Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Traže zločince među ‘recitatorima’, ali ne i među krvoločnim ubojicama!

Objavljeno

na

Međunarodna nevladina organizacija Centar Simon Wiesenthal, a poglavito njezin čelnik Efraim Zuroff, sve se više pretvaraju u „privatnu tvrtku“  srbijanskih i inih ekstremno lijevih politikanata, koji „konzumiraju“ njihove usluge kad im god treba oblatiti hrvatsku državu i neke od njezinih istaknutih hrvatskih političara.

Ta organizacija traži od hrvatskih lidera da se nedvosmisleno ograde od izjava i nekih njima odbojnih stavova Ruže Tomašić, zastupnice Europskog parlamenta, a naročito u svezi njezine „aktivnosti“ prije stvaranja hrvatske države u Kanadi!? Tamo je, kako je svojedobno objavio kontraverzni Pupovčev bilten „Novosti“, koji neki nazivaju i medijskim smećem, ova političarka, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, navodno obučena u ustašku odoru, navodno čitala ustaške pjesmice, pa je po toj organizaciji sada red da se hrvatsko političko vodstvo ogradi od tog neprimjerenog čina.

Eto, tako oni po cijelom svijetu „gone ratne zločince“, odnosno ne mogu im pobjeći čak ni oni koji su u „prvom razredu osnovne“ imali bilo kakav dodir sa fašizmom!

Da nije smiješno, bilo bi žalosno.

Što Zuroff i njegovi kompanjoni svako malo ne traže da se recimo austrijska Vlada  ogradi od onih koji su u II. svjetskom ratu bili na strani fašizma (za razliku od Austrije ova Hrvatska nije!) i od onih svojih sugrađana koji i dalje čuvaju uspomene na taj dio mračne povijesti?

U njihovoj je zemlji čak i rođen najveći svjetski zločinac i ubojica – Adolf Hitler, kojeg su Austrijanci, kad ih je  pripojio Njemačkoj, dočekivali u ekstazi i slavljem!

Nu, dobro. To nema „nikakve“ veze s njihovom sadašnjom borbom protiv nacista i fašista, ali ako to već rade, onda neka malo koji puta  zavire i u „srbijansko dvorište“, neka proganjaju tamošnje fašiste, koji su sudjelovali ne u recitiranju pjesmica već u rušenju, klanju, protjerivanju nevinih Hrvata, osobito u vrijeme velikosrpske agresije.

Što ne traže da se Srbi ili pak srpska Vlada, koja je uglavnom i sastavljena od četnika (svaka čast iznimkama) ne ogradi od onih koji su 18. studenoga 1991. nakon ubijanja i protjerivanja Hrvata po ulicama razrušenog Grada Vukovara pjevali: „Slobo, šalji nam salate, biće mesa, klat ćemo Hrvate“ ili „Oj, Hrvati, al ćemo vas klati, pola klati, pola psima dati“.

Ne, nismo čuli ni čitali da su  recimo takve pjevače i „recitatore“ Zuroff, a još manje „Novosti“, ikada osudili, a još manje tražili one koji su to radili.

Legendarna ratna doktorica Vesna Bosanac mjesecima je u vrijeme agresije slala apele za pomoć (svi su objavljeni u knjizi koju sam priredio i uredio „Apeli dr. Vesne Bosanac“!), ali nitko joj na njih nije nikada odgovorio, a najmanje Efraim Zuroff, koji sada želi osuditi i one koji su u mladosti, daleko od Hrvatske, navodno čitali nekakve pjesmice o Paveliću i ustašama!

Drugim riječima, kako to da su organizacijama poput Centra Simona Wiesenthala neprestano  na „meti“ Hrvati koji su se u obrambenom Domovinskome ratu borili protiv nacizma i fašizma, a ne i oni koji ga u Beogradu, pa i Zagrebu i dalje podržavaju, koji ne priznaju da su bili agresori, a još manje krvoločne ubojice?

Kad bi razni zuroffi slušali i čitali što i kako danas o Hrvatskoj i Hrvatima govore i razmišljaju četnici poput Vojislava Šešelja, koji je i zastupnik u srbijanskom parlamentu, onda bi im se možda i „pamet razbistrila“, kako kaže naš narod!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Reagiranja

Turski nobelovac Orhan Pamuk razočaran Erdoganovom odlukom o Aja Sofiji

Objavljeno

na

Objavio

isječak/youtube

Turski nobelovac Orhan Pamuk oglasio se u nedjelju nakon što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u petak potpisao dekret o vraćanju Aje Sofije u džamiju, nakon što je turski sud poništio vladinu uredbu iz 1934. godine kojom je nekoć istanbulska kršćanska crkva, a potom i džamija, pretvorena u muzej

‘Turci su ponosni što su sekularni. Ovaj potez će oduzeti taj ponos naciji’, izjavio je za britanski BBC poznati pisac vidno razočaran promjenom statusa Aje Sofije. Pamuk je naglasio da postoje milijuni Turaka koji misle poput njega, ali i da u Turskoj više nema demokracije. ‘Budući da je Aja Sofija znak modernog turskog sekularizma, vratiti je u džamiju znači nažalost reći da ne želimo više biti prijateljski raspoloženi prema zapadu. Jednostavno, više ne želimo biti sekularno društvo’, poručio je pisac ovjenčan Nobelovom nagradom za književnost 2006. godine.

Globalno prepoznat po svojim djelima ‘Snijeg’, ‘Zovem se Crvena’ i ‘Istanbul: grad, sjećanja’, Pamuk je u domovini sudski progonjen zbog ‘vrijeđanja turskosti’, ali je taj slučaj prekinut. Turski nacionalisti su piscu zamjerili izjave u kojima je podsjećao na genocid Ankare nad Armencima i proganjanje Kurda, ali i o zabrani javnog govora o tome u turskom društvu. Turski predsjednik Erdogan je prošlog petka proglasio Aju Sofiju otvorenom za muslimanska bogoslužja, nakon što je sud odlučio da je pretvaranje te nekoć bizantske crkve u muzej 1934. godine bilo nezakonito.

Namjera turskih vlasti da Aju Sofiju ponovno pretvore u džamiju naišla je na oštre kritike u svijetu, uključujući Sjedinjene Države, a naročito pravoslavnih vjerskih vođa. Ruska pravoslavna crkva objavila je da žali što sud nije uzeo njezinu zabrinutost u obzir prilikom donošenja presude te je upozorila da bi odluka mogla dovesti do još većih podjela. Ekumenski patrijarh Bartolomej, duhovni vođa više od 300 milijuna pravoslavnih kršćana u svijetu čije je sjedište u Istanbulu, ocijenio je da će presuda ‘razočarati kršćane i dodatno podijeliti Istok i Zapad’.

Američki državni tajnik Mike Pompeo i Grčka također su pozvali Tursku da za Aju Sofiju zadrži status muzeja. No turske skupine predvođene Erdoganom dugo su vodile kampanju za prenamjenu muzeja tvrdeći da bi ona bolje odražavala status Turske kao većinski muslimanske zemlje.

Papa Franjo je ‘vrlo pogođen’ odlukom da se Aja Sofija pretvori u džamiju

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U školama će gledati film o NDH, ali ne i o Domovinskome ratu. Zašto?

Objavljeno

na

O stvaranju hrvatske države, odnosno pravednom i legitimnom, obrambenom, osloboditeljskom i pobjedničkom Domovinskom ratu učenici u osnovnim i srednjim školama u okviru nastavnog programa ne moraju gledati ni jedan igrani ili dokumentarni film, ali zato od jeseni bit će prisiljeni gledati kontraverzni igrani film „Dnevnik Diane Budisavljević“, koji je nastao u hrvatsko-srpskoj produkciji. To je prvi i jedini film od stvaranja hrvatske države koji je ušao kao obvezni predmet u škole, što je potvrdilo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, što je skandal nad skandalima.

Naime, nemamo ništa protiv da se i takvi filmovi gledaju u školama, ali odmah se postavlja pitanje: zašto samo taj i takav film (sic!), zašto učenici ne će i ne moraju gledati filmove, ako im već ne će i ne žele prikazivati o borbi hrvatskog naroda za slobodu, barem one koji su nastali po hrvatskim književnim djelima Ranka Marinkovića, Krleže, Aralice, Raosa, Marije Jurić-Zagorke, Šoljana, Ante Kovačića, Slavka Kolara i drugih velikih hrvatskih pisaca?

Dosad su u Hrvatskoj snimljeni i prikazani i brojni dokumentarni filmovi na temu Drugog svjetskog rata, ali i Domovinskog, ali ni za jednog nema mjesta u školama. Zašto, kako?

Film „Dnevnik Diane Budisavljević“ odlično je primljen i u Srbiji, a kako je nagrađen svim mogućim nagradama i priznanjima u Hrvatskoj i „tamo daleko“ stječe se dojam da je iznimno prihvatljiv jednima i drugima.

Riječ je o filmskoj priči o ženi koja je tijekom Drugog svjetskog rata iz ustaških logora gotovo sama spasila (pišu Srbi!) na desetine tisuća srpske djece, što drugim riječima znači da je jako dobro surađivala s Ante Pavelićem i NDH. Drugačije taj humanitarni čin ne bi mogla ni izvesti.

U Izraelu iznimno cijene čovjeka koji je u vrijeme II. svjetskog rata spasio samo jedan ljudski život, a u bivšoj Jugoslaviji nitko nije ni spominjao, a kamoli dao neko priznanje ženi koja je ulazila i izlazila iz ustaških logora kako je i kada htjela, koja je odvozila i smještavala djecu koju su ustaše zatvarali.

Dakle, jedan dan su ih ustaše masovno odvodili i zatvarali, a već drugi dan dolazila je neka Diana Budisavljević i bez problema vraćala ih natrag kući, kao poštanske pakete!

E, toga dosad nije bilo ni u filmu!

Govoreći o važnosti Diane Budisavljević za srpsku zajednicu zamjenik gradonačelnika Grada Beograda Goran Vesić, koji je u Srbiji poznat i kao inicijator naziva ulica i trgova po istaknutim koljačima – četnicima, uz ostalo je rekao da je „ona spasila 15.336 uglavnom srpske dece iz ustaških logora smrti“ (U filmu se inače govori o deset tisuća!?). Zatim je dodao da se „sjećanjem na ovaj čin borimo protiv revizije istorije jer je sve više pokušaja u Hrvatskoj da se smanji broj žrtava u Jasenovcu kao i da se ovaj strašni logor smrti prikaže kao radni logor za zabavu“, poručio je Vesić.

Film ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ od jeseni u školskom kurikulumu

Na to je redateljica filma Dana Budisavljević izjavila da je „za Hrvatsku vrlo bitno da na jedan neostrašćeni način prizna sistemske zločine NDH koji su imali za cilj istrebljenje Srba, Židova i Roma“.

Dakle, tu među stradalima nema Hrvata. Ni u Drugom, ni u Domovinskome ratu!? Kako će se to nekom učeniku protumačiti, ako pita?

Možda će nečija mama ili tata postaviti pitanje: zašto moje dijete mora gledati baš taj film, ali ne i onaj (barem dokumentarni) o masovnom progonu Hrvata iz Vukovara, 18. studenoga 1991.? Nakon obveznog gledanja filma o Diani, koja čak nije bila ni Hrvatica već Austrijanka, vjerojatno će se nizati pitanja o brojnim srpskim koncentracijskim logorima, masovnim grobnicama iz Drugog svjetskog rata, ali i onima od 1991., spaljenim hrvatskim selima, masovnom ubijanju Hrvata od Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Saborskog, Voćina, Siska, Petrinje, Zadra, Knina, Gospića, pa sve do Dubrovnika… Bit će i pitanja: zašto djeca ne gledaju filmove o iznimnim pothvatima hrvatskih liječnika i zdravstvenih djelatnika tijekom hrvatske borbe za slobodu, o Junacima Domovinskoga rata, od kojih su neke osudili (pa i oslobodili) u Haagu. Zašto ne gledaju filmove o Kati Šoljić ili tisućama drugih hrvatskih majki koje su zbog srpske i ine agresije ostale bez svojih sinova i kćeri, ali i brojnih drugih članova obitelji, koje su Srbi masakrirali? Ili o tragičnoj sudbini dr. Ivana Šretera? Učenici bi trebali vidjeti filmove i o srpskim zločinima u BiH, a poglavito o onom najstrašnijem u – Srebrenici.

Ne, to oni ne trebaju gledati. Ali ni čitati knjige o Domovinskome ratu.

Uvlačenjem filma „Dnevnik Diane Budisavljević“ u škole opet se stvara razdor među Hrvatima, opet se vraćamo na početak, na borbu ustaša i partizana, na Mirka i Slavka, a s time će se i namjerno zanemariti junačka i pobjednička borba hrvatskog naroda za slobodu, za stvaranje slobodne i samostalne hrvatske države.

Inače, najgledaniji hrvatski igrani film na temu Domovinskog rata je „General“ Antuna Vrdoljaka. Pojedini tzv. kritičari dočekali su ga „na nož“ jer u njemu uz ostalo nema nasilja Hrvatske vojske nad srpskih narodom! U tom grmu leži zec!

Ne, to ne može biti slučajno, to je – namjerno!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari