Pratite nas

Kolumne

MLADI SKOJEVCI, PRIZNAJTE ISTINU I OSLOBODITE SE TJESKOBE!

Objavljeno

na

Potomci koljača i progonitelja Hrvata  – komunista, udbaša, kosovaca i orjunaša – se ne žele odreći svojih privilegija pa uporno negiraju zločine svojih predaka te ih nameću ustašama –  izvornim antifašistima na ovim prostorima – izmišljajući danas ustaše i fašizam u Hrvatskoj.

Uopće ne sumnjam da su i ustaše u ratu činile zločine, ali ni izbliza onoliko koliko su im nametnuli komunisti i presvučeni četnici. Tko u ratu ne počini zločin? Danas komunistički aparatčiki preko udbaško kosovskih medija relativiziraju i opravdavaju komunističke zločine ili obmanjuju hrvatsku javnost nadajući se da će skrenuti pažnju sa tih gnusnih zločina.  To su odlike ljudi bez milosti i bez savjesti, a pitanje je tko će platiti cijenu za grijehe njihovih predaka. To su odlike ljudi koji se boje istine te žive u strahu od budućnosti.

[ad id=”93788″]

Nije kazna samo zatvor nego postoji i božja kazna koja se naziva karma. Riječ karma se danas u hrvatskom jeziku pojavljuje kao krma. Krma upravlja brodom, a isto tako karma uparavlja životom. Ta kazna ne opterećuje samo počinitelje zločina nego često kaznu plaćaju i nevini potomci. Crkva kaže do devetog koljena. Stoga bi bilo najbolje da mladi skojevci i komunistički fašisti priznaju istinu i oslobode svoje potomstvo od grijeha njihovih predaka te tako izliječe svoju boleću dušu. Prikrivanjem zločina, duša postaje sve bolesnija pa sugeriram mladim skojevcima i komunističkim fašistima da javno iznesu istinu, da se javno ispričaju i da se oslobode straha od budućnosti jer grijesi predaka opterećuju i živote potomaka. Otkrijte istinu, ako ste je svijesni,  i napokon postanite slobodni. U istini je spas.

Kao mladi nacionalist, odgojen u komunističkoj slobodi, vjerovao sam da se u Jasenovcu događao rasistički i etničko vjerski zločin, jer nisam imao drugih spoznaja, ali nakon prvih spoznaja, moram priznati da  to više ne vjerujem. To je bila laž jer jedino se tako moglo ušutkati Hrvate, te u Hrvatskoj i BiH promicati ideje Velike Srbije. Strah od komunizma je bio uzrok velikom egzodusu Hrvata odmah nakon rata. Bježala je hrvatska srednja klasa – vlasnici nekretina, obrtnici i poduzetnici –  jer se bojala za svoj život zbog propagirane mržnje komunista prema privatnom vlasništvu i poduzetništvu, te mržnje svirepih i presvučenih četnika koji su svoju svirepost još jednom potvrdili u Borovu Selu. Gotovo svi bježeći hrvatski civili – djeca, žene i starčad – u bijegu su pobijeni u Sloveniji i diljem komunističke Jugoslavije, a to se od domovinskih Hrvata skrivalo punih 50 godina. Zašto, morao bi se upitati svaki razuman i moralan čovjek?

Sve komunističke žrtve su nametnute ustašama, a najveće zločine su počinili presvučeni četnici uz blagoslov nekih hrvatskih komunista i voljenog i lažnog druga  Broza, zlorabeći zavedenu dalmatinsku djecu koja je doista ustala protiv talijanskog i četničkog fašizma,  a zbog zločina nad svojim narodom doživjela duhovni i fizički krah. Simbol tih lažnih ustaških zločina je postao Jasenovac i među njegovim žrtvama nalazimo žrtve četnika, Talijana i Nijemaca, te onih koji su u EL Shatu umrli od gladi i bolesti, kao i mnoge židske žrtve iz Nedićeve Srbije. Neke žrtve se pojavljuje na jasenovačkom spisku više puta, što razotkriva komunističko četničku smišljenu laž koju je hrvatski narod skupo platio. Žalosno je što se te komunističke laži i danas nameću hrvatskom narodu u suverenoj i nezavisnoj hrvatskoj državi.

Nešto o pokolju Hrvata u Sloveniji sam doznao od jednog komesara iz Dubajićeve dalmatinske Brigade. On mi je ispričao sve o pokolju hrvatskih civila u Kočevskom Rogu. Tada mi je ispričao da je najžešća bila Milka Planinac koja je također bila komesar u jednoj četi. U tom pokolju su sudjelovala zavedena dalmatinska djeca pod paskom voljenog druga Tita i presvučenih četnika. O svemu tome prije ispovjedi spomenutog komesara nisam imao pojma jer o tome se nije smjelo govoriti. Nakon toga sam u Rimu sreo bivšeg hrvatskog komunistu Antu Ciligu koji je i sam bio zatočenik Jasenovca. Tada sam doznao da je Jasenovac komunistička i velikosrbijanska izmišljotina jer u Jasenovcu je bilo najviše hrvatskih  komunista. Jasenovački zatvorenici su najviše umirali od zarazni bolesti, a njihovi leševi su predani obiteljima da ih sahrane u obiteljskim grobovima. Sve ovo su potvrdila komunistčka istraživanja tog logora koja su sve donedavna bila tajna. Tamo nije bilo nikakvih kostura osim što je otrkiveno tristonjak kostura civilnih žrtava sa hrvatskim znamenjem, najvjerojatnije onih koji su bježali iz Bosne prema Austriji.

Sjetimo se samo domoljubnih skupova u Zagrebu na kojima se par mladića paradiralo u ustaškim odorama ili sa ustaškim kapama. Većina Hrvata je vjerovala da se radi o mladim budalama sve dok nije otkriveno da je otac Zorana i Vesne Pusić bio ustaški časnik.  Nakon toga na domoljubnim skupovima nema više mladih ustaša, ustaških odora ili kapa. Kakvu to mržnju Pusićeva djeca gaje prema svojem otcu, svatko iole razuman bi se morao upitati? Zbog ustaškog otca i orjunaške majke, sin i kćerka ne mogu smisliti Hrvate ni njihovu državu. Ovakvih fenomena je dosta u svijetu,  a eklatantan primjer je Hitler koji je bio polužid po otcu i koji se zbog otca osvećivao svim Židima. Doista, radi se o bolesnim osobama koje su lagali sebi i drugima.

Ako lažu povjesničari, koje potomci koljača Hrvata nazivaju ustašama i fašistima, ne laže Huda Jama, Kočevski Rog i najnovije otkriveno stratište rudnik Pečovnik kod Celja. Svaki moralan i razuman čovjek kad je vidio tu groznu sliku iz Hude Jame, morao je zaplakati, zavapiti istinu i tražiti ispriku za sve komunističke žrtve čija smrt je bila svirepa – duga i mučna. Tako nešto ne čine ni zvijeri, a učinili su ih komunistički osloboditelji. Međutim, komunistički antifašisti i dalje optužuju ustaše za svoja zvjerstva. Očito, takve zločine nisu mogli počiniti moralni i odgovorni ljudi nego komunističke zvijeri. Zar nije onda logično zaključiti da je nakon rata pobijen najveći broj Hrvata  –  najmanje 100 tisuća –  koje se komunisti  željeli prikazati kao ustaške žrtve u Jasenovcu, a to nam najbolje otkriva  lista jasenovačkih žrtava.

Na koncu, priznajte istinu i oslobodite se tjeskobe, mladi skojevci. Zločini vaših predaka se ne mogu oprostiti bez isprike i vašeg povlačenja iz javnosti, a jedino tako mogu se prevladati podjele u hrvatskoj zajednici. Morate biti svijesni da RH nikada više neće biti komunistička. Hrvatskoj treba demokratska hrvatska ljevica, ali, nažalost, nje nema upravo zbog vas , mladi skojevci. Vi biste i dalje željeli živjeti na grbači hrvatskog naroda, ali vjerujem da su vam dani odbrojani. Kriza je tolika da ćete morati početi raditi kao i svi normalni ljudi. Tek tada se može očekivati materijalno i duhovno poboljšanje u državi. Jedino tako može se stvoriti pravednu, efiksanu i bogatu Hrvatsku.

Sam Pusić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će i vas jednog dana osloboditi…

Objavljeno

na

Objavio

Na blagdan rana svetog Frane, na otoku Badiji pokraj Korčule hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otkrila je 17. rujna 2019. spomen-bistu mučeniku dr. fra Bernardinu Sokolu, članu Franjevačke provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru.

Sokol, podrijetlom iz Kaštel Sućurca, gdje je rođen 20. svibnja 1888., jedna je od prvih žrtava, od ukupno 667 biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca iz cijele Crkve u Hrvata, okrutno umorenih tijekom krvave odmazde u svibnju 1945.

Jugopartizani su se osobito iživljavali na nevinim žrtvama, uglavnom pripadnicima hrvatskog naroda, tijekom križnog puta u kojem su u četveroredovima sprovodili naše ljude od Bleiburga do Gevgelije.

Masakrirali su ih ponajviše u Sloveniji: Tezno, Teharje, Kočevski rog, Zidani Most, Trbovlje, Slovenj Gradec, zloglasna Huda jama s nedavno otkrivenom masovnom grobnicom Barbarin rov, samo su neka od poznatijih stratišta Hrvata u susjednoj Deželi.

Toliki martirologij klerika nije iskusila ni jedna crkva u većinski katoličkim zemljama u Europi. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Marijina, za vrijeme, pred kraj i nakon samog završetka Drugog svjetskog rata gotovo je prepolovljena. Ubijen im je provincijal fra Leon Petrović i 65 subraće fratara. Najteže je prošao samostan na Širokom Brijegu. Samo u jednom danu, 7. veljače 1945., ubili su partizani 12 fratara, poput 12 apostola, koje su se zatekli u samostanu, među njima i 80-godišnjeg starca na umoru, fra Marka Barbarića. Njihova mrtva tjelesa nađena su spaljena u protuzrakoplovnom skloništu, a najviše su umrli od metaka kojima su prostrijeljeni u zatiljak, piše Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

Zadarski franjevci: Uz stare lažne optužbe ponovno se želi ubiti nevinog subrata fra Bernardina Sokola

O tome sam i nedavno pisao za “Slobodnu”, a jedna anonimna gospođa iz Sinja na to mi je u pismu prigovorila: “Kako to partizanske jedinice, komunisti, kako Vi pišete kao o zlotvorima, nisu srušili u svom oslobađanju od fašista i nacista, niti jednu katedralu, crkvu, kapelicu, križ…” Moj je odgovor: Dopuštam mogućnost da jugopartizani nisu razbijali spomenike, ali su zato nemilice posmicali i ubijali, pa i svoje ljude, poput hrvatskog člana Politbiroa CK KPJ Andrije Hebranga!

Fra Bernardin Sokol odveden je iz samostana na otoku Badiji kod Korčule 28. rujna 1944., pa se taj dan uzima kao dan njegove smrti. Zahvaljujući fra Jozi Zovku i hercegovačkim fratrima, kojima su “zadarski” fratri ustupili badijski kompleks na 99 godina, otvorena je umjetnička Galerija sa Sokolovim imenom i njegova bista.

Indexovci, kako bi Sokola prikazali kao kvislinga, navode knjigu Nikole Anića “Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu – Od okupacije do oslobođenja”, u kojoj piše kako je fra Bernardin špijao položaj skupine od sedam partizana Nijemcima, koje su oni poslije pobili. I pišu: “Nije se, Sokol, po običaju, poslije mise na Vrniku vratio na Badiju nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abvera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli…”

Komentira ovo na Twitteru kolega novinar Anto Mikić, da mu je “zanimljiv navod kako je u navodnom razgovoru fra Bernardina s njemačkim zapovjednikom bio potreban tumač (prevoditelj) Vilim. Fra Bernardin je glazbu studirao u Austriji, na odjelu Bečke akademije za crkvenu glazbu”(!).

Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će, nadam se, i vas jednog dana osloboditi. Samo budite spremni za nju.

Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

 

Što to Markovina zna o fra Bernardinu Sokolu?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Hrvatski politički vrh dvojako reagira na vanjskopolitičke i sigurnosne izazove

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski politički vrh dvojako reagira na vanjskopolitičke i sigurnosne izazove. Ili ih ne primjećuje, ili su iznenađeni. Programska deklaracija bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA), u kojoj iznose cilj dokidanja sadašnje teritorijalne podjele i stvaranja Republike BiH, polučila je mješovitu reakciju – nešto su kao probuđeno iznenađeni. No iznenađenju zaista nema mjesta.

Deklaracija pod upraviteljskom palicom Bakira Izetbegovića iz rujna 2019. godine nastavak je ostvarenja istih, velikobošnjačkih i panislamskih ciljeva koji su definirani zaključcima Drugog bošnjačkog sabora 27. i 28. rujna 1993., pod upravljačkom palicom njegova oca Alija Izetbegovića.

Cilj je i tada, baš kao i sada, bio svesti pitanje teritorijalnog razgraničenja BiH na bošnjačko-srpsko pitanje i ostvariti muslimansku državu s panislamskim potencijalom u najvećim mogućim granicama. Sukladno cilju na tom Saboru su dekretom tadašnji Muslimani (što je bila Titova inovacija jedinstva vjere i nacije) preimenovani u Bošnjake, koji su teritorijalno prošireni na sve južnoslavenske muslimane.

Alija Izetbegović i savjetnici su tada dobro izabrali trenutak. Imali su zaleđen ratni sukob sa Srbima u BiH i potpisanu Deklaraciju Izetbegović-Krajišnik, koja je definirala način srpsko-muslimanskog razlaza i izlaska na more.

Sve su svoje vojne potencijale usmjerili prema Hrvatima, odnosno HVO-u, s dobrim izgledima da izlaz na more dolinom Neretve osvoje oružjem (operacija Neretva 93). I na Saboru su donijeli zaključak da odbiju tadašnji Owen-Stoltenbergov mirovni plan i nastave rat.

Njihovi tadašnji islamistički prijatelji i organizacije poput Al-Qa’ide u svojim su propagandnim materijalima promovirali muslimansku državu u BiH sa širokim izlazom na more dolinom Neretve, kao bazu za nastavak džihada u Europi.

Koncept promjene granica, eliminacija Hrvata kao političkog naroda iz BiH i obnova neke nove jugoslavenske zajednice pod srpskom dominacijom, sa srpskim poludržavama u Hrvatskoj (SAO Krajina) i BiH bio je i sasvim u duhu tadašnje britanske politike, koja je uvjerljivo dominirala u mirovnom procesu.

Doduše, sa stvaranjem islamske države u središtu Europe, Britanci baš i nisu bili presretni. Ali imali su razloga vjerovati da je taj proces pod njihovim nadzorom. Središnja Bosna je preko njihova vojno-obavještajnog angažmana u UN-ovim mirovnim snagama bila i njihov, a ne samo Bin Ladenov laboratorij za razvoj suvremenog džihada.

I Hrvatska, sa zaleđenom srpskom okupacijom i Hrvati u BiH bili su dodatno oslabljeni snažnom propagandom o agresiji na BiH i u najgoroj političko-vojnoj poziciji nakon pada Vukovara. Ukratko, bio je otvoren put prema finalnom srpsko-bošnjačkom dogovoru, u nekoj jugoslavenskoj asocijaciji koja je zbog rasporeda stanovništva odgovarala objema stranama.

Dovršena država

Postojala je samo jedna slaba točka u tom planu. U njemu nije bilo SAD-a i njegove nove uloge u Europi, s NATO-om kao glavnim zapadnim obrambeno-sigurnosnim menadžerom. I na toj je točki pao plan. Na toj se točki u sljedeće dvije godine Hrvatska uspjela prometnuti od izvjesnog gubitnika do jedine države pobjednice daytonskog mirovnog procesa.

Poslije SAD-a kao glavnog pobjednika, dakako. Moguće je danas lamentirati jesu li neke stvari mogle biti definirane drukčije. No ono što je uistinu važno jest da je iz mirovnog procesa jedino Hrvatska izišla kao dovršena država, sa zapadnom euro-atlantskom perspektivom.

Uspjela je to jer je imala vodstvo koje je prepoznalo trenutak i znalo iskoristiti priliku: predsjednika Franju Tuđmana, koji je znao da bez snažne vojske i savezništva sa SAD-om ne može dobiti rat, i njegove najbliže suradnike u tom procesu, ministra obrane Gojka Šuška u vojnom dijelu i posebnog izaslanika Miomira Žužula u političkom dijelu procesa.

Rujan 2019. umnogome politički podsjeća na nastavak rujna 1993. Traže se novi okviri za nedovršene postjugoslavenske države – BiH, Kosovo, Srbiju, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru. Za američku, kao ni za ojačanu rusku politiku, promjena granica više nije tabu.

Posebni izaslanik američkog državnog tajnika Mathew Palmer za nedavnog je posjeta državno nedovršenoj regiji najavio promjenu Daytonskog sporazuma. Deklaracija Izetbegovića mlađeg samo je pažljivo tempirani potez u tom procesu. I Srbi i Bošnjaci nastoje ga opet svesti na srpsko-bošnjački dogovor.

Njihov zajednički specijalni rat protiv Hrvatske, a s ciljem slabljenja hrvatske pozicije u procesu, već je odavno u tijeku preko migrantske krize i programiranih antifa-provokacija. Ali to ne bi trebao biti problem za Hrvatsku kao članicu NATO-a pa i EU.

Problem je što današnja Hrvatska nema vodstvo koje prepoznaje političke procese i izazove trenutka, niti ideje kako se u njima postaviti. Problem je što Andrej Plenković kao dominantna izvršna funkcija u državi uistinu vjeruje da su smisao i sadržaj državne politike namjestiti svoje senior-hostese u sinekure birokratskih, sadržajno ispraznih multilateralnih organizacija.

U Americi vidi prijetnju svojoj bajci malog činovnika-namjesnika većih europskih činovnika. To je istinska opasnost za hrvatsku budućnost u ovome procesu. A ne ni Vučićeve provokacije, ni Izetbegovićeve deklaracije.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

 

Kako je SDA ‘izišla iz ormara’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari