Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Zbog čega na spomeniku u Borovu Selu ne piše „ništa“ osim imena?

Objavljeno

na

Na sjećanje na pokolj 12 nevinih hrvatskih policajaca 2. svibnja 1991., kojeg su počinili Srbi, u središtu ovog mjesta, 2002. svečano je podignuto spomen obilježje.

Do tog vremena počast se ovim junacima odavala na početku sela, gdje je bilo zasađeno 12 jablanova.

Međutim, kako smo svake godine, u tradicionalnoj Karavani „Da se ne zaboravi“, na čelu s mojom malenkošću, obilazili to mjesto, manje-više uvijek smo ga morali prvo očistiti i dovesti u red.

Stoga sam odlučio da u suradnji s nekim vukovarskim Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata u selu, na mjestu gdje su poginuli policajci, sami postavimo dostojno spomen obilježje. Ali, to nije bilo ni malo lako, jer je riječ o selu nastanjenom srpskim stanovništvom, koji nisu željeli ni čuti za nešto takvoga. Nu, to nas nije obeshrabrilo.

Plan je bio da „preko noći“ neki od hrvatskih branitelja postave postolje, a mi ćemo, kao predstavnici UBIUDR, donijeti spomen ploču i drugi dan je u miru i tišini otkriti. Takav sličan plan već mi je „upalio“ u Kninu.

Tamo su kninski branitelji doslovce preko noći napravili postolje na kninskoj tvrđavi (u dosluhu s tadašnjim ravnateljem muzeja), a moja je malenkost zajedno s nekoliko branitelja iz Koprivnice autobusom (!) dopremila spomen ploču u čast i slavu prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.

Bilo je to u hrvatskoj državi prvo spomen obilježje u tom kraju, na što smo poglavito ponosni. Nu, kad su prije nekoliko godina postavljali spomenik Tuđmanu na kninskoj tvrđavi novo vodstvo tamošnjeg muzeja jednostavno je doslovce preko noći, a da nikoga nisu obavijestili, srušilo taj (prvi!) spomenik, „prepisali“ ono što je ispod njega pisalo i to stavili ispod Tuđmanove skulpture, a spomen ploču „bacili“u skladište! Svaka čast, majstorima!

Ali, vratimo se na spomenik u Borovu Selu. U vrijeme kad smo sami željeli podići to spomen obilježje ministar unutarnjih poslova bio je Šime Lučin, koji je vrlo brzo saznao („Udba sve dozna“) što mi želimo.

Pohvalio je tu ideju, ali mi je u telefonskom razgovoru rekao da to ipak moraju „blagosloviti“ Srbi koji tamo žive. I da ne dužimo donijeta je odluka da se spomen obilježje podigne na mjestu gdje je ono sada, odmah pokraj spomenika partizanskim antifašistima, a ne na mjestu gdje se stvarno odigrao pokolj hrvatskih policajaca.

Lučin je zamolio je li bi tadašnja moja braniteljska udruga (UBIUDR Podravaka) za tu namjenu mogla osigurati barem pola financijskih sredstava. Ta sredstva u vrlo kratkom vremenu uspio sam osigurati zahvaljujući Srbinu Drenislavu Žekiću (glavnom voditelju tv dnevnika Tv Zagreb do početka devedesetih!) koji je u to vrijeme bio zaposlen i imao veliki utjecaj u ovom prehrambenom gigantu.

Žekić je rođen kraj Borova Sela, u jednom četničkom naselju, i pristao je pomoći pod uvjetom da ga na otvorenju nigdje ne spominjemo. I nismo.

Međutim, kad je došlo do svečanog otvorenja spomenika, iznimno smo se iznenadili da su na njemu bila napisana samo imena 12-torice poginulih hrvatskih policajaca, a ispod toga Ministarstvo unutarnjih poslova RH! Ni slova o tome tko je pobio sve te ljude i protiv koga smo se borili!

Na trom službenom spomeniku još ni danas nije ništa dodano, tako da se vjerojatno i sada oni koji ne znaju pitaju, tko su: Stjepan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Čatić.

Nepravdu su, prije nekoliko godina, donekle ispravili ratni zapovjednici Specijalne policije MUP-a RH, koji su ispod (!) tog spomenika samoinicijativno (sic!) postavili ploču na kojoj piše što se tu zapravo dogodilo!

Vrijeme je da se i na tom spomeniku u čast i slavu poginulih hrvatskih policajaca napiše, odnosno „ukleše“, tko su bile žrtve, a tko agresori na Republiku Hrvatsku, bez obzira što će na to reći, odnosno „graktati“ Srbi koji žive u Borovu Selu.

To je najmanje što možemo učiniti za one koji su dali svoje živote i koji su najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

Položeno cvijeće i zapaljene svijeće na grobove 12 policajaca ubijenih u Borovu 1991.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MORH najoštrije osuđuje napad u Puli

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo obrane i Hrvatska vojska najoštrije osuđuju napad u Puli i izražavaju žaljenje zbog događaja

Povodom slučaja napada na stariju osobu iz Pule, koji se dogodio dana 21. srpnja 2019. u Puli, Ministarstvo obrane objavljuje reagiranje:

Prema informacijama dobivenim od strane nadležnih državnih tijela, postoje osnove sumnje kako je jedan od trojice napadača, pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, koji je izvan radnog vremena, izvan redovne djelatne službe sudjelovao u napadu na stariju osobu.

Ako se kriminalističkim istraživanjem utvrdi da je pripadnik Hrvatske vojske počinitelj kaznenog djela, pokrenut će se kazneni i stegovni postupak koji za kaznu može imati prestanak djelatne vojne službe, priopćio je MORH

Ministarstvo obrane i Hrvatska vojska najoštrije osuđuju napad u Puli i oštro sankcioniraju bilo kakav oblik nasilja. Riječ je o izdvojenom slučaju neprimjerenog ponašanja koje smatramo nedopustivim.

Ovim putem, Ministarstvo obrane izražava žaljenje zbog predmetnog događaja i upućuju isprike zbog nedopustivog ponašanja pripadnika OS RH.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Da pukneš od smijeha. ‘Svi’ su korumpirani osim Mrsića! Što čeka DORH?

Objavljeno

na

Bivši šef stožera u predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića i bivši liječnik Ivice Račana, notorni Mirando Mrsić, „zasluženo“ je dobio nekoliko stranica intervjua u jednim dnevnim novinama (Večernji list, 21. srpnja 2019.). Šef Demokrata, kako ga nazivaju, koji inače više ništa ne predstavlja u hrvatskoj politici, skrenuo je pozornost na svoju malenkost objedama, klevetama i marginaliziranjem, prije svega, HDZ-a, a potom i hrvatskih branitelja i stradalnika. Za Vladu Andreja Plenkovića kaže da je „najkorumpiranija vlada od svih do sada“.

To drugim riječima znači da su sve bile korumpirane, samo neke više, druga manje, pa i ona u kojoj je sjedio ovaj politikant. Ne znamo je li ovo čitaju i oni u DORH-u i Uskoku, jer ako je to točno, onda su oni na potezu, a Mrsić je dužan reći sve što zna, ili pak ako to nije istina, ili se ne može dokazati, onda neka kazneno odgovara što širi takve navodne dezinformacije. Također ističe da nema sitnih i velikih afera, da ljudi znaju da se od plaće ne mogu kupovati vile, da im ministri bahato pljuju u lice i poručuju da beru lavandu ako žele biti bogati. (Sve je to nažalost istina.) Za Plenkovića kaže da je „velika prevara“, da se okružio poslušnicima, te uveo u vladu hrpu korumpiranih i nesposobnih ministra. Za njega je HDZ potpuno nezasluženo prisvojio domoljublje, jer da su u rat išli lijevi i desni i da je toj stranci uspjela priča da su oni čuvari domoljublja, u čemu veliku ulogu igraju i neke braniteljske udruge. (Ne, „čuvari domoljublja“ su on i Račanovi komunisti, koji ni onda ni danas nisu željeli i ne žele Hrvatsku!). Nije mu pravo što je HDZ braniteljima dao  neka prava na koja ostali građani, s pravom, negoduju i reagiraju. Ne slaže se ni s braniteljskim mirovinama, jednom riječju ne slaže se ni sam sobom!

A građani, da ga pitamo, ne negoduju što takvi kakav je i on rijetko dolaze u hrvatski Sabor, a plaćani su kao da rade „dan i noć“?

S druge pak strane ovaj politički kameleon ima velike simpatije za Ivu Josipovića, a poglavito za Zorana Milanovića, za kojeg misli da je najbolji predsjednički kandidat. Čak su, veli, i tijela Demokrata (koji ništa ne predstavljaju u hrvatskoj politici!) na njegov prijedlog  podržala kandidaturu Milanovića za predsjednika RH. Po njemu, koji je među ostalim itekako zaslužan što nam je jedno vrijeme na čelu države bio i žalosni i jadni Josipović, Milanović izaziva, što drugi ne (?) emocije kod građana , ali ne pjevanjem ili paradiranjem. Posljednjih pet godina, oštar je Mrsić, gledamo estradizaciju funkcije predsjednika države. Kolinda Grabar Kitarović,  po njemu, nema stav ni o notornim povijesnim činjenicama, već se može reći da joj je mandat bio „u ništa“.

Stoga treba na vlast ponovno dovesti nekog „prekaljenog“ komunistu i udbaša, koji  će imati jasan stav, ne samo o povijesti nego i o svemu drugom.

A nakon Josipović, Milanović je taj koji se može „ugurati“ u ovakav, inače nama iznimno dobro poznati kalup.

Kad su ga pitali: zašto doktori ulaze u politiku, odgovorio je da je razlog što ne žele da se politika bavi njima!

Prije Domovinskoga rata, Mrsić je studirao u Americi, ali kad su krenuli prvi balvani vratio se u Hrvatsku. Tko je prije 1990. mogao studirati u Americi, valjda samo oni koji su bili na popisu Udbe, ili pak vjerni politici Račana i njegovih kompanjona!

Nakon povratka iz SAD-a, u Hrvatskoj ga je čekala sjajna politička karijera, tim prije jer je očito bio provjeren KPJ-SDP kadar. Kad su ga u SDP-u „nogirali“, jer im je svojim političkim bedastoćama očito kvario ugled, nije se vratio u zdravstvo, kamo pripada, već natrag u politiku, u nekakve Demokrate, koji imaju članova kao jedna malo veća obitelj. Mandat nije želio vratiti, baš kao ni drugi, već je prigrlio saborsku plaću i privilegije, jer sad se on očito po političkoj liniji bavi svojim kolegama u zdravstvu, „pomaže“ da ono bude bolje i kvalitetnije, umjesto da se pokrije preko glave i utihne.

Baš zahvaljujući takvim politikantima, hrvatska politika je tu gdje jeste. Kad vas izbace iz jedne stranke vi osnujete novu, zadržite saborsku fotelju i sve privilegije, postanete „nezavisni“ i dalje poput Mrsića lupetate i dajete savjete, kao da smo zaboravili gdje je sve taj bio i što je radio.

Dovoljno se prisjetiti da je u Vladi Zorana Milanovića bio ministar rada i mirovinskog sustava te da je njegovim radom i zalaganjem otpočela agonija u ovim sektorima.

Pametnom dosta.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari