Pratite nas

Reagiranja

MLADEN PAVKOVIĆ: Tko je gdje, kada i zašto amnestirao bivše Udbaše?

Objavljeno

na

Jedan  hrvatski tjednik na veliko i na široko donio je ekskluzivnu reportažu o tome kako su pripadnici bivše Udbe sve do 1990. prisluškivali  razgovore kardinala Franje Kuharića i Franje Šepera te brojnih drugih biskupa i to nigdje drugdje nego na Kaptolu, sjedištu Zagrebačke nadbiskupije. Uz pomoć nekoliko zavrbovanih svećenika  potajno su ozvučili najznačajnije prostorije te danonoćno pratili  razgovore najviših prelata. O tome se dosad samo „šuškalo“, ali sada su čini se prvi put javno iznijete činjenice. Naime, Crkva u Hrvata bila je tek jedan od iznimnih „neprijatelja“ Jugoslavije i samoga zločinca Josipa Broza Tita, pa je sve trebalo „držati na oku“. A najviše su se plašili zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, danas blaženoga, a sutra svetoga Alojzija Stepinca, kojeg su najvjerojatnije i otrovali. Autor ovog priloga navodi i neka imena Udbinih funkcionara iz NR Hrvatske, poput Srećka Šimurine, Borisa Ileja, Dane Rimca, Josipa Drpića, Dušana Dekanića, Stanka Jurasa, Jove Miloša i drugih.

[ad id=”93788″]

Međutim, zanimljivo je da kad se javno i obznane ovakve teme, o kojima inače „svi sve znaju“, nema gotovo nikakvih reakcija. Strah je očito još uvijek prisutan, baš kao i ona čuvena krilatica – „Udba sve dozna!“.

Pa, ako je dugogodišnja Udbina djelatnost bilo zločinačko, odnosno kriminalno djelo, a bilo je, nije dovoljno samo ukazivati na ono što su radili, već prije svega nas zanima: što se dogodilo sa svim tim Udbašima i njihovim doušnicima nakon stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države (nije valjda da su baš svi umrli), jesu li neki od njih nastavili svoju krvavu rabotu i u hrvatskoj državi, a ako jesu, a jesu, na kojim sad zadacima rade, koga prisluškuju i gone, tko su im novi naredbodavci te ono najvažnije: je li i te ljude netko kao veliki broj srpskih četnika amnestirao (gdje i kada?) i zbog čega se nitko ne usudi protiv njih pokrenuti kazneni progon? To tim više što se zna da  onaj tko je radio u tim službama do smrti ostaje vjeran ovoj zločinačkoj organizaciji (jednom Udbaš, uvijek Udbaš). Pored toga, bilo bi dobro znati, tko je sve od bliže ili daljnje rodbine samo nastavio gdje su mu  otac, brat, pa i majka – stali.

Nije istina da se za osudu komunistički zločinaca treba čekati „sto godina“,  pa da se javno objave njihova imena i nedjela, dok se za masu njihovih nevinih žrtava zna (imena i prezimena), ali na žalost još ne i za sve.

Neki sumnjaju da se Udbaške metode i danas na ovaj ili onaj način primjenjuju, s novim ili starim kadrovima. (Istina, sada  se to radi tzv. suvremenim metodama.). Oni koji se i dalje bave tim prljavim poslovima možebitno će reći da „to nije istina“, ali to je isto tako kao da lopova pitate je li kriminalac gotovo svatko će vam reći da – nije.

Čudno je i to da u Hrvatskoj još nema ni nekog dokumentarnog, a kamoli igranog filma koji bi nam na ovaj ili onaj način prikazao rad bivših Udbaša, iako je u svijetu već snimljeno i prikazano  na tisuće filmova o tajnim i inim agentima.

Ne, to  nije slučajno, kako se možebitno na prvi pogled čini!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Pismo Schwarz-Schilling-u

Objavljeno

na

Objavio

REUTERS

Štovani gospodine Schwarz-Schilling,

štovani gospođe i gospodo koji ovo čitate,

sa zgražanjem smo pročitali Vaše pismo, koje ste skupa s Vašim bivšim kolegama visokim predstavnicima za Bosnu i Hercegovinu Bildt-om i Ashdown-om uputili Europskoj komisiji. Vi kritizirate da se Hrvatska miješa u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine time što izbor Željko Komšića za hrvatskog predstavnika u kolektivnom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine naziva nelegitimnim. Vaše daljnje opaske dadu se izvesti iz ovog stava.

Čudan nam je taj stav pogotovo kad imamo u vidu Vaše pismo uredništvu dnevnika “Die Welt” od 14.6.2011, u kojem ste kao insajder s oduševljenjem naveli kako je hrvatska vojska godine 1995. Bosnu i Hercegovinu spasila od totalnog poraza i još jednog genocida od strane nadirućih Srba. Što bi ostalo od Bosne i Hercegovine te napose bihaćke enklave da se predsjednik Tuđman u tim sudbonosnim godinama nije vodio svojom proročkom vizijom, nego naputcima Carla Bildt-a i Paddy-ja Ashdown-a?

Neovisno o postupku izbora u Predsjedništvo BiH za nas je potpuno nerazumljivo da se zauzimate baš za Željka Komšića, koji je tu dužnost već obnašao u dva ranija mandata te iza sebe ostavio spaljenu zemlju, jednako kao i visoki predstavnici Bildt, Ashdown, Petritsch, Schwarz-Schilling, Inzko. Kao što je danas javljeno, mudri Bošnjaci poput Šaćira Filandre, dekana Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu, smatraju Komšićev izbor „nekulturnim i nepoštenim“ te prosvjede Hrvata posve opravdanim.

Željko Komšić se nije samo pokazao kao tipičan titoistički janjičar, koju svoju opstojnost opravdava krutom politikom protiv hrvatskoga naroda, kojeg navodno predstavlja, nego se u protekloj izbornoj kampanji čak istakao krajnje vulgarnim ispadima protiv hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Takav prostak ne bi smio nastupiti ni na kakvom njemačkom kirvaju, da o visokoj politici ne govorimo, a svaki pristojan europejac, među koje i Vi spadate, morao bi ga izbjegavati kao kugu!

Dok njemačka manjina u Belgiji, gdje čini manje od jedan posto stanovništva, raspolaže TV kanalom na svome jeziku, Hrvatima, jednom od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, uporno se uskraćuje pravo na jezik, medije i vlastite strukture. Na žalost, Vi ste tome osobno doprinijeli kao Visoki predstavnik.

Glede ishoda izbora za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, činjenično stanje je potpuno drukčije nego što ga Vi predstavljate.

Kako pokazuje usporedba glasova koje su dobili dva hrvatska kandidata Dragan Čović i Željko Komšić, potonji je svoje glasove dobio od Bošnjaka te tako kao tobožnji predstavnik Hrvata zauzeo mjesto u tročlanom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. To je manipulacija, koja nema mjesta u pravnoj državi! Europski sud za ljudska prava proglasio je Izborni zakon protivnim Konvenciji o ljudskim pravima (Pritužba Sejdić-Finci, presuda od 22.12.2009). Bošnjaci su gotovo četverostruko brojniji od Hrvata te si tako mogu – vođeni odgovarajućom kampanjom – čak priuštiti luksuz izbora sebi podobnog Komšića, kojeg Hrvati odbijaju, za člana Predsjedništva, što su već po treći put učinili.

To nije u duhu Dejtonskog sporazuma, kojeg je Hrvatska (tada zastupljena po Vama hvaljenim predsjednikom Tuđmanom!) kao jedna od stranaka supotpisala. Stoga Hrvatska ima pravo a po svome Ustavu i obvezu brinuti se za prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, jer su Hrvati tamo najstariji od tri konstitutivna naroda.
Isto tako Grad Mostar već godinama nema demokratski legitimiranu vlast, jer bošnjačko vodstvo – podupirana i djelomično upravljano iz Ankare – svaku promjenu koja im ne odgovara jednostavno blokira.

Kakav smisao ima dužnost Hrvatskog člana Predsjedništva, ako se tu osobu nameće protiv volje tih istih Hrvata? Molimo objasnite širokoj europskoj javnosti to protuslovlje te ovo cinično postupanje predstavnika Europske Unije.

Vaš poticaj za „Kandidatski status Bosne i Hercegovine“ molimo nemojte više ponavljati, ako se ne želite učiniti potpuno smiješnim. Bosna i Hercegovina nije spremna za članstvo u Europskoj Uniji, jer je još daleko od vrijednosti, koje utjelovljuje EU. Bosna i Hercegovina još je država bezakonja, podijeljena u dva dijela: U entitetu „Republika Srpska“, koji je danas izložen jakom srbijanskom i ruskom utjecaju, Srbi su etničko čišćenje gotovo potpuno proveli tijekom rata 1992-95 i sada zadržavaju to stanje. U entitetu „Federacija Bosne i Hercegovine“, gdje na žalost i Erdogan upravlja procesima, masivno se prakticira potiskivanje neželjenih hrvatskih sugrađana od Bošnjaka (Muslimana) zu pomoć represije te krađe identiteta. Tamo džamije, koje financiraju Turska te arapske zemlje, niču iz zemlje poput gljiva, a tvornice, gospodarski objekti i infrastruktura se zanemaruju. Zemlju se islamizira, a politička Europa to samo nezainteresirano promatra. Neka su mjesta poput Maoče (https://www.br.de/mediathek/video/im-salafisten-dorf-gornja-maoca-in-bosnien-und-herzegowina-av:5a3c53400b641e00186e4b46) te Bosanske Bojne (https://www.welt.de/politik/ausland/article151550731/In-Bosniens-Einoede-rekrutiert-der-IS-seine-Krieger.html) pretvorena u islamističke centre. Očigledno se priprema sljedeći ratni sukob. Danas su Hrvati u Bosni i Hercegovini jedino vezivo tkivo, koje ovu zemlju drži od ponovnog raspada.

Nerazumljivo nam je kako to Vi ne razumijete, iako vrlo uzdržani i prema Muslimanima prijateljski nastrojeni njemački mediji o tome otvoreno izvješćuju: „U bosanskoj zabiti Islamska država regrutira svoje ratnike“.

Kardinal Puljić, nadbiskup sarajevski, često citira staru grožnju veleposlanika jedne poznate europske nuklearne sile: „Vi Hrvati morate se ili asimilirati ili nestati iz Bosne i Hercegovine.“ Nije teško taj diplomatski izraz pripisati jednoj europskoj državi. Takav cinizam preostalih 27 država ne bi smjele prihvatiti te bi morale aktivno djelovati protiv toga.

Ostaje nam nejasno, za što se Vi zapravo zalažete. Trebaju svi Hrvati pristupiti salafistima, prijeći na islam ili možda čak postati zloglasnim janjičarima? Želite li prostor „Republike Srpske“ zauvijek prepustiti četnicima, koji su već jednom počinili genocid?

Trebali biste znati da je Željko Komšić najprije iz svog ureda člana Predsjedništva BiH uklonio zastavu hrvatskog naroda te postavio portret Josipa Broza Tita, bivšeg jugoslavenskoga diktatora i masovnog ubojice. Kao što je poznato, Titov krvavi trag dopire duboko u Njemačku, gdje je na njegovu zapovijed do 1989. bestijalno umoreno 37 hrvatskih iseljenika (pravomoćno utvrdeno po Visokom zemaljskom sudu u Münchenu, 7 St 5/14 (2)) te se njegovo ime s pravom nalazi na popisu 10 najvećih zločinaca u svjetskoj povijesti.

I naposljetku: kako možemo shvatiti Vašu potporu za političara, koji nogama gazi ne samo presudu Europskoga suda za ljudska prava o Izbornome zakonu u Bosni i Hercegovini, nego i presudu njemačkog suda o zločinačkome karakteru komunističke Jugoslavije?

Molim testirajte taj tobožnji demokratski svjetonazor Željka Komšića, zahtijevajte od njega neka za Hrvate u Bosni i Hercegovini nedvosmisleno zatraži ista ljudska prava te isto sudjelovanje u vlasti, kao što npr. ima njemačka manjina u Belgiji.

Mi nemamo niti najmanju sumnju, kako će Vam Komšić odgovoriti, te od Vas žurno očekujemo da se više zauzmete za prava Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Molimo zapriječite svaku potporu Željku Komšiću, jer on nije izabran od hrvatskog naroda te je ostatak terorističke, komunističke Jugoslavije, koja je nesmiljeno progonila Hrvate. Pomognite Visokom predstavniku da se opet uspostave ljudska prava te nepovredivost ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini, i to za sva tri konstitutivna naroda bez iznimke, a ne samo za Srbe i Bošnjake.

Rado bismo čuli od Vas u ovoj stvari.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

Bezočne laži vanjskih suradnika velikobošnjačke politike

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Što bi se dogodilo da smo izgubili Domovinski rat?

Objavljeno

na

U povodu još jedne obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika, vojskovođe i pobjednika hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dr. Franje Tuđmana (14.5.1922.-10.12.1999.),  kad se opetovano javljaju ekstremno lijevi komunističko nastrojeni u cilju, najblaže rečeno, omalovažavanja svega onog što smo dosad postigli, a poglavito u vrijeme rata, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.), postavlja pitanje: političarima, povjesničarima, medijima, akademicima, antifašistima i svima drugima kojih se to tiče:

Što bi se dogodilo s hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji da smo bili poraženi u Domovinskome ratu, odnosno da nismo bacili na koljena treću ili četvrtu vojsku u Europi te što bi se u tom slučaju dogodilo s dr. Franjom Tuđmanom i njegovim najbližim suradnicima?

Naime, o tome se ne govori i ne piše.

Oni, poglavito, koji nisu sudjelovali u ratu, u obrani Domovine, koji nisu dali krv (pa ni čašu hladne vode, kako bi rekla pok. Kata Šoljić), za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, smatraju da je “normalno” da smo “u trapericama i starim puškama” došli do pobjede, a za to što je u vrijeme rata poginulo ili ranjeno na desetine tisuća ljudi, obično kažu: “pa, bio je rat, i netko je morao i stradati.“

Dakle, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, koji ste postali i članovi Europske unije, (zahvaljujući hrvatskim braniteljima!), s iznimnim nestrpljenjem očekujemo vaše odgovore, tim prije što znamo da se vama, koji ste rat proveli u „podrumima“ ništa ne bi dogodilo, odnosno još bi više napredovali, dok s druge pak strane, oni koji su poput hrvatskih majki samo dolazili u posjet hrvatskim vitezovima i na prve crte  bojišta, za razliku od vas, mogli su nastradati. Neki nažalost i jesu!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari