Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Tko u Hrvatskoj ne želi lustraciju?

Objavljeno

na

U Hrvatskoj ne će biti sreće ako se ne provede lustracija. To nije bilo moguće u vrijeme Domovinskoga rata, jer tada nam je na prvom mjestu bila obrane od agresije i stvaranje slobodne, samostalne i nezavisne države.

[ad id=”93788″]

Međutim, brojni bivši Udbaši, doušnici i izdajice iskoristili su taj metež i vidjevši da će završiti kao „Ceausesco u Rumunjskoj“ brže-bolje su gotovo preko noći preokrenuli kapute, kao dio četnika na kraju II. svjetskog rata, i priključili se onoj strani za koju su vjerovali da će pobijediti. Pretvarali su se da su uvijek bili na hrvatskoj strani, a Hrvatsku nisu voljeli ni onda ni danas. Neki od tih Udbaša pronašli su svoje mjesto i u samom političkom i vojnom vrhu, pa stoga s pravom i dalje sanjaju – da nije bilo njih, ne bi bilo ni hrvatske države! Činili su i čine sve da se njihovi zločini koje su počinili u vrijeme bivše Jugoslavije, zaborave. To bi bilo isto tako (da pojednostavimo) da ste do jučer bili okorjeli kriminalac i ubojica, a onda ste preko noći, ni krivi ni dužni, došli na vlast (ili oko vlasti) i onda vaš životopis kreće od 1991., a sve ono što ste radili prije toga jednostavno ste izbacili iz biografije, kao da se nije dogodilo. Pogledajte malo životopise bivših Udbaša, od Manolića, Perkovića, Gažija, Mustača, Boljkovca i niza drugih poznatih i nepoznatih „krvnika“ pa ćete vidjeti da su „zaboravili“ svoju mračnu povijest, a da jedino što pamte je to da su imali „velike zasluge“ prigodom stvaranja hrvatske države. Za to ih treba nagraditi, a za ono drugo – zatvoriti.

  • Ne želimo nikoga proganjati, ali ako si bio kostolomac, ne možeš biti ministar u Vladi- rekao je dr. Anto Kovačević, koji je i svojom knjigom „Čovjek i njegova sjena“ jednim dijelom razotkrio bivše Udbaša i njihov način rada.

Njegova „sjena“ u vrijeme bivše Jugoslavije bio je bivši tajni agent UDBE Željko Kekić, koji je na žalost zasad jedini spreman javno govoriti o zlodjelima ove komunističke, Brozove partije. Ovih je dana u popularnoj tv-emisiji „Bujica“ uz ostalo rekao:

  • Imao sam sreću da sam kao mlad radio kao sekretar omladine, pa sam vidio to društvo s druge strane. Čovjek osjeti potrebu da s istinom ispriča sve i tako sam došao do Kovačevića i priznao mu sve. Pratio sam ga od 1980. do 1990., svaki njegov korak je bio pokriven, svaki put kad je bio na liniji Orašje – Beč. Kad je kontaktirao s Veselicom, kad je imao tajne razgovore, i kovao planove kako dobiti samostalnu državu. Bio sam svjestan da ću jednog dana završiti u zatvoru. Anto je bio jedan od najtvrđih „objekata“, kako smo zvali one koje smo pratili. Pratio sam i Franju Kuharića, Franju Tuđmana, Budišu, Veselicu, Tripala, Tomičića, Čička…Sva izvješća koja su sakupljena završavala su u središtu SDP-a. Oni su tu službu smislili. Osim agent Udbe bio sam dio i partijske tajne policije Partiji smo davali na uvid sve što smo otkrili i onda su oni dalje radili s time. Hrvatsku od prvih dana imaju moji „šefovi“, rekao je iskreno Kekić, pozvavši i ostale bivše Udbaše, koji su danas na čelnim pozicijama od politike, banaka, tvrtki, škola, bolnica, estrade, športa, medija, općina, županija pa do dječjih vrtića i ugostiteljstva da i oni otvore srce.

Tko u Hrvatskoj ne želi lustraciju? To nisu sigurno hrvatski branitelji i stradalnici. Ako je kod nas javno objavljen Registar branitelja, onda nema nikakvog razlog da se kao u Sloveniji ne objavi i Registar bivših Udbaša i doušnika. Problem je jedino u tome da je većina tih ljudi i dalje na moćnim pozicijama, da i dalje rade posao koji su radili u vrijeme komunizma, ali sada nekim drugim metodama, i pod drugim nazivom, i da oni ne daju da nešto takvoga ugleda svjetlost dana. Dakle, tko je branio Hrvatsku to se može objaviti, ali tko je čitavo vrijeme radio protiv nje, e to ne može doći u medije ni na portale, to je „službena tajna“.

Da pukneš od smijeha!

Bivši premijer Zoran Milanović svako malo laprda o ustašama i fašistima u pojedinim hrvatskim političkim strankama, ali nikada ne kaže ni jedno ime. Ne bi li zbog toga trebao biti pozvan barem na moralnu odgovornost, tim više što je Hrvatska, kao i mnoge druge zemlje, već odavno osudila nacizam i fašizam, ali ne i komunizam, odnosno komunističke zločince, o kojima javno i govori bivši Udbaš Željko Kekić?

SDP je nasljednik političke partije koja je do 1990. rušila, ubijala, širila „koleru“, koje se još dugo nećemo riješiti. Osim toga, tko je na početku Domovinskog rata bio protiv stvaranja hrvatske države: SDP ili HDZ? Kad ste čuli bivšeg premjera da o tome govori? On veli da nije sudjelovao u pljački hrvatske države. I nije. Ali, nije sudjelovao ni u njezinom stvaranju. Zašto? I dokle ćemo dozvoliti da oni koji su mogli, a nisu bili sudionici hrvatskog Domovinskoga rata danas „peru“ po ljudima koji su s „dva razreda osnovne“, tj, „neobrazovani“ stvorili to što imamo, dok hrvatski branitelji i stradalnici i dalje žive u šatoru i jasno i otvoreno ukazuju na štetnu politiku onih koji su nas „vozili“ pune četiri godine?

Budući da ratni zločini nikada ne zastarijevaju, nedopustivo je da hrvatska vlast ništa ne čini u odnosu na komunističke zločine. Istodobno se progone optužnici za navodne ratne zločine iz Domovinskoga rata, tj. oni koji su branili, obranili i stvorili hrvatsku državu.

I to je jedan od razloga da se zataškaju nedjela Manolića, Boljkovca i njihovih pajdaša.

Totalitaristički komunistički režim, kao i svi zločini počinjeni za vrijeme tog režima osuđeni su Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. Pravni temelj ove Deklaracije je sadržaj Rezolucije 1481, koju je donijela Parlamentarna skupština Vijeća Europe još 2006.

Ali, što se tiče nas, sve je to – mrtvo slovo na papiru! Do kada?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Vukovarske udruge: ‘Srđan Milaković mora odstupiti ili biti smijenjen s mjesta zamjenika gradonačelnika Vukovara’

Objavljeno

na

Branimir Glavaš je prekjučer istaknuo kako mu je čudno da se lokalni političar jednog malog grada usudi ulaziti u visoku sferu politike.

Srđan Milaković je 2016., 2017. i 2018. u nekoliko navrata oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju nazivao etničkim čišćenjem.

U Vukovaru se ovim i ovakvim izjavama sije mržnja i prijeti svim Hrvatima u Vukovaru, bez obzira na njihovu narodnost. Ovaj zamjenik gradonačelnika iz reda srpske narodne skupine treba odstupiti s mjesta zamjenika gradonačelnika jer svjesno širi neistine i svjesno svim Vukovarcima prijeti na narodnoj, pa čak i nacionalnoj osnovi.

Ministar uprave Lovro Kušćević je prekjučer naglasio kako je posao lokalnog političara na vlasti da brine o gradu Vukovaru, a ne da vodi nacionalnu politiku. Rekao je kako svi znamo tko je bio agresor u Vukovaru, svi znamo tko su bili branitelji  Vukovara.

Tko smo “svi” ministre Kuščević?!?

Ako svi znamo, kako to onda ne zna zamjenik gradonačelnika Vukovara Srđan Milaković !?!?

Srđan Milaković, zamjenik gradonačelnika iz reda srpske narodne skupine, 2017. i 2018. opetovano je javno negirao agresiju na Vukovar. Na svaki upit je li to bila agresija on je negirao te brutalnu srpsku agresiju na Vukovar nazivao pobunom.

Ovim putem molimo sve koji zadnjih dana napadate gradonačelnika Vukovara odmaknite se od njega i usmjerite svoje reakcije na stvarnog tvorca nemira, nacionalne netrpeljivosti i razora, kao što su Pupovac, Milaković, i ostala ekipa iz redova srpske manjine koja ne poštuje hrvatsku himnu, zastavu ni grb. Okrenite se prema onima koji ne žele reći gdje su naši nestali, i tko su preostali ratni zločinci koji šetaju po lijepoj našoj.

Gradonačelnik Ivan Penava i njegov zamjenik Marijan Pavliček štite mir i red u gradu boreći se protiv mržnje, kaosa i razora koje širi zamjenik gradonačelnika Srđan Milaković, i slični njemu koji po savjete idu u Srbiju i tamo izjavljuju kako za njih Domovinski obrambeni rat ne postoji niti će to ikada postojati a kamoli biti u programu obrazovanja po Srpskom programu.

Srđan Milaković mora odstupiti ili biti smijenjen s mjesta zamjenika gradonačelnika Vukovara ili:

1. javno priznati srpsku agresiju na Vukovar i Hrvatsku

2. javno priznati oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju

U protivnom on mora odmah otići s pozicije u gradu Vukovaru s koje širi nacionalnu netrpeljivost, širi neistine i obmane, te sije mržnju.

I za kraj, Hrvatska je nacionalna država. Jedno od njezinih obilježja je nacija koju čine svi njezini državljani bez obzira na njihovu vjeroispovijest i narodnost.

Svi državljani Hrvatske su Hrvati po nacionalnosti, bez obzira na njihovu narodnu i vjersku pripadnost. Stoga, Srđane Milakoviću, prestani sijati mržnju i obmanjivati Vukovarce i sve ostale hrvatske državljane.

Bacite svoje verbalno smrtonosno oružje i postanite hrvatski mirotvorac, ili se maknite iz javnog života Hrvatske koji trujete svojom mržnjom.”

GO KUPDRGV
Predsjednik Franjo Šoljić

 

Penava: U Vukovaru su spodobe i zločinci klali Hrvate, ali Milaković se jadan osjeća nesigurno

 

 

 

Tomo Medved: Milakovićeve izjave apsolutno su neprihvatljive i protivne Ustavu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Zbog čega suđenje zloglasnom Vasiljeviću ‘nikoga’ ne zanima?

Objavljeno

na

Na Županijskom sudu u Osijeku krajem listopada prošle godine počelo je suđenje bivšem, zloglasnom zapovjedniku zločinačkog KOS-a Aleksandru Vasiljeviću. Sudi mu se u odsutnosti jer je nedostupan hrvatskom pravosuđu.

Terete ga da je umiješan u osnivanje koncentracijskih logora, odnosno da je počinio ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u srbijanskim logorima u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Na početku suđenja, sudac je najavio ispitivanje 4oo svjedoka.

Vasiljević  danas ima 80 godina,i veliko je pitanje hoće li uopće doživjeti  presudu.

Još 1991. dobro se znalo tko je ovaj zločinac. Da je suđenje počelo odmah nakon Domovinskoga rata (što se čekalo?) bila bi to druga priča.

A ovako, osudit će ga, a njemu se ne će ništa dogoditi, jer ga Srbi sigurno ne će izručiti, kao ni jednog svog ratnog zločinca.

Nu, malo je poznato, a za to mu se ne sudi (!), da je ovaj „pomozbog“ junak, ratnu zločinačku karijeru „počeo“ u Virovitici.

U tom je gradu 25. siječnja 1991., u obiteljskoj kući, osobno uhitio tadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća Virovitice Antuna Habijanca, koji je na taj način postao prvi politički zatvorenik u Republici Hrvatskoj.

Riječ je o tzv. Virovitičkoj skupini, u kojoj su još bili: Đuro Dečak, Vinko Belobrk i drugi.

Kad ga je Vasiljević zajedno sa svojim zločincima toga dana dopremio u tamošnju kasarnu uz ostalo mu je rekao: „Vi ste Antune, od časa kad sam ušao u vašu kuću uhićen. Sada ćete biti kampanjolom sprovedeni do Gakova, to je vojni poligon nedaleko grada, (30 kilometara), zatim ćete helikopterom hitno biti prebačeni u Vojni istražni zatvor u Zagrebu, gdje će vas tri dana ispitivati organi službe bezbjednosti koji će vam odrediti pritvor od 72 sata. Nakon toga preuzima vas slijedeća tri dana  istražni sudija Vojnog zatvora u Zagrebu, a poslije vam se može pritvor odrediti još 30 dana, pa tako sve do šest mjeseci dok istraga traje. Za vrijeme ispitivanja, odnosno u vremenu od 72 sata, u rukama ste organa bezbjednosti i nemate pravo na odvjetnika, a poslije kako vi želite“.

Vasiljević je Habijanca sproveo i u zagrebački zatvor.

Dakle, ovaj je srbijanski zločinac kriv i za prva uhićenja nevinih Hrvata, ali i za štošta drugo što nažalost nije obuhvaćeno ovom optužnicom.

Zašto?

Na suđenjima hrvatskim braniteljima, koji su poput Tomislava Merčepa (po zapovjednoj odgovornosti), dobili drastične kazne, ni izdaleka nije bilo toliko svjedoka, vjerojatno zbog toga da ih se što hitrije smjesti iza rešetaka.

Vasiljević ne će ni dana, nažalost, provesti u hrvatskom zatvoru.

Gdje je tu pravda, odnosno čemu služe zakašnjela suđenja ratnim zločincima i to još u – odsutnosti?

Pored toga, ovo suđenje ne izaziva gotovo nikakvu medijsku pozornost, dok s druge pak strane, primjera radi, Tomo Horvatinčić, kad se samo pojavi na sudu u Šibeniku, gdje mu se sudi, zbog nenamjernog izazivanja smrti bračnog para (2011.) kod novinara izaziva pravu „histeriju“ ili bolje rečeno medijski linč.

Zbog čega suđenje zloglasnom Vasiljeviću „nikoga“ ne zanima?

U srbijanskim medijima o tome uopće i ne izvještavaju.

Vjerojatno je to zato jer „svi“ znaju da od toga ne će biti „ništa“, osim tu i tamo neke „predstave“ za narod!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari