Pratite nas

Kronika

Mladen Pavković: Umro ubojica Slavka Stolnika

Objavljeno

na

slavko stolnik

Vladko Mesek (79), koji je uz pomoć  Renata Vidačeka, sredinom svibnja 1991. u njegovoj obiteljskoj kući u Donjoj Voći ubio na iznimno mučan način čuvenog slikara Slavka Stolnika, umro je u zatvorskoj bolnici u Lepoglavi. Da je poživio još četiri godine bio bi – slobodan čovjek, odnosno „odradio“ bi kaznu od 20 godina zatvora na koju je u odsustvu osuđen zbog ubojstva kakvo se dugo nije dogodilo u Hrvatskom Zagorju. O tome je moja malenkost objavila i knjigu „Misterij Stolnik“ (Glas Podravine,1991.).

[ad id=”93788″]

Nakon ubojstva Stolnika, Mesek je najprije pobjegao u Grčku, a uhićen je tek 2000 godine u Skopju (Makedonija). Ubojice nisu zanimale slike i skulpture ovog nekad nevjerojatno poznatog i popularnog hrvatskog likovnog umjetnika, već isključivo – novac. Ubili su ga teškim kamenjem te potom „utrpali“ u kauč koji se nalazio u jednoj od njegovih soba, zavezanog, ali još živog. Policija ga je na tom mjestu, gdje su ga najmanje tražili, pronašla tek za tri dana!

Vidaček je bio prijatelj sa Stolnikom, koji se uspješno bavio i alternativnim liječenjem ljudi. Često je zajedno s nama odlazio na tribine koje smo organizirali sa Slavkom Stolnikom i bio je jedan od onih za koje je Vidaček tvrdio da mu je  svojim načinom liječenja spasio i život.

Međutim, tog kobnog dana, 16/17 svibnja u večernjim satima došao je u posjetu velikom slikaru, ali u društvu Meseka, inače dobro znanog međunarodnog kriminalca, koji je već i ranije osuđivan i koji je uspio pobjeći iz jednog francuskog zatvora, ali i iz onoga u Lepoglavi. Primio ih je kao „prijatelje“, a oni su ga doslovce  zatukli poput – životinje!

Nekoliko godina nakon Stolnikovog ubojstva, netko je provalio u njegovu obiteljsku kuću, gdje nitko nije živio, ali u kojoj su bila smještena brojna njegova umjetnička djela (slike i skulpture) te pod okriljem noći otuđio najmanje stotinjak ulja na staklu. Manji broj slika je pronađen, ali lopovi još nisu. Zajedno s književnikom Josipom Paladom objavio sam i knjigu „potjernicu“ o otuđenim Stolnikovim slikama, ali ni to nije baš mnogo pomoglo. Još se uvijek traži veći broj Stolnikovih slika, ali i – lopovi.

O Stolniku sam inače objavio i nekoliko drugih knjiga, kako o njegovoj umjetnosti, tako i o alternativnom liječenju te priredio više izložbi fotografija o njegovu životu i radu.

Svirepi ubojica Mesek će od subote, 9. travnja, počivati na varaždinskom groblju, jednom od najljepših u Europi.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Mate Bulić hitno operiran nakon što mu je dijagnosticiran tumor

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najomiljenijih pjevača Mate Bulić (61) hitno je operiran nakon što mu je u travnju dijagnosticiran zloćudni tumor na bubregu. Prije nekoliko dana Mati je odstranjen tumor, a on se dobro oporavlja. O tome je danas fanove obavijestio na svojoj Facebook stranici.

– Želim s vama podijeliti nešto što me mučilo posljednjih nekoliko tjedana. Naime, u travnju je dijagnosticirano kako imam zloćudni tumor na desnom bubregu. Hitno mi je zakazana operacija kojoj sam podvrgnut početkom ovog mjeseca i nalazi koje sam upravo primio pokazuju kako je tumor uspješno i u potpunosti uklonjen.

Ovom prilikom želio bih se zahvaliti primarijusu urologije dr. sc. Nikoli Zebiću te cijelom osoblju klinike Bayreuth na profesionalnosti i najboljoj skrbi koju bi svaki pacijent mogao poželjeti.  Nisam htio s ovime izlaziti u javnost dok nisam bio u potpunosti siguran da je sve u redu. Zahvaljujem svima na brizi i porukama podrške koje sam primio u ovim teškim danima, koji su na sreću iza mene. Veselim se što se vidimo na koncertima koji počinju već u lipnju.

Pregledavajte se redovito, jer to što sam otkrio bolest u ranoj fazi, meni je spasilo život. Želim vam svima puno zdravlja, jer zdravlje je najvažnije. Voli vas vaš Mate – napisao je popularni pjevač, kojem su fanovi odmah ostavili brojne poruke sa željama za brzim ozdravljenjem.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Pokolji do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata događali su se po zapovjedi Josipa Broza Tita

Objavljeno

na

Objavio

O tome da su zločini na Bleiburgu predstavljali zločine s Titovim potpisom nitko ozbiljan danas ne dvoji. Ta krivnja proizlazi iz tadašnje Titove pozicije u komunističkome i partizanskom pokretu, ali i iz izjava samih partizana i komunista.

Pravnik Dominik Vuletić ovako detektira Titovu odgovornost: „Govoreći o odgovornosti samog Josipa Broza treba spomenuti da je on u vrijeme bleiburških događaja te marševa smrti koji su uslijedili bio predsjednik Vlade (DFJ), ministar obrane u toj Vladi, generalni sekretar partije (KPJ) te vrhovni zapovjednik svih jugoslavenskih oružanih snaga (prvo NOVJ, a poslije Jugoslavenske armije), dakle de facto i de iure imao je kontrolu nad svim snagama te je bio najodgovornija osoba u zemlji.

Jugoslavenske snage koje su sudjelovale u bleiburškim događajima postupale su po Titovim naređenjima i bile su pod njegovom kontrolom. One su bile dio ukupne jugoslavenske sile koja je sudjelovala u završnim ratnim operacijama, vojnoj akciji kojom je rukovodio Josip Broz. O postojanju te kontrole svjedoči i stalna komunikacija između Josipa Broza i zapovjednika III. jugoslavenske armije Koste Nađa“. (D. Vuletić, „Kaznenopravni i povijesni aspekti bleiburškog zločina“), piše Davor Dijanović u Hrvatskom tjedniku od 10. svibnja.

Spomenutoga generala Kostu Nađa Tito je u telefonskome razgovoru „trinaestoga maja“ – napominjući mu da se neprijatelj ne smije izvući – prozvao za to „lično odgovornim“. On o likvidacijama piše: „Trebalo je žuriti. Zločinci ni po koju cenu ne sme da pobegnu nekažnjeni! Koliko sam puta, tih dana, ponavljao tu rečenicu? Svejedno, morali smo je ponavljati“. Nađ dalje dodaje: „Pre završetka rata i u vreme konačnih razračunavanja sa snagama fašizma, saveznici ni jednog trenutka nisu dovodili u pitanje naše pravo na kažnjavanje ratnog zločina naših kvislinga. One za koje smo znali da su još u Austriji, u maju smo i dobili“. (K. Nađ, „Pobeda“). U izjavi za jedan beogradski tjednik, Nađ je 13. siječnja 1985. izjavio da je 150.000 protivnika vlasti palo u njegove ruke i da su ih „prirodno, na kraju likvidirali“. Nađ dalje kaže da je o ovom „uspehu“ odmah javio Titu i da je to bio „zadnji ratni izveštaj u Drugom svetskom ratu“. (Branimir Lukšić, „Bleiburška tragedija u povijesnim dokumentima, Hrvatski list, 2010.).

Josip Kotnik, partizanski obavještajac koji je sudjelovao u pregovorima oko predaje zarobljenika, navodi kako je major Bakić zvani Baća referirao „komandantu Kosti Nađu da se u kolonama nalazi oko 160.000 zarobljenika“ i tražio da se „riješi pitanje njihove sudbine“. Kotnik dalje napominje da je Nađ „tražio da napiše telegram vrhovnom komandantu (Titu, nap. ur.) s upitom što raditi s njima. Telegram je bio sastavljen, a potpisao ga je osobno komandant Kosta Nađ. Prema pričanju kurira Gedže, povjerljivog i uvijek nasmijanog dječaka od 14 godina, naređeno je bilo KOS-u da se svi ti zarobljenici likvidiraju, za što su bile prikladne protutenkovske grabe starojugoslavenske vojske uzduž rijeke Drave“. (J. Kotnik, „Svi umiru jednako“).

Janez Stanovnik, bivši predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije, također Tita drži odgovornim za pokolje: „Pokolji do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata događali su se po zapovjedi Josipa Broza Tita“. (Index, 7. ožujka 2009.).

Prema istraživanju beogradskoga autora Pere Simića, Tito je načelniku Trećeg, kontraobavještajnog odjeljenja OZNA-e, potpukovniku Jefti Šašiću, dao vrlo preciznu usmenu naredbu, koju je ovaj bio dužan prenijeti komandantima jugoslavenskih armija. Ona je glasila: „Pobiti!“. (P. SIMIĆ, „Tito Fenomen stoljeća“).

Izvor: Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati