Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Veliko je pitanje, jesu li baš sva samoubojstva – samoubojstva?

Objavljeno

na

Samoubojstva su u našem društvu još uvijek nešto o čemu se „tiho“ govori, ili se uopće ne govori i ne piše. Od početka Domovinskoga rata samoubojstvo je izvršilo i preko 3000 hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Točan broj ne zna nitko. O tome postoje i rijetke knjige. A o ovoj strašnoj temi itekako bi se moralo govoriti, ako ništa drugo, a ono kako odvratiti ljude od ovoga čina.

Svakog 10. rujna obilježava se Svjetski dan prevencije samoubojstava. Pojedini psihijatri o tome znaju napisati i neki tekst ili komentar. Malo ili ništa. Tako među ostalim čitamo da je „samoubojstvo tragičan čin i ne postoji jednostavan razlog i povod za njegov pokušaj ili izvršenje. Povod može biti bilo kakav, nekad naoko i banalan, a razloga je uvijek više i dublje su i intimnije prirode. U najvećem broju slučajeva samoubojstvo je posljedica nemogućnosti uočavanja i rješavanja životnih problema.“ Također se navodi kako su stanja poput depresije, tjeskobe ili ovisnosti umnogome povezani uz suicidno ponašanje i povećanja rizika. No, na pojavu suicidnih misli utječu i drugi, vanjski faktori, poput gubitka važnih odnosa, iskustva obiteljskog nasilja, fizičkog i seksualnog zlostavljanja…

O samoubojstvima hrvatskih branitelja objavio sam i knjigu s nazivom „Svakim nas je danom sve manje“ (2012.), koju je likovno opremio Boris Ljubičić. U njoj je objavljeno i niz žalosnih slučajeva samoubojstva ljudi koji su bili prvi kad je trebalo, a i neki znanstveni članci i komentari.

Veliko je pitanje bilo i ostalo zašto se ubijaju oni koji su prošli rat, koji su mogli poginuti, odnosno zašto su „prolupali“ nakon što su se vratili kući?

Hrvatski branitelji i to još kao pobjednici u Domovinskome ratu „pukli su po šavovima“, dobrim dijelom, kad su se vratili na svoja radna mjesta, ili ona u trenutku njihova povratka više ih nisu ni dočekala. Oni koji su ostali u svojim kancelarijama, dok su oni ratovali, naprosto su se „zacementirali“ i uglavnom su ih dočekivali pitanjima – tko vam je kriv što ste otišli u rat, mogli ste kao mi sve lijepo gledati na televiziji!

Kad je recimo bio gradonačelnik Grada Koprivnice Zvonimir Mršić, koji se školovao u gotovo „svim“ vojnim školama bivše SFRJ i koji je munjevito napredovao u poslovnoj karijeri jednom je navodno izjavio na sastanku branitelja – Idite tražiti pomoć od onih koji su vas poslali u rat! S druge pak strane pojedini šefovi „Podravke“ (to dobro znam jer sam tamo godinama radio kao novinar) iz dna duše mrzili su branitelje, a najgori je bio Šestak. On je navodno „krivac“ što su se u njegovo vrijeme dva hrvatska branitelja u kratkom roku ubila, iako su bila dobro situirana. Nisu mogli podnijeti njegov „teror“ ismijavanja branitelja, a kasnije se pokazalo da je i on jedan od onih koji su bili okrivljeni za teški kriminal u ovoj tvrtki. Na sastancima branitelja znao je reći da je on član folklorne skupine, pa se time ne „dići“!? Ili, pojedini psihijatri vrlo će vam lako objasniti što ljude dovodi do samoubojstva, ali ne i tko je kriv što su došli u takvu situaciju da sami sebi i to na najokrutnije načine, poput rezanja vrata motornom pilom, samozapaljenjem i drugim strašnim načinima oduzmu život.

Samoubojstva se nažalost ne istražuju. Međutim, veliko je pitanje, jesu li baš sva samoubojstva – samoubojstva? Netko vas primjerice može baciti s mosta, objesiti, baciti pod vlak… kako se zna da je baš on to sam učinio i to pretežno iz – čista mira?

Ništa nije slučajno, pa ni takve stvari.

Obično se može čuti da se netko ubio jer je bolovao od PTSP-a. Ima i takvih slučajeva, ali su iznimno rijetki. Prije bi bilo, kad govorimo o samoubojstvima hrvatskih branitelja, da se najviše ubijaju zbog nepravdi u društvu. Pojedini političari u najvećoj su mjeri krivi i za takve stvari. Ponašaju se bahato, troše sve i sva, zapošljavaju kada i koga hoće, utječu na dodjelu kredita u bankama itd. i tako redom, a malo je tko od njih sudionik Domovinskog rata.

Eto, u Koprivnici je bio jedan župan koji je na sastanku s udovicama poginulih branitelja uz ostalo rekao: Pa, i ja sam „stradalnik“, svaki drugi dan vratim se kući oko jutra!

U Zagrebu se svojedobno zapalio jedan branitelj jer nije mogao plaćati porez. Otvorio je  malu tvrtku i naravno propao. U Drnju se zapalio hrvatski branitelj jer su ga maltretirali u Bilokalniku, čak je i svojoj supruzi i djeci ostavio zadnje novce za – sprovod. Drugi se branitelj također zapalio u Lepavini (pred svojom djecom) kad ga je zaustavila policija, jer se vozio svojim autom po selu, s hrvatskom zastavom, u znak protesta protiv gostovanja jednog srpskog pjevača. U Lipovljanima se raznio bombom otac četvero djece.

O tim i takvim slučajevima obično se izvještava ovako:

„U obiteljskoj kući na otoku Pagu 18. ožujka 2009., supruga i sin 50-godišnjeg hrvatskog branitelja i bivšeg policajca pronašli su njegovo mrtvo tijelo u garaži. Uzrok smrti nije poznat, a pretpostavlja se kako se radi o samoubojstvu“.

Jedan se prije samoubojstva oprostio  ovim sms-om:

„Zbogom prijatelju, sad ću progutati metak, svega mi je dosta. A..“

O onim hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji koji obole od najtežih bolesti nitko ne brine. Prepušteni su sami sebi, odnosno nekolicini dobrotvora. To znam i iz osobnog iskustva. Čak što više kad saznaju da si teško obolio još te prije nastoje „otpratiti“ na drugi svijet. Gamad, što drugo.

Bojimo se da se o samoubojstvima ne govori i ne piše iz razloga da netko one koji bi trebali voditi kakvu-takvu skrb o ljudima koji su bili prvi kad je trebalo to ne čine, već se brinu samo za sebe i svoje. (Svaka čast iznimkama).

Da, tu i tamo čitamo da se ubilo neko dijete i od pokojeg hrvatskog tajkuna – od prevelike doze droge! Većina branitelja nema ni za kruh, a kamoli za drogu!

A kako je tek onim hrvatskim braniteljima čija su se djeca ili drugi najbliži ubili jer više nisu mogli podnositi patnje kroz koje su prošli i prolaze njihovi očevi, braća i drugi nakon povratka s bojišta?

Mladen Pavković/Kamenjar.com

Jakov Sedlar progovorio o suicidu branitelja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zajednica žena HDZ-a ‘Katarina Zrinski’ osudila seksistički ispad Miroslava Škore

Objavljeno

na

Objavio

Zajednica žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ najoštrije osuđuje seksistički ispad Miroslava Škore, koji skandaloznom izjavom da mu je „predsjednica bila u ormaru“ vrijeđa ne samo predsjednicu RH, već cijeli ženski rod.

Ni u najžešćim političkim debatama, barem među pristojnim ljudima, nije prihvatljivo omalovažavati protukandidatkinju samo zato što je žena i iznositi seksističke aluzije.

Škoro je nakon ovoga vulgarnog izgreda izgubio svako pravo da ga se naziva „gospodinom“.

U nedostatku argumenta i programa pokušao je predsjednicu diskreditirati na temelju spola, no time je – na vlastitu žalost – samo demonstrirao svoje prostaštvo, primitivizam, iskompleksiranost i manjak osnovne kulture.

Zajednica žena HDZ-a „Katarina Zrinski“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Željka Markić demantirala Mijića: ‘Škoro je dva puta odbio nastupiti u Hodu za život!’

Objavljeno

na

Objavio

U interesu točne informiranosti ovdje iznosim još neke činjenice u koje ranije nisam niti željela ulaziti….

Čelnica udruge ‘U ime obitelji’ Željka Markić na društvenim mrežama komentirala je izjave voditelja Mate Mijića, izbornog stožera Miroslava Škore.

Željka Markić je gostujući na N1 komentirala je Škorinu izjavu da bi kao predsjednik došao na ‘Hod za život’ i kazala da je ranije odbio njihov poziv da nastupi u Hodu za život.

“Jako mi je drago da je Škoro to rekao, jer mislim da je to dobro za demokraciju u Hrvatskoj. Imamo rastući pro-life pokret i drago mi je da je on prvi kandidat koji će doći. Zvali smo ga i prije da dođe i da čak i pjeva, on to nije učinio, ali drago mi je da je sada rekao da će doći kao predsjednik. Ja bih jako rado da on dođe i ako ne bude predsjednik. Predsjednicu smo isto pozvali, ona nije došla, ali je primila predstavnike svih gradova koji organiziraju Hod za život”, rekla je Markić.

Gostujući u video emisiji Večernjeg lista Mijić je da kazao  Škoro nije odbio pjevati, već je tražio da program manifestacije bude drukčije prilagođen.

Na njegovu izjavu na Facebooku se oglasila Željka Markić i objavila da je Škoro dva puta odbio pjevati u manifestaciji Hod za Život.

“O dosadašnjem odnosu kandidata Grabar Kitarović i Škore spram Hoda za život

Imala sam upite novinara da prokomentiram tvrdnje Mate Mijića, šefa stožera g. Škore iznesene u raspravi na Večernjem sa šefom stožera gđe Grabar-Kitarović kako nije točna moja izjava na N1. G. Mijić izjavio je kako postoji ‘više svjedoka’ oko dogovora s g. Škorom, implicirajući da bi oni mogli posvjedočiti nešto drugo, a ne ono što sam ja rekla – da je g. Škoro pozvan da nastupi na Hodu za život ove godine i da snimi video pozivnicu za Hod te da to nije učinio.

Kako g. Mijića osobno poznajem, nazvala sam ga i upozorila na netočnosti koje je iznio te sam ga zatražila da sam objavi ispravak onoga što je krivo naveo. Kako to nije napravio, u interesu točne informiranosti ovdje iznosim još neke činjenice u koje ranije nisam niti željela ulaziti.

Gospodin Mijić pobrkao je dvije godine i dva grada i dva poziva g. Škori.

Naime, g. Škoro je dvije godine zaredom bio pozvan pjevati na Hodu za život. Prvi put, prošle, 2018. godine kad je pozvan nastupiti na Hodu za život u Zagrebu osobno sam sudjelovala samo na inicijalnom sastanku na kojem je bio i menadžer g. Škore tako da o razlozima njegovog nenastupanja koje navodi g. Mijić znam samo iz druge ruke.

Taj prvi, prošlogodišnji poziv g. Škori za nastup u Zagrebu, uopće nisam spominjala gostujući na N1. Govorila sam o drugom pozivu g. Škori, ove godine, u kojem sam osobno sudjelovala komunicirajući s njegovim menadžerom whatsupom i telefonom.

Dakle, g. Škoro je drugi put bio pozvan ove, 2019. i to da nastupi u Osijeku na prvom Hodu za život, obitelj i Hrvatsku u Slavoniji. Ispričao se zbog zdravstvenih razloga. Zamoljen je da snimi video kojim poziva građane na Hod u Osijeku, poput onih koje su npr. snimili Pero Galić, pjevač Opće opasnosti i Domagoj Vida – to također nije realizirano.

Na Hodu za život u protekle su četiri godine besplatno nastupali brojni izvođači i sudjelovale brojne osobe iz javnog života, da spomenem samo neke – Meri Cetinić, Jasmin Stavros, klapa Barun, Marko Vukes, Ivana Marić, Marko Perković Thompson, Tomislav Bralić itd.

Ove godine je po prvi put na Hod za život u Zagrebu pozvana i gđa Grabar-Kitarović. Ona se isto tako nije odazvala pozivu, a dan prije Hoda za život primila je organizatore Hoda za život iz cijele Hrvatske.

U Hodu za život u raznim gradovima hodali su i političari – da navedem samo neke: Sanja Orešković, supruga tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića, Marijana Petir, Davor Stier, Hrvoje Zekanović, Bruna Esih, Andro Krstulović Opara, Zlatko Hasanbegović, Blaženo Boban, Ruža Tomašić – bez da su bili posebno pozivani. Svatko tko se zalaže za zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti – dobrodošao je na Hodu za život.

Još jednom želim ponoviti kako smatramo velikim korakom prema naprijed najavu jednog predsjedničkog kandidata, g. Škore, da će sudjelovati na Hodu za život sljedeće godine.

U okolnostima rastućeg pokreta za život u Hrvatskoj, kada deseci tisuća Hrvata hodaju za temeljno ljudsko pravo – pravo na život te pružanje potpore ženama i majkama – za očekivati je da i u predsjedničkoj utrci imamo kandidate koji su se spremni javno založiti za zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti.

U ime obitelji smatra velikim pomakom prema naprijed i realnu mogućnost da po prvi puta na predsjedničkim izborima u drugi krug uđu dva kandidata koja se natječu za glasove birača desnog centra. Takav odnos snaga u skladu je sa strukturom biračkog tijela RH.

U ime obitelji se nada da će u drugi krug ući gđa Grabar-Kitarović i g. Škoro, a da će g. Milanović biti kažnjen zbog korupcije, nesposobnosti i ideološke zadrtosti, kojima smo svjedočili za vrijeme njegovog premijerskog mandata”, napisla je Markić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari