Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Zašto se ne istražuju zločini počinjeni u ime komunizma?

Objavljeno

na

Kakvo je ovo vrijeme došlo da se ama baš svatko i o bilo čemu usuđuje izreći svoje mišljenje, pa čak i o stručnim pitanjima o kojima prema stanju vlastita obrazovanja nema nikakve nadležnosti – pita se danas Igor Mandić, koji godinama piše o pripremanju jela, književnosti, seksu, pa i o aparatima za gašenje požara.

Tako se neki šmokljan na jednom zidu usudio napisati i ovo: „Sveti Ante, ako si u stanju/ Uzmi Stipu, a vrati nam Franju“. No nije prošlo dugo, a netko na sve to nadoda: „Sveti Ante, da se mene pita/ Uzmi oba, a vrati nam Tita“.

A baš oko Tita u Hrvatskoj se još uvijek lome koplja. Jedni viču da je heroj, a drugi ga svrstavaju u zločince. Međutim, u njegovo vrijeme (od 1945.-1980.) nije bilo rata, živjelo se u “blagostanju i slozi”, nosile su se štafete i pisalo voljenom vođi. Samo, na tisuće onih koji su ležali po zatvorima od Stare Gradiše do Golog otoka i Lepoglave imali su nešto drugačija razmišljanja, ali u odnosu na broj stanovnika, uvijek su bili u manjini, pa se njihov glas uopće nije uzimao u obzir, baš kao ni glas onih koji su se spasili Titovih logora odlaskom u inozemstvo.

A komunizam, željeli mi to priznati ili ne, bio je pravo čudo. Zapravo, jedan reče da je imao čak osam čuda! Vrijedno se na njih i podsjetiti:

  1. Svatko je bio zaposlen.
  2. Iako je svatko bio zaposlen, nitko ništa nije radio
  3. Iako nitko ništa nije radio, sve planove smo ispunili najmanje 100 %
  4. Iako je plan ispunjen i preko 100 %, radnje su bile prazne
  5. Iako su radnje bile prazne, svi su sve imali
  6. 6.Iako su svi imali sve, svi su krali
  7. Iako su svi krali, nikada ništa nije nedostajalo
  8. Iako ništa nije nedostajalo, svi su se pobunili i srušili komunizam.

I eto ti ga sad! Ulje na vatru nadodao je njemački list „Bild“, negde oko 2003. godine. Objavio je popis najvećih ubojica 2o. stoljeća. Drug Tito i tu je bio na vrlo dobrom – desetom mjestu. Prvi, prema tim podacima, bio je Mao-Ce tung s 50 milijuna pobijenih ljudi. Iza njega plasirao se Staljin. On je smaknuo tek deset milijuna manje. Nacistički zločinac Adolf Hitler odgovoran je za ubijanje više od 20 milijuna ljudi, a četvrti Čang Kaj – šek za „tek“ deset milijuna. Lenjin je pobio četiri, Tujo Hideki tri, Pol Pot, Crveni Kmeri, Kambodža dva, etiopski marksist Mengitsu, ubojica cara Haile Selassieja dva, a Yahya Khan iz Pakistana milijun ljudi. Na desetom mjestu najvećih masovnih ubojica prošlog stoljeća je bivši doživotni predsjednik Jugoslavije, trostruki narodni heroj, maršal Josip Broz Tito s milijun žrtava nakon II. svjetskog rata. Tu su mu valjda pribrojili ona u Bleiburgu, Jazovkama, Golom otoku…

A da je Tito zaslužan za slamanje nacizma nitko ne osporava. Međutim, o komunističkoj diktaturi koju je uveo čim je došao na vlast, kao i za kontinuirane progone političkih neistomišljenika, gušenje i zatiranje bilo kakvog oblika višestranačja i demokracije u Jugoslaviji nije se smjelo govoriti, jer bi svatko takav vrlo brzo završio gdje mu je i mjesto – iza zatvorskih zidina, a njih je hvala Bogu bilo i na pretek.

– …“Velika je sreća kada je čovjek koji se nalazi na čelu, čovjek harmoničan i uzvišen nad sitnim ljudskim slabostima, kada je čovjek, koji upravlja sudbinama ljudskim, nadaren i sklon da njeguje najdragocjenija ljudska svojstva (a to su osjećaji za pravednost i ljepotu), a upravo to su oni elementi koji Tvoju ličnost čine za sve nas toliko dragom“, pisao je uz ostalo drugu Titu veliki Miroslav Krleža tijekom listopada 1954., dakle nakon što su tisuće Hrvata okončale život u Bleiburgu, na Križnim putovima, po tamnicama i logorima.

Neki smatraju kako ni današnje Hrvatske ne bi bilo da nije bilo Tita i njegove borbe u II. svjetskom ratu. O tome svjedoče i riječi akademika Dušana Bilandžića: „Da nismo mi krenuli u borbu protiv fašizma i nacizma, da je Hrvatska, dakle, ostala uglavnom onakva kakva je bila – proustaška, danas Hrvatske ne bi ni bilo. Jer bi bila osuđena gore od Njemačke. Drugo, što je važnije, obnovila bi se Kraljevina Jugoslavija. Ta Kraljevina Jugoslavija, dakle četnici Draže Mihajlovića, bi Hrvatsku okupirali i ta bi okupacija, po njihovim dokumentima, trajala najmanje 2o godina. Hrvatski komunizam je zaslužan zato što je izveo industrijsku revoluciju, doveo Hrvatsku u rang srednje razvijenih industrijskih zemalja Europe, osigurao konfederalni Ustav 1974. godine, na osnovu kojega je Hrvatska dobila samostalnost. Prema tome, Tito i komunizam spasili su Hrvatsku“ – tvrdio je ovaj povjesničar, zaboravljajući gdje su danas i kako su, u odnosu na Hrvatsku i Jugoslaviju,  nakon II. svjetskog rata prošle Njemačka, Italija, Japan i druge zemlje.

No dok je nacizam istražen, međunarodno osuđen, a počinitelji izvedeni pred sud, slični zločini počinjeni u ime komunizma nisu ni istraženi, niti su doživjeli bilo kakvu međunarodnu osudu. Hrvatski i jugoslavenski povjesničari naprosto su se natjecali tko će više podilaziti Titu i partiji, tko će više lagati, marginalizirati i krivotvoriti, sve s ciljem da se zataškaju tamne strane ideologije koja je počivala na proširenom teroru, masovnom kršenju ljudskih prava, smrti milijuna ljudi i bijedi cijelih nacija.

Stoga, i dalje moramo voditi rasprave o onome što se događalo poslije II. svjetskog rata, nakon što su pobjednici, na čeli s maršalom Titom, preuzeli vlast na prostorima bivše Jugoslavije, jer se za to ne zna, jer je to zataškavano, prije svega iz razloga što je komunistička vlast, ogrezla u zločinu, sve do 1990. godine zabranjivala o tome govoriti. Tito i njegovi sljedbenici to su radili sistematski, namjerno, jer je u njihovu biću i toj komunističkoj ideologiji svojstveno uništavati, uklanjati, ubijati i eleminirati svoje ideološke protivnike, ljude koji drugačije misle(sjetite se samo Andrije Hebranga za kojega se još uvijek ne zna ni gdje mu je grob).

Smiješno je uz ostalo danas slušati i čitati kako Tito nije znao za ove ili one zločine, pa da zbog toga ne treba odgovarati. Pa, ni general Ante Gotovina nije znao za neke navodno počinjene zločine, pa je morao odgovarati, po zapovjednoj odgovornosti i to na Međunarodnom sudu u Haagu! No, za razliku od Gotovine i ostalih optuženih hrvatskih generala, Broz je i i te kako sve dobro znao i sve je zapravo i odobravao. Ustavom iz travnja 1963. taj čovjek, za razliku od drugih, nije imao vremenskih ograničenja za izbor na položaj Predsjednika Republike – to je i ostao do svoje smrti. Na taj način postao je ustavna kategorija i osigurao ovlaštenje monarha.

U tom režimu, u kojem smo živjeli pedeset godina, osobito sramnu ulogu odigrali su i brojni hrvatski povjesničari i akademici (od kojih većina i danas govori i piše kao da se nitko više i ne sjeća njihovih ranijih tekstova). Često su pretjerano hvalili i Titove knjige. A on je i po tome morao biti prvi. Jednom je list Borba objavila da su Titove knjige doživjele 900 izdanja i prodane u toliko primjeraka koliko Hrvatska ima stanovnika! A kad su pitali Tita što on čita, obično nije čitao ništa (pa čak ni crtane romane). No, sve te knjižurine odmah nakon njegove smrti počele su se kamionima odvoziti na otpad. Tko danas od tih silnih naših povjesničara uopće citira Tita, iako nekada nisu ni jedan svoj ozbiljniji tekst ili knjigu započinjali njegovim riječima?

Književnici su se natjecali tko će o njemu ljepše napisati, a glumci tko će prirediti bolji recital, od kojih su mnogi uz burano odobravanje izgovarali stihove:

„Tito, zemlje naše čedo milo,

Da te nije ne bi ni nas bilo“.

Već i po tim stihovima, jasno je da ga se moralo štovati kao Boga!

I dok Hrvatska danas nema (službeno) junaka Domovinskog rata, Tito je uzeo čak tri Ordena narodnog heroja, kao i sva znana i ne znana priznanja, od kojih su se mnoga izmišljala samo radi njega. Tako mu je svojedobno dodjeljena i Povelja naroda i narodnosti Jugoslavije u kojoj je neki „stihoklepac“ napisao i ovo:

– „… Dragi druže Tito, nitko nije svijesniji od nas

nemogućnosti da u ovoj povelji divljenja i ljubavi,

zahvalnosti i ponosa

nabrojimo glavne makar Tvoje pobjede,

niti da ukažemo na najbitnije vrline Tvoje revolucionarne ličnosti,

dosljednog i neustrašivog komuniste revolucionara i borca – komuniste,

niti da iznesemo primjere kojima si

i po tisuću puta, urezao svoje ime u povijesna zbivanja čija je pokretljivost isto što i

Tvoje nezaustavljivo kretanje napred ka slobodi…,

a neumoran, bez počinka, nikad zadržan postignutim, siguran da iza svakog ostvarenja i najboljeg,

pod izgledom nemogućeg blistaju Tebi već sve šanse za još ljudskije, plemenitije i

slobodnije moguće koje Ti svojim bićem i radom ovaploćuješ…“

I nakon svih tih silnih pjesmuljaka, priznanja i ordena, jugoslavenski diktator jedino nije dobio ono koje je najviše želio: Nobelovu nagradu za mir! (Ipak nisu svi bili glupi i zatupljeni!)

Nu, kako bilo da bilo, od komunizma i Tita ostala je samo sapunica, a i riječi mnogih  hrvatskih književnika i povjesničara na koje se povremeno moramo prisjetiti, tek iz razloga da ne kažu kako Hrvati baš sve (kao primjerice stvaranje hrvatske države i uloge njezina prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana) vrlo brzo zaboravljaju!

Mladen Pavković

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

NZH: Nikakvim jugozomboidima, njihovim sljednicima i zaštitnicima se nećemo ispričati

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Neovisni za Hrvatsku reagirali su na facebooku na zahtjev Etičkog povjerenstva koji zahtjevaju da Glasnović i Neovisni za Hrvatsku s mrežnih stranica uklone “spornu” fotografiju u obliku predizbornog plakata na kojemu Glasnović pozira u boksačkom stavu uz poruku: “Jugozomboidi imaju plan za Hrvatsku” i “Svaki ima plan dok ne dobije šaku u glavu”. Naloženo im je i da se tom fotografijom prestanu koristiti u bilo koje svrhe te da se javno ispričaju.

NEOSNOVANO UPOZORENJE ETIČKOG POVJERENSTVA

– Na prijavu Državnoga izbornog povjerenstva i novovjekog AFŽ-a (Mreže antifašistkinja Zagreba), Etičko povjerenstvo uputilo je upozorenje NEOVISNIMA ZA HRVATSKU i našemu kandidatu, generalu Željku Glasnoviću zbog fotografije u obliku predizbornog plakata na kojem se general Glasnović obraća „jugozomboidima“.

Etičko povjerenstvo, odreda sastavljeno od dičnih antifašista i naprednih mislilaca stasalih u samoupravnome socijalizmu, zahtijeva da se taj plakat ukloni i da se i mi kao stranka i general Glasnović „javno ispričamo“ zbog njegova objavljivanja.

Upozorenje otklanjamo s indignacijom. Fotografija i plakat generala Glasnovića upravljen je jugozomboidima (što je termin koji je general Glasnović bezbroj puta bez ikakve sankcije upotrijebio u Hrvatskome saboru, a i inače u javnome životu!), te ima jasnu obrambenu poruku: „Jugozomboidi imaju plan za Hrvatsku“, ali će se taj njihov plan razbiti o hrvatsku šaku. Tako je bilo i 1991./92., a tako će biti i sada.

Prema tome, nikakvim jugozomboidima, njihovim sljednicima i zaštitnicima se ne ćemo ispričati (nego ponavljamo: njihov će se plan nasukati i danas i sutra!), a hrvatskomu se narodu nemamo zašto ispričavati.

On je uz nas, a mi smo uz njega – vrijeme je za Hrvatsku!

Neovisni za Hrvatsku

Etičko povjerenstvo traži da Glasnović ukloni izborni plakat

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Herman Vukušić: Loša demagogija dobrog doktora

Objavljeno

na

Objavio

Mirando Mrsić, predsjednik stranke “Demokrati”, godinama je radio na KBC-u Zagreb, gdje je slovio za izvrsnog liječnika-internistu. Dapače, mnogi moji pacijenti, hrvatski branitelji, koji su uz PTSP imali i neku hematološku bolest, o kolegi Mrsiću imali su samo riječi hvale.

Ovih dana smo svjedoci pokušaja politikantstva tog uspješnog liječnika da na temi “povlaštenih” braniteljskih mirovina ušićari koji glas na predstojećim izborima za EU parlament.

Pri tome se, eto, čudom čudi zašto na njegovo lamentiranje o razdvajanju braniteljskih i radničkih mirovina oštro reagiraju iz Ministarstva hrvatskih branitelja.

Evo sada nekoliko činjenica za širu hrvatsku javnost koje je kolega Mrsić možda zaboravio od kada je prestao biti ministar rada:

1) Zašto se ne razdvajaju i mirovine aboliranih pripadnika neprijateljskih paravojnih snaga koje su započele agresiju na Republiku Hrvatsku, a nosioci tih mirovina mahom su na državnom proračunu države protiv koje su ratovali?

Iste se broje u tisućama, a kolega Mrsić vodio je upravo resor rada kada je smanjivao braniteljske mirovine…..

2) Za vrijeme mandata ministra Mrsića uveden je sustav vještačenja po kojem se ratni PTSP u prethodno navedenoj aboliranoj populaciji odmah cijeni sa 30% tjelesnog oštećenja za stalno, dok hrvatski branitelji dan danas (četvrt stoljeća nakon rata!) za istu bolest dobijaju isključivo privremena rješenja!

3) Niti jedna civilna radnička invalidska mirovina nije prošla VIŠE OD DESET revizija u proteklih dvadeset godina, dok branitelji jesu, u pravilu uz huškačku medijsku kampanju sa dugotrajnim negativnim psiho-socijalnim posljedicama.

Ovo se posebno odnosi na vrijeme prvog vladajućeg mandata SDP-a (2000. – 2004.) dok je kolega Mrsić još uvijek bio istaknuti član te stranke.

4) Sve “privilegirane” braniteljske mirovine uvjetovane su stupnjem oštećenja organizma, odnosno branitelji moraju imati status HRVI-ja.

Ovo ne vrijedi NITI ZA JEDNU civilnu radničku mirovinu, što sa medicinsko-vještačkog stajališta predstavlja popriličnu prednost u odnosu na braniteljsku populaciju, a ne obrnuto.

Štoviše, za sve “nove” slučajeve HRVI-ja, prije njihovog vještačenja obavezna je i klinička stručna procjena koja kroz bolničku obradu dokazuje eventualnu povezanost njihovog tjelesnog oštećenja sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Niti jedna radnička invalidska mirovina ne pretpostavlja slični postupak.

4) U sve ovo predizborno “kukanje” na političkoj sceni o “povlaštenim” braniteljskim mirovinama oglasili su se i neki navodni branitelji koji su svoju poslovnu karijeru započeli preprodajom ukradene audio-tehnike.

Naravno da tu mislim na Krešu Beljaka koji je svojim govorom mržnje prema političkim oponentima već više puta zgrozio hrvatsku javnost, ali to “demokratu” Mrsića do sada niti jednom nije zasmetalo…..

Na koncu kada doktor Mrsić i bivši mu kolega ministar Matić govore o porastu broja hrvatskih branitelja zaboravljaju sa se porast dogodio upravo za njihovog mandata, što se jasno već tada vidjelo u notornom Registru hrvatskih branitelja!

A ministar Medved posve je u pravu kada govori o kaznenoj odgovornosti članova bivše vlade: zamislite koliko njih bi sudski odgovaralo samo zbog objave spomenutog Registra nakon što je prošle godine donešena Opća uredba o zaštiti podataka?

Srećom po njih, upravo je Medved taj sramotni Registar i ukinuo…..

Herman Vukušić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari