Pratite nas

Mladi bježe zbog ocjena, stari zbog odbačenosti

Objavljeno

na

Samo je ove godine u Hrvatskoj prijavljeno 2500 nestalih osoba. Mnogi od njih samovoljno napuštaju svoje domove. Kako bi potraga bila što uspješnija, važno je što prije prijaviti nestanak – dok su tragovi još svježi. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), u posljednje 23 godine prijavljeno je više od 24 tisuće nestanaka osoba. Trenutno se traga za 2434 osobe, u što su ubrojeni nestali i prije 1990. godine pa sve do današnjeg dana. Čak 70 posto njih čine osobe kojima se izgubio trag za vrijeme Domovinskog rata. Iako su obitelji tražile proglašenje smrti, MUP i dalje traga za njima.

Od 2500 prijavljenih nestanaka u ovoj godini, u evidenciju je ušlo 62 mladih u dobi od 14 do 18 godina. 500 nestanaka se odnosilo na punoljetne osobe do 65. godine života. U istom periodu zatvoreno je 1466 potraga, od kojih su neke započete prethodnih godina. Čak su 22 ovogodišnja slučaja povezana s trgovinom ljudima, no taj će se broj, vjerojatno, do kraja godine i povećati. U prošloj godini brojka je iznosila 33.

Zabrinjavajući broj nestanaka

Jedan on onih koji traga za nestalima je i Goroslav Šmaguc, privatni detektiv s bogatim iskustvom rada u MUP-u, a koji od 2001. godine vodi Privatnu detektivsku agenciju „Shark“. Naime, Hrvatska je privatnim detektivima posebnim zakonom dala ovlasti traganja za nestalima pri čemu nisu rijetke suradnje MUP-a i privatnih istražitelja. U posljednje vrijeme u potrage su se aktivno uključili i internetski portali koji tjedno objavljuju podatke iz baze Nacionalne evidencije nestalih osoba.

„Kada netko nestane, obaveza je obitelji da o tome obavijesti policiju. Intenzivno pratim ovu problematiku. Mislim da su učestali nestanci pojava koja egzistira unatrag više godina. Nije to samo dojam da je nestalih više jer se o njima sada piše po portalima. Meni je to zabrinjavajuće“, kaže Šmaguc u razgovoru za Deutsche Welle.

Iako će obitelj u slučaju nestanka najčešće pomisliti na najgore – ubojstvo ili trgovinu ljudima, posebno ako se radi o mladima, većinu nestalih čine osobe koje su ipak samovoljno napustile svoj dom. U MUP-u tako doznajemo da mladi u Hrvatskoj najčešće bježe iz odgojnih ustanova i zatvora u kojima izdržavaju odgojne mjere. Potom slijedi samovoljno napuštanje obitelji, posebno u vrijeme zaključivanja ocjena u školama, ali i u vrijeme ljetnih festivala i koncerata. Broj takvih je velik, ali, srećom, policija ih brzo locira i vrlo uspješno vraća roditeljima.

Mladi su skloni avanturama

I detektiv Šmaguc potvrđuje da mladi bježe od kuće najviše zbog sukoba s roditeljima, ali i avanturizma. Prije godinu i pol je tako tragao za dvije maturantice.
Najveća potraga u Hrvatskoj pokrenuta je zbog mlade djevojke Antonije Bilić

Najveća potraga u Hrvatskoj pokrenuta je zbog mlade djevojke Antonije Bilić

„Igrom slučaja radilo se o meni poznatim osobama pa sam odmah preuzeo slučaj. Pretpostavljali smo da su krenule u smjeru Splita autobusom. Uspjeli smo ih presresti u Makarskoj. Od kuće su sa sobom ponijele veliku količinu novca, a tamo su ih čekala dva muškarca iz Bosne i Hercegovine. Razlog može biti svakakav.“

Odrasle osobe najčešće odlaze od kuća zbog socijalnih i zdravstvenih problema. Ljudi se teško mire s bolestima, nemaju posla, opterećeni su društvenom zbiljom. Starije na odlazak natjeraju bolesti, često i demencije, ali i otuđenost od djece; osjećaj odbačenosti i nepotrebnosti. Upravo takvi slučajevi nerijetko završavaju samoubojstvom, doznajemo u MUP-u.

Važno je krenuti dok je trag svjež

Šmaguc je tragao za nestalima svih životnih dobi i kaže da je teško reći koliki je uspjeh tih potraga. „K nama klijenti dođu kad su već jako zabrinuti i kada žele pojačati potragu. Policija raspiše potragu, obavi razgovore i tu uglavnom sve stane. Ne kažem da policija nije učinkovita, no obzirom na opseg posla kojeg obavljaju, mislim da tragaju s puno manjim intenzitetom od privatnih detektiva koji danima na terenu prikupljaju podatke.“ Naš sugovornik ističe nedavni slučaj nestanka muške osobe srednje dobi u kojem su bili odmah angažirani. „Imali su informaciju da je zadnji signal mobitela uhvaćen na području Varaždinskih Toplica. Odmah smo krenuli u pretragu terena oko repetitora i vrlo brzo smo pronašli vozilo nestale osobe. Padala je kiša i nismo mogli tragati po noći. Ujutro je trebala biti angažirana i policija s psima. Moja ekipa je rano krenula i za nekoliko sati smo pronašli nestalog. Nažalost, radilo se o samoubojstvu.“

No u uvjetima gospodarske krize i sve teže borbe za egzistenciju, mnogi građani nemaju novca za angažirati privatnog detektiva. „Mi kažemo klijentima da istina ili činjenica koju treba istražiti nemaju cijene. Kad osoba nestane ili su u pitanju kaznena djela, pokaže se da istina zaista nema cijene“, komentira ovaj detektiv. I pri tome je važno istragu što ranije pokrenuti kako se tragovi ne bi „ohladili“. „Radili smo na slučaju traffickinga s policijom prije nekoliko godina, ali bili smo prekasno angažirani i nestala osoba nikada nije pronađena“, priča Šmaguc, vlasnik jedne od 16 detektivskih agencija u Hrvatskoj.

I za neopreznim turistima se traga
I Dražen Jambrešić je u evidenciji nestalih osoba

I Dražen Jambrešić je u evidenciji nestalih osoba

U MUP-u nam skreću pozornost i na „sezonska traganja“ tijekom ljetnih mjeseci kada se brojni strani turisti, nesvjesni opasnosti, bez opreme i potrebnog znanja zapute u planine ili podvodni ribolov. Nisu tako rijetki slučajevi kada se cijele obitelji bez vode i hrane, ali i odgovarajuće obuće i odjeće, za najveće žege upute na planinske vrhove, upozorenjima unatoč. Tada se u potragu uključuju svi, od Gorske službe spašavanja, preko običnih građana do vatrogasaca i vojske. I sve to na teret hrvatske države koja još uvijek nije regulirala način kako naplatiti nastale troškove potraga koje se često danima vode i iz zraka.

Uz sve to, sam ulazak u Europsku uniju je, kažu u MUP-u, dvosjekli mač. Iako međunarodna policijska suradnja pruža brojne mogućnosti u traganju za nestalima, istovremeno otvorene granice pospješuju migracije. „Sada svaki maloljetnik s osobnom iskaznicom može otići u inozemstvo“, slikovito nam opisuje stanje policijski službenik s kojim smo razgovarali. Kaže, malo tko kontrolira što djeca i tinejdžeri rade na internetu i s kime se dopisuju. „Danas je u Zagrebu, a sutra već možda u Grazu ili Ljubljani“, zaključuje.

DW.DE

facebook komentari

Politika

Medijsko žalovanje za “posljednjim mohikancem Partije” koji je napustio Most

Objavljeno

na

Objavio

Odlazak Vlahe Orepića iz kluba Mosta u dijelu medija prikazan je kao nacionalna katastrofa. U tom duhu Večernji list odmah je na naslovnici ocijenio da je Most “teško uzdrman” i da će se vjerojatno “utopiti na desnici”.[1]

Ovo mišljenje u većoj mjeri odražava svjetonazorske preferencije ovog glasila, nego mogućnost točnog predviđanja budućih događaja, jer su Most prije Orepića napustili Miroslav Šimić i Ivan Kovačić, te glavni savjetnik i po mnogima stvarni kreator ove stranke Ivica Relković. Međutim, Most nije nestao, piše Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

Zbog toga, iskazana žalost za Orepićevim odlaskom iz Mosta nije dobronamjerna briga za sudbinom ove stranke ili profiliranjem trećeg puta u hrvatskom političkom životu, nego izraz počasti upućen Orepiću za ono što je napravio dok je bio ministar unutarnjih poslova iz kvote Mosta.

U oba slučaja kada je bio ministar, Orepić je djelovao u Vladama koje su ocijenjene kao desne ili radikalno desne, te je zato smatran jedinim ljevičarom u vrhu vlasti nakon poraza SDP-a na parlamentarnim izborima.

Upravo ova okolnost, odnosno spoznaja da je Orepić SDP-ovac nakon SDP-a, odnosno “Posljednji Mohikanac Partije”, omogućili su mu značajnu medijsku podršku. Najočitiji primjer za to bio je članak radikalno lijevog portala Telegram, u kojem je navedeno da je upravo Orepić bio razlog što je HDZ prekinuo suradnju s Mostom i okrenuo se HNS-u:

“Kamen smutnje bio je, na razini principa, što je Most imperativno zahtijevao i dobio resor ministarstva unutarnjih poslova, a na planu funkcioniranja Vlade što je na čelu tog prevažnog (za HDZ, u njegovu samorazumijevanju, odlučujućeg) ministarstvu bio, kao i u prethodnoj Vladi, stameni mostovac Vlaho Orepić. U svom resoru nije dozvoljavao hadezeovske kadrovske kombinatorike i osobna mešetarenja, unatoč nezamislivim pritiscima. Striktno se držao propisa i zakonskih normi, kao “pijan plota”. I, što je najgore, povremeno je davao intervjue, u kojima je istupao veoma odrješito i samosvjesno.”[2]

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura MUP-a iz vremena Ranka Ostojića. Zbog toga je u lijevim medijima Orepić i pohvaljen te ocijenjen “stručnim”.

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura iz vremena SDP-ovog Ranka Ostojića.[3]  Orepićevim odlaskom otišli su Ostojićevi kadrovi, odnosno otišao je i Ranko Ostojić koji je do tada faktički vodio ovo ministarstvo.[4] Zato, nisu točni napisi prema kojima je aktualni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović smijenio Ostojićeve i Orepićeve ljude,[5]jer Orepićevih ljudi nije bilo. Postojali su samo Ostojićevi ljudi koje je sačuvao Orepić.[6]

Dosljedno ovoj Orepićevoj ulozi SDP-ovog spavača u Mostu jasno je ne samo zašto Večernji list i Telegram iskazuju zahvalnost za ono što je učinio Orepić dok je bio u Mostu, nego i stvarni razlog Orepićevog odlaska iz Mosta.

Orepić nije otišao iz Mosta jer se posvađao s Nikolom Grmojom ili zato što je odjednom shvatio kako je Božo Petrov prethodno bio u Hrastu. Orepić je napustio Most, jer svoj posao zadržavanja SDP-ove kadrovske strukture u MUP-u odradio onoliko koliko je mogao, te je od svojih nalogodavaca dobio častan otpust i kratkotrajni odmor prije upućivanja na novu dužnost.

Pitanje je samo hoće li Grmoja i Petrov sada, kad se pokazalo pravo Orepićevo lice, to napokon shvatiti. Za učenje nikad nije kasno. Potrebna je samo dobra volja.

Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca!?

Objavljeno

na

Objavio

Strateško partnerstvo (II)

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca? Moguće je, moguće, samo je pitanje kako se dogovara i tko dogovara strateško partnerstvo. Osnovno je pitanje, želi li netko strateško partnerstvo uopće, a ako želi, s kim ga želi.

Prije dva tjedna Hrvatska danas objavila je o tome što je zapravo strateško partnerstvo kod odabira borbenih zrakoplova i tko je u stvarnosti hrvatski strateški partner i u čemu se može očitovati to strateško partnerstvo. Taj Dan D se bliži, Hrvatska ima tri relevantne ponude, američku – s novim, skupim i najboljim zrakoplovima koji daju stratešku vojnu prednost za sljedećih 20 godina i izraelsku, te švedsku, malo jeftiniju, a u medijima spominjanu kao zadovoljavajuću.

Pišu: Ante Rašić i Neven Pavelić

No, najskuplja ponuda može biti ujedno i najjeftinija, točnije s njome se može vrlo lijepo zaraditi.

Priča prva

Negdje sredinom rujna u uvalu Martinšćica uplovio je ratni brod USNS Trenton iz sastava Američke ratne flote, točnije logistički brod Šeste flote na remont. Remont tog broda zove se strateško partnerstvo i zasigurno nije jeftin ali vjerojatno ni jedini koji će doći u Viktor Lenac na remont, ne samo Viktor Lenac već u skoro svako operativno osposobljeno brodogradilište u Hrvatskoj. Činjenica da je Američka ratna flota najbrojnija ratna flota na svijetu, a da je hrvatska brodogradnja jedna od najcjenjenijih u svijetu uz činjenicu da su obadvije zemlje prijateljske i članice NATO saveza otvara put ka ostvarivanju gospodarske suradnje, povećanju broja uposlenih i doprinosi punjenju državne blagajne. Otvaranje, točnije ugovaranja ovakvih poslova upravo je ono što je jedan od osnovnih parametara prilikom nabavke novih zrakoplova. Naplatom PDV-a, na obavljene radove velikim dijelom bi se otplatila godišnja rata za te zrakoplove, a da se ne računaju ostali benefiti ostvareni tom suradnjom.

Priča druga

Zrakoplovna baza Udbina, nastala za vrijeme SFRJ, svojevremeno je trebala biti okosnica razvoja Udbine i okolice. Danas je ta baza zapuštena, prepuštena korovu, a Udbina postaje grad duhova i staraca. Jedna, samo jedna pametna glava u Hrvatskoj trebala je već taj potencijal ponuditi SAD ili NATO na upravljanje i Udbina bi procvjetala. Zrakoplovna baza u Udbini treba biti strateški vojni objekt ne samo Hrvatske, već svih njenih saveznika.

Jedan borbeni zrakoplov opslužuje stotinjak ljudi, a eskadrila broji 24 ratna i desetak servisnih zrakoplova. Ta masa od nekoliko tisuća ljudi, treba negdje živjeti i to većina s obiteljima, negdje se hraniti i negdje provoditi slobodno vrijeme. Sve to su investicije, sve je to dohodak koji ide u blagajnu države, hrvatske države. Smještena uz najmoderniju prometnicu, blizu Jadranskog mora i Zagreba Udbina bi bila projekt višestruko veći od cijene koštanja borbenih zrakoplova.

Priča treća

Remontni zavod u Velikoj Gorici nije namijenjen niti predviđen za 12 zrakoplova ali mogao bi biti i centralni zavod za remont i održavanje na ovom dijelu Europe za NATO i njene saveznike.

Priča četvrta – energetika

Svi su vidjeli, bilo je na televiziji, Donaldu Trumpu stalo je do LNG terminala na Krku. Stalo je i EU. Hrvatskoj treba termoelektrana, baulja se s neinteligentnim rješenjima – Plomin 2 i 3, TE Peruća. Pametno rješene je velika TE na plin, tamo gdje ga ima, a to je LNG terminal.

Time se ubijaju još dvije muhe – jednim udarcem, jednostavno se ugase za zdravlje štetne TE Plomin na ugljen i TE na mazut koja zagađuje Rijeku.

Hrvatska želi otkupiti MOL-ove dionice, zašto to ne bi učinio strateški partner? Pa zato i postoje strateški partneri.

Priča peta – industrija

Hoćete radna mjesta – sisačka željezara čeka, autoindustrija? Zašto ne, i to rješava strateški partner.

Ante Rašić i Neven Pavelić

Strateško Partnerstvo I dio

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari