i njihovih suradnika počinjene u genocidu nad Židovima, Srbima i Romima?“

Da, pamtit će, jer „samo“ o tome uče u školi. Osim toga, ti zločini su procesuirani, ali nisu oni koji, poput Documente, neprestano i namjerno izvrću činjenice, lažu i mažu, sve u svojem manje-više osobnom interesu.

U povodu toga dana, u Hrvatskom saboru je održan i prigodan program, a  predsjednik Sabora akademik Željko Reiner  je  naglasio da su zločini  koje su počinili nacisti, fašisti i ustaše tijekom II. svjetskog rata kažnjeni, ali da zločini koje su počinili komunisti nad desecima tisuća Hrvata nikada nisu procesuirani ni kažnjeni.

Reiner je također podsjetio da je komunistički režim represijom nastojao zauvijek izbrisati iz sjećanja  postojanje svih Hrvata, ali i nekih Židova, Nijemaca i pripadnika drugih narodnosti koji su pobijeni samo zato što su drukčije mislili, zato što se netko htio dočepati njihove imovine, što su bili pripadnici društvenih elita, intelektualci, pripadnici građanske klase, svećenici i redovnice, a ponekad bez ikakvog razumnog razloga.

Međutim, ta priča, yugo-documentu ne zanima, baš kao ni činjenica da je Hrvatska u osudi komunističkih zločina kasnila godinama za drugim europskim zemljama u kojima je prije vladao komunizam i koje su provele lustraciju, što Hrvatska nije učinila.

Ta ništ koristi zvana organizacija – Documenta – se također pita: kako će se nove generacije sjećati likvidacija zarobljenih pripadnika domobrana, ustaša, četnika, bjelogardijaca i drugih kolaboracionističkih snaga nacističkog i fašističkog režima, kao i članova njihovih obitelji te brojnih civila u Teznom i na drugim mjestima stradanja u Sloveniji i Hrvatskoj, kao i nedopustivog postupanja s preživjelim sudionicima „marševa smrti“ kada ta stradanja mnogi u javnosti i dalje niječu?

Tko niječe? Pa, prije svih voditeljica Documente, Mesić, Josipović, Pupovac i brojni drugi pomozbog junaci! Kakva lakrdija! Teršelić govori o „nedopustivom postupanju s preživjelim sudionicima „marševa smrti“!!! Sram je može biti.

Nu, na ovaj dan, Documenta se, zamislite, sjetila i 75. obljetnice dolaska prvih transporta u ustaški  logor Jasenovac! A nije se sjetila primjerice dolaska prvih nevinih Hrvata s Križnih i inih putova u logore kao što su bili Goli Otok, Stara Gradiška, Lepoglava i brojne druge (nekoliko tisuća) širom bivše, propale Jugoslavije? Pa, čak ni stratišta nevinih Hrvata kao što su Macelj ili Jazovka. Zar je to manje važno? Zatim se nisu sjetili, ni pitali, hoće li djeca u školi pamtiti zločine KOS-a, Udbe i sličnih zločinačkih organizacija, ili bolje rečeno hoće li znati i je li znaju tko su Josip Perković i Zdravko Mustač (Zoran Milanović je već „zaboravio“ kako se zove ovaj drugi!). Hoće li mladi  pamtiti istaknute članove Centralnih komiteta SK samo kao „Boške Buhe“ i „Nade Dimić“, ili i kao one koji su u vrijeme komunizma bez suda i suđenja osudili sve i sva, pa čak i zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca? Znaju li djeca u školi tko je bio komunistički monstrum Jakov Blažević, inače Stepinčev tužitelj? Ili, tko su bili oni koji su, nakon 1945., za kilogram sakrivene soli ubijali cijele obitelji?

Također nas zanima, znaju li mladi kakve je pisao stihove Nazor, a kakve tekstove Krleža o Titu i partiji?

Nemojte reći da to ne znaju i da to ne bi trebali znati.

Mladi bi također trebali znati, tko je ta Teršelič, po čijem je zadatku stigla u Hrvatsku i kako to da u njezinoj Sloveniji s njenim imenom navodno već tiskaju i – toaletne papire?

Tko o čemu – Documenta o poštenju!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad politike

Objavljeno

na

Objavio

Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ovom hvalevrijednom inicijativom gradonačelnika Ivana Penave konačno grad Vukovar uz veličanstvene mimohode sjećanja na poginule branitelje svakog 18. studenog, obnovu Vodotornja, simbola grada heroja i njegove ponosne zastave, konačno želi obilježiti  datum zadnjeg hrvatskog pokušaja proboja u okupirani, opkoljeni i porušeni Grad 13. listopada 1991. te odati priznanje i živućim hrvatskim žrtvama i stradalnicima koje ova njihova država konačno treba zaštititi od njihovih nekažnjenih mučitelja i ratnih zločinaca. Mi iz ostatka Hrvatske dođemo 18. studenog, a žrtve koje još žive u Vukovaru i okolici proživljavaju svoje traume kroz čitavu godinu – nebrojeno puta susrećući svoje mučitelje podrugljivih pogleda i neslanih dosjetki.  Poznaju ih žrtve, ali ih nisu prepoznale i institucije ove naše države, demokratske i pravne; DORH i glavni državni odvjetnici, MUP, obavještajne službe …? I tako je to u kontinuitetu kroz zadnjih 27 godina, a pogotovo od 2000. godine pa nadalje.

Po pitanju zaštite digniteta preživjelih žrtava ovom prigodom ću navesti svoje iskustvo vezano uz odnos državnih institucija prema vjerodostojnim svjedočanstvima žrtava osobno predanih na kriminalističku policiju u Ilici 335 u Zagrebu 29. studenog te 23. i 29. prosinca 2011. – službenik A.M.  Kopije svjedočanstava su predana i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

Dakle, mnogo prije 2018. imali su ih još od kasnih devedesetih i prije 2011. Radilo se oko stotinu iscrpnih svjedočanstava od kojih je svako zavrjeđivalo barem pokretanje istrage. Koncem 2011., prije primitka Hrvatske u Europsku uniju (glasovanje na referendumu 22. siječnja 2012.), govorilo se mnogo o potrebi procesuiranja ratnih zločina, pa su u Hrvatskoj u medijima bila učestala izvješća o osobama označenim inicijalima i objašnjenja da se ne mogu pokrenuti istrage jer nema “vjerodostojnih svjedoka” ili “počinitelji nisu dostupni hrvatskom pravosuđu”. Pitao sam gospodina A. M. kako to da je toliko takvih slučajeva kad se radi o zločinima agresora, a kad je riječ o nekim osumnjičenima s hrvatske strane, onda ih se uhiti u zoru u krevetu obiteljske kuće i pritvori “da ne bi utjecali na svjedoke”? Odgovor je bio – da oni pisane  iskaze svjedoka s njihovim punim podatcima pošalju u policijske postaje na području počinjenja zločina ili mjesta prebivališta počinitelja, zatim čekaju odgovor nekoliko tjedana a onda ovisno o odgovoru postupaju. Zahvalio sam mu na odgovoru i rekao da ne trebam tražiti dodatnih objašnjenja!

Tko od ovih spomenutih stotinu svjedočanstava pročita samo dva pa poslije pročitanog i dalje ustraje na izjednačavanju veličine ljudske patnje i stradanja s banalnostima dnevnopolitičkih stranačkih prepucavanja, onda  takvi nisu dostojni ni javnog humanitarnog djelovanja niti političkog angažmana.

U prošlotjednom govoru predsjednika Srbije Vučića u Gazivodama na Kosovu (9. rujna) jasno je izrečen njegov stav o Miloševiću i njegovim ratnim pohodima, kao i njegov stav u odnosu na Hrvatsku pa se bojim da se uskoro klizećim pomacima ne želi njegovo uporno tumačenje “bivših Miloševićevih ratova” prikazati kao građanski rat u bivšoj Jugoslaviji, a Oluju “kao zločinačku akciju i najveće etničko čišćenje u poslijeratnoj Europi”.

U novije vrijeme čuje se i to da bi se posljedice prošloga rata trebale tretirati kao humanitarno pitanje! Nadam se da će se to odnositi samo na poginule i nestale.

Čim se prihvati terminologija protivničke strane bitka za istinu je izgubljena.  Na objede Vučića i njegovih propagandista nije dovoljno prešućivanje i odmahivanje rukom, treba žestoki i pravovremeni odgovor istinom – u protivnom će laž postati istinom.  To sljedbenici Dobrice Ćosića dobro znaju!

Konačno i ovogodišnji udžbenici za škole u Srbiji i republici srpskoj imaju poglavlje o ratovima Srbije u 90-im godinama pa će i u njima biti upisana i ta ‘druga istina’ o kojoj Vučić često govori kad su u pitanju prošli ratovi, i proširena svijetom, a nama će ostati za odgovoriti; ako se radilo o agresiji gdje su vam presude za počinitelje zločina?!  Odgovor pravne države ne može biti isprika “da nisu imali  pravovaljanih svjedoka ili da počinitelji nisu bili dostupni”!

Gradonačelniče, čestitka na obrani istine o Domovinskom ratu i obrani dostojanstva žrtava agresije, kako svih poginulih i nestalih tako i ovih živućih.

To je naša zajednička civilizacijska i moralna obveza. Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ante Beljo,

predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i jedan od utemeljitelja HDZ-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

KAJKIĆ: ‘Božinoviću, građani ove zemlje će o zločinima uskoro sve doznati’

Objavljeno

na

Objavio

Gledam i slušam danas izjavu Božinovića na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu!!!

Nikola Kajkić oglasio se danas, nakon što je čuo medijske izjave ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Davora Božinovića:

“Gledam i slušam danas izjavu Božinovica na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu! Pitam vas Božinoviću-Milina, daj se više dogovorite jeste li me maknuli iz radne skupine ili sam otišao sam, kako ste danas rekli?

Morala bi postojati nekakva vaša pisana odluka o tome, vi bi malo ovako, pa malo onako, kako Vam to ovisno o situacijama i vremenu događanja odgovara… Jedno morate znati, ja Vaše neznanje, nerad i nered nisam i nikada neću prikrivati, a građani ove zemlje, posebno obitelji zrtava zločina, moraju i stoga će vjerujte mi uskoro doznati sve!”, obrušio se Kajkić preko društvene mreže.

Inače, zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić u ponedjeljak je najavio skori završetak istrage protiv policajca Nikole Kajkića za kojeg je kazao da je “udaljen iz službe zbog sumnje u tešku povredu službene dužnosti, odnosno lažiranja istrage i dokumenata o ratnim zločinima u Vukovaru.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari