Pratite nas

Herceg Bosna

Mladi hercegovački franjevac pjevao evanđelje na povijesnom susretu Pape i Patrijarha

Objavljeno

na

Jučer je u Jeruzalemu održan povijesni susret pape Franje i carigradskog patrijarha Bartolomeja, prigodom pedesete godišnjice susreta tadašnjeg pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore. Nakon stoljeća “hladnih odnosa”, njihov susret iz 1964. označio je početak novoga dijaloga između Katoličke i Pravoslavne crkve.

antonio sakota

Jedan od sudionika zajedničke molitve koja je jučer održana u jeruzalemskoj crkvi sv. Groba bio je mladi hercegovački franjevac fra Antonio Šakota, kojemu je pripala čast pred papom i patrijarhom otpjevati evanđelje na latinskom jeziku.

Zamolili smo ga da za Bljesak.info ukratko opiše ovaj povijesni posjet.

Fra Antonio, koliko ste dugo u Jeruzalemu i kako ste doživjeli boravak i studij u tom gradu i zemlji?

– Ovo mi je treća i posljednja godina studija te se za mjesec dana vraćam u Hercegovinu na nastavak svoga hoda stopama Isusa Krista i Svetoga Franje. Ovo mi je vrijeme bilo svakako obogaćujuće. Upoznao sam stanje u Zemlji našega Otkupljenja, i njene ljepote i radosti, ali i tugu dvaju naroda u traženju pomirenja. U tom kontekstu treba gledati i pohod pape Franje. Svim njegovim riječima i pogotovo gestama nastojao je dati do znanja da je istinski put do mira trajna, ponizna i duboka molitva, da bi se tako došlo do istine koja nadilazi i “ovu i onu stranu”. Za nju je potrebna trajna borba oružjem ljubavi i praštanja, te napose prihvaćanja drugoga i različitoga, jer svi istu sliku u sebi nosimo. Vjerujem da ovom narodu predstoji naporan put da bi se do istine, mira i pravednosti došlo, te se nadam da ovaj pohod pape Franje može biti dodatni poticaj tome.

Kako ste doživjeli posjet pape Franje i koje poruke najviše odjekuju u Izraelu i Palestini?

– Svakako je središnji događaj papinoga hodočašća bio susret s Ekumenskim Patrijarhom Bartolomejem I, u sklopu 50. obljetnice susreta njihovih prethodnika, Pavla VI. i Atenagore. Oni su jučer potpisali zajedničku izjavu koja se, ukratko, sastoji u nadi da se dođe do punog jedinstva među kršćanima, tj. do zajedničkog slavlja svete Euharistije. Na tom putu postoji mnogo zajedničkih točki preko kojih do toga jedinstva trebamo doći i zajednički svjedočiti da smo Kristovi učenici. Pozvani smo stoga promicati istinske kršćanske i ljudske vrijednosti, kao što su naše obitelji, borba za pravednu raspodjelu dobara i čuvanja stvorenoga, i dr. Trebamo znati također da jedinstvo već postoji, pogotovo u onom najeminentnijem obliku, mučeništvu. Doista, krv koja se prolijeva danas na Srednjem Istoku, pogotovo u Siriji, nije ni katolička ni pravoslavna, nego kršćanska, kako nas je upozorio sinoć u Bazilici Isusova Groba papa Franjo.

Sinoć ste pred Papom i Patrijarhom pjevali evanđelje. Kada ste doznali za to i kako Vas se dojmilo?

– Osobno sam imao posebnu milost navijestiti Radosnu vijest Uskrsnuća Gospodinova u istoj Bazilici na Ekumenskom susretu molitve kojem su predsjedali Papa i Bartolomej. Taj će događaj ostati urezan u meni do kraja života! To da ću pjevati evanđelje na tom povijesnom susretu doznao sam u sklopu priprema za papino hodočašće, te se tako i dostojno pripremio. Cilj je navještaja da Riječ odzvoni u srcima ljudi, te se Bog tako služi i čovjekom da bi istome prenio svoju poruku. A poruka je, kao što je papa i naglasio u svom govoru, gledati na stvarnost u svjetlu uskrsloga jutra, a ne očima smrti. Osobno sam istinski radostan što sam, prije svega, mogao biti dionikom toga susreta s papom i u zajedništvu s Istočnom braćom. A to što sam navijestio evanđelje, vjerujte mi, itekako je odjeknula i u mome srcu”, kaže za Bljesak.info 28-godišnji franjevac.

Kako protječe Papin posjet?

– Pripreme su protekle relativno mirno, uz pokoji protest, kojih će vjerujem biti i u budućnosti. Ne treba nas to obeshrabriti. Cilj je biti protagonistima u zemlji koja i tebi pripada, te samim time dijalogizirati ravnopravno, a ne metodom podilaženja. Stoga se nadam da će ovaj papin pohod s Bartolomejem I., biti dotatni poticaj u promicanju mira na ovim prostorima i u očuvanju kršćanskoga identiteta ove zemlje. Jer, ova zemlja je i njihova. Tu žele živjeti. Živjeti u slobodi i miru, u mogućnosti ostvarenja vlastitih sposobnosti u ovoj zemlji, a ne negdje drugdje. bljesak

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari