Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: U srpsku udrugu ‘upumpano’ je ‘više’ novca nego u ‘tri brodogradilišta’

Objavljeno

na

Za razne i kontraverzne notorne pupovce i njihove satelite slobodno se može reći da su iznimno uspješne „tvornice ustaških i inih zločina“. Oni od toga fenomenalno žive, a jedina im je zadaća neprestano pisati, govoriti i vikati o „ustašama i fašizmu“ koji iz godine u godinu „proždiru“ Hrvatsku, koju oni jedino doživljavaju kao „bankomat“.

U hrvatskoj vlasti, pupovce se nažalost i bez razloga uvijek doživljava ozbiljno, njih se pita za sve, od vremenske prognoze do ustaških zločina.

Nu, velika je misterija kako i zašto većina medija, pa čak i onih koji se svrstavaju „desno“, objavljuju svaku njihovu izjavu i komentare, obvezne s fotografijom dotičnih, kao da u hrvatskoj državi ne postoji ni jedna druga nacionalna manjina.

Namjerno se zanemaruju i činjenice da pupovci osim sebe, svojih obitelji i tzv. simpatizera ne predstavljaju – nikoga.

U Udrugu Srpsko narodno vijeće (SNV) dosad je „upumpano“  „više“ novca nego u „tri brodogradilišta“.

Oni na i oko vlasti (svaka čast iznimkama) naprosto ne znaju kako se uvući u onu stvar tim ljudima.

Kad se javno govori i piše o raznim pupovcima onda ti  koji ih nastoje  uvrijediti obično pišu da su „četnici“! Kad ste čuli ili čitali da su se radi toga uvrijedili, ili da su zbog toga zadovoljštinu potražili na sudu?

Biti četnik za njih je navodno nešto veliko i značajno, po tome ih cijeni  Srbija i Republika Srpska!

Razni pupovci naprosto uživaju i prave se važni, kao zagorski purani, kad se približavaju neke obljetnice ala ustaškog logora Jasenovac ili pak one kad se treba obilježiti kad je i gdje „opalila prva puška“.

Tada nam drže satove i satove povijesti, kao maloj djeci.

I uvijek ukazuju da „ustaško i fašističko zlo“ iz Drugog svjetskog rata – ne spava i da treba dati još,  još novaca  za njihove propagandne „aktivnosti“, protiv kojih smo se inače borili u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

S jedne strane, pupovci ne priznaju Republiku Hrvatsku, a poglavito ne njezin oslobodilački rat, a još manje žrtve koje su pale u borbi protiv srbijanskih i inih četnika, a s druge oni, ali ni hrvatska vlast (lijeva ili desna) „ne može“  bez njihovih jadnih  ruku!

A samo tri ruke znaju dobro naplatiti.

To je ona crta preko koje se ne može i ne smije prijeći.

Sada notorni Milorad Pupovac uz ostalo izjavljuje da mu je „neprihvatljivo da se za memorijalni centar Jasenovac godišnje izdvaja dva milijuna kuna dok za onaj u Vukovaru 40 milijuna kuna!“.

Što želi time reći, odnosno postići?

Je li za to treba „prijevod“ ili se i te kako dobro razumijemo?

Dakle, one koji su se borili i ginuli u Vukovaru treba što prije zaboraviti, sakriti pod tepih, baš kao i sva zlodjela srbijanskih zlotvora.

Tko primjerice više govori i prikazuje snimke vukovarske ratne bolnice?

Tko se sjeća ratnih apela legendarne  dr. Vesne Bosanac, u kojima je bezuspješno pozivala svjetsku javnost da zaustavi krvoproliće u ovome gradu?

O tome sam objavio i knjigu, ali kao da i nisam!

Pupovci je sigurno nisu ni prelistali!

A u Drugom svjetskom ratu, a i poslije njega, zločina nije bilo samo u Jasenovcu. Bilo ih je recimo i u Macelju, mjestu monstruoznog zločina Titovog komunizma, a o tome je sjajnu knjigu i niz tekstova objavio i hrvatski domoljub Damir Borovčak. Tamo je nakon (dakle, nakon!) Drugog svjetskog rata ubijeno oko 13 tisuća ljudi te skupina od 21 svećenika, redovnika i bogoslova. Na tom području dosad je otkriveno više od 130 jama, a 1163 osobe su ekshumirane…Bivši hrvatski ministar dr. Andrija Hebrang također često govori i podsjeća na te strašne komunističke zločine.

Za pupovce oni ne postoje!

Tamo se nije klicalo „Za dom – spremni“ već „Smrt fašizmu – sloboda narodu“!

Pupovci takve zločine ne priznaju, oni ne dolaze na ta mjesta, baš kao što ne dolaze ni na Ovčaru ili pak Jazovku.

Oni dobro znaju da se od kritika pozdrava „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, odnosno komunističkih zločina ne može (obilno) živjeti.

Sve dok se bude financijski pomagalo pupovce, kao „brodogradilišta“, možemo mi o njima govoriti i pričati što nas je volja.

Što je više kritika na njihov račun oni su vlastodršcima, nažalost, miliji i draži!

Nego, kako se neki Munchhausen nije sjetio pa da i Pupovca  predloži za počasni doktorat, recimo- obmana i laži?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ante Nazor: Hrvatima se sudilo i zbog pjevanja Vile Velebita, iako u njoj nema ništa kažnjivo, a kamoli zločinačko

Objavljeno

na

Objavio

Povodom presude za pjevanje „Bojne Čavoglave“ s pozdravom „Za dom spremni“ (ZDS) za narod.hr prokomentirao je dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

U nastavku donosimo mišljenje dr. sc. Nazora o samom slučaju:

“Vjerujem da su ljudi već zasićeni ovakvim temama i čeprkanjem po povijesti, kojem kao da je smisao odvraćanje javnosti od važnih tema poput gospodarstva i nametanje negativne percepcije o Hrvatskoj.

Početak Thompsonove pjesme „Bojna Čavoglave“ jedna je od omiljenih tema onih koji na sve načine pokušavaju nametnuti tezu o fašizaciji hrvatskog društva, ali im nedostaju ozbiljni argumenti, pa su jedva dočekali dio presude koji im, pa makar i nategnut izvan svakog razumnog konteksta, u tome može pomoći. Kao da je spomenuta presuda jedina i konačna, kao da je njen sadržaj neupitan.

Pa Hrvatima se sudilo i zbog pjevanja Vile Velebita, iako u njoj nema ništa kažnjivo, a kamoli zločinačko… Prostor koji je ta presuda dobila u dijelu medija samo potvrđuje spoznaju da pojedine osobe svjesno dižu tenzije u hrvatskom društvu tendenciozno tumačeći Ustav RH, iako je prilično jasno da ako se netko poziva na Ustav kao argument za zabranu pozdrava ZDS, onda s istim argumentom treba zabraniti i komunističke simbole i pozdrave, jer Ustav RH jasno spominje i odmak od njih.

ZDS nije izvorno zločinački kako to neki tumače, u takvom obliku pojavio se početkom 1930-ih kao izraz otpora velikosrpskoj politici i hegemoniji, a u tom duhu, kao izraz spremnosti na obranu doma i domovine korišten je i u Domovinskom ratu kad se Hrvatska branila od velikosrpske agresije i fašizma.

Samim time on ne može biti jednoznačan, odnosno isključivo sporan, kao što jednoznačan nije ni pozdrav „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, jer se za pozdrav pod kojim je nezakonito i neopravdano počinjen zločin nad desecima tisuća ljudi ne može tvrditi „da nije sporan“.

To znaju i oni koji napadaju amblem HOS-a i početak pjesme „Bojna Čavoglave“ zbog pozdrava ZDS u njima, ali ih, ne mareći za ujednačenost kriterija, stavljaju isključivo u kontekst Drugog svjetskog rata, kako bi njihovom kriminalizacijom i zabranom pokušali kompromitirati i obranu Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika, Gospića i drugih mjesta koja su, zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima, u Domovinskom ratu branili pripadnici HOS-a.

Ako se već predlažu zabrane, koje su uglavnom radikalnija i teško provediva opcija, onda bi trebalo zabraniti javnu uporabu svih simbola i pozdrava koje su upotrebljavale vlasti u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata i njegova poraća, jer su barem u jednom svom razdoblju bile odgovorne za masovna ubojstva ljudi i jer su ljude dijelili po rasnoj, etničkoj, vjerskoj ili klasnoj pripadnosti.

Sukladno tome, ponovit ću kako je žalosno da u Hrvatskoj i dalje postoji otpor pokušaju da se značenje pozdrava i simbola oba totalitarna režima iz Drugog svjetskog rata i njegova poraća promatraju i vrednuju iz perspektive njihovih žrtava.

Jednako tako, žalosno je što neki još uvijek ne razumiju da moderno hrvatsko društvo ne može biti demokratsko i stabilno ako se gradi na ruševinama ideologija iz Drugog svjetskog rata koje su podijelile hrvatski narod.

Da to nije civilizacijski prihvatljivo ni politički mudro znali su i javno osudili i blaženi kardinal Alojzije Stepinac i prvi predsjednik RH Franjo Tuđman. Stoga mi je, upravo zbog civilizacijske razine i zbog toga što suvremena Hrvatska ima svoje službene i nekompromitirane simbole, nastale u pobjedničkom Domovinskom ratu, prihvatljiva preporuka da je simbolima i pozdravima iz Drugog svjetskog rata i poraća mjesto u muzejima, a da se u javnosti mogu koristiti tek u iznimnim slučajevima.

U svakom slučaju, umjesto nametanja zabrana držim da je bolje poštivati kontekst vremena u kojem su spomenuti simboli bili u uporabi, na tragu onoga što je u prvom dijelu „Dokumenta dijaloga“ preporučilo Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, jasno osudivši sve nedemokratske, odnosno totalitarne režime.

Uostalom, u znanosti se – svejedno je li riječ o povijesti ili pravu, kontekst vremena ili neke druge „olakotne okolnosti“ uzimaju u obzir prilikom donošenja zaključaka. Sukladno tome, hrvatski zakoni trebaju se prilagoditi činjenici da su pripadnici HOS-a, noseći amblem koji je, takav kakav je, postao legalan, zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima branili i oslobađali Hrvatsku.

U odnosu na ukupan broj branitelja nije ih bilo mnogo, nisu bili ni presudan čimbenik za hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu, ali bili su hrabri sudionici teških borbi onda kada većina onih koji danas kritiziraju njihov amblem nije imala ni hrabrost ni osjećaj ni motiv boriti se za Hrvatsku.

Stoga bi i ljudi koji provode zakone trebali pokazati razumijevanje za uporabu amblema HOS-a u obilježavanju događaja iz Domovinskog rata i u tom kontekstu on ne može biti kriminaliziran, kao što ne može biti kriminalizirana ni pjesma koja se tada javno izvodila i bila prihvaćena kao oblik otpora velikosrpskoj agresiji.

Dežurni kritičari amblema HOS-a i pjesme Čavoglave već će se s vremenom naviknuti promatrati ga i slušati je i u kontekstu Domovinskog rata, kao što su se navikli na činjenicu da je kuna službena valuta suvremene hrvatske države – Republike Hrvatske. A glede pjevanja pjesme „Bojna Čavoglave“, ne treba sumnjati da ću je, kao i drugi Hrvati, pjevati na isti način kao što smo je pjevali u Domovinskom ratu, na isti način pjevat će je, nadam se, i moja djeca, i, ako Bog da, i djeca moje djece, što koštalo da koštalo”, zaključuje dr. sc. Ante Nazor za narod.hr

 

U Thompsonovoj pjesmi sve im smeta, a najmanje pozdrav!

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Srpski pjevači ‘okupirali hrvatske glazbene prostore

Objavljeno

na

Nema ni jedne veće zabavno –glazbene manifestacije u Hrvatskoj, a da na njoj nisu glavne „zvijezde“ popularni srpski pjevači. Oni, za razliku od brojnih hrvatskih, nemaju problema s publikom, oni ne moraju dijeliti ulaznice da napune recimo zagrebačku dvoranu Vatroslava Lisinskog i brojne druge prostore.

Svojedobno je Bajaga, kao od šale, napunio pulsku Arenu, a ovih dana to je još bolje uspjelo Đorđu Balaševiću. Problema s publikom nema ni jedan Rade Šerbedžija.

Međutim, za jednog Marka Perkovića Thompsona vrata Arene u Puli i dalje su zatvorena, jer na svojem repertoaru ima pjesme posvećene obitelji, Bogu, Domovini….
On je „hrvatski nacionalista“, a srpski pjevači koji dolaze u našu zemlju su – „domoljubi“, kojima za razliku od njega i takvih nitko ne zamjera što vole svoju domovinu.

U Hrvatskoj je i dalje iznimno popularna Neda Ukraden. Na početku Domovinskog rata iz Sarajeva je odselila u Beograd, gdje je odmah snimila pjesme poput „Vidovdan“. Pokojni Đorđe Novković tom joj je prigodom zabranio pjevati njegove pjesme, od kojih je najpoznatija „Zora je“, a za koju je ona željele da se zove „Jovane, zora je“, što nije prošlo.

Sada opet kad pjeva u Hrvatskoj ima na repertoaru pretežno Novkovićeve pjesme, dok je u Srbiji zvijezda i sa pjesmama ala „Vidovdan“.

Ovu pjevačicu relativno često možemo gledati i u HRT-ovoj zabavnoj emisiji „Lijepom našom“, koju uređuje i vodi Branko Uvodić, a u njoj se mogu čuti i vidjeti i drugi poznati srpski pjevači, poput Miroslava Ilića, sve na veliko zadovoljstvo njegove brojne publike.
Uvodić nam također u ovoj emisiji „servira“ i pjesme ala „Ivanova korita“, bez koje, kako pišu srpski mediji, ne može proći ni jedno srpsko veselje, a poglavito ne srpske svadbe.
(…) „Ti ne plači, majko stara/ lijepa Anka progovara/ u snu mi se Jova javi/ ozdraviću od ljubavi!“ – među ostalim se pjeva u ovoj pjesmi.
S druge pak strane ne možemo ni zamisliti da bi se primjerice u nekoj srpskoj, odnosno beogradskoj zabavnoj emisiji „na sva zvona“ izvodila neka hrvatska pjesma, poput one Ivice Pepelka „Kad procvatu jabuke“, bez koje ne može proći gotovo ni jedno hrvatsko veselje, a još manje svadba.

Krajem godine u zagrebačkoj Areni za sve srpske i jugoslavenske glazbene sladokusce gostuje – Lepa Brena. Sjećamo je se kako je u četničkoj odori nesebično pomagala srpsku vojsku u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Ulaznice se već sada prodaju u „ogromnim“ količinama!

Ne bi se začudili da HRT izravno prenosi ovaj koncert, ili da je Uvodić pozove u svoju emisiju.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari