Pratite nas

Reagiranja

Mladen Pavković: Zbog čega na spomeniku u Borovu Selu ne piše „ništa“ osim imena?

Objavljeno

na

Na sjećanje na pokolj 12 nevinih hrvatskih policajaca 2. svibnja 1991., kojeg su počinili Srbi, u središtu ovog mjesta, 2002. svečano je podignuto spomen obilježje.

Do tog vremena počast se ovim junacima odavala na početku sela, gdje je bilo zasađeno 12 jablanova.

Međutim, kako smo svake godine, u tradicionalnoj Karavani „Da se ne zaboravi“, na čelu s mojom malenkošću, obilazili to mjesto, manje-više uvijek smo ga morali prvo očistiti i dovesti u red.

Stoga sam odlučio da u suradnji s nekim vukovarskim Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata u selu, na mjestu gdje su poginuli policajci, sami postavimo dostojno spomen obilježje. Ali, to nije bilo ni malo lako, jer je riječ o selu nastanjenom srpskim stanovništvom, koji nisu željeli ni čuti za nešto takvoga. Nu, to nas nije obeshrabrilo.

Plan je bio da „preko noći“ neki od hrvatskih branitelja postave postolje, a mi ćemo, kao predstavnici UBIUDR, donijeti spomen ploču i drugi dan je u miru i tišini otkriti. Takav sličan plan već mi je „upalio“ u Kninu.

Tamo su kninski branitelji doslovce preko noći napravili postolje na kninskoj tvrđavi (u dosluhu s tadašnjim ravnateljem muzeja), a moja je malenkost zajedno s nekoliko branitelja iz Koprivnice autobusom (!) dopremila spomen ploču u čast i slavu prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.

Bilo je to u hrvatskoj državi prvo spomen obilježje u tom kraju, na što smo poglavito ponosni. Nu, kad su prije nekoliko godina postavljali spomenik Tuđmanu na kninskoj tvrđavi novo vodstvo tamošnjeg muzeja jednostavno je doslovce preko noći, a da nikoga nisu obavijestili, srušilo taj (prvi!) spomenik, „prepisali“ ono što je ispod njega pisalo i to stavili ispod Tuđmanove skulpture, a spomen ploču „bacili“u skladište! Svaka čast, majstorima!

Ali, vratimo se na spomenik u Borovu Selu. U vrijeme kad smo sami željeli podići to spomen obilježje ministar unutarnjih poslova bio je Šime Lučin, koji je vrlo brzo saznao („Udba sve dozna“) što mi želimo.

Pohvalio je tu ideju, ali mi je u telefonskom razgovoru rekao da to ipak moraju „blagosloviti“ Srbi koji tamo žive. I da ne dužimo donijeta je odluka da se spomen obilježje podigne na mjestu gdje je ono sada, odmah pokraj spomenika partizanskim antifašistima, a ne na mjestu gdje se stvarno odigrao pokolj hrvatskih policajaca.

Lučin je zamolio je li bi tadašnja moja braniteljska udruga (UBIUDR Podravaka) za tu namjenu mogla osigurati barem pola financijskih sredstava. Ta sredstva u vrlo kratkom vremenu uspio sam osigurati zahvaljujući Srbinu Drenislavu Žekiću (glavnom voditelju tv dnevnika Tv Zagreb do početka devedesetih!) koji je u to vrijeme bio zaposlen i imao veliki utjecaj u ovom prehrambenom gigantu.

Žekić je rođen kraj Borova Sela, u jednom četničkom naselju, i pristao je pomoći pod uvjetom da ga na otvorenju nigdje ne spominjemo. I nismo.

Međutim, kad je došlo do svečanog otvorenja spomenika, iznimno smo se iznenadili da su na njemu bila napisana samo imena 12-torice poginulih hrvatskih policajaca, a ispod toga Ministarstvo unutarnjih poslova RH! Ni slova o tome tko je pobio sve te ljude i protiv koga smo se borili!

Na trom službenom spomeniku još ni danas nije ništa dodano, tako da se vjerojatno i sada oni koji ne znaju pitaju, tko su: Stjepan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Čatić.

Nepravdu su, prije nekoliko godina, donekle ispravili ratni zapovjednici Specijalne policije MUP-a RH, koji su ispod (!) tog spomenika samoinicijativno (sic!) postavili ploču na kojoj piše što se tu zapravo dogodilo!

Vrijeme je da se i na tom spomeniku u čast i slavu poginulih hrvatskih policajaca napiše, odnosno „ukleše“, tko su bile žrtve, a tko agresori na Republiku Hrvatsku, bez obzira što će na to reći, odnosno „graktati“ Srbi koji žive u Borovu Selu.

To je najmanje što možemo učiniti za one koji su dali svoje živote i koji su najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

Položeno cvijeće i zapaljene svijeće na grobove 12 policajaca ubijenih u Borovu 1991.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Da ima obraza Budimir Lončar nikad ne bi nogom kročio u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Budimir Lončar počinio je zločin prema hrvatskome narodu. To je neoboriva činjenica koju ne može opovrgnuti nitko. I da je bilo pravde, da naši državnici vode brigu o nacionalnim interesima, on bi završio na robiji a ne bi se danas šepurio po Zagrebu.

U situaciji kad smo bili potpuno razoružani (jer, u svibnju 1990. godine Ivica Račan je predao vojsci kompletno naoružanje naše Teritorijalne obrane), on se kao “savezni sekretar za inostrane poslove” (dakle, ministar vanjskih poslova tadašnje SFRJ), u vrijeme kad ova država već faktički nije postojala, žestoko zalagao za to da nam se uvede embargo na uvoz naoružanja i ratne opreme.

Tako smo praktično nakon zabrane uvoza naoružanja za područje tadašnje SFRJ bili izručeni na milost i nemilost do zuba naoružanom agresoru – Srbiji, “JNA” i Crnoj Gori.

Ne samo da je spomenuti Budimir Lončar nogama i rukama kopao kako bi nam onemogućio obranu od krvave i brutalne agresije, on je kroz cijelo vrijeme procesa osamostaljenja Republike Hrvatske oštro istupao protiv tog koncepta i trudio se svim silama onemogućiti ga. Da se njega i Račana pitalo i da su oni o tomu odlučivali, naša bi budućnost bila “Velika Srbija”, to je jasno kao dan.

I ta prispodoba, olinjala komunistička gnjida, skojevac iz 1943., stogodišnji ishlapjeli metuzalem, politički mešetar i pokvarenjak bez trunke morala i karaktera, nakon rata se dovukao u Hrvatsku i zasjeo u Ured predsjednika države – prvo Mesića, potom i Josipovića, na sramotu ove zemlje i svih nas.

Preko granice ga nismo smjeli pustiti, a ne posaditi na Pantovčak!

Vratio se poput nečastivog na mjesto zločina, pokvariti što se još može i naštetiti Hrvatskoj s čijom se samostalnošću nikad nije pomirio (jednako kao i njegove bivše gazde Mesić i Josipović).

Andrija Hebrang: Budimir Lončar i Ivica Račan najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj

Ovih dana se digla graja oko nagrade Grada Zagreba. Sin Kumrovečke škole, Račanov omladinac, poklopac za svaki lonac, čovjek za sve režime i vlade, operiran od srama, beskrupulozni karijerist i trgovac maglom Milan Bandić, odlučio je tu nagradu dati baš Lončaru – kao zahvalu i priznanje za svu štetu koju nam je do sada napravio!

To ima samo kod nas!

I još ga Pavle Kalinić brani i objašnjava to nekim “širim kontekstom”!? E, pa taj “širi kontekst” neka Pavle i Milan prakticiraju u svojim privatnim kućama, stanovima, vikendicama, firmama, a ne kao oficijelni predstavnici Grada Zagreba. Neka u svoje ime podignu mauzolej Bude Lončara i pred njegovim kipom klanjaju svakodnevno do mile volje, ali neka to ne čine u ime Zagreba i njegovih građana!

Nema tu nikakvoga “šireg konteksta”! Budimir Lončar je štetočina i sukrivac je za smrt tisuća naših građana, za žrtve kojih ne bi bilo da smo se imali čime braniti! Zna on to jako dobro! I da ima imalo karaktera, mrvu ljudske savjesti i časti, nakon rujna 1991. godine, nikad više ne bi nogom kročio u Hrvatsku!

To je jedini kontekst koji priznajemo mi koji smo se za ovu zemlju borili i pokapali svoje prijatelje u vrijeme kad nas je Budina “JNA” skupa s četnicima tukla iz svih oružja i oruđa, rušila nam gradove i sela, razarala crkve, škole, mostove, pruge i groblja.

On je oduvijek pripadao tom svijetu, a ne nama.

I na kraju, doista ne znam, što će nam u javnom i političkom životu taj stogodišnji metuzalem – komu on i čemu koristi i iz kojih ga razloga Bandić, Kalinić i slični likovi brane i zastupaju!?

Hrvatska Vlada demokratskog jedinstva donijela je nedugo poslije uvođenja embarga (27. rujna 1991. godine) mišljenje u kojemu otkazuje pravo Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa u ime Republike Hrvatske i u njemu kaže slijedeće:

“Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku. Takvi pristrani stavovi gospodina Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeća sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i ‘zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako žalostan način od strane uzajamno isključivih političkih opcija’. Neprihvatljivo je i žalosno da stanje u Jugoslaviji i napadnutoj Hrvatskoj bolje od gospodina Lončara poznaju, razumiju i tumače diplomati stranih zemalja što je posebno došlo do izražaja u nastupu američkog državnog sekretara gospodina Jamesa Bakera na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. U skladu s izraženim ocjenama Vlada RH odriče pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske.”

(Vidi: https://www.vecernji.hr/vijesti/loncar-91-osudio-hrvatsku-na-smrt-823828; stranica posjećena 20.2.2019.)

Misle li Budini prijatelji i obožavatelji da smo mi Hrvati doista tako kratke pameti i da ne znamo što nam se događalo i tko je bio tko u krvavoj drami koju smo proživljavali punih 5 godina?

Treba im na svakom koraku jasno dati do znanja DA NAM TAKVI U HRVATSKOJ NE TREBAJU!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Odvjetnik Marka Perkovića Thompsona odgovorio Novoj TV

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji, danas smo dobili upit od Nove TV (Dnevnik) da u svrhu izrade priloga koji će biti emitiran u Dnevniku u 19:15 sati, komentiramo našu objavi na FB stranici. Kako u ranijim vijestima Nova TV najavljuje prilog vezan za našu objavu, te kako je to sad “udarna” tema, a ako zbog mogućeg ograničenog vremena na TV-u bude dio našeg odgovora skraćen, ne želimo da budete i vi zakinuti.

U screenshotu su pitanja novinarke Nove TV Petre Buljan, a ispod cijeli odgovor.

Poštovana, vaša pitanja su tako intonirana da u startu onemogućuje onoga koji odgovara, da jasno izrazi bitan sadržaj problematike o kojoj govorite, ukoliko bi se pojedini odgovor odnosio isključivo na konkretno pitanje.

Okolnost da hrvatski branitelj, Marko Perković Thompson koristi izraz kojega su koristili hrvatski branitelji kako dragovoljci HOS-a tako i ostali branitelji u obrani domovine od udružene srpske i jugoslavenske agresije, kao i sam izraz mogu biti sporni jedino onima kojima je sporna i obrana hrvatske države.
Izraz Za dom spremni je izraz kojega kako Marko Perković tako i većina stanovnika ove zemlje, doživljavaju kao izraz iz Domovinskog rata, kojega su koristili hrvatski branitelji, koji se kao takav nalazi na službenim dokumentima u uporabi u Republici Hrvatskoj, na ratnoj zastavi HOS-a, kao takav je službeno registriran te se obilježja s izrazom Za dom spremni koriste pri obljetnicama, mimohodima i ostalim manifestacijama u kojima sudjeluju i pripadnici HOS-a, te ga ne smatraju spornim.

Predmetni izraz može podizati tenzije jedino kod onih koji, držeći ga ustaškim pozdravom, duboko u sebi i ovu državu smatraju ustaškom, borbu za hrvatsku samostalnost smatraju ustaškom secesijom te bi, da im se ukaže prilika, sa svima onima koji ne pripadaju njihovom svjetonazoru i političkom odabiru, postupali onako kako se postupalo s ustašama i ne samo s ustašama po završetku drugog svjetskog rata.

Okolnost da se Predsjednica ogradila od predmetnoga izraza ne znači ništa.

Ne ulazeći u taktike usmjerene povećavanju rejtinga među biračima, ističemo da se od istine ne može ograditi pa tako ni od uloge dragovoljaca HOS-a kao i ostalih hrvatskih branitelja dragovoljaca u Domovinskom ratu, kao ni od činjenice da pod tim izrazom od 91-95 nije nitko činio nikakve zločine.
Sve dok se predmetni izraz ne dovodi u kontekst s NDH, isti ostaje pozdrav, izraz i geslo iz Domovinskog rata i kao takav može smetati jedino onima kojima općenito smeta Hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu.

Na pitanje “Tko stoji iza konkretne objave” nemamo potrebe odgovarati, jer je pitanje postavljeno pretenciozno u najmanju ruku kao da se dogodila kakva diverzantska akcija, nalik na diverzantske akcije mladih skojevaca iz odgovarajućih trash filmova komunističke tematike kao i na ovovjekovne smiješne noćne akcije mladih orjunaša u rangu pritiskanja zvona na portafonima i bježanja nakon toga, a ne objava izraza koji je objavljen već toliko puta i u objavi kojega nema ničega spornog.

U ime menadžementa Marka Perkovića Thompsona
Odvjetnik Davor Karačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari