Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Traže zločince među ‘recitatorima’, ali ne i među krvoločnim ubojicama!

Objavljeno

na

Međunarodna nevladina organizacija Centar Simon Wiesenthal, a poglavito njezin čelnik Efraim Zuroff, sve se više pretvaraju u „privatnu tvrtku“  srbijanskih i inih ekstremno lijevih politikanata, koji „konzumiraju“ njihove usluge kad im god treba oblatiti hrvatsku državu i neke od njezinih istaknutih hrvatskih političara.

Ta organizacija traži od hrvatskih lidera da se nedvosmisleno ograde od izjava i nekih njima odbojnih stavova Ruže Tomašić, zastupnice Europskog parlamenta, a naročito u svezi njezine „aktivnosti“ prije stvaranja hrvatske države u Kanadi!? Tamo je, kako je svojedobno objavio kontraverzni Pupovčev bilten „Novosti“, koji neki nazivaju i medijskim smećem, ova političarka, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, navodno obučena u ustašku odoru, navodno čitala ustaške pjesmice, pa je po toj organizaciji sada red da se hrvatsko političko vodstvo ogradi od tog neprimjerenog čina.

Eto, tako oni po cijelom svijetu „gone ratne zločince“, odnosno ne mogu im pobjeći čak ni oni koji su u „prvom razredu osnovne“ imali bilo kakav dodir sa fašizmom!

Da nije smiješno, bilo bi žalosno.

Što Zuroff i njegovi kompanjoni svako malo ne traže da se recimo austrijska Vlada  ogradi od onih koji su u II. svjetskom ratu bili na strani fašizma (za razliku od Austrije ova Hrvatska nije!) i od onih svojih sugrađana koji i dalje čuvaju uspomene na taj dio mračne povijesti?

U njihovoj je zemlji čak i rođen najveći svjetski zločinac i ubojica – Adolf Hitler, kojeg su Austrijanci, kad ih je  pripojio Njemačkoj, dočekivali u ekstazi i slavljem!

Nu, dobro. To nema „nikakve“ veze s njihovom sadašnjom borbom protiv nacista i fašista, ali ako to već rade, onda neka malo koji puta  zavire i u „srbijansko dvorište“, neka proganjaju tamošnje fašiste, koji su sudjelovali ne u recitiranju pjesmica već u rušenju, klanju, protjerivanju nevinih Hrvata, osobito u vrijeme velikosrpske agresije.

Što ne traže da se Srbi ili pak srpska Vlada, koja je uglavnom i sastavljena od četnika (svaka čast iznimkama) ne ogradi od onih koji su 18. studenoga 1991. nakon ubijanja i protjerivanja Hrvata po ulicama razrušenog Grada Vukovara pjevali: „Slobo, šalji nam salate, biće mesa, klat ćemo Hrvate“ ili „Oj, Hrvati, al ćemo vas klati, pola klati, pola psima dati“.

Ne, nismo čuli ni čitali da su  recimo takve pjevače i „recitatore“ Zuroff, a još manje „Novosti“, ikada osudili, a još manje tražili one koji su to radili.

Legendarna ratna doktorica Vesna Bosanac mjesecima je u vrijeme agresije slala apele za pomoć (svi su objavljeni u knjizi koju sam priredio i uredio „Apeli dr. Vesne Bosanac“!), ali nitko joj na njih nije nikada odgovorio, a najmanje Efraim Zuroff, koji sada želi osuditi i one koji su u mladosti, daleko od Hrvatske, navodno čitali nekakve pjesmice o Paveliću i ustašama!

Drugim riječima, kako to da su organizacijama poput Centra Simona Wiesenthala neprestano  na „meti“ Hrvati koji su se u obrambenom Domovinskome ratu borili protiv nacizma i fašizma, a ne i oni koji ga u Beogradu, pa i Zagrebu i dalje podržavaju, koji ne priznaju da su bili agresori, a još manje krvoločne ubojice?

Kad bi razni zuroffi slušali i čitali što i kako danas o Hrvatskoj i Hrvatima govore i razmišljaju četnici poput Vojislava Šešelja, koji je i zastupnik u srbijanskom parlamentu, onda bi im se možda i „pamet razbistrila“, kako kaže naš narod!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Đapić: Pupovčev i Radinov zahtjev je povijesni politički presedan

Objavljeno

na

Objavio

isječak/VL

Pozivamo prije svega saborske zastupnike HDZ-a, zatim sve saborske zastupnike hrvatskog Sabora, pogotovo sve koji se javno predstavljaju hrvatskim nacionalistima, konzervativcima, kršćanima i suverenistima da odbiju zahtjev Milorada Pupovca i Furija Radina o ozakonjivanju opasne namjere tzv.ekskluzivnog etničkog popisa stanovništva predviđenog za 2021.godinu.

Ovo je kritično testno pitanje za iskazivanje  minimuma samosvijesti i zastupnicima ljevice u Hrvatskoj, jer je u suprotnosti zagovaranje građanske državne paradigme i etnicizacija temeljnih državnih poslova.

Pupovčev i Radinov zahtjev u vidu amandmana na Zakon o popisu je povijesni politički presedan. Zamislite da promotori Islamske države ili Al Qaide traže od američkog Kongresa isključivo pravo popisivanja muslimana u SAD.

Nakon vremenskog odmaka od vojnih evidencija JNA, koji su služili za pripremu agresije na Hrvatsku danas imamo prikriveni zahtjev s istom političkom i strateškom namjerom. Srbe u Hrvatskoj bi popisivali Srbi, Bošnjake Bošnjaci, Rome Romi, Mađare Mađari i Talijane Talijani.

Kad su etnički Srbi u Hrvatskoj u pitanju cijeli svijet je svjedočio brutalnoj agresiji protiv hrvatskog naroda devedesetih godina XX.stoljeća, a svjedoči i danas i svijet i Hrvatska da se baš nitko od poraženih aboliranih neprijatelja Republike Hrvatske nije odrekao ni jednoga cilja velikosrpskog programa.

Ta programska platforma integrirana je u tzv.srpskim organizacijama u Hrvatskoj, programski i kadrovski pod potpunim utjecajem SDSS-a i SPC-a i uz katastrofalno nerazumnu potporu hrvatske države kontrolira srpsku nacionalnu manjinu. Dajući u ruke aktom države pravo na popisivanje etničkih Srba pripadnicima tih organizacija legalno se u Hrvatskoj omogućuje stvaranje regrutne evidencije i strateške baze za nesmetano pripremanje nekih novih agresija na hrvatski narod.

Popis stanovništva je polazišni temelj svih državnih i nacionalnih projekcija u razdoblju od najmanje deset godina, pa je s obzirom na otvoreno antihrvatske politike i ciljeve Pupovčevih srpskih organizacija u Hrvatskoj, prepuštanje izvođenja popisa njegovim organizacijama izravan strateški udar na nacionalnu sigurnost zemlje, ali i posve izvjesno širenje pretpostavki za isticanje sve bezobraznijih zahtjeva hrvatskoj državi i širenje spektra izmišljenih prava nacionalnih manjina. S ovim zahtjevom dezintegracija Hrvatske dolazi u kritičnu točku, kada se svatko tko razmišlja nacionalno, civilizirano i jasno mora trgnuti i reći – dosta.

Zato pozivamo sve političke stranke, nacionalne organizacije, institucije i pojedince da se oštro usprotive ovome nevjerojatnom presedanu, stoji u priopćenju kojega potpisuje Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić, dipl.iur.

Što se krije iza zahtjeva manjina za vlastitim popisivačima stanovništva?!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Pakracu se obilježava početak Domovinskoga rata

Objavljeno

na

U Pakracu, jednom od gradova Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, u nedjelju, 1. ožujka obilježit će se 29. obljetnica početka Domovinskog rata.

Ovu svečanost-ponosa i tuge- organizirat će Grad Pakrac i Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske.

Srbi koji su bili zaposleni u hrvatskoj policiji toga su dana 1991. razoružali policajce hrvatske nacionalnosti i preuzeli nadzor nad policijskom postajom. Zajedno s naoružanim civilima, Srbi su opkolili i zgradu Skupštine općine te skinuli hrvatske zastave i postali svoje- Republike Srbije, ali i one s četničkim obilježjima.

Na sjednici Skupštine općine Pakrac (22.2. 1991.) donijeli su odluku da se ovo područje pripaja  tzv. SAO Krajini. Nu, već drugog dana hrvatski policajci koji su stigli iz Zagreba, ali i drugih krajeva, ponovno su uveli reda i potjerali pakračke i ine četnike u obližnje šume, gdje su se zadržali još jedno vrijeme.

Međutim, i ovom prigodom valja se podsjetiti i na dva ratna zločinca –Veljka Džakulu (inače, miljenika bivšeg žalosnog predsjednika RH Ive Josipovića) i potpukovnika zloglasne JNA Stevana Harambašića.

Naime, u svojoj knjizi  „Moja sjećanja“ (str. 240-241) bivši ratni zapovjednik policije  uz ostalo piše  i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.

Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede  Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Vojno redarstvene operacije Bljesak  nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim se vlastima predao  4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.

Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.

A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon njihova uhićenja? Nažalost, isto ili slično, kao i s nekim drugim srpskim četnicima, odnosno ratnim zločincima.

Ivkanec piše:

„Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se prvi ratni policajac Pakraca te nastavlja:

„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kada će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji  Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću. Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci  za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu  Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod  sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo  s problemom  krivičnog gonjenja  naših ljudi zbog delikta: presijecanja  voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo  iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces  povratka  izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen.  Srpski komandant Harambašić  je nakon nekoliko mjeseci  od predaje posredstvom  Međunarodnog crvenog križa  otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – istaknuo je u svojoj knjizi  ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.

Nakon ovog i ovakvog svjedočenja, oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvarali hrvatsku državu, s pravom se pitaju- tko je tu lud, a tko normalan, tim više što su „puni“ zatvori hrvatskih branitelja, što i jedan Džakula i dalje može po njima nesmetano i bez kazne – pljuvati i klevetati.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari