Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: U ratu smo pobjednici, a gubitnici u miru!

Objavljeno

na

Ovoga je stvarno dosta. U ratu smo pobjednici, a gubitnici u miru. Iz dana u dan „napuhavaju“ se brojke o sudionicima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Svatko onaj koji je dva dana sudjelovao u ratu ima iskaznicu hrvatskog branitelja, poput Denisa Kuljiša, ali i brojnih drugi. I umjesto da se te lažne i nemoralne fukare pokriju preko glave, evo ih svako malo u medijima, gdje nam drže lekcije. Čas o „svemiru“, čas o pljačkama, čas o borbenim zrakoplovima, a najviše o  hrvatskoj borbi za slobodu. Sve ih se pita i sve oni znaju. A u ratu su proveli – dva, tri dana! Takve „lumene“ majka rađa jednom u stotinu godinu.

Nije nam jasno i ne znamo, kome služi brojka od pola milijuna hrvatskih branitelja? Ratni zapovjednici Vukovara neprestano ističu da je grad branilo jedva 1800 ljudi. A u Registru hrvatskih branitelja ima ih najmanje pet puta više! Mnogi ne znaju, pa „blebeću“ o nekakvim velikim pogodnostima ljudi koji su branili i obranili hrvatsku Domovinu. Oni koje ni metak nije okrznuo manje-više osim iskaznice nemaju ništa. Veliki broj ne traži niti ne pita za neke povlastice, tim prije što kažu da im je najveća nagrada što su imali mogućnost, pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, biti sudionici stvaranja hrvatske države. Ali, iznimno ih smeta kad vide i čuju da o Domovinskome ratu polemiziraju, pišu ili govore razne novinske i druge partijsko-komunističke fukare, koji su manje-više namjerno zakasnili na „vlak“ 1991.! Čekali su što će se dogoditi, pa ako pobjede Hrvati i oni su tu, a ako izgube  reći će „pravo im i budi što su išli u rat“.

Sad kad je sve prošlo i tolike godine su iza nas nakon stvaranja hrvatske države jedan dio hrvatskih branitelja i stradalnika osjeća se prevarenim. Nema ih nigdje! U državnim i inim institucijama mahom susrećemo one iste iz doba komunizma ili pak njihovu djecu ili najbližu rodbinu. Branitelja nema ni u diplomatskim predstavništvima, nema ih tamo gdje su – novci. Za sebe i svoje, političari su čak ugrabili i Nadzorne odbore, a popunili su i popunjavaju sva mjesta i u pravosuđu. Malo je tvrtki koje su u vlasništvu hrvatskih branitelja. Ako ih i ima njezini čelnici brzo dolaze pod „slovo zakona“, pa su prisiljeni plaćati velike kazne. Koliko je samo hrvatskih branitelja, kao bivših poduzetnika, završilo u zatvoru? Znaju oni kako treba s ljudima koji su bili prvi kad je trebalo. Nu, ono što je još gore, kad bivši branitelj oboli ili ga zahvati ovrha –nema mu spasa!

Ali, nije sve tako crno kako izgleda. Kod nas su, to treba reći, iznimno dobro zbrinuti najteži stradalnici Domovinskoga rata, generali i slični, a ne mogu se požaliti ni oni koji primaju „ratne“  mirovine (ali ne svi).

Većina ostalih su „ptice pjevice“. Kad su hrvatski branitelji odlazili u rat mnogi su govorili – vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima. Po ramenima su ih tapšala i „divila“ im se dobrim dijelom krupna gospoda i isto takvi bogataši. Nije ih bilo briga što nespremni odlaze u rat, što kod kuće ostavljaju ženu i djecu bez novčanih sredstava, pa i „mrvice“ kruha.

Kad su se branitelji vratili iz rata bili su prepolovljeni, a gospoda i bogataši čitavi. Većina je kod kuće zatekla užas. Bili su sretni, ako ih je netko opet želio zaposliti kao obične radnike, čistaće ili pak čuvare. Nu, dok su oni prolijevali krv i gubili zdravlje, ratne fukare su podigle čitav red novih kuća i jeftino pokupovali sve što se kupiti dalo. Čak i banke su postale njihovo vlasništvo, a o većini medija da i ne govorimo.

Kad ste zadnji put na državnoj televiziji gledali i čuli nekog bivšeg ratnika da otvoreno i bez cenzure govori o svojim problemima, ili pak da netko i njega pita o hrvatskom gospodarstvu, mnogobrojnim jahtama, luksuznim automobilima, vilama i koje čemu drugom?

Još nitko nije napravio prilog o braniteljima koji prose na mostovima i pred crkvama, koji za malu nadnicu okopavaju gospodi vrtove i čiste njihove ogromne stambene i gospodarske objekte!

Zašto se branitelje ne pita o lustraciji, bivšim Udbašima, ratnim profiterima, izdajicama, dezerterima, zašto  ih se ne pita odakle takvo bogatstvo pojedincima? Pa, nisu svi u vrijeme rata  zaradili milijune eura kao Tedeschi na prodaji “žvakaćih guma“!

A jeste li primijetili da na državnim i inim skupovima nema tzv. običnih branitelja? Zovu se isključivo oni koji „nešto vrijede“, koji dolaze u skupim automobilima ili helikopterima, sa sjajnim kolajnama, sa zlatnim ili dijamantnim lančićima i prstenjem (svaka čast iznimkama). To su manje-više isti oni koji kad ugledaju nekog branitelja bježe od njega kao od „tifusara“, kojima se gadi  da mu daju i deset kuna za obični sendvič!

Da, odakle tolikima ogromno bogatstvo, a prošli smo rat, neimaštinu, a kasnije i (svjetsku) ekonomsku krizu?

Na to pitanje ni od Državnog odvjetništva  ništa nismo čuli!

Mnogi se čude što se branitelji neprestano bune i negoduju, kao sada oko tzv. Istambulske konvencije, gdje mamu žele pretvoriti u tatu i obrnuto.

Šteta što većina hrvatskih političara nije sudjelovala u stvaranju hrvatske države, što su im bivši ratni pobjednici poklonili sve ovo što imaju danas, šteta što se  ne stave u položaj ljudi koji nisu „ratovali“ u saborskim klupama, već u Vukovaru, Škabrnji ili Velebitu, (svaka čast rijetkim iznimkama), šteta što ne dođu u okolnosti tih i takvih, jer bi tek tada znali kako se cijeni i iskreno voli hrvatska sloboda!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Lekcija Stankoviću: Nemojte određivati nas prema sebi, bolje bi vam bilo da se ugledate u nas i popravljate sebe!

Objavljeno

na

Objavio

Kaže Aca Stanković datko je nama kriv jer smo povjerovali da je Luka Modrić zubić vila i da će nam ispod jastuka ostaviti čokoladu, ali je on je on nije ostavio pa smo mi kao sad razočarani”.

Meni, a po reakcijama i milijunima Hrvata, Luka Modrić i ekipa koju je on kao kapetan predvodio na terenu meni je ispod jastuka ostavio nešto vrijednije od čokolade. Ostavio je najslađu, najbolju, najljepšu “čokoladu” u kojoj sam ja kao najhalapljivije djete uživao mjesec dana, dok ste ti i takvi poput tebe Stankoviću, silno patili. Ostavio se osjećaj kojeg Hrvati najčešće opisuju kao “Neopisivo!”, piše Predrag Nebihi.

Kaže Aca, “tko vam je kriv što vjerujete u frazu da su nogometaši naši najbolji ambasadori”. E pa Stankoviću, vaš najbolji ambasador je tenisač, a vaša repka ni ne može biti najbolji ambasador sve dok joj je najbolji igrač lijevi bek (Kolarov). E vidiš Stankoviću, za razliku od vaše, u našoj reprezentaciji je najlošiji igrač lijevi bek, a taj je opet toliko dobar da je uoči turnira potpisao za sedmerostrukog prvaka Europe, veliki Milan, i zato su naši nogometaši naši najbolji veleposlanici, a vaši nisu ni osrednji ambasadori.

Ja još uvijek javno postavljam pitanje Aleksandru Stankoviću i to traje već preko 10 godina, pa ću ga opet ponoviti: Kad je u vašoj emisiji gostovao “ministar informisanja” u Vladi Slobodana Miloševića, Aleksandar Tijanić, koji osim što je veličao četništvo, u dva navrata vam je postavio pitanje koje je imalo sličnu svrhu.

Prvo pitanje glasilo je “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?”
Drugo pitanje glasilo je “Da li vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
U oba slučaja vaš odgovor glasio je: “Molim, ne razumijem?”

A što to ne razumijete g. Stankoviću? Što vam nije jasno? Širem auditoriju je jasno da kad je Bog djelio inteligenciju da vi niste bili baš u prvim redovima pa vas je dopalo tako malo, ali zašto ste folirate da niste dobili ni to malo? Odnosno, zašto se pravite gluplji nego što jeste?
I za kraj, Stanković govori o sebi, kao nema nikakvih viših ideala, svatko misli na sebe. Znači, ako zubić-vila ne donese čokoladu trebali bi je zatući ili što?

Međutim, to je situacija u kojoj smo mi Zadrani opet uspješno napravili prevenciju, jer svi ste vidjeli da je neslužbena himna ove reprezentacije koju su pjevali nakon svake pobjede upravo Mladenova “nije u šoldima sve” i time smo prevenirali ovakve besmislice.

Naravno, ovakvi kao Stanković ili onaj jalnuš Ante Tomić će izbaciti onu soc-realističku besmislenu tezu tipa “lako je Grdoviću, Vrsaljku, Modriću to pjevati jer oni imaju novaca bla bla”, ali je poanta da su i pjevač Grdović i nogometaši Vrsaljko, Modrić, Subašić, Vida, Lovren, Mandžukić, Rakitić i ostali te novce zaslužili svojim radom kroz cjenu na tržištu a koju pak formira odnos ponude i potražnje. Ljudi vole Grdovićeve pjesme, kupuju nosače zvuka, dolaze na koncerte i on od toga dobija svoj dio. Ljudi vole način na koji Modrić igra, dolaze ga gledati u Realu i nacionalnom timu, kupuju dresove, sponzori mu nude ugovore za reklamiranje, dakle, nikome on ništa nije oteo, zaslužio je te novce i dao dragi Bog da ima i duplo i troduplo više nego što ima.

Recimo, naš maestro veznog reda, veličanstveni Marcelo Brozović, kupio je udžbenike za svu djecu od 1. do 4. razreda u selu Cerić. To ti je moj Stankoviću bolje od čokolade, od nje možeš samo dobiti karijes, a od udžbenika možeš dobiti znanje.

A što pravda tvoju plaću Aleksandre Stankoviću? Kažu bolje upućeni da je ona preko 70 tisuća kuna? Koji to tržišni zakon ponude i potražnje opradava tvoje basnoslovne honorare? Valjda hoćete reći da hrvatski narod putem RTV-pretplate rado plaća ovakve vaše izljeve zavisti i mržnje prema hrvatskoj reprezentaciji, hrvatskom narodu i hrvatskoj državi?

Činjenica kroz zaključak je slijedeća: Ovaj uspjeh hrvatske izabrane nogometne vrste ojačao je Hrvatsku. A to vama Stankoviću, i vama sličnima ne odgovara. Jer vi ste to slabiji što je Hrvatska kao država jača, odnosno to ste jači što je Hrvatska slabija. I to je razlog ovakvog vašeg napada na čovjeka kojem niste dostojni ni sandale odriješiti.
Hrvatska će jačati dok će primjeri biti osobe poput Luke Modrića, odnosno slabjeti dok primjeri budu osobe poput Aleksandra Stankovića.
To je sva mudrost.

“Nije u šoldima sve”, to je naša maksima.
“Mrzim sve ustaško osim kuna”, to je vaša maksima.

I nemojte određivati nas prema sebi, bolje bi vam bilo da se ugledate u nas i popravljate sebe. Jer, do tad najbolje što vam se može dogoditi je da vam najbolji ambasador bude tenisač, a nama najbolji veleposlanici naši veličanstveni nogometaši!

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

S ‘državnim udarima’ u demokratskoj zemlji se ne šali, u bilo kojem kontekstu

Objavljeno

na

Objavio

ilustracija - Krešimir Macan / Ratko Knežević (u krugu)

Nakon što je portal Kamenjar prozvao Službenog PR Vlade Republike Hrvatske gospodina Krešimira Macana, zbog komentara na twitteru u kojem je indirektno optužio “Vatrene da su pokušali izvršiti ‘državni udar’”, po društvenim mrežama se pokrenulo pitanje njegove ostavke ili otkaza.

Nedugo potom oglasio se na facebooku i sam Krešimir Macan:

Poštovani, tijekom današnjeg dana sam na osobnom Twitter profilu (što je i naglašeno u opisu profila upravo da bi se izbjegle krive interpretacije) ironično prokomentirao jedan status na Twitteru kojeg nisam autor.

Zbog manipulacije tim mojim komentarom iz kojeg se sada pokušava konstruirati da sam ja osobno prozivao bilo izbornika ili igrače hrvatske reprezentacije zbog bilo čega u vezi dočeka molim vas da konstatiramo par činjenica:
Osobno na bilo koji način nisam prozivao niti izbornika niti igrače, dapače izrazio sam zadovoljstvo da je doček Vatrenih i naroda bio spektakularan i bez incidenata te da je takva slika Hrvatske otišla u svijet.

Izrazio sam i zadovoljstvo da zbog mudrosti svih nazočnih na proslavi nije prošla nikakva politizacija dočeka, već da je u svijet otišla veličanstvena slika slavlja i zajedništva.

Žao mi je da oni koji pokušavaju manipulirati dočekom u političke svrhe to nastavljaju i nakon što ih je doček zajedništva demantirao.
Svi izneseni stavovi, kao što sam i napisao ranije, su moji osobni i nemaju nikakve veze funkcijom na koju sam imenovan u Vladi Republike Hrvatske,
napisao je Macan.

“Ironični” komentar Krešimira Macana

Ratko Knežević mu je u komentaru objasnio:

Gospodine Macan vi ste PR savjetnik Predsjednika Vlade, “premijera” Hrvatske po Ustavu.

Vijest o Vašem namještenju objavljena je u svim medijima kao press release Hrvatske Vlade. Ako vi kažete “i to ne uspio državni udar” onda obični građanin misli da je pokušaja državnog udara bilo. Nažalost, to je tako. PR je ozbiljan biznis, jer je upravljanje percepcijom. Velika većina gradjana RH nije imala tu percepciju koja joj je – ne ulazimo sada u razloge – htjela biti nametnuta i Vi morate snositi konzekvence. S “drzavnim udarima” u demokratksoj zemlji se ne šali, u bilo kojem kontekstu. (Ratko Knežević).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari