Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: U ratu smo pobjednici, a gubitnici u miru!

Objavljeno

na

Ovoga je stvarno dosta. U ratu smo pobjednici, a gubitnici u miru. Iz dana u dan „napuhavaju“ se brojke o sudionicima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Svatko onaj koji je dva dana sudjelovao u ratu ima iskaznicu hrvatskog branitelja, poput Denisa Kuljiša, ali i brojnih drugi. I umjesto da se te lažne i nemoralne fukare pokriju preko glave, evo ih svako malo u medijima, gdje nam drže lekcije. Čas o „svemiru“, čas o pljačkama, čas o borbenim zrakoplovima, a najviše o  hrvatskoj borbi za slobodu. Sve ih se pita i sve oni znaju. A u ratu su proveli – dva, tri dana! Takve „lumene“ majka rađa jednom u stotinu godinu.

Nije nam jasno i ne znamo, kome služi brojka od pola milijuna hrvatskih branitelja? Ratni zapovjednici Vukovara neprestano ističu da je grad branilo jedva 1800 ljudi. A u Registru hrvatskih branitelja ima ih najmanje pet puta više! Mnogi ne znaju, pa „blebeću“ o nekakvim velikim pogodnostima ljudi koji su branili i obranili hrvatsku Domovinu. Oni koje ni metak nije okrznuo manje-više osim iskaznice nemaju ništa. Veliki broj ne traži niti ne pita za neke povlastice, tim prije što kažu da im je najveća nagrada što su imali mogućnost, pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, biti sudionici stvaranja hrvatske države. Ali, iznimno ih smeta kad vide i čuju da o Domovinskome ratu polemiziraju, pišu ili govore razne novinske i druge partijsko-komunističke fukare, koji su manje-više namjerno zakasnili na „vlak“ 1991.! Čekali su što će se dogoditi, pa ako pobjede Hrvati i oni su tu, a ako izgube  reći će „pravo im i budi što su išli u rat“.

Sad kad je sve prošlo i tolike godine su iza nas nakon stvaranja hrvatske države jedan dio hrvatskih branitelja i stradalnika osjeća se prevarenim. Nema ih nigdje! U državnim i inim institucijama mahom susrećemo one iste iz doba komunizma ili pak njihovu djecu ili najbližu rodbinu. Branitelja nema ni u diplomatskim predstavništvima, nema ih tamo gdje su – novci. Za sebe i svoje, političari su čak ugrabili i Nadzorne odbore, a popunili su i popunjavaju sva mjesta i u pravosuđu. Malo je tvrtki koje su u vlasništvu hrvatskih branitelja. Ako ih i ima njezini čelnici brzo dolaze pod „slovo zakona“, pa su prisiljeni plaćati velike kazne. Koliko je samo hrvatskih branitelja, kao bivših poduzetnika, završilo u zatvoru? Znaju oni kako treba s ljudima koji su bili prvi kad je trebalo. Nu, ono što je još gore, kad bivši branitelj oboli ili ga zahvati ovrha –nema mu spasa!

Ali, nije sve tako crno kako izgleda. Kod nas su, to treba reći, iznimno dobro zbrinuti najteži stradalnici Domovinskoga rata, generali i slični, a ne mogu se požaliti ni oni koji primaju „ratne“  mirovine (ali ne svi).

Većina ostalih su „ptice pjevice“. Kad su hrvatski branitelji odlazili u rat mnogi su govorili – vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima. Po ramenima su ih tapšala i „divila“ im se dobrim dijelom krupna gospoda i isto takvi bogataši. Nije ih bilo briga što nespremni odlaze u rat, što kod kuće ostavljaju ženu i djecu bez novčanih sredstava, pa i „mrvice“ kruha.

Kad su se branitelji vratili iz rata bili su prepolovljeni, a gospoda i bogataši čitavi. Većina je kod kuće zatekla užas. Bili su sretni, ako ih je netko opet želio zaposliti kao obične radnike, čistaće ili pak čuvare. Nu, dok su oni prolijevali krv i gubili zdravlje, ratne fukare su podigle čitav red novih kuća i jeftino pokupovali sve što se kupiti dalo. Čak i banke su postale njihovo vlasništvo, a o većini medija da i ne govorimo.

Kad ste zadnji put na državnoj televiziji gledali i čuli nekog bivšeg ratnika da otvoreno i bez cenzure govori o svojim problemima, ili pak da netko i njega pita o hrvatskom gospodarstvu, mnogobrojnim jahtama, luksuznim automobilima, vilama i koje čemu drugom?

Još nitko nije napravio prilog o braniteljima koji prose na mostovima i pred crkvama, koji za malu nadnicu okopavaju gospodi vrtove i čiste njihove ogromne stambene i gospodarske objekte!

Zašto se branitelje ne pita o lustraciji, bivšim Udbašima, ratnim profiterima, izdajicama, dezerterima, zašto  ih se ne pita odakle takvo bogatstvo pojedincima? Pa, nisu svi u vrijeme rata  zaradili milijune eura kao Tedeschi na prodaji “žvakaćih guma“!

A jeste li primijetili da na državnim i inim skupovima nema tzv. običnih branitelja? Zovu se isključivo oni koji „nešto vrijede“, koji dolaze u skupim automobilima ili helikopterima, sa sjajnim kolajnama, sa zlatnim ili dijamantnim lančićima i prstenjem (svaka čast iznimkama). To su manje-više isti oni koji kad ugledaju nekog branitelja bježe od njega kao od „tifusara“, kojima se gadi  da mu daju i deset kuna za obični sendvič!

Da, odakle tolikima ogromno bogatstvo, a prošli smo rat, neimaštinu, a kasnije i (svjetsku) ekonomsku krizu?

Na to pitanje ni od Državnog odvjetništva  ništa nismo čuli!

Mnogi se čude što se branitelji neprestano bune i negoduju, kao sada oko tzv. Istambulske konvencije, gdje mamu žele pretvoriti u tatu i obrnuto.

Šteta što većina hrvatskih političara nije sudjelovala u stvaranju hrvatske države, što su im bivši ratni pobjednici poklonili sve ovo što imaju danas, šteta što se  ne stave u položaj ljudi koji nisu „ratovali“ u saborskim klupama, već u Vukovaru, Škabrnji ili Velebitu, (svaka čast rijetkim iznimkama), šteta što ne dođu u okolnosti tih i takvih, jer bi tek tada znali kako se cijeni i iskreno voli hrvatska sloboda!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MORH: Inzistiramo na poštivanju izraelske ponude u potpunosti, nikakva druga inačica F-16 nije moguća

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo obrane poručilo je u utorak kako zahtjeva da se u potpunosti ispoštuje izraelska ponuda za zrakoplov F-16 Barak te da nije moguća nikakva druga inačica tog zrakoplova.

”Hrvatska inzistira da se poštuje sve što je bilo navedeno u ponudi Države Izrael za višenamjenski borbeni avion F-16 C/D Block 30 Barak, te stoga nije moguća nijedna druga inačica zrakoplova”, stoji u odgovoru MORH-a na upit Hine o novonastaloj situaciji oko zaustavljenog procesa nabave lovačkog aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

Iz MORH-a poručuju kako je”Republika Hrvatska provela sustavan i temeljit, zakonit proces i donijela odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona F16 te ispoštovala sve obveze” te kako je ”proces i dalje u tijeku”.

Ministar obrane Damir Krstičević poručio je prošlog petka kako Hrvatska nije dobila nikakvu službenu obavijest da SAD blokira isporuku izraelskih vojnih zrakoplova, odnosno da Hrvatska nije upoznata s informacijom koju su objavili izraelski mediji, a po kojima američki ministar obrane James Mattis ne dopušta Izraelu da proda 12 aviona F-16 Hrvatskoj.

Izrael se pismeno obvezao da će ishoditi odobrenje Vlade SAD-a za isporuku borbenih aviona F-16 Hrvatskoj i da je to isključivo odgovornost Izraela, priopćio je prošlog petka MORH, dodajući kako će, ukoliko dobije službenu informaciju, o svemu obavijestiti javnost.

Američko veleposlanstvo u Zagrebu priopćilo je istog dana kako s Hrvatskom i Izraelom surađuje na pronalasku prihvatljive opcije koja bi omogućila potvrdu ugovora o kupoprodaji izraelskih zrakoplova F-16.

Iz američkog veleposlanstva poručuju kako surađuju s Izraelom već više od godinu dana vezano uz detalje predloženog ugovora o kupovini zrakoplova F-16. “Tijekom pregovora, bili smo dosljedni i jasni vezano za tehničke uvjete pod kojima bi pristali na sklapanje ugovora”, naglašava američka strana.

Iz veleposlanstva SAD-a nadodaju da u ovim trenucima aktivno surađuju s Izraelom i Hrvatskom, kako bi dogovorili prihvatljivu opciju koja ispunjava hrvatske potrebe unutar zadanog vremenskog razdoblja.

Hrvatska Vlada je 29. ožujka jednoglasno donijela odluku o nabavi 12 zrakoplova F-16 C/D Barak starih tridesetak godina, koji bi Hrvatsku kroz deset godina trebali stajati 2,9 milijardi kuna.

(Hina)

 

Ako Hrvatska ne može kupiti F-16 Barak, a ni novi F-16, što je dakle alternativa?

 

 

Kohorst: Izrael mora prihvatiti tehničke uvjete za zrakoplove F-16 kako bi bili prodani Hrvatskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Atak na Ministra financija Marića je čista destrukcija

Objavljeno

na

Objavio

Nemamo bogzna kakvu vlast, ali oporba je katastrofa – to bi u najkraćem bio rezime naše političke stvarnosti. I ovu je ocjenu s racionalnog stanovišta nemoguće opovrgnuti.

Kompletna strategija oporbe predvođene SDP-om (uz asistenciju MOST-a, Živog zida, IDS-a, HSS-a i drugih) svodi se isključivo na destrukciju. Glavni i jedini cilj je rušenje vlasti, kako bi se potom zasjelo na kormilo “propale države” u kojoj “vladaju ustaštvo, nered, mito, korupcija” i sve druge moguće i nemoguće pošasti.

Ovi zloguki proroci koji ovih dana traže čak i revoluciju – dakle primjenu izvan-parlamentarnih metoda, što će reći nasilja, po ugledu “Veliki Oktobar” (poput neslanog Kreše Beljaka, grobara HSS-a), nikako se ne mogu pomiriti s time da u ovoj vlasti (ma kakva ona bila) ima nekoliko sposobnih i stručnih ministara koji znaju što rade i iza kojih stoje rezultati.

I oni to otrpjeti ne mogu. Nikako ne mogu “progutati” kad bilo što u Hrvatskoj krene nabolje. I upravo je to najočitije kod ministra financija Zdravka Marića kojega bi svaka normalna zemlja poželjela za ministra financija.

Ministar Marić “kriv” je zato što je uspio konsolidirati državne financije i pokazati kako se iz gotovo nemoguće pozicije, kad si “po ledom” stvari mogu okrenuti u pozitivnom smjeru.

Osjetili su to naši “dični” oporbenjaci, još prije godinu i pol, kad ih je uhvatila panika od uspjeha vlade “briselskog ćate” na gospodarskom i ekonomskom polju, pa se svim silama navalilo na ministra Marića preko kojega se ciljalo na Plenkovića. Bili smo svjedoci neuspješne operacije Marasa i družine (ojačanih “MOST-ovcima” i drugim prirepcima SDP-a) i one tragikomične maratonske sjednice Sabora na kojoj je Božo Petrov u fotelji predsjednika parlamenta sjedio (ako se ne varam) više od 20 sati – samo kako se ne bi na to mjesto uvalio netko drugi i poremetio mu plan smjenjivanja ministra financija. (Vidi: https://croative.net/linc-nije-uspio-rulja-ostala-praznih-saka/).

Ova komedijaška predstava bila je samo nastavak ranijih operacija koje su se sastojale u planskom “odstrelu” ministara, jednog po jednog, kako bi se potom efektom domina urušila vlada, a bratija iz oporbe zajahala na vlast. A sve je započelo još u vrijeme onog kratkog “vladanja” premijera Oreškovića – s nesuđenim ministrom branitelja Mijom Crnojom koji je bio ministar s najkraćim mandatom na svijetu. Sjećate li se te halabuke, histerije, tog primitivizma, te medijske harange kojoj je ravna jedino gebelsovska ili miloševićevska propaganda iz 90-ih?

Pa se onda oštrica destrukcije usmjerila prema Tomislavu Karamarku. I opet grmljavina medija, atmosfera linča, zasjedanje “Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa” pod dirigentskom palicom Dalije Orešković kao izvršitelja naloga. Na kraju Karamarko odlazi zbog indicija o mogućem sukobu interesa koji nije dokazan, ali je za svaki slučaj u cijelu konstrukciju koja je trebala dokazati njegovu “krivnju” ugrađena i optužba vezano za mogući “sukob interesa” koji se stavlja na teret njegovoj nevjenčanoj supruzi!? što je zrelo za rubriku “s onu stranu pameti”…

Uglavnom, Karamarka su uspjeli “otpiliti”, pa se krenulo na ministra kulture Hasanbegovića, potom dalje, na Dalićku, sad opet na Zdravka Marića. Nekad “ubodu” nekad ne, ali naši oporbenjaci “ljuti”, uporni su do bola.

Kako već rekoh, ovih dana najavljuju i uličnu revoluciju, ne posustaju u svojoj destrukciji. I nema sumnje kako bi je izveli. Samo nemaju s kime, niti za takvo što imaju muda (da se i ja poslužim ovom već izlizanom metaforom, nije možda pristojno, ali slikovito jeste).

Kao da zaboravljaju da smo još uvijek – barem formalno, po Ustavu i zakonima zemlja parlamentarne demokracije i da se smjena vlasti događa nakon slobodnih, demokratskih, višestranačkih izbora.

Što god tko mislio o Vladi, Plenkoviću i današnjem trenutku u Hrvatskoj, ne može se opovrgnuti činjenica da je Zdravko Marić vrhunski financijski stručnjak koji je uspio napraviti ono o čemu su svi njegovi prethodnici od 1990. godine do danas mogli samo sanjati.

I zato ga sad treba progoniti dalje – putem nasljednice Dalije Orešković koja svoje zadaće odrađuje jednako politikantski, drsko, bezobrazno i namjenski kako je to činila njezina prethodnica. Zar nije tragikomično kad “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa” donese službeni zaključak kako onaj tko je bio predmetom sumnje “nije bio u sukobu interesa”, ali (ima ali, ima, itekako) je zato “izvršio povredu obnašanja javne dužnosti” (kako, čime, kada i u kojem obliku, ne pojašnjava se).

Najkraće – Natašino “Povjerenstvo” nije našlo nikakvoga prekršaja iz svoje nadležnosti, ali zato postoji “nešto drugo”, na čemu su izrekli negativno mišljenje o Zdravku Mariću, a što nema veze sa “sukobom interesa”!?

Sad će Nataša Novaković u suradnji sa svojim političkim mentorima i naredbodavcima vjerojatno proširiti ingerencije, pa i sam naziv “Povjerenstva” i nazvati ga: “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i utvrđivanje povrede obnašanja javne dužnosti”.

Pa kad se s “desnice” pojavi netko kod koga će se zaključiti da je “povrijedio” nešto što nije obuhvaćeno ni takvim (proširenim) ingerencijama, nema problema – proširit će se njegova nadležnost i to naravno, može tako u nedogled.

Ako ministar Marić ode, on svakako izgubiti neće ništa. Vratit će svoj mir, a posao pronaći prije nego siđe s Markovog trga, jer takvog stručnjaka treba svatko. Ali će Hrvatska izgubiti svakako.

No, koga briga za to? Marasa, Beljaka, Komadinu, Petrova, Anku Mrak-Taritaš…!? 

Jedino što kod nas funkcionira bez greške i savršeno je cirkus koji se odvija na javnoj sceni.

Samo što je to već malo komu smiješno – za razliku od onoga što se događa pod pravim cirkuskim šatrama.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari